Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost

Književnost Čitam, dakle jesam
Podforumi: Mali literarni kutić, Klub knjige

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 21.12.2006., 14:09   #21
nije mi dobar prijelom pjesme, neznam sto da radim, bila sam ga dobro prelomila kad sam pisala post
njetočka is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.12.2006., 19:08   #22
a, nikola polić, brat od kamova
__________________
a bože moj
Shipyard is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.12.2006., 21:02   #23
Quote:
Shipyard kaže:
a, nikola polić, brat od kamova
Meni čak i bolji,makar ih nikad nisam povezala kao bliski rod ( 24 god, je razmak u godinama),ali ako se ne varam obojica su rođeni na Sušaku,prvi je umro u Parizu, drugi blizu svome, u Voloskom.
I kako napisati nešto smisleno o osobi koja je ušla u antologiju( a i druga ),pa nismo mi ovdje baš neki itelektualci,neki stih eventualno, riječ dvije, i to je puno.( Od koga je i dobro je ...),oooooff
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.12.2006., 22:23   #24
Quote:
annerri kaže:
Meni čak i bolji,makar ih nikad nisam povezala kao bliski rod ( 24 god, je razmak u godinama),ali ako se ne varam obojica su rođeni na Sušaku,prvi je umro u Parizu, drugi blizu svome, u Voloskom.
I kako napisati nešto smisleno o osobi koja je ušla u antologiju( a i druga ),pa nismo mi ovdje baš neki itelektualci,neki stih eventualno, riječ dvije, i to je puno.( Od koga je i dobro je ...),oooooff
udri se, anneri, udri.

a gdje su ti "stih eventualno, rijec dvije" koje si obecala?
__________________
It's like a finger pointing at the moon. Don't look at the finger, or you will miss all that heavenly glory.
rompepe is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.12.2006., 03:53   #25
N.Polić

PRLJAVO JUTRO

Čuli smo neke glasove u zraku-
Tko nas to zove iz mraka u mraku?

Tužna je krčma na kraju grada.Pred vratima kesteni pružaju ruke.
Satovi padaju.I pogled pada.
Prolazi noć bez buke.

Vani već šumi prljavo jutro
U modroj tišini zore.
Povorke cesta i trotoara
Prolaze-- ništa ne zbore.


Salih Alić
SLIKA IZ ZVONIKA


Vrh zvonika ponoć,
kao ptica plava,iz zvjezdanog vrča
mrzlu vodu pije.

U tornju zvonika
pjani zvonar spava
i ludeći u snu
sam se sebi smije...

Do njega u uglu,
mladi mjesec leži
na uljenoj slici
staroj mnogo ljeta;

I ko vječan komet
po nebu što bježi,
pjanome zvonaru znojem lice cvjeta....

Š. Vučetić

SNJEGOVI

Više puta dozvati bih htio
da mi sjednu snjegovi kraj stola,
kao psići, cvijeće ili jele
da u bijelom miru u san padnem.

Više puta čudne misli banu
i razgore cijelu ludu dušu,
s nespokojem zgusne se u meni
sve što vidjeh i što nosim sobom.


Samo poneka strofa od spomenitih pjesnika. Koga bude zanimalo, sve će pročitati. ( off od svega i svakoga, naravno)

( Ne mislim ja ono ozbiljno, bar ne sve-iTELEktualci, ali priznajem,bilo je namjerno ).
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.12.2006., 04:13   #26
Quote:
rompepe kaže:
cini mi se, dragi moji, da o poeziji niste posebno raspolozeni govoriti suvislo. nabrajenje imena pjesnika nije nacin razgovora koji ce na ovom podforumu biti dobrodosao, pa vas molim da ucinite jednu od dvije moguce stvari:

1. pocnite imena pjesnika pratiti nekom vrstom argumentacije, razmisljanja, osjecanja, bilo cega, ili
2. pustite temu potonuti u zaborav.

unaprijed zahvalan
r.

Ovo je najsmislenije što sam ovdje čula, tj. pročitala. Samo još treba pustiti vodu... Sa štovanjem
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.12.2006., 18:50   #27
GDJE BIH VODIO ISUSA

Isuse blagi, u doba kasnih sati,
Kad još bdiju siromasi tvoji,
Skromnom krojaču odvest ću te da ti
Jedno obično odijelo skroji.

