Novi jezik - crnogorski

[Ivan Grozny]

Mstislav kaže:

Čudi me što ponos koji osjećaš zbog svjedočenja procesu vraćanja crnogorskog jezika miješaš sa pljuvanjem po srpskom jeziku i srbima?
Da li to ide zajedno, ili si ih samo sad u ovoj prikladnoj situaciji sastavio?

Stvarno ne shvatam u cemu ti vidis bilo koje "pljuvanje po srpskom jeziku i srbima"?
Zar sam ja iskrivio povijesne cinjenice da tijekom nekolika stoljeca nije postojao kontinuitet srpske drzavnosti, knjizevnosti, znanosti te obrazovanja?
Zar nije tocno da svo ovo vrijeme jest postojao kontinuitet crnogorske knjizevnosti, znanosti te obrazovanja?

"Petovjekovna borba koju su Crnogorci vodili sa Turcima izolovala ih je od svijeta i sabila u vrletne i nepristupačne klance. I zato su ostali izolirani i lingvistički. Njihov se jezik razvijao neovisno i dobio je originalno obilježje. Čak i u jeziku se manifestira državna i nacionalna neovisnost Crne Gore"? Jozsef Bajza "Crnogorsko pitanje"

"U svim školama, jezik je – crnogorski, u mnogome različan je od onoga priznatog, lijepog jezika na kome je Biblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. Taj je jezik, na kojem se dosada najviše pisalo i radilo, ostati će zauvijek kao srpski književni jezik. Ako Crnogorci produze svoje škole kao dosada, onda, poslije sto godina, između ta dva jezika biće veća razlika nego što je između portugalskog i španjolskog.
Ja ne kažem koji je jezik ljepši, samo napominjem da bi, za ljubav književnog jedinstva, trebalo manjina pristupiti većini, i da svi koji jedno srpsko ime na sebi nose počnu i jednim jezikom pisati. No na Cetinju nisu nimalo skloni tome" Ljubomir Nenadović "O Crnogorcima"

Bez uvrede, ali vrlo cesto u diskusijama na temu crnogorskog jezika vidim da su "jaki argumenti" poput "Ovo je pljuvanje po srpskom jeziku i Srbima" vrlo popularni kod zastupnika teorije nepostojanja crnogorskog jezika (opet, bez uvrede)

[Armadillo]

Mstislav kaže:

Čudi me što ponos koji osjećaš zbog svjedočenja procesu vraćanja crnogorskog jezika miješaš sa pljuvanjem po srpskom jeziku i srbima?
Da li to ide zajedno, ili si ih samo sad u ovoj prikladnoj situaciji sastavio?

Ođe treba razdvojit dvije nespojive stvari: srbski jezik i jezik lažnijeh Srba u Crnu Goru. Prvi je stvar države Srbije, u što se ođe ne bih miješa, nek zbore kako im volja, a drugi je nesumnjivo jezik crnogorski, što se ničim ne može osporit. To što su ga neki krstili srbskijem imenom nije nikakav dokaz, jer ime je ionako lako promijenit, ali jezik sam nijesu uspjeli ni poslije stotinu godišta permanentne prohibicije. Sad je to i nemoguće.
Ali, kad gođ neko od veljesrbadije ospori jezik crnogorski morat će se suočit s istinom o nastanku srbskoga jezika. Koliko da spoznaju prioritete.

[Shain]

Mariola kaže:

Točno:



Srbija 1054.

Ova falsificirana karta Srbije ostala je bez komentara.

1. Na njoj je prikazana Srbija u navodnim granicama, a 1054. ona nije postojala. (Samostalna nije bila ni Raška).

2. Ime "Srbija" prvi se put spominje u dokumentu 1430. godine.

3. U Bizantskom Carstvu nije postojala administrativna pokrajina s imenom "Srbija".

4. To nisu ni srp. etničke granice jer je na tom području Srba bilo oko 1% (prema tvrdnji srp. povjesničara T. Živkovića). 99% stanovnika pripadalo je nesrpskim Slavenima, Grcima, Bugarima, Albancima, romaniziranim starosjediocima i drugima.

