Jadni život

[blablica]

Absolutely777 kaže:

A gle,bitno ti je krenuti. Kod mene doma je situacija bila puno gora od tvoje, i nisam zeljela trpjeti to i zivjeti s njima. I sta sad?

Lijepo sam ustala,dignula dupe, nasla honorarni posao i nikome ne moram polagati racune (osim sama sebi).
I kad me mater nazove i pocne mi sve po spisku, mogu joj mirne duse reći: ćao đaci. Šta si mi ti? Svaka pomoć koju sam ikad dobila od tebe višestruko mi je naplaćena. Idi bavi se svojim životom

A nije istina da se s honorarnim poslom zaradi najviše 2500 kuna. To su stvarno budalaštine. Ja radim studentski,honorarni posao koji nije ništa posebno drukčije plaćen od ostalih (tehnička podrška jednog Internet providera) i zarađujem gotovo 5000 kn, i to uz povremene izostanke s posla koji su nužni jer sam samohrana majka (imam trogodišnjaka). Ali ja radim 8 sati, svaki dan, i jednu noćnu tjedno.
Imala sam frendicu koja je htjela "sama se financirati", a smatrala je da je dijeljenje 24 sata na Trgu, po 4 sata dnevno, vise nego sto ona moze. Mda.

I studiram redovno, na fakultetu gdje ne postoji izvanredni studij ili "studij uz rad". Živim 250 km od roditelja. Nemam ni stan, niti sam dobila hrpu love od roditelja. Plaćam stanarinu, radim, živim, i moje dijete uvijek ima isto kao i drugi, ako ne i malo više

Može se. Samo ne treba biti ljenguz. Mislim da bi to trebalo biti normalno,pa nisi neki kepec, ti si dušo s 24 odrasla žena, bilo bi žalosno da se ne znaš pobrinuti za sebe.

I da,mlađa sam od tebe dvije godine

da bi reč rekla
i inače čitam s oduševljenjem tvoje postove, ali nigdje dosad nisam iščitala da si tak mlada
evo, skidam kapu mlada damo!

a pokretačici topica - ništa nećeš promijeniti kukanjem. ok, kužim, treba ti da se negdje ispušeš, ekslodiraš. ali kaj ćeš s tim dugoročno napravit? niš. a bit će sve gore i gore. a ti imaš 24 godine!!!! pokreni se!
nađi poslić, makar honorarni (mada ne vidim razloga zašto ne bi mogla raditi i pravi posao). i potpisujem Absolutely po tom pitanju - ima honorarnih poslova di se da dosta zaradit, ja sam također radila za 5-6000 kn za vrijeme faksa. (i nisam skužila dal sad studiraš i koja si godina? )

vjerujem da te boli činjenica da su tvom bratu priuštili sve, a tebi ni upola toliko. vjerujem da više boli upravo ta emocionalna strana priče. ali netko ti je dobro rekao - pomiri se s tim. koliko god to grubo zvučalo. jbg, znaš ih cijeli život, znaš kakvi su i da se neće promijenit. radije radi na sebi i gledaj samo u budućnost, samo ravno, nema stajanja. ali se i pokreni!

[Skot]

Da imas 18-19 godina prica bi imala smisla. A sa 24... Steraj ih u kurac, odseli se u neki podrum i prestani kukati kako ti ne daju lovu, ili ti ne daju ovo ili ono. Vi ste sjebana porodica, stari ti je lud, stara ti je proimasila zivot i na tebe se istresa. Brata boli kurac za sve, sebican je, a ti si u svemu propustila da odrastes.

[higijeničarka]

ewee567 kaže:

1. ona ponovi to svoje misljenje jos 50 puta plus gratis okretanje očima i prijezirni pogledi

2. njen prvi komentar je bio...

3. kaze da nemam mjere

4. danas se uhvatila komentirati...

5. moja draga majka je pak pocela okretati ocima i rekla...
isto tako je rekla... i smijala se u lice.

6. kad bi rekla da...

7. ona okrece ocima i u cudu me razrogaceno pita...
onda mi je pak komentirala da...

......

Dušo, tebi su 24. D-v-a-d-e-s-e-t-č-e-t-i-r-i.

Imaš li ti ikakav život mimo svoje mame ili je tvoja mama tvoj život?