I obućaru malom, koji svu noć kuje
Oštre čavle u teški potplat.
Dok tvornice cipela žučno bruje,
Milijun pari skuju za jedan sat.

Zatim čovjeku, koji šešire pravi
Sa spuštenim obodom da skriju bol.
Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi
Prostran da u se primi i tvoj aureol.

Onda ćemo poći u krčmu kraj grada
Koja liči na stari, nasukani brod.
Gdje braća za stolom od silnog jada
Bacaju čaše i šešire na pod.

Prvi krik pijetla bit će britka strijela
Od koje će ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.

A trećim krikom kad se pijetli jave,
O Isuse, zateturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
Šešir i aureola.
N. Šop


NUTARNJE MORE

Jedno noćno more, koje ne zna za san,
Muči se i stenje na dnu moje biti.
Uvijek, i dan kad me raji sunčan, jasan,
Čujem, kako plače neke crne liti.

Uvijek, i kad radost začas mi se javi,
Čujem kako vodu olovnu mi liva.
U dubljine duše, pa ih skrite plavi,
I sve jače šumi, i sve teže biva.

Slušam. Čekam.- Zadnja kad mi dođe hora,
Ona, koju zovem, hoće li bar tada
Iz te vode izać, čista, sjajna, mlada,
Kao Afrodita iz dna grčkog mora.
V. Nazor
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.12.2006., 13:46   #28
Exclamation hm

a Zlatko Tomičić, dvaput nominiran za Nobela od američkog PEN-a???

''Zlatko Tomičić (rođen 1930. godine u Zagrebu) autor je brojnih knjiga poezije i proze. Njegove antologijske pjesme Roda, Beskonačno vječna voda, Molitva svetom Franji, Hrvatska, Ljubavi moja, svima su znane.
U četiri zbirke pripovjedaka i dva romana on je opisao mnoge znane i neznane likove kao što su Lao Tse, Buddha, Nofretete, Krišna, Odisej, Kubilaj-kan, Marko Polo, Cervantes, Gogolj, Holderlin, Novalis, Heine, Kafka…''