Kad se vratiš, nadam se da ćeš dati ovoj karti svoje opširnije objašnjenje, a ne samo dvije riječi i jednu godinu kao u gornjem postu.

[MystSky]

Ako može postojati bošnjački, onda može svaki, pa tako i crnogorski. Ali Crnogorski se malo ili nikako bore za njihov jezik. Ponašaju se kao srpska gubernija. I na televizijama im idu srpski podnapisi, ne znaju si ni Wikipediju napraviti nakon što su im je Srbi izbrisali. Armadillo, prijatelju, bar se ti nekako pokreni.

[Armadillo]

MystSky kaže:

Ako može postojati bošnjački, onda može svaki, pa tako i crnogorski. Ali Crnogorski se malo ili nikako bore za njihov jezik. Ponašaju se kao srpska gubernija. I na televizijama im idu srpski podnapisi, ne znaju si ni Wikipediju napraviti nakon što su im je Srbi izbrisali. Armadillo, prijatelju, bar se ti nekako pokreni.

Crnogorski jezik postoji sam za sebe i nije uslovljen postojanjem bilo kojega drugoga jezika, te ni bosanskoga.
Što se tiče jezičke prakse u Crnu Goru, ona je skoro dosljedno srbskohrvatska, odnosno, još uvijek smo taoci komunističkoga novosadskoga dogovora, a možda prije usađenoga kompleksa inferiornosti. Crnogorski jezik javno ne praktikuju ni njegovi najveći zagovornici. Jedini lijek je prisila, ista ona koja je Crnogorce naćerala da umjesto svojega uče i zbore (javno) neki tuđi jezik. Na žalost, srboljubci su uspjeli izborit da regule srbskohrvatskoga jezika budu dio standarda crnogorskoga jezika, čime je "objavljivanje" crnogorskoga jezika postala privatna stvar svakojega građanina i njegove hrabrosti. Naime, brojni Crnogorci muku su mučili dok nijesu svikli svoj jezik nazivat svojijem imenom, jer to se kosilo s njinom (prosrbskom, dakako) naobrazbom do koje su s ponosom držali. S toga će sa samijem jezikom imat mnogo više glavobolje. To može riješit škola, ali ne bez podržke medija. S toga razloga sa žaljenjem moram priznat da će crnogroski jezik još za duga vremena bit jezik dokolice.
Ja činim i činitću što mogu i đe gođ mogu, ali sistem je ipak odviše jak.

[Ivan Grozny]

Armadillo kaže:

Na žalost, srboljubci su uspjeli izborit da regule srbskohrvatskoga jezika budu dio standarda crnogorskoga jezika, čime je "objavljivanje" crnogorskoga jezika postala privatna stvar svakojega građanina i njegove hrabrosti.

Predsjednica Komisije (za izradu programa za nastavni predmet Crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost) Nataša Gazivoda kazala je, podsjetimo, da je glavni razlog zastoja loša saradnja s članovima imenovanim od političkog bloka koji predstavlja srpsku jezičku zajednicu. Ona je navela da je njihov konstantan pokušaj da nametnu apsolutnu dominaciju srpskoga jezika u crnogorskome prosvjetnom sistemu i marginalizuju crnogorski jezik.

[Armadillo]

Ivan Grozny kaže:

Predsjednica Komisije (za izradu programa za nastavni predmet Crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost) Nataša Gazivoda kazala je....

Pobjeda veli i ovo:
"Gazivoda kao jedan od ključnih problema zbog kojeg Komisija za izradu programa za nastavni predmet Crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski jezik ne postiže saglasnost je – da li sva djeca treba da nauče nova slova i da li će morati kasnije da ih koriste."
Sad zamislite toga Srbina što živi u Crnu Goru, a ne umije pročitat što piše u crnogorske novine! No, radi se o nečemu drugome: srboljubci znaju da će njina đeca naučit i crnogorska slova i crnogorski jezik, jer to je jezik sredine, jezik svakoje neslužbene komunikacije i neće proć mnogo vremena kad će srbskohrvatski (kojega oni lažno nazivaju srbskijem) živjet jedino kroz literaturu XX stoljeća.