Sve što si napisala u onom kilometarskom postu može se svesti na "mama je rekla, mama misli, mama okrene očima, mama komentira, mama ovo, mama ono".

Isprva se činilo da je problem u tome što si financijski ovisna o svojim roditeljima, ali sad se vidi da imaš puno veći problem: nikako da se, u vlastitoj glavi, skines sa mamine sise.

Radi na tome jer te u suprotnom čeka mizeran život.

[dr.Mika]

Prije svega zivno dodji sebi.
Zdrava si i samo ti treba jaka volja voli sebe i tices moci sve u zivotu.
Pogledaj se u ogledalo mozes sta god hoces samo trebas HTIJET samo to i sve je moguce .Koliko god ti se cinilo tesko ustvari nije eto jedan primjer sta ce onaj ko boluje od teske boesti on nemoze nista sem cekati a ti naspram njega mizes sve i nemoj se vise sazaljevati sama nad sobom nego velikom brzinom naprijed i uzivaj u zivotu.

[nina2007]

Absolutely777 mogu samo reći - Respect

pored priči kao što je tvoja, totalno mi je glupavo čitati ovakve koje su - totalna krajnost

[ewee567]

aham. gledajte, meni ne trebaju tuđa podbadanja kako sam ja lijena i ovisna o maminoj sisi, i ne znam sta, to su tako tipicne reakcije na forumu, samo zato jer bi neki htjeli ispasti pametniji nego sto jesu kao da daju savjet, a zapravo mlate u prazno o necemu sto znaju tek povrsno.
ja ovoj curi iznad isto skidam kapu...znate zasto? zbog zivota koji sma vodila cijelu svoju mladost, i zbog rada 0 24 na dan, muku koju sam sama prosla, i nitko mi nije pomagao, a cak nisam dobivala novac za to.
zasto sm spominjala mamino ponasanje? jer zivim s njom, i jer i da ne zivim s njom, svi mi u zivotu trebamo podsrku i odobravanje bliznjih, i onda kako da sve to nakon svega sto sma postigla i kakav se trudim biti nece biti frustrirajuce???

svasta. sljedeci put cu razmisliti hocu li ista pisati po forumu, za neke dapace, zahvalna sma na lijepim rijecima koje jesu napisane iz dobrih namjera, ovo ostalo "lijena si, ti si ovo ti si ono" ni ne citam.

[blablica]

ewee567 kaže:

aham. gledajte, meni ne trebaju tuđa podbadanja kako sam ja lijena i ovisna o maminoj sisi, i ne znam sta, to su tako tipicne reakcije na forumu, samo zato jer bi neki htjeli ispasti pametniji nego sto jesu kao da daju savjet, a zapravo mlate u prazno o necemu sto znaju tek povrsno.
ja ovoj curi iznad isto skidam kapu...znate zasto? zbog zivota koji sma vodila cijelu svoju mladost, i zbog rada 0 24 na dan, muku koju sam sama prosla, i nitko mi nije pomagao, a cak nisam dobivala novac za to.
zasto sm spominjala mamino ponasanje? jer zivim s njom, i jer i da ne zivim s njom, svi mi u zivotu trebamo podsrku i odobravanje bliznjih, i onda kako da sve to nakon svega sto sma postigla i kakav se trudim biti nece biti frustrirajuce???

svasta. sljedeci put cu razmisliti hocu li ista pisati po forumu, za neke dapace, zahvalna sma na lijepim rijecima koje jesu napisane iz dobrih namjera, ovo ostalo "lijena si, ti si ovo ti si ono" ni ne citam.

ako si htjela da te ljudi samo tapšaju po ramenu onda nisi trebala tražiti savjet. a dosta ljudi ti je isti dalo.
kao npr. naći posao i stan. što je dobar savjet.
ovako mi izgleda samo kao kukanje bez micanja s početne točke.

[SubiBubi]

ewee, obzirom da je brat miljenik, jel može možda on utjecati da mama promijeni mišljenje? Jesi probala s njim razgovarati, da li i on živi s vama?