RAZGOVOR
Branka HLEVNJAK


Zlatko Tomičić, književnik


PROŽIMAM SE ENERGIJOM PRIRODE




Kako započeti, ispisati u nekoliko kartica i završiti razgovor s piscem koji je 26. svibnja navršio 75 godina, te ima iza sebe devedesetak knjiga i životopis ispunjen borbom i stradavanjem za slobodu svoje riječi ali i naroda u kojem je rođen? Unatoč otežanom kretanju, sa štakama pod pazuhom, piše, misli i osjeća strašću mladića, štoviše, bogatom zbroju nagrada i priznanja pridružila se ovih dana u Zagrebu još jedna, možda najneobičnija dosad: Nagrada "Zvonimir Golob" za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu!
- I mene je iznenadila ta nagrada, kaže Zlatko Tomičić - tako se zove pisac o kome je riječ - jer se natjecalo 900 pjesnika iz više država, a odabir je obavio žiri Podravkine Udruge dragovoljaca i udovica Domovinskog rata u Koprivnici. Pjesma je sjećanje na jednu osobu koju sam poznavao od 1958. do 1961. kad je mlada poginula. Na prigodnoj svečanosti pročitao sam i njezine stihove, a naslov joj glasi - "Svirač na šimširovoj svirali".
Vi osobno kao snažan pisac, u svakom djelu dokazujete svoje duboke korijeneu hrvatskoj književnosti, koja su imene najjača ugrađene u Vaše stvaralaštvo?
- U književnosti su to Nikola Šop i Tin Ujević, isto tako i Ivo Andrić, isti onaj koji se pojavio 1914. u zagrebačkoj "Hrvatskoj mladoj lirici". On je za mene samo hrvatski pisac. Dobar je i Krleža sa svojim pravaškim i stekliškim "Baladama Petrice Kerempuha". Sam je izjavio i Paveliću i Budaku da je vječni - jakobinac. Izvan književnosti su moji oslonci Ante Starčević i Eugen Kvaternik, pa Antun Radić, Stjepan Radić, Frano Supilo, Andrija Hebrang... Tu su još Blagoje Bersa, Josip Račić, Zlatko Šulentić, Jakov Gotovac, sve svijetli uzori naših ratnika koji su pali ili izgarali "Za ljubav i slobodu Hrvatske", kako kaže jedna moja pjesma. Za mene je velik pisac i Mile Budak, koji je nastojao sačuvati plamen i sjaj našeg tisućgodišnjeg ognjišta pa neka pljuju koliko hoće i lažu o njemu kao piscu, njegovu vatru ne može nikakva pljuvačka ugasiti. Stoga sam i ja "ognjištar" i uvijek ću to ostati, vjeran ognjištu svojih ličkih i bunjevačkih predaka. Zato sam i napisao pjesmu "Ognjište", tiskanu još 1958. u zbirci "Zir". Završavam je: "Daj Bože da ova zemlja/ostane zauvijek samo moja/i mog sina."
Još bismo nešto htjeli znati o "Šimširovoj svirali". Nije li ona podosta tipična za Vaš poetski izričaj, prožet snažnim osjećajem ljubavi, mitološkim kultom, metafizikom, maštovitošću i neobičnim metaforama? Pa, i poetskim subjektivizmom, koji se katkad javlja ali i skladno uklapa u osjećaj neke superiorne nadmoćnosti?
- Na Vama, čitateljima i kritičarima je da stvorite svoj dojam o nama piscima, a mi da pišemo. Mlada i nova vrsna estetičarka književnosti Vlasta Markasović iz Vinkovaca dosta je toga zanimljivog kazala u Proslovu na zagrebačkoj dodjeli nagrade: primjerice, da sam "Orfej ili svirač na šimširovoj svirali, koji vječito osluškuje, opjevava, pripjevava i dopjevava svoj - ljubavni zov"... Ja, doista, volim ljubavne pjesme, napisao sam dosta takvih, a glumica Suzana Nikolić pročitala je prigodom uručenja nagrade još tri iz moje mladosti. Prva, "Ti ostani daleko" iz 1953. prevedena je na francuski i emitirana na "Radio Genevi" a potom su je preveli na talijanski i engleski, emitirali preko interneta u Washingtonu, tiskali u jednoj antologiji u Londonu itd. Ne mogu se potužiti na prijam mojih ljubavnih stihova, možda i zato, jer sam učio od dobrih predhodnika kao što su bili klasici Anakreont, Sapfo, Katul, Lukijan, Ovidije, Praxila, Propercije, Teokrit, Vergil, zatim, Li Tai Po, Tagore, Petrarca, Michelangelo Buonarotti, od novijih Heine, Garcia Lorca i drugi.
Ali u devedesetak knjiga nisu uvrštene samo pjesme, iako se čini da se one provlače u Vašem opusu od početka do danas.
- Prvu sam knjigu objavio prije pedeset godina i onda su slijedile ostale sa stihovima, ali iza mene su putopisi, pripovijesti, romani, eseji, drame, memoari pa i knjige za djecu. Dosta ih je prevedeno na strane jezike. U posljednjoj knjizi pišem uz putopisne i dnevničke bilješke također o epskim guslarima iz Imotskog i Posušja, a Božo Čubelić je u "Fokusu" ocijenio da je to knjiga koju bi trebao pročitati svaki Hrvat. Ako bih htio neku izdvojiti bila bi to "Četvrtoga ne razumijem", tiskana u tri izdanja, među ostalim, i kao bibliofilska mapa i divot izdanje, zatim roman "Tajanstvena ruža" (Ceres, 2004.) o kojoj su mnogi pisali, no najvažniju raspravu o njoj je objavio Ivan Savić Mor u knjizi "Kozmički pijetao". Naveo je da sam dvojnik Mahatme Gandija te da smo boreći se za svoju zemlju nenasiljem obojica-pobijedili.


Mladen HANZLOVSKY
dr.Živago is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.12.2006., 21:21   #29
Quote:
dr.Živago kaže:
a Zlatko Tomičić, dvaput nominiran za Nobela od američkog PEN-a???

''Zlatko Tomičić (rođen 1930. godine u Zagrebu) autor je brojnih knjiga poezije i proze. Njegove antologijske pjesme Roda, Beskonačno vječna voda, Molitva svetom Franji, Hrvatska, Ljubavi moja, svima su znane.

