Ne snalazim se bez vjere

[izidoraa]

Brogan kaže:

Kak znaš da se u konkretnom slučaju radi o nekakvom "bogu?!

milost ju je taknula s neba, jel?

Milost s neba ,da
Nebi ti ni sama tako odgovorila ,tako jasno
Vidiš da ipak znaš

[Casshern]

Znači, oblak je milost?

[Brogan]

izidoraa kaže:

Milost s neba ,da
Nebi ti ni sama tako odgovorila ,tako jasno
Vidiš da ipak znaš

normalno da znam.

Taj odgovor je šablonica da si ne trebaš znanstveno (ili racionalno) objasniti utjecaj religijskog iskustva ili odsustva istog (ili bilo kojeg drugog internog ili eksternog procesa).
dječja igra ili narodna igra. ista stvar.

bolje igrati Starcraft 2, a ne nekakvu mentalnu narodnu morešku..

[Casshern]

Zašto vjernici ne mogu nikad ništa jasno i jednostavno odgovoriti kad ih pitaš? Uvijek imaju neke citate, metafore, analogije, mudre pričice...

[Brogan]

Casshern kaže:

Zašto vjernici ne mogu nikad ništa jasno i jednostavno odgovoriti kad ih pitaš? Uvijek imaju neke citate, metafore, analogije, mudre pričice...

jer njima privatno takve misli i komunikacija nisu problem. možda im takav način razmišljanja i komuniciranja na neki način i pomaže...
dok neki s religijom imaju problema, odnosno smeta im kod (njima) bitnih misaonih procesa. Nije svaki čovjek isti, niti je učinak religije (a i fenomeni religijske misli nikad od osobe do osobe nisu identični) na svaku osobu jednak. Da ne pričamo koliko su iskustva i okruženja ljudi različita..

[Casshern]

Može mi netko objasniti što znači ''milost s neba''? Na nebu nema nikoga osim oblaka. Valjda da bi se neka milost udijelila mora postojati drugo ljudsko biće koje nad tobom ima neku moć pa ti udjeljuje tu ''milost'' nekim činom ili nečim što napravi za tebe.

[Human90]

Casshern kaže:

Može mi netko objasniti što znači ''milost s neba''? Na nebu nema nikoga osim oblaka. Valjda da bi se neka milost udijelila mora postojati drugo ljudsko biće koje nad tobom ima neku moć pa ti udjeljuje tu ''milost'' nekim činom ili nečim što napravi za tebe.

Nebo je obicno metafora za raj .. a raj je bozije kraljevsto .. pa se vjerovatno misli na boziju milosti

EDIT:capt obvious is obvious

[Casshern]

Praktički iluzije i fikcije zamotane u komplicirane riječi?

[Human90]

Casshern kaže:

Praktički iluzije i fikcije zamotane u komplicirane riječi?

Da,otprilike tako nesto

[izidoraa]

Casshern kaže:

Znači, oblak je milost?

Nebo -oblak
Jeli ti to jedina asocijacija
A to što ne razumijete jezik vjernika ,u vama je problem
Ima ovdje dosta tekstova u kojima vamljudi jasno objašnjavaju katoličku vjeru pa opet ne razumijete
Nije znači problem u izražavanju ,problem je u neprihvaćanju
A prihvatiti nije nužno ....zar ne
A jeli misliš da bi sad ja morala po ko zna koji put ponavljati isto ?
BROGAN je dosta često ovdje i svega se načitao pa ne može reći da mu nije više puta rečeno

[Casshern]

Pa da, ne razumijem. Kako da prihvatim nešto što ne razumijem? Kako da naučim taj jezik vjernika?

[Dragan]

PlaviListopad kaže:

Na internetu mogu naci sve o religijama ali skoro nista o Bogu.

Nije ni cudo, jer Bog, ako postoji, nadilazi polarnosti i odnos subjekat-objekat, koji je u osnovi naseg dozivljavanja i opisivanja sveta.
Ako hoces Boga potrebno ti je iskustvo kontakta s njim.
Problem je sto su ljudi skloni svaku toplinu, bljesak svetlosti i neku zgodnu koincidenciju u zivotu, znaci najcesce neko ugodno stanje, odmah nazivati Bogom. I onda kada to ugodno stanje prodje, nestade i boga i vere u njega.

Izgleda da je u praksi veoma tesko doci u kontakt sa tim sto se naziva Bog.
Pogotovo u ovo nase "instant" konzumersko vreme.
Teoretski je lako (na primer zenovci kazu da je to lakse nego ubrati cvet; za to moras pomeriti ruku, a za spoznati Sopstvo ne moras cak ni to), no posto je teorija jedno, a praksa drugo, najcesce se sve svodi na cekanje bozanske milosti i uveravanju sebe i drugih da ce se ista kad tad ispoljiti (najcesce nakon fizicke smrti).

Ako hoces iskustvo Boga (sto nije isto sa verovanjem u Boga), verovatno ces se morati malo i sama potruditi. Jer, zamisli da si ti na nekoj prvoj stepenici, a on na sedamdeset i sedmoj. Tesko da se mozete i videti, a kamoli cuti. O nekom pravom upoznavanju nema ni govora. Nit ti znas sta bi sa njim, nit si ti njemu nesto posebno interesantna na toj stepenici (uzmimo ovo kao mogucnost, za razliku od uobicajenih teoloskih objasnjenja).
Dakle, sta ti je raditi ?
Jedna mogucnost je da primenis (dobre) savete, koje su ti vec dali i oslobodis se citavog dosadasnjeg religioznog balasta.
To te moze uciniti svakako zadovoljnijom zenom, a mozda cak i paradoksalno dovesti blize Bogu.
Drugi nacin je da se malo potrudis da Boga spoznas (spoznati je u stvari pogresno, ali recima je to tesko napisati).

[13-i]

Casshern kaže:

Može mi netko objasniti što znači ''milost s neba''? Na nebu nema nikoga osim oblaka. Valjda da bi se neka milost udijelila mora postojati drugo ljudsko biće koje nad tobom ima neku moć pa ti udjeljuje tu ''milost'' nekim činom ili nečim što napravi za tebe.

78 Po dubokom milosrđu Boga našega. Pohodio nas je istok s visine
LUKA 1

E sad što je istok s visine bio piscu koji to napisa???


Možda ovo pomogne:

2 "Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo da mu se poklonimo
MATEJ 2


1 Potom me odvede k vratima, što su gledala na istok.
2 Tada dođe slava Boga Izraelova od istoka. Žamor je izlazio od nje kao žamor silnih voda. Zemlja je zasjala od slave njegove
4 I slava je Gospodnja ušla u hram na istočna vrata.
5 Tada me podiže duh i donese me u unutarnji trijem. I gle, hram je bio napunjen slave Gospodnje

EZEKIEL 43

[pukovnikz]

Casshern kaže:

Zašto vjernici ne mogu nikad ništa jasno i jednostavno odgovoriti kad ih pitaš? Uvijek imaju neke citate, metafore, analogije, mudre pričice...

Zašto što ja o Bogu mogu govoriti na temelju mog uvjerenja, a ne znanja, kada bi imao znanje o Bogu koje se može dokazati onda bi išao u nekakv institiut , da pitaš što je bilo prije 20 godina u državi di smo neke stvari vidjeli opet bi bilo suprotnih razmišljanja, da pitaš nešto o seksu, opet bi bilo različitih stavova, neko bi guštao, neko bi se zgražao...

Po meni je problem religije što neke stvari govore doktrinalno i onda nastaju problemi među vjernicima. Po meni, ako vjeruješ vjeruj, ako ne vjeruješ ne vjeruj....

[Dragan]

PlaviListopad kaže:

Mozda ne znam ni sto mi treba. Boli me. Treba mi nesto da se drzim za to. Mozda mi to treba. Bolno mi je bez vjere.

Ti sigurno ne znas sto ti treba. I to cak nije ni lose, vec moze biti dobra osnova za istrazivanje.
Imas u principu dva pravca/merila/pogona za istrazivanje.

Jedan je bol koju spominjes. I Budu je bolelo, pa je krenuo da istrazuje i ako je verovati pricama dosao je do kraja patnje.
Dakle oslusni sta ti ima za reci tvoja bol. Obgrli je i pronikni u nju. A onda je odbaci. Skupa sa svim delima, mislima i osecajima koji je donose.
Ali ne na "kukavicki" nacin - drzim se za veru/alkohol/partnera... zato sto to utomljuje moju bol.
Ne mozes se ni za sta "drzati", jer zakon materijalnog sveta, ukljucivo i takozvane dusevne svetove, je mijena. Ukljucivo i tvoj ego i njegove odnose.
Sto pre to shvatis tim bolje.
PS
I u Bibliji imas ono "...a sin Covecji nema gde glavu skloniti..."

Drugi pravac je ono sto te cini srecnom. Logicno bi bilo da mi kao razumna bica cesce krocimo ovim putem, pogotovo sto mnogi tvrde da je blazenstvo, ljubav... nasa i Bozija istinska priroda. No izgleda da smo trenutno masovno vise na sado-mazohistickom tripu.
Znaci pronadji ono sto te cini srecnom i ukloni prepreke koje te odvajaju od srece. Jednom recju napravi prvi korak, postani aktivna (ne samo fizicki).
No, ako je depresija stvarno uhvatila maha kod tebe, onda taj mali pocetni korak moze biti tezak. Ali niko ga drugi ne moze napraviti.
Nisam strucnjak, ali pretpostavljam da je depresija kombinacija krivih spojeva (psihickih, a verovatno i fizioloskih). Verovatno bi trebala podici nivo energije - lagana hrana (vegetarijanska), boravak u prirodi, ples, sport, vezbe disanja, asane, jednom recju zdrav zivot. Ljudi, kad su sretni, manje razbijaju glavu o Bogu i svemiru i u tim trenucima ne sumnjaju ni u sebe, ni u smisao postojanja.
A ako su ti potrebni lekovi, obrati se lecniku.

PlaviListopad kaže:

Kada sretnem nekoga takvog, covjeka sa cvrstom vjerom, mogu samo plakati. Jer znam da ne znam kako imati to sto oni imaju. Zato me zanima sto tocno imaju.

Apsolutno nepotrebno (i u krajnjoj liniji nemoguce) za tebe da saznas sta drugi imaju.
Mozda places, jer je mama dala seki kolac koji je bio veci nego tvoj. Ili se tebi cinilo da je veci.
Otkriti tako sto (kao i emotivnu bol i komplekse, koji pocivaju na tako nekoj epizodi) je za tebe puno vrednije, nego otkriti sta imaju ti drugi.

PlaviListopad kaže:

Ne treba mi sreca. Voljela bih znati kako voljeti Boga.

Veoma arogantno i ignorantno.
No pretpostavljam da to i nije tvoj zakljucak. Citajuci knjiige pune kontradiktornosti i slusajuci ljude koji sa ubedjenjem uvijaju te kontradiktornosti, pa cak i gadosti, u lep sareni papir, nije ni cudo da covek i sam poveruje da je sve to istina i da se zaplete unutar samog sebe.

Ne treba ti sreca.
A sta ako Bog jeste sreca ?

[Casshern]

pukovnikz kaže:

Zašto što ja o Bogu mogu govoriti na temelju mog uvjerenja, a ne znanja,

Ovo mi ustvari ima smisla, ali zar se nikad ne pitaš dal je to uvjerenje koje imaš samo iluzija? Primjetio sam ovdje taj ''vjernički jezik'', zanimljivo.

I slažem se s tobom, svatko neka vjeruje što hoće. Moj problem sa religijom je nešto drugo.

Pitam se, zašto vjerovati uopće.

[blue bird]

PlaviListopad kaže:

Sumnjam u sebe, a ne znam ni kakav je Bog. Kako onda da se molim? Pokusavam ali izgubim jos vise snage nakon toga. Ne osjecam se blisko Bogu. Osjecam se jako daleko od njega.

Pokusaj ne raditi racunicu sa bogom: zivot ce mi imati smisla ako vjerujem...nemoj 'zeljeti' vjerovati jer si depresivna...nemoj ocekivati gotova rjesenja. Ako vjerujes da bog postoji, zagledaj se u nebo iznad sebe, oslusni vjetar, pogledaj u sebe i prepusti se...vjerujem da je vjera povjerenje, nemoj se zgrciti i nemoj se bojati...

Ja ne vjerujem u boga, al na neki neobican nacin dode mu nekako na isto...moje 'povjerenje i prepustanje' univerzumu...

[Dragan]

PlaviListopad kaže:

Prije sam mislila da mi je temelj bio cvrst. Sada ne znam na cemu da pocnem graditi.
...
Literatura nije pomogla.
Sumnjam u sebe, a ne znam ni kakav je Bog. Kako onda da se molim? Pokusavam ali izgubim jos vise snage nakon toga. Ne osjecam se blisko Bogu. Osjecam se jako daleko od njega.
...
Hvala. Da sam prije nekoliko godina pitala sebe pitanje koje sam postavila na forumu, i ja bih odgovorila ovako. Pricala sam mu sve prije. Sada vise ne mogu. Kada pokusam, osjecam se prazno. Pomalo i razocarano u sebe, pitam se sumnjam li u Boga zato sto je lakse sumnjati u nesto izvan sebe.

Nema "cvrstih temelja". Jedan od uzroka nase patnje je upravo pokusaj da se uhvatimo za nesto cvrsto. Oko nas sve tece, a i u nama. Nas ego (nas prividni temelj) je isto promenjiv, ali mi se ubedjujemo da smo uvek isti i da ce to tako vecno trajati, ne uvidjajuci da je to samo iluzija.
Ako hoces cvrstu tocku oslonca, na religioznom putu - "moras" se utopiti u Bogu, ili jednim drugacijim recnikom - suociti sa ogromnom praznom prazninom u sebi, iz koje potice sva punina i dozvoliti joj da tece kroz tebe (a ta praznina nije nistavilo, slabost, ili depresija) i ti sa njom. Nikakav "bog", ni "vera u boga" nece moci prekriti tu prazninu.

[Dragan]

PlaviListopad kaže:

Mali ispravak. Nije ovo htijenje-nehtjenje, ovo je samo htjenje. Zelim vjerovati u Boga, nista ne zelim vise od toga.
...
Da, cesto zelim to. Nepravde se ne plasim tj. prihvatila sam da je nas svijet takav. Vise me zanima sto Bog zeli od nas.
...
Da. Uvijek sam bila depresivna, jos od djetinjstva. Cak i uz vjeru. Znam da to ima veze sa mojom vjerom, to sam i napisala. Ali mislim da se isto radi o tome da se depresija pojacala nakon gubitka vjere ali da je gubitak vjere dosao prije depresije. A ono sto me vise muci nije sama depresija(iako prepoznajem koliko je i to stanje ozbiljno) nego gubitak jasnog smisla. Vjernici(bar je tako bilo sa mnom) grade smisao najvise na vjeri u Boga ali sada kada nisam sigurna u mnogo toga, izgubio se i smisao, nije vise onako jasno kao prije. Uz vjeru je bilo moguce podnijeti depresiju i sve probleme i citav zivot.
...
U Boga.
...
Ne vjerujem da bi mi se problemi rijesili samo tako, nisu mi se rijesavali ni prije.
...
Cini mi se da ne znam sto hocu. Mislim da sam to napisala i na pocetku teme. Ne znam sto sam htjela postici sa otvaranjem ove teme, ali hvala svima za odgovore. Ja se nadam da cete vi naci svoj mir ili smisao.
...
Znam. Ja zelim vjerovati u Boga. Ali ne znam kako. Mozda ne mogu.

Opet kontadikcije.
Zelis verovati u Boga, ali ga ne poznajes.
Kako ces naci nesto sto nisi ni priblizno definirala.
Pa evo ti mog predloga za definiciju - Bog je sve ono najbolje u tebi i u drugima (mada u krajnjoj liniji netocno, jer Bog je i ono drugo).
Ono sto podrzava zivot.
Zaljubi se to, veruj u to, zivi to, bori se za to. I eto ti vec prvog koraka ka Njemu. Ako tako ucinis On ce ti sigurno poci u susret.
Sve ostalo je samo nepotrebna jadikovka. Opet, za razliku od teoloskih tumacenja, Bog voli jake (a jakost ponekad moze biti i u neznosti).
Slicnosti se privlace.

"Zelis verovati u Boga" je po meni nepotrebna zelja, jer je ocigledno da to sto si pre dozivela i ponovo hoces nije bio Bog.
Mozda najvise bog.
Jer da si Boga srela, pala bi sa stolice i nikada Ga vise ne bi mogla zaboraviti, niti sumnjati u Njega.
Mislim da je za nas potpuno irelevantno sta Bog hoce od nas (sumnjam da uopste nesto hoce). Tu pricu o dobrom tati koji nas nesto nadgleda i hoce od nas su izmislili teolozi.

Spoznaj samu sebe.
Mir, ljubav i svetlost, tebi tvojim bliznjima.

[brezovka]

PlaviListopad kaže:

Ne mogu se snaci bez vjere. Ne znam u kakvog Boga trebam vjerovati. Vjerujem da postoji ali vec godinama sumnjam u svoju vjeru. Ne pitam se ima li Boga, pitam se kakav je. Pitam se da li je moja vjera slaba samo zbog toga sto nemam sigurnost u prirodu Boga ili je slaba zbog moje prirode. Cak i da znam kakav je Bog, imam li dovoljno snage i volje vjerovati u takvog Boga? Zelim vjerovati ali ne znam kako. Imam dosta drugih problema, to mi vjerojatno otezava vjeru ali zbog postojanja toga jos vise patim jer vjere vise nema. Jedini mir koje je moje bice poznavalo je bilo uz Boga, prije i nakon je postojao samo ocaj koji polako prerasta u nijemo odustajanje od svega sto mi nosi neku vrijednost. Ne znam ni sto tocno trazim, od zivota, od Boga ili od foruma.

Dobro je to.
Na pauzi si. Nakon