Draga Autorice...
skroz suosjecam sa tobom..mama me konstantno ponizava..govori da sam debela..glupa..jednom mi je rekla da sam kurva...a tad mi je bilo 14 i nisam imala pojma sto znace decki brata dize u zvijezde...on u svojoj sobi ima apsolutno sve..naravno i ovo cudo sa kojeg tipkam on je polagao vozacki..ja ne jer se nema novaca..on je studirao ja ne jer se nema novaca...tata je nasrnuo na mene par puta...
i naravno bila sam kao ti...
i sad je dosta!!! 20 mi je godina..zdrava sam..imam ruke i noge!!!
znam jednu super curu iz Zadra koja trazi cimericu..Zadar je moj grad iz snova...i odma sam to prihvatila...posao mi je osiguran...
ali od cega zivjeti do prve place? pa sigurno necu cekati svoje da me financiraju..
aktivno trazim posao u ovoj mojoj selendri i nakon dvije place ja odlazim...jer ne zelim zaglibit ovdje...pokusala sam o tom razgovarati sa ocem na sto je on rekao zasto bjezim od problema?
ja sam rekla ne tata to nije bjezanje to je prirodan tok stvari..osamostaljenje...
znam da ako budem cekala njihovo odobrenje da necu docekat..stoga..mlada si!! pametna! samo se molim te trgni...znam da uzasno boli kad ti mama govori najgroznije stvari ali nakon nekog vremena jednostavno otupis...nemoj smisljati vise izlike..kazes da imas puno prijatelja..ja vise nikog nemam tu..pricaj sa nekim..sigurno ce ti ako su pravi pomoc kada ti najvise bude trebalo..
iskreno drago mi je da sam ovo procitala jer sam ovo skoro bila ja za 4 godine
molim te da ovo ne shvatis kao napad...samo te zelim potaknut da se pokrenes ako mogu ja sa 20..bez faxa..bez prijatelja u ovom gradu mozes i ti


Absolutely777

[wyzz]

ewee567 kaže:

eto pišem opet na ovu temu, da odmah obavijestim one koji ce me podbosti nek se "mrdnem", onda nek ni ne čitaju, danas sam imala burnu svađu s majkom svojom koja me počela pritiskati do nenormalnih granica.

Prvi korak k napretku mogao bi ti recimo biti - čišćenje mailboxâ!
Pa kad to riješiš, onda ti kažem i drugi...

[Ariel2804]

neki ljudi se toliko sažive sa ulogom žrtve da podsvjesno ne žele učiniti ništa da to stanje prekinu,dapače,mazohistički se hrane svojom ulogom,a da tog nisu ni svjesni niti bi to priznali.
Dušo,tvoja situacija je očajna,i identična mojoj prije 10ak godina.
ja sam s 18 odselila od kuće,zbog troškova živjela s hrpom cimera i cimerica,konobarila i radila najšugavije poslove (jer stanarinu treba platit),i uz sve to svakodnevno i dalje telefonski slusala prijetnje i vrijedjanja roditelja.
Stalo je tek nakon 5 godina (toliko im je trebalo da shvate da je gotovo s njihovim sranjima)
Zelim ti reci,nije bilo lako,nisu mi procvjetale ruze isti tren kad sam odselila,i nisam uspjela zavrsiti faks pa se ne mogu mjeriti s ljudima koji su uspjeli sve to ,i jos i djecicu imati (al i to sam kriva samo ja i nedovoljan trud a ne "sudbina kleta")..
No,da htjela sam ti uglavnom reci A TO JE SVA POANTA, da se maknes od te nezdrave situacije,jer tek kad to stetno zracenje za tvoju psihu ne bude pod istim krovom,moći ćes profunkcionirati kao normalna i svoja osoba.
i sta je najvaznije tek ces onda imati normalan zivot (bilo to studiranje uz honorarni posao ,ili zaposljavanje na nekom običnom poslu,ili udaja,ili sta god)
al sta god to bilo ,jednom kad preuzmes odgovornost za sebe i krenes samostalno zivit spoznat ces sta zapravo ne ostvarujes zbog "teske sudbine" a sta zato sta sama nisi sposobna.
Pa ako ne zavrsis faks neces moći reci da su krivi starci (kao sta ja sad znam da sam ja kriva) a isto tako ono sta napravis dobro u svom zivotu i u cemu uspijes-slobodno poberi sve lovorike.
ali najprije,makni se od obiteji koja ti gazi psihu i duh,i saznaj tko si kad nisi zrtva.