Završavam je: "Daj Bože da ova zemlja/ostane zauvijek samo moja/i mog sina."
mh, ova 3 stiha stvarno zvuče vrhunski.
šteta što nisam jedna od svih kojima su njegove antologijske pjesme znane.

da me se ne bi OPET špotalo, doprinos:


PISMO

da vjetar ima što zaljuljati

a onda sam se umjesto pjesme pojavila ja
precizna božja sva prozirna životinja
držeć se za ruku kao što čine žalosni stihovi
kada u tijelo tvoje uđu kao u tunel

da su puna usta riba koje sada cvatu jer
su se rastopile lisnate im tame, da ova
bijela pisma nesretno plutaju baš kao dvije
siromašne kolibe iznad podzemnih voda

pa da mi kažeš
a da ti ne uzmem

jednog dana kad budem lijepa
obična mala smrtonosna pahulja
tik uz samu opnu
od noćiva od tvojega, koji piješ kristal, moje
šumsko mlijeko, mač i katedralu, što kroz smijeh se
uspužu u buktinju smijehu, da kakvi su to nasadi,
breze breze blesulje, te rahle žene slavenske, što
sva bih u kost pobjegla i uvis, pa ako po rubu
klonula to je samo haljina kada me ne dozivaš
bijela kosti breze, dođi da se susretnemo. gašen
tvoj kreč i nesretno žensko pismo, a što će mi
taj stih ako nije moj, jer breza breza duboka
si voda ti, duboka si pa se ne vidi, sam tkala
tvoju zjenicu, sam tkala tkala tkala ju

Anka Žagar
__________________
Golden lads and girls all must,
As chimney-sweepers, come to dust.
foka is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.01.2007., 20:38   #30
Ivan Slamnig!
Maslina is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.01.2007., 21:56   #31
BARBARA
večernja ćakula barba Nike

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika

Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!).

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, spora ko kobra,
nijedan brod nije joj rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar nije ti par."
I tako Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.





EVANĐELISTI

Tri radna ljuda: gribler, plagijator
i jedan doktor, zakučasti, stari,
sa malo kose i sa malo zuba;
a među njima jedan zvrkast mali,
što sve je knjige prozreo od šuba.

Sa borama, što pečati ih napor,
kratkovidni i izbrazdanih ruka
pisali su Matej, Marko, Luka;
a onom prvom uspjelo je dečku
zapisat: Riječ je bila u početku.

I oni su se malom čudili,
a on se opet njima čudio,
i tako svi se čudili.

Dok oni su za Kristom bludili,
on Kristu se naslonio na grudi,
i dok su drugi Kristu bili stijena
imena takvih, takvih i ramena,
on bio nježan, djetinjaste ćudi
i kužio je Isusa ko žena.

Ivan Slamnig
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2007., 08:59   #32
BRODOLOMCI


U Zlarinu na rtu Bučini

rodila su se jednoga ljeta

na pragu okrenutom pučini

dva mačića, dva probisvijeta.



Jedan bijaše crn kao katran,

a drugi šaren, žućkasto blijed.

Jednome oči sjale k'o vatra,

drugome zlatne kao med.



Al' jednog dana, na nesreću,

– tek što su bili progledali –

strašna ih ruka strpa u vreću

da ih progutaju morski vali.



***

No udes ipak bje im sklon

– a oni su bili hrabri mornari –

i talas golem kao slon

na leđima ponije ih ...

Ostade Zlarin



daleko za njima u magli i pjeni

A dva mačića veseljaka

otplovila su put Mišjaka

na mokroj dasci šćućureni.



Vjetar ih nosio milje i milje

kroz pustoš beskrajnu i tmicu.

Prošli su Prvić, Kaprije, Žirje

i svjetionik Blitvenicu.



Zinu iz valova gladni zmaj

začu se lavež morskih pasa.

I misliš, eto: priči je kraj.

Izgubljeni su. Nema im spasa!



Al' presta jugo da svira u trubu.

I kad se prosu svjetlo dana,

pribraše putnike na palubu

tri stara ribara sa Ugljana.



Digli su jedro, razapeli flok

i poduprli kormilo štapom.

A najstariji ribar Rok

mačiće pokri suknenom kapom.



***

Probudiše se u ribarskoj kući,

za stolom bilo ih je devet.

Djed Rok tad poče štapom tući

po stolu, vičući: – Djeco, u krevet!