[Ivan Grozny]

Potpuno si u pravu.
Kod nas na CT ima tucet ljudi koji za sebe kazu da je njihov jezik "srpski" ali svi oni zbore obicnim cetinjskijem govorom (koji je nazalost ponekad nerazumljiv za mene )

[Armadillo]

Ivan Grozny kaže:

Potpuno si u pravu.
Kod nas na CT ima tucet ljudi koji za sebe kazu da je njihov jezik "srpski" ali svi oni zbore obicnim cetinjskijem govorom (koji je nazalost ponekad nerazumljiv za mene )

Kad im vlast (svijeh vrsta) cio život puni glavu da im je jezik srbski, onda ga i oni nauče tako nazivat i obično nigda i ne pomisle radi čega je taj njin jezik bio zabranjen u škole, kad se u škole učio upravo srbski? Poznata je srboljubačka navika da kad nešto žele prisvojit nazovu ga srbskijem i onda tvrde kako je oduvijek njino. Još je Nikola Mirkov autoritetom svoje neograničene vlasti pokuša od Crnogoraca načinjet Srbe, upravo "prekrštavanjem", ali politika nije mogla protivu genetike (a i kulture, tradicije, ośećanja zajedništva, povijesti). Ludilom na zdravu pamet. To vazda mora propast.

[Shain]

Ali gdje je Wikipedia na crnogorskom jeziku?

Postoji Wikipedia na čejenskom, romskom, eskimskom/grenlandskom, arumunjskom/vlaškom jeziku i dr., ali nema na crnogorskom.

Bjelorusi imaju čak dvije Wikipedije, jer imaju dva standardna jezika.

[MystSky]

Wikipedija na crnogorskom izbrisana je prije par godina, ne znam zašto se Crnogorci ne potrude malo pa ponovo naprave.

[trivial]

MystSky kaže:

Wikipedija na crnogorskom izbrisana je prije par godina, ne znam zašto se Crnogorci ne potrude malo pa ponovo naprave.

Wikipedia na crnogorskom ne postoji zato što ne postoji ISO kod za crnogorski. Odbijena je već četiri puta odbijena.

[MystSky]

trivial kaže:

Wikipedia na crnogorskom ne postoji zato što ne postoji ISO kod za crnogorski. Odbijena je već četiri puta odbijena.

A zna se tko blokira.

[sunshinestar]

Od kad je to crnogorski jezik:

[sunshinestar]

Snježana Kordić o tzv crnogorskom jeziku:


Snježana Kordić je diplomirala na Osječkom sveučilištu, gdje je i započela svoju naučnu karijeru. Magistrirala je i doktorirala u Zagrebu, a habilitirala u Njemačkoj, nakon čega petnaestak godina predaje u više njemačkih gradova. Učestvovala je na brojnim konferencijama, simpozijumima i kongresima u svijetu. Autorka je više od 150 lingvističkih radova, kao i nekoliko knjiga koje se bave jezičkom problematikom. Posljednja objavljena knjiga Jezik i nacionalizam uzdrmala je naše prostore, otkrivajući manipulisanje jezikom zarad potpirivanja balkanskih nacionalizama.

Razgovarala: Ksenija Rakočević, Vijesti.me

Često se o nacionalnom identitetu govori kao o važnom elementu za razvoj naših država. No, nije li baš suprotno? Može li se konstanto isticanje nacionalne pripadnosti tumačiti kao primitivizam i anahronost, nerazvijenost?

Naravno, nacionalizam je glavni problem koji koči razvoj na raznim planovima. A koliko će obični ljudi toga biti svjesni, ovisi o umijeću nacionalista na vlasti da ih izmanipuliraju. Eto, Hitler je uspio ideologiju nacionalsocijalizma pomoću medijske propagande predočiti kao nešto moderno, što mu je još dodatno povećalo broj pristalica. A u samoj ideologiji su se često pozivali na mitsku prošlost, što je suprotno modernosti, ali nacionalizam je uvijek prepun kontradikcija. Zato istraživači navode da nacionalizam uzrokoje psihičke smetnje i opisuju ga kao jedan oblik luđačke košulje.