[Ariel2804]

neki ljudi se toliko sažive sa ulogom žrtve da podsvjesno ne žele učiniti ništa da to stanje prekinu,dapače,mazohistički se hrane svojom ulogom,a da tog nisu ni svjesni niti bi to priznali.
Dušo,tvoja situacija je očajna,i identična mojoj prije 10ak godina.
ja sam s 18 odselila od kuće,zbog troškova živjela s hrpom cimera i cimerica,konobarila i radila najšugavije poslove (jer stanarinu treba platit),i uz sve to svakodnevno i dalje telefonski slusala prijetnje i vrijedjanja roditelja.
Stalo je tek nakon 5 godina (toliko im je trebalo da shvate da je gotovo s njihovim sranjima)
Zelim ti reci,nije bilo lako,nisu mi procvjetale ruze isti tren kad sam odselila,i nisam uspjela zavrsiti faks pa se ne mogu mjeriti s ljudima koji su uspjeli sve to ,i jos i djecicu imati (al i to sam kriva samo ja i nedovoljan trud a ne "sudbina kleta")..
No,da htjela sam ti uglavnom reci A TO JE SVA POANTA, da se maknes od te nezdrave situacije,jer tek kad to stetno zracenje za tvoju psihu ne bude pod istim krovom,moći ćes profunkcionirati kao normalna i svoja osoba.
i sta je najvaznije tek ces onda imati normalan zivot (bilo to studiranje uz honorarni posao ,ili zaposljavanje na nekom običnom poslu,ili udaja,ili sta god)
al sta god to bilo ,jednom kad preuzmes odgovornost za sebe i krenes samostalno zivit spoznat ces sta zapravo ne ostvarujes zbog "teske sudbine" a sta zato sta sama nisi sposobna.
Pa ako ne zavrsis faks neces moći reci da su krivi starci (kao sta ja sad znam da sam ja kriva) a isto tako ono sta napravis dobro u svom zivotu i u cemu uspijes-slobodno poberi sve lovorike.
ali najprije,makni se od obiteji koja ti gazi psihu i duh,i saznaj tko si kad nisi zrtva.

[josip yyyy]

ewee567 autorice teme, napisat ću par misli u vezi tvog prvog posta.
Stariji sam od tebe, blago iznad 24 godine. Ne uspoređivati se sa bratom, uvijek će biti razlika u odnosu roditelja prema djeci, gledaj sebe i živi svoj život u granicama mogućnosti. U momka si se razočarala i povrijedio te, poznat osjećaj mi je to ali nije on tebe zaslužio i nije te cijenio po onom što si napisala. Nekad je teško održat prijateljstvo nakon veze tj.bolje da svatko krene svojim putem. Vrijeme liječi rane.
Prijatelji? Vjeruj mi i to sam prošao, razočarao sam se ali i tu sa vremenom polako zaboravljaš i prihvatiš neke stvari. Vidim da si se i ti "zatvorila u sebe" i nemaš povjerenja ni potrebe za neka nova prijateljstva. Sve su to poznanici, rijetko tko ima pravog prijatelja.
Spominješ roditelje, po meni treba imati neki odnos i poštovanje ali radi ono što ti misliš da je dobro, kreni svojim putem.
Vodio sam i ja ratove sa svojim roditeljima, nije to zdravo ni dobro, tu svi gube ali kod mene je bio drugi problem jer su puno tražili od mene, za njihove ambicije sam ja trpio, radio i ispašta.
Ti bi željela raditi, kod mene je bio problem što sam previše radio ali ja ti savjetujem da radiš bilo kakav posao, zaradi svoju kunu, lijep je to osjećaj i neovisan o bilo kome te ne trebaš polagati račune nikome, stječeš iskustvo i nisi u kući pa će biti manje svađe.
Veliš da si bila dobra u svemu i vanprosječno uspješna, tako se i ja smatram ali to ti nitko ne prizna i nemaš ti to kome kazati, zidu ili njima isto ti je.
Zatvorio sam se i ja u sobu, nekad je tako lakše, samo kod mene je financijska neovisnost zbog svog rada pa mi mogu reći samo da sam bezobrazan ali prešutim i krenem koracima prema sobi ili vani. Opet ću ti kazati, zaradi za sebe i ne očekuj od njih da ti daju isto kao i bratu.