Tu bješe i djece, i žena, i riba,

i mrvica hljeba, i octa, i soli...

U kutu crna se kolijevka ziba.

Babu Pim-Bako očnjak boli.



I dva mačića brodolomca

ne viču više: – U pomoć!

Posrkali su kašu iz lonca

i zaspali slatko. Laka im noć!


baba vesna - naravno
__________________
sve sam mangup do mangupa - gospodo

Zadnje uređivanje rompepe : 08.01.2007. at 10:31. Reason: dopuna
kosta vujic is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2007., 13:47   #33
Quote:
La Havre kaže:
Danijel Dragojević
Pitali Danijela Dragojevića u jednom intervjuu: Što je vama Oliver?

A on odgovori: On je meni majmun.

__________________
+Grob na glasu+
Jazon is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2007., 14:22   #34
Quote:
Jazon kaže:
Pitali Danijela Dragojevića u jednom intervjuu: Što je vama Oliver?

A on odgovori: On je meni majmun.

__________________
..the circus continues tomorrow..
Girl From Ipanema is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2007., 03:22   #35
KARAKTERISTIKE KNJIŽEVNE PROIZVODNJE PEDESETIH GODINA

Pjesništvo čini glavni dio književne produkcije u ovom razdoblju. Krugovaši radikalno raskidaju s poezijom društvene estrade, političke agitacije i socijalnog angažmana. Njihovu poeziju ka­rakterizira širenje tematskih prostora, obnova artizma te eksperimentiranja na formalnom planu. Iako se ne može govoriti o jedinstvenom "zajedničkom nazivniku" ovoga razdoblja, ipak je moguće navesti svojevrsni pregledni katalog glavnih poetičkih osobitosti. Tako je, na primjer očito da se pjesnički govor otvara svakodnevici, običnim problemima, prividno beznačajnim zbivanjima i profanim temama; u poeziju prodire kolokvijalni jezik, govor ulice, slang. Glavnina pjesnika izražava se idiomom svoga kraja (Kaštelan, Pupačić, Parun), urbanim žargonom i govorom društvenih grupa (Slamnig, Slaviček), ali i jezikom filozofije i egzaktnih znanosti (Gotovac, Mihalić). Metaforika i simbolika se intelektualiziraju, dok je emocionalnost kontro­lirana. Iako i u ovom razdoblju ima nekoliko izrazito emocionalno angažiranih pjesnika (Pu­pačić, Milićević, Mader), općenito se može primijetiti sklonost prema misaonoj liričnosti i pje­sništvu inspiriranom filozofijom: racionalnost, analitičnost i intelektualna kontemplacija postu­pno potiskuju poeziju srca i sentimenta. Poezija se depatetizira i demistificira. Sve više dolazi do izražaja svijest o jeziku kao mediju, kao gradivnom materijalu pjesme, što će neke pjesnike voditi u sve smjelije eksperimentiranje, u poigravanje verbalnim konstruktima, u ludizam i jezični ekshibicionizam.

Dva najznačajnija pjesnika ovoga razdoblja - Slavko Mihalić i Ivan Slamnig - reprezentiraju ujedno i dvije temeljne, iako oprečne, pjesničke orijentacije oko kojih se grupiraju i svi ostali pjesnici, dakako svaki sa svojim individualnim posebnostima. Mihalić je predstavnik onog tipa pjesništva u kojemu je akcent na semantičkom (značenjskom) planu, dakle na planu sadržaja (teme), dok je Slamnig predvodnik one pjesničke orijentacije koja je ponajprije usmjerena na prirodu jezika i problematiziranje jezičnog iskustva, tj. izričajnog plana literarne strukture. Ka­sniji razvoj hrvatskog pjesništva pokazat će da su te dvije orijentacije bile ujedno i ona temeljna žarišta na koja će se, više ili manje, oslanjati i buduća pjesnička traženja.

