Jedno jutro, nakon dobrog sna, probude se blizanci u majčinoj utrobi i
počnu se prepirati:
- Ma daj!? Nemoj me zezati da vjeruješ u život poslije rođenja?
- Pa, ovaj... Sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda se ovdje za
to pripremamo?
- Jesi blesav! Život poslije rođenja? To nema nikakvog smisla. Kako bi
to uopće izgledalo?
- Ne znam... volio bih da bude puno svjetla i prostora! Možda bismo
mogli trčati a ne samo ležati u ovoj toploj mračnoj prostoriji?Bilo bi zabavno jesti svojim ustima!
- Ti si lud! Nemoguće je hodati i jesti svojim ustima.
- Da nije tako, onda ne bismo imali pupčanu vrpcu, a imamo je. Kažem ti,
rođenje je kraj!
- Ne znam, ali vjerujem da će se dogoditi nešto dobro. Nešto što ne
možemo ni zamisliti.
- Ti si stvarno lud, nitko se živ od tamo nije vratio! To znači da je
rođenje kraj.Osim toga, što nedostaje ovom životu ovdje?
- Možda ćemo izaći van i sresti Mamu. A ona će se brinuti za nas,
ljuljati nas, hraniti, maziti..!
- Mama?!? Ne mogu vjerovati? Ti vjeruješ u Mamu! Pa dobro, gdje bi po
tebi ta Mama trebala biti?
- Ne znam. Možda svuda oko nas? Možda smo živi samo zahvaljujući njoj?
Možda bez nje ne bismo mogli ni razmjenjivati misli? Mislim da bez nje
ne bismo uopće postojali...!
- Ma daj! Da li je netko vidio Mamu? Ja nisam. Zato je jasno da ne
postoji! Osim toga u snu mi se pojavio jedan raščupan lik i predstavio se kao Davi-kins i koji me iznervirano uvjeravao da Mama ne postoji i da je svatko onaj koji vjeruje u mamu ustvari zločest i iracionalan.
-Hmm baš ružan san. A je li ti još nešto rekao taj Davi-kins?
-Drmusao me ljutito i govorio mi je u snu da je on veliki učeni ginekolog i da sigurno zna kako Mama ustvari ne postoji i da postoji samo ovaj život u mraku i ovo plivanje u toploj vodi postojanja i da je rođenje kraj svega a on gospodar mog života.
- A što ti misliš postoji li taj Davi-kins uopće i zašto te drmusao i bio tako iznerviran?
-Ne znam otkud ružni snovi i taj ljutiti Davi-kins ,ali važnije je pitanje -postoji li Mama?
-Otkrit ću ti jednu tajnu. I ja ponekad sanjam snove.
Meni se u snu pojavi jedan stari sijedi čovjek smiješne brade koji je rekao da se zove Šekspir
i rekao mi kako će odgovoriti na svako moje pitanje.
Pitao sam ga zašto ništa ne vidim ,već samo mrak i može li se mama vidjeti?
On mi je rekao:
''Mama se može vidjeti samo unutrašnjim okom.
U mom svijetu postoji krilati anđeo Amor koji ima strelice u ruci ,glasnik je ljubavi i slijep je kao i ti .
Mama se ne gleda očima već dušom i srcem .To gledanje zove se ljubav. Znaj da MAMA ima srce kao i ti i njeno srce probodeno je Amorovom strijelom ljubavi kao i tvoje.
''
-Hmm i ti imaš neobične snove i taj Šekspir baš je čudan lik kao i njegove priče.
-Ja ipak mislim da Mama ne postoji kao ni taj Davi-kins i šekspir. sve su to snovi i utvare a postojimo samo nas dvojica i ova topao svijet oko nas.
- Da, moguće je da MAMA ne postoji....Ali...znaš... ponekad, kada smo potpuno
mirni, kao da čujem pjevanje i neki topli kružni dodir našeg svijeta!
I kada sam miran i pažljivo slušam čujem tiho kucanje u daljini koje ne prestaje ....
Da li je to tiho kucanje neki znak koji nam Mama šalje ?
-Ne znam ali ponekad vjerujem u Mamu i divno je kada mislimo i govorimo o MAMI ..
Osjećam se divno kada mislim na nju i pitam se misli li ona na nas i kakva je uopće