Curo, pokreni se i zaradi sebi kavu, možda da odradiš 4 ure negdi kao pomoć u kuhinji ili kafiću, u početku je teško ali financijska neovisnost je svega vrijedna. Roditelji, valjda ti žele dobro, samo to ne znaju možda pokazati djelom ili riječima. Misle možda ako te uvrijede da ćeš se trgnuti, da će svađom postići nešto. Ne traži njihovo odobrenje, živi svoj život i pokušaj nešto sama zaraditi i omogućiti sama sebi.
Uočio sam tvoj post u vezi ekonomskog faksa, eto i ja sam student, imam za sada ovu prvostupničku, nastavio sam studij za magistra, te ti mogu reći da te razumijem u vezi tog dijela samo vidiš ja radim destak godina svašta po potrebi i može se ali sam izgubio na faksu 2 godine.

P.S.koliko ispita imaš do kraja?! Pokušaj naći nešto posla pa makar i mjesec dana u mjestu boravka ili sezonski.

[Absolutely*]

ewee567 kaže:

aham. gledajte, meni ne trebaju tuđa podbadanja kako sam ja lijena i ovisna o maminoj sisi, i ne znam sta, to su tako tipicne reakcije na forumu, samo zato jer bi neki htjeli ispasti pametniji nego sto jesu kao da daju savjet, a zapravo mlate u prazno o necemu sto znaju tek povrsno.
ja ovoj curi iznad isto skidam kapu...znate zasto? zbog zivota koji sma vodila cijelu svoju mladost, i zbog rada 0 24 na dan, muku koju sam sama prosla, i nitko mi nije pomagao, a cak nisam dobivala novac za to.
zasto sm spominjala mamino ponasanje? jer zivim s njom, i jer i da ne zivim s njom, svi mi u zivotu trebamo podsrku i odobravanje bliznjih, i onda kako da sve to nakon svega sto sma postigla i kakav se trudim biti nece biti frustrirajuce???

svasta. sljedeci put cu razmisliti hocu li ista pisati po forumu, za neke dapace, zahvalna sma na lijepim rijecima koje jesu napisane iz dobrih namjera, ovo ostalo "lijena si, ti si ovo ti si ono" ni ne citam.

Ma vidi. Ljudi ti ovdje pišu u dobroj namjeri, a ako su katkad grubi,to ti je tako jer nas sve pomalo pogađaju takve priče, dirnu u onu nesigurnost u vezi vlastitih roditelja koju svi imamo- bili nam roditelji divni ili grozni- onaj antagonizam koji osjećaš kad ti roditelj pokušava kreirati život i kad na to više nema prava. Pročitaj, izvuci koju pametnu, i mirna Bosna.

Isto tako, nisam ti ja rekla to što jesam da ti trljam nos,daleko od tog. Htjela sam ti pokazati da (očito nedostatan) džeparac koji dobivaš od roditelja nije dovoljan da bi trpila takvo iživljavanje. Zadnji tvoj post,s opisom majke u raznim situacijama, izgleda možda pomalo infantilno, ali znam što si njime htjela prenijeti.
Znam da se osjećaš kao zadnja stoka kad te netko ponižava.
Te sitnice koje si nabrojala uvijek se u ovakvim slučajevima stapaju u jednu širu sliku, s anegdotama koje si možda i zaboravila, i to ti se mila zove psihičko zlostavljanje.

Puno toga sam zaboravila, puno situacija i puno puno vrijeđanja, ali sjećam se dovoljno da se ne želim vratiti gdje sam bila. Da mi netko naredi kakvu boju kose moram imati. Da me istjera iz kuće. Da vrišti i psuje. To nema smisla, moraš to shvatiti, moraš se prisjetiti svih tih situacija i razmisliti vrijedi li to.

Cijenim komentare cura ( vama najljepsi smajl koji ima ), ali nemoj misliti da je moj život odricanje od ičeg- ili da bi ti bilo teško da odeš. Bilo bi ti puno puno lakše. Ionako ćeš raditi cijeli život, ne vidim zašto je problem početi sad

A jednom kad sjedneš popiti popodnevnu kafu, sama u svom stanu, gdje će stolnjak biti BAŠ takav kakvog ti želiš, i gdje nećeš morati otvoriti vrata nikom ako ne želiš, i znaš da nema tog tko ti može reći da ćeš "tako pod mojim krovom", a ako kuja i nazove da te vrijeđa,isključiš zvukove i u miru čitaš, eh...