Već i površan pregled glavnih ~oetičkih opredjeljenja jasno govori o pluralizmu kao temeljnoj odlici krugovaške generacije. Cak se i unutar individualnih opusa zapaža uporaba i izmjena različitih poetskih iskustava te stalno traganje za novim temama i novim izrazom. Hrvatski pjesnici pritom slijede iskustva svih značajnijih pjesničkih zapadnoeuropskoga književnog kruga i koriste se njima. Na primjer, tematiziranje tzv. graničnih egzistencijalnih situacija, kao što su strah, osamljenost, smrt, tjeskoba, nemoć, poraz i sl., dovode intelektualističku poeziju Slavka Mihalića u neposrednu vezu s europskim egzistencijalizmom; Vlado Gotovac piše gustu i her­metičnu filozofsku liriku na tragu misaonih sustava Husserla i Heideggera, Ivan Slamnig zas­tupnik je pjesničkog ludizma, Zvonimir Golob, Irena Vrkljan i Radovan Ivšić istodobno stvaraju poeziju bizarnih, pomalo "divljih slika" izrazito nadrealističke inspiracije, dok neki pjesnici, poput Jure Kaštelana ili Josipa Pupačića, u izboru metafora i ritmičkih struktura traže uzor u narodnoj poeziji.

Svi ti smjerovi i pjesničke koncepcije dokaz su izrazite dinamike hrvatskoga književnog života pedesetih godina. Dodamo li tomu i aktivnost starijih pjesnika te onih stvaralaca koji su djelovali izvan centra ili neovisno o krugovaškom programu, dobiva se potpuna slika pluralistički kon­cipirane literarne scene.
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2007., 01:50   #36
ZA STOLOM, SRED OCEANA

Izgubljen, za stolom, sred oceana
mislim o sebi kao o pustoj hridi
koja s ruba svijeta tone u dubinu,
u to more koje bijase u pocetku
i nitko nije mogao ni htio iz njega,
stalno je u svemu tiho sumjelo
cineci neprekidno isti tajanstveni krug
kojim jure Zemlja, Sunce, Zvijezdje,
jedan svemir u srazu sa stotinu
drugih, jos se ne zna oko cega
ukoliko nije ova pisaljka koja
razgrce vremena,
smije se, ruga,
otkrivajuci bolju sliku
koja leti
istim putem, samo unatrag.

Slavko Mihalic


VRIJEME LJUBAVI

Kad prodje ova neobicna mjesecina
koja je prevalila daleki put odmene do tebe,
plasljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja zivi od topline
moje ruke, i jos me osvaja,
sitnim koracima priblizava nebo
mojim otvorenim ocima,
kad prodje ovo sporo i tesko ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su
otkucavali
opojne i bujne vrtove
poslije tople kise,
kada sve prodje,
pretvorit cu se u zrna pijeska sto ga
nosi vjetar
prema sredistu usamljene zvijezde
bit cu voda koja ispire
sljunak
i od toga
postaje mutna
i umorna,
bit cu prazan
trg sa sjenom necijih stopa
stablo obraslo sutljivim
brsljanom sto vene,
samo sjecanje na samu sebe,
u casu umiranja,
jednostavna rijec zaboravljena u grlu,
nikad izgovorena,
pokusaj smijeska koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znala ispjevati
ni prozivjeti.


ZALJUBLJENI DAN

Ovaj je dan
kao otkinut list,
samo tisina
i zrak i ti,
on je zarobljen
u velikoj krletki sunca
koju si nosio kroz ulice,
ovaj je dan uhvacen
u mrezu tvog lica
i ne moze izici iz tebe,
ne moze se otkotrljati
poput lopte
natrag do mojih nogu,
on je ptica
koja ne dise,
koja se ne cuje,
njega naprosto nema.
Ovaj sam dan izgubila
kao sto se gube kljucevi,
kao sto se topi snijeg,
ili zaboravljaju prijatelji,
i ja se vise ne sjecam
njegova okusa
njegove obline,
ti si iz njega sve izbacio,
sasvim si ga ocistio,
ispraznio, prozracio,
taj dan zbog toga lagan,
poletio je poput balona
nekamo izvan mene,
da bi postao oblak ili kap kise,
taj dan,
bez mirisa, trajanja i boje
potpuno se osamostalio
i ostavio je za sobom
samo tebe.


ŽEĐ

Nebo upija moju povrsinu,
gladna vatra
przi razinu mojih ociju,
nebo upija moju mokru kozu
sastavljenu od prozirnih struja,
moje glatko tijelo
ranjeno skoljkama,
moju dubinu i miris
slanog krajolika alga,
nebo trazi vlagu mojih ostrva
i vuce me bezdan,
u usijani pijesak lave
i razdire mi put.