Jezičke politike u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije nerijetko su težile vještačkom i prisilnom jezičkom udaljavanju. Koliko su zapravo iskoristili jezik kao moćno manipulativno sredstvo za raspirivanje balkanskih nacionalizama?

Lansirali su niz lažnih tvrdnji o jeziku i tako raspirivali nacionalizam, npr. da druga nacija ugrožava naš jezik, a time i postojanje čitavog naroda, da nameće jezik, onečišćuje jezik, da je ukrala od nas jezik… Nije takav pogled nastao spontano u narodu, nego se nacionalizmom uvijek ciljano upravlja odozgo. Kako kaže njemački povjesničar Holm Sundhaussen, „bez upravljanja odozgo iscrpi se snaga nacionalizma u ponekad nasilnim, najčešće kratkoročnim akcijama koje prije ili poslije jednostavno presahnu. Tek zajednička igra manipulacije odozgo i nesigurnosti u bazi daje nacionalizmu njegovu neuračunljivu eksplozivnu snagu. Političari, intelektualci i novinari su njegovi stvarni protagonisti“.

Koliko su stvarne, a koliko se prenaglašavaju jezičke razlike i ne radi li se zapravo o policentričnom jeziku, sa četiri naziva?

Postoje jezične razlike, ali one su čak manje nego između varijanata drugih policentričnih jezika, npr. između njemačkog u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, ili između engleskog u Velikoj Britaniji, SAD-u, Australiji i Kanadi. Prema svim sociolingvističkim kriterijima radi se u našem slučaju o jednom policentričnom standardnom jeziku kojim govore različiti narodi, i on zato ima četiri nacionalne standardne varijante. I najnormalnija stvar je da svaka varijanta ima svoje normativne priručnike i da oni sadrže jezične oblike koje koristi većina govornika te varijante.

Nacionalizmi koji su naizgled u konfliktu jedan s drugim ustvari trebaju nacionalizam druge strane da bi mobilizirali svoje redove.

Jezička situacija u Crnoj Gori i dalje je haotična i neriješena. Jotovanu verziju, koja je nametnuta institucijama, većina prosvjetnih radnika, kao i naučnih djelatnika odbija da koristi. Da li takvo nametanje može biti održivo?

Vladajuća politička garnitura može održavati takvo stanje dok god ima moć da to čini. Ali ono što se može raditi bez obzira na to je raskrinkavati neistine kojima opravdavaju svoje postupke. Na primjer, oni neosnovano kažu da je različit jezik neophodan jer inače ne postoji nacija. Takvom tvrdnjom zatvaraju usta svakome jer tko god kritički kaže nešto o tome, ispada neprijatelj crnogorske države i nacije. Međutim, njihovu tvrdnju se može lako demaskirati. Naime, crnogorska nacija očito postoji. Kao što postoji i niz drugih nacija koje imaju zajednički jezik s nekim drugim nacijama, npr. austrijska nacija, američka nacija i većina drugih nacija u svijetu. Osim toga, crnogorska nacija ima svoje prepoznatljive jezične razlike, npr. „nijesam“, „sjutra“, kao i Austrijanci i Amerikanci. Ovo što se sad radi s jezikom je nasilje i štetno je za vlastitu naciju jer pravi jezični raskol između roditelja i djece. Vlada koja to forsira protivi se jezičnoj praksi velike većine vlastitih birača.



Sagledavajući činjenicu da se u lingvistici autohtonim jezikom smatra onaj koji nema srodnika, a znajući da se u Crnoj Gori često pozivaju na autohtonost crnogorskog jezika i njegovo različito porijeklo od bosanskog, srpskog i hrvatskog, koliko je neozbiljno dozvoliti da neko ko zastupa takve stavove odlučuje o njegovoj sudbini?

Takav netko mora biti potpuna lingvistička neznalica jer očito ne zna da su srodni ne samo svi slavenski jezici, nego i svi indoevropski jezici. Svi imaju isto porijeklo.