Pa nema tome ravnog.Šta se ne isplati za to ići na posao svaki dan?

Da samo znaš koliko

[nemam pojma]

Absolutely777 kaže:

Ma vidi. Ljudi ti ovdje pišu u dobroj namjeri, a ako su katkad grubi,to ti je tako jer nas sve pomalo pogađaju takve priče, dirnu u onu nesigurnost u vezi vlastitih roditelja koju svi imamo- bili nam roditelji divni ili grozni- onaj antagonizam koji osjećaš kad ti roditelj pokušava kreirati život i kad na to više nema prava. Pročitaj, izvuci koju pametnu, i mirna Bosna.

Isto tako, nisam ti ja rekla to što jesam da ti trljam nos,daleko od tog. Htjela sam ti pokazati da (očito nedostatan) džeparac koji dobivaš od roditelja nije dovoljan da bi trpila takvo iživljavanje. Zadnji tvoj post,s opisom majke u raznim situacijama, izgleda možda pomalo infantilno, ali znam što si njime htjela prenijeti.
Znam da se osjećaš kao zadnja stoka kad te netko ponižava.
Te sitnice koje si nabrojala uvijek se u ovakvim slučajevima stapaju u jednu širu sliku, s anegdotama koje si možda i zaboravila, i to ti se mila zove psihičko zlostavljanje.

Puno toga sam zaboravila, puno situacija i puno puno vrijeđanja, ali sjećam se dovoljno da se ne želim vratiti gdje sam bila. Da mi netko naredi kakvu boju kose moram imati. Da me istjera iz kuće. Da vrišti i psuje. To nema smisla, moraš to shvatiti, moraš se prisjetiti svih tih situacija i razmisliti vrijedi li to.

Cijenim komentare cura ( vama najljepsi smajl koji ima ), ali nemoj misliti da je moj život odricanje od ičeg- ili da bi ti bilo teško da odeš. Bilo bi ti puno puno lakše. Ionako ćeš raditi cijeli život, ne vidim zašto je problem početi sad

A jednom kad sjedneš popiti popodnevnu kafu, sama u svom stanu, gdje će stolnjak biti BAŠ takav kakvog ti želiš, i gdje nećeš morati otvoriti vrata nikom ako ne želiš, i znaš da nema tog tko ti može reći da ćeš "tako pod mojim krovom", a ako kuja i nazove da te vrijeđa,isključiš zvukove i u miru čitaš, eh...

Pa nema tome ravnog.Šta se ne isplati za to ići na posao svaki dan?

Da samo znaš koliko

uvijek imaš nešto pametno za reći

[pink5]

Absolutely777 kaže:

(imam trogodišnjaka).
:

što nisi pisala da imaš četvorogodišnju curicu

[figli di madre]

gle, tebi nitko nije rekao da ti je zivotna situacija bajna. daleko od toga. ali cinjenica je da se nista nece promijeniti ako se ti ne pokrenes.
tvoji ce i dalje vise pruzati tvom bratu, govoriti ti iste stvari, slusat ces iste svade.
i pomiri se s tim jer ti je, jebiga, tako pao grah.
postoji razlika izmedu pricanja o problemima i samosazaljenja. jedno je kad pricas o svojim problemima, a pritom poduzimas nesto da promijenis situaciju, a drugo je kad samo o tome pricas. to se zove samosazaljenje.
cinjenica je da za to treba snage i da ti je tisucu puta teze nego nekome tko je odrastao u normalnoj obitelji, ali ti si jedina koja nesto moze promijeniti.
treba se pokrenuti, a to je ono sto ti svi ovdje govore.
i da ne bi ispalo da solim pamet u prazno, prosla sam jos i goru situaciju.
ovo ne govorim da se hvalisam jer je svakome njegov problem najgori, nego zato da ti pokazem da je to izvedivo i kad ti mama voli brata vise od tebe, pljuje te na svakom koraku, starci se svadaju i sve ostalo sto si navela.
moze se.
ja sam napravila rez u zivotu i pokupila se od doma. nije lako, jako je tesko. nakon toga ne slijedi bajan zivot. ne samo financijski, nego i emotivno.
meni i danas bude tesko kad se sjetim starog kojeg sam ostavila, kad ga zamisljam doma samog i jadnog. cudno je kako ti zlostavljaci usade taj osjecaj krivnje. iako je zasluzan samo za ono ruzno u mom zivotu, i dalje mi je stari i volim ga.
ali u tom trenu sama sebi kazem da je to jedini nacin da ostanem normalna. i onda kad si ne povjerujem(sto je cesto), ponovim si opet pa opet.
ne znam sto ocekujes od ovog topica. mozemo te ili savjetovati i smisljati plan za akciju, ili okrenuti na pljuvacinu tvojih staraca, karme, sudbine. a od tog nemas nista jer te sutra opet ceka isto.