Sunce je nezasitan noz
zaboden u srediste zedji,
u ovo more pepela.

Nebo upija moje krosnje
i pali lisnato meso
mog rasta,
na rubovima zemlje,
nebo prozdire moje sokove
i susi med u krvotoku debla
i razdire korjenje mojih stopala,
moje prste,
moj mrak,
nebo je gladno medju haljinama ljeta
i spaljuje moj potiljak.

Sunce je nezasitan noz
zaboden u srediste zedji,
u ovu sumu pepela.

Oborena
kao igracka strave,
ja branim ovaj prag
i okus zita,
ja se svijam do mulja
do napukle kore mog cela,
ja vicem,
a nebo je nezasitno,
ono je crno srce
na vratima sunca.

Irena Vrkljan
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2007., 20:04   #37
RAZLOGOVSKA POETIKA - PJESNIŠTVO
I razlogovski literarni naraštaj karakterizira pluralizam pjesničkih koncepcija i traganja u različitim smjerovima. Riječ je zapravo o nekonzistentnoj grupaciji pisaca koja je nastavila i produbljivala iskustva krugovaša. U njihovu stvaralaštvu osjetno preteže pjesnička proizvodnja, a ona se kretala u smjeru naglašene intelektualizacije pjesništva te podređivanja pjesničke riječi filozofskim, teorijskim i idejnim koncepcijama. Takav je tip pjesništva već prije među krugovašima njegovao Vlado Gotovac. Razlogovci se gotovo sasvim okreću tzv. pojmovnom pjesništvu, stavljajući često znak jednakosti između književnosti i filozofije, osobito one fenomenološkog smjera. Pjesništvo razlogovaca stoga je nekomunikativno, hermetično, zasićeno filozofskim leksikom i metajezikom. U njemu je naglašena intelektualna spoznaja i njoj se podreduju svi elementi strukture (metaforika, ritam, glasovne figure). Pjesnički izraz karakteriziraju sinkopirane cjeline stihovi u funkciji iskaza, neritmično i nemelodiozno nizanje izjavnih formulacija. Čest je oblik pjesme u prozi sa zgusnutim, aluzivnim i hermetičnim jezikom (Dragojević, Zidić, Mrkonjić), a javljaju se i primjeri grafčke i vizualne lirike (Vladović, Kolibaš). Raspon tematskih interesa je velik: od problematizacije egzistencijalnih i etičkih situacija, paradoksalnosti svijeta, rasapa stvarnosti, iskustva beznađa i praznine pa do okrenutosti vanjskim životnim manifestacijama, predmetnosti, povijesnoj zbilji i urbanom životu. Iako je, u ejelini uzevši, u poeziji razlogovskog naraštaja naglasak na semantičkim i idejnim aspektima pjesmotvora, neki se pjesnici ističu i naglašenom sviješću o jeziku i smjelim formalnim eksperimentiranjem (Mrkonjić, Maroević). I u ovom se razdoblju, na tragu iskustava krugovaških pjesnika, njeguje žargonska poezija s urbanom tematikom (Majdak, Majetić).


PRAVI LJUBAVNICI

Pravi ljubavnici sada pod zemljom leže. Okrenuti jedno
drugome sa svim svojim stranama, drže se za ruke. Od tišine tiši.

Mi stojimo ovdje na njihovoj travi. Mi stojimo ovdje
na njihovoj travi, na ovom lišću, u ovom proljeću drhću
njihove zaustavljene želje. Pjevaju njihovi glasovi. Na
zemlji sjene, u visini ruže: što oni neće napraviti da
odagnjaju zimu, koje li sve ukrase neće upotrebiti.

Mi stojimo ovdje, a oni dom svoj pod zemljom grade.
Utišaj se, prijateljice moja, od prolaznosti oni prave
čipku i misle na nas, naše nesigurne korake. Cvijetom
koji ti u kosu stavljam oni nam kažu put. Kada počne
dolaziti noć, i mi krenemo kući, oni će nas dugo gledati.
I mahati nam zelenim rukama.