Koliko će čitalačke publike gubiti naši pisci ako nastavimo da izmišljamo razlike i težimo posebnosti i izolaciji jezika?

[sunshinestar]

Imali biste ogromne gubitke. Praktično, uništavanje vlastite književne produkcije koja ostaje bez 97% potencijalnih čitalaca. Svi kvalitetni pisci žele što više publike, a ovako bi bili unaprijed hendikepirani jer publiku iz Hrvatske, BiH i Srbije bi prekomjeran broj razlika navodio da izbjegavaju čitanje. A izbjegavala bi čitanje i ona publika u Crnoj Gori koja svakodnevno drugačije govori od propisanog jezika.

U kojoj mjeri su povezani nacionalizam i mizoginost? U Pravopisu crnogorskog jezika nailazimo na primjere: Žena oskudnih čari može biti ministar spoljnih poslova, može biti vladarka, čak i slavna glumica, ali sekretarica – ne! (str. 98) Ja te tvoje ideje – ljutnu se Avram – prosto zamišljam kao harem starih žena koje odavno ne mogu poslužiti ničemu. (str. 99) Mogu li ovakvi primjeri služiti za adekvatnu prezentaciju djeci? Ne stvaramo li tako društvo koje ženu i muškarca ne tretira ravnopravno?

Osobe koje su sastavljale takav pravopis kao da su došle iz 19. stoljeća. I inače je svojstvo ljudi sklonih nacionalnim mitovima da se intelektualno kreću na stupnju predmodernog doba. Problem je što im država omogućava da svoje zaostale svjetonazore mogu nesmetano usađivati u buduće generacije. Ovi primjeri su pokazatelj na kakvoj razini je onaj dio akademske zajednice koji proglašava veliku većinu Crnogoraca nepismenima.

Često se govori o uništavanju obrazovnog sistema. Može li se govoriti o sistematskom uništavanju sistema?

To je tako kada vlada nacionalizam. Poznato je da nacionalizam pred školski sistem postavlja druge prioritete, umjesto da se mladi istinski obrazuju. Britanski profesor i povjesničar Elie Kedourie, koji je napisao knjigu o nacionalizmu, istakao je u njoj da „prema nacionalističkoj teoriji školski sistem mora imati glavno mjesto u radu države. Svrha obrazovanja nije prenositi znanja, ustaljene spoznaje i metode izumljene u društvu zbog bavljenja općim interesima; svrha obrazovanja je sasvim politička – potčiniti volju mladih ljudi volji nacije. Škole su sredstvo državne politike poput vojske, policije i državnih financija. Svrha takvog školovanja je okupirati mozgove ljubavlju prema državi, i stoga je ono što se uči i kako se uči, što se potiskuje i što se mijenja stvar državne politike“.

Među reakcijama na Vašu knjigu negativne su došle od hrvatskih i srpskih nacionalista. Koliko sličnog imaju hrvatski i crnogorski nacionalizmi u jeziku? Kako se boriti protiv njih?

Imaju mnogo sličnosti, što ne čudi jer nacionalizmi se služe istim metodama. Osim toga, hrvatski nacionalizam, koji se ranije rasplamsao, služi kao uzor crnogorskome. A hrvatski nacionalizam sa svoje strane podupire crnogorski, među ostalim i tako što hrvatski lingvisti daju doktorske titule crnogorskim nacionalistima. Hrvatska strana je aktivno uključena i u izradu crnogorskih normativnih priručnika. Kad pitate kako se boriti protiv jezičnih nacionalista, najbolje je tako da ih se raskrinkava koliko su nestručni, neobrazovani i nemaju dodira sa svjetskom lingvistikom. Pokazati da su obične sluge nacionalističke politike, da su spremni žrtvovati djecu vlastitih sunarodnjaka za ostvarivanje svojih ideja. Žrtve su i svi oni mladi ljudi koji se izvrsno jezično izražavaju i rado bi studirali materinski jezik, ali onda na studiju dođu u ruke našim profesorima kojima je važnije pokazivanje nacionalizma izborom forsiranih riječi, nego vještina izražavanja studenata. Pa nadarene studente neosnovano uvjeravaju da ne znaju svoj jezik, koče ih u studiranju i navode da napuste studij. Samo ponegdje se još uvijek može naći i drugačijih profesora, koji ne daju prioritet nacionalizmu, a takvi su onda trn u oku svojim kolegama.