[shtefy]

figli di madre kaže:

meni i danas bude tesko kad se sjetim starog kojeg sam ostavila, kad ga zamisljam doma samog i jadnog. cudno je kako ti zlostavljaci usade taj osjecaj krivnje. iako je zasluzan samo za ono ruzno u mom zivotu, i dalje mi je stari i volim ga.
ali u tom trenu sama sebi kazem da je to jedini nacin da ostanem normalna. i onda kad si ne povjerujem(sto je cesto), ponovim si opet pa opet.

Kako čovjek na ovom forumu nekad pročita nešto što ga baš onako pogodi na pravo mjesto...

Moj stari: zlo od čovjeka. Sad kad je stariji, malo se primirio. Najviše ga je zapravo promijenila mamina bolest, kad je valjda shvatio da bi mogao ostati bez nje, a jeben je život kada nemaš koga zajebavati i na kome se iživljavati, ispucavati svoje komplekse, frustracije... Ali to ne mijenja činjenicu da je i njoj i meni napravio zla i zla. Nju je otjerao u bolest, mene u nedostatak samopoštovanja, viđenje sebe kao bezvrijedne, glupe, pa sve do početnog stadija anoreksije. Srećom, ja sam pobjegla. Izvukla sam se iz bolesti, otišla. Mama je samim čudom ozdravila. Ali i okrenula novi list. Ostala je s njim, ali ga više ne jebe ni pod hitno.

Bravo, mama... I od tebe sam nešto jako važno naučila...

Ali sada, nakon puno vremena, ja ponekad sebe uhvatim kako o njemu razmišljam u nekim ljudskim okvirima. Sa vremenske i prostorne distance tako je lako pomisliti da nije bilo tako strašno, sjetiti se dobrih trenutaka (koliko god bili rijetki), a one loše (i svakodnevne) potisnuti negdje u maglu. Ali onda, srećom, ili on nešto kaže ili me neka sitnica asocira na nešto, i sve se vrati, sav pakao koji nam je priuštio. I znam da nije bilo drugog izlaza osim odlaska.

Moj dragi me je jednom strašno povrijedio. Ispričavao se, kajao se... Ja sam prešla preko toga uz obećanje njemu da ću otići s djetetom dogodi li se nešto slično ikada. Shvatio je, prošle su godine, a nikada se kasnije ništa slično nije dogodilo. Ali ja sam sačuvala uspomenu na to. Neka kaže tko što hoće, ja sam svoju školu prošla i znam kako su ljudi skloni zaboravljati, potiskivati. Nisam zlopamtilo, nikada mu to nisam ponovo spomenula. Rekla sam da ću prijeći preko toga i to sam i napravila. Ali samo ako se ne ponovi. A ne želim si dozvoliti da zaboravim, da jednog dana se dogodi nešto, a ja ponovo prihvatim da je prvi put. Ni nakon 20 godina. Nikada.

Ono što želim reći je da žrtve tako lako nalaze opravdanja za sebe, za svoje zlostavljače, tako lako zaboravljaju... Ma ne znam zapravo što sam htjela reći, krenula sam jedno, a završilo je negdje sasvim drugdje...

Uglavnom, često je jedino rješenje otići. Ali nikada ne zaboraviti.

[Absolutely*]

pink5 kaže:

što nisi pisala da imaš četvorogodišnju curicu

E,to je bilo prije nego je navrsila 4 Vidi temu gdje sam histericno ispitivala sta cu s tortom u vrticu

[KOKOLINI]

bori se,hrabra budi...i uporna!sretno