Danijel Dragojević



ZAMISLITE, JEDAN ČOVJEK

Zamislite
jedan čovjek
odriješen, slobodan
(barem što se vas tiče)
pristaje
sasvim iznenada
da ukoči svoj
mehanizam.
Sveden
na stajanje ili
klečanje
on njeguje svoje
drvo.
Dolaze, odvode ga:
vertikala ostaje,
ne baš opipljiva,
ali ipak,
zarasla u drač
vrlo nesmiljeno.

Igor Zidić


UKLETI MOTOCIKLISTA

Pregledao sam parkirališta tražeći otiske tvojih pneumatika
I sve otvorene restorane probijajući se kroz dim i grčeve
Ni mrlja ulja ni pramen benzina nije iza tebe ostao
Samo prazne stolice na kojima si sjedila igrajući se ključevima

Sada stojim pored upaljenog motora
Dok veče pada na moje jelenske rukavice i ručicu za gas
Koliko puta si me milovala u najvećoj brzini
Koliko puta skliznusmo u travu pored auto-strade

Sve se zeleni sve se ustalilo u toj boji
Ti si iza mene i tvoje me grudi čine pogrbljenim
Kako me vrelo cjelivaš kroz kacigu!
Škripa tvojih svježih usana gubi se u škripi kočnica

Dugo sam vozio gradom izgubljen i sam na zavojima
Gdje je sada tvoj trbuh koji je tako poslušno mijenjao
ravnotežu!

Dugo sam kružio gradom mučeći mašinu
Ali tragove tvojih kola ali miris tvoje kose ne nađoh ne oćutjeh

Divlje izbih na cestu za južne pokrajine
S toliko hladnoće u zglobovima toliko suhih usta
Topla rebra mašine prilijepiše se uz listove grijuć pustim
parama

Uzalud bijahu sad sva crvena svjetla zvižduci preticanja plaha

Još uvijek tražiti te izgleda da mi je namrijeto

Zvonimir Majdak
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2007., 23:46   #38
Poezija..ja imam svoju listu,ali ne može se raspravljati koji je pjesnik bolji..oni nisu pisali poeziju da bi je netko analizirao..već da izraze sebe..zato ja danas smatram da je glupo staviti neku pjesmu u čitanku,i tražiti da je svatko interpretira isto..i još to ocjenjivat
Moj izbor Cesarić,Šop,Pupačić,Ujević

Cesarić-neki će reć da je "tanak"..ali meni puno govori,opušta..daje mir,bar meni koja je uvijek u nekoj zbrci i nelogici..najčešće se zaustavim na samo jednoj riječi u stihu..koja nosi cijelu pjesmu
Šop-jedna nova vrsta religiozne lirike..bliska modernijoj generaciji,sviđa mi se hrabrost i jednostavnost riječi
Pupačić- suptilna bol,vrisak u tišini, suza u zatvorenom oku..sve što mogu reći
Ujević-zašto sam njega zadnjeg stavila..jer ga još dovoljno ne shvaćam..previše pjesama sam pročitala u kratkom vremenu,i sad ću polako čitati stihove..visoki jablani..

Zadnje uređivanje rompepe : 13.01.2007. at 17:16. Reason: kontinuitet
 
Odgovori s citatom
Old 13.01.2007., 00:13   #39
Exclamation slažem se s oba posta...

Quote:
arctic monkey kaže:
Cesarić-neki će reć da je "tanak"..ali meni puno govori,opušta..daje mir,bar meni koja je uvijek u nekoj zbrci i nelogici..najčešće se zaustavim na samo jednoj riječi u stihu..koja nosi cijelu pjesmu
Šop-jedna nova vrsta religiozne lirike..bliska modernijoj generaciji,sviđa mi se hrabrost i jednostavnost riječi
Pupačić- suptilna bol,vrisak u tišini, suza u zatvorenom oku..sve što mogu reći
Ujević-zašto sam njega zadnjeg stavila..jer ga još dovoljno ne shvaćam..previše pjesama sam pročitala u kratkom vremenu,i sad ću polako čitati stihove..visoki jablani..


Cesarić, tko je vedriji od njega, tko lakše pronalazi put do srca, tako jednostavan i životan...vječan
dr.Živago is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2007., 13:26   #40
Cesaric mi je najbolji od nasih pjesnika a i Matos je jedan od najboljih isto

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!



Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

==============================


Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

najbolja njegova pjesma
__________________
Growing old is mandatory. Growing up is optional.
lie is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:43.