U crnogorskoj javnosti aktuelan je „slučaj“ prof. dr Tatjane Bečanović. Može li se posmatrati kao još jedan obračun nacionalista sa nekim ko kritički sagledava stvarnost?

Nisam dovoljno upućena u konkretan slučaj, ali mislim da prepoznajem isti mehanizam koji sam zapazila na vlastitom iskustvu. Naime, nacionalizmi koji su naizgled u konfliktu jedan s drugim ustvari trebaju nacionalizam druge strane da bi mobilizirali svoje redove. Nacionalizam živi od drugog nacionalizma. Pa kad netko kritizira svaki nacionalizam, onda postaje neprijatelj zaraćenih strana, koje spremno surađuju na uništavanju hereze.

Simbioza političara i lingvista

Ko na Balkanu odlučuje o jezičkoj situaciji? Političari ili lingvisti? I na koji način?

Budući da na pozicijama moći dominiraju nacionalistički političari, određen broj lingvista je uvidio da može povećati vlastiti značaj odbacujući lingvistiku u korist poželjne politike. Najupadljiviji primjer toga u Crnoj Gori je Adnan Čirgić. Pritom se ne deklariraju da su odbacili lingvistiku, naprotiv. Takve „stručnjake“ politika svesrdno nagrađuje, a one koji su nepotkupljivi kažnjava. Dakle, radi se o simbiozi mnogih lingvista i političara. Jasno, ljudska psiha je kompleksna, sigurno se među njima može naći i onih koji su u vezi jezika prvo obmanuli sebe pa sada obmanjuju druge, a to su učinili kako bi sebi olakšali život. Kod toga im je pomogla njihova lingvistička neobrazovanost, premda su po profesiji lingvisti.


http://balkanbreakingnews.com/interv...dacke-kosulje/

[peja_s]

Tatjana Bečanović je nerazumna osoba. Ona bi predavanja počela riječima da će se Njegoš proučavati kao crnogorski pisac i u duhu cronogorske kulture, bez obzira da li to vrijeđa nečija nacionalna osjećanja.

[sunshinestar]

peja_s kaže:

Tatjana Bečanović je nerazumna osoba. Ona bi predavanja počela riječima da će se Njegoš proučavati kao crnogorski pisac i u duhu cronogorske kulture, bez obzira da li to vrijeđa nečija nacionalna osjećanja.

Oće ga ona proučavati?
AKo ga ona bude proučavala, neka ga pručava kako želi, a isto tako nema pravo anmetati drugim znanstvenicima njihove znanstvene radove, pogotivo ne u nacionalističkim ogradama.

Tko uopće negira crnogorski karakter Njegoša.
Samo što neki negiraju njegov širi kontekst.
Može ga se proučavati samo u okviru crnogorskih granica, ali to ne znači da njegopv utjecaj se seže dalje i da se smije zabraniti da netko drugi ga ne poručava u pirem kontekstu.

Ograničiti Andrića samo na Hrvatsku, BiH ili Srbiju znači sakatiti njegovu širinu.

Ma možeš ti Njeggoša pručavajt samo kao cetinjskog pisca, al to ne znači da on nije imao pirih utjecaja.

[Shain]

Kako je dobra crnogorska riječ "neznaveni"!

»Nadležna ministarstva prosvjete i nauke, nažalost, finansiraju neznanje Instituta, koji su transformisali u neznaveni i nelegitimni Fakultet. Mada, ko im može zamjeriti kad je intelektualna, naučna i kulturalna bliskost među njima tako očigledna«, kazala je Bečanović.

[Shain]

"Čekajući Montenegro Express"


Šuti, jedina,
zavuci se pod moje rame,
sludjet će me bregovi i voda.
Šuti, sve se zna
i sve su priče ispričane,
ne znam što bi moglo da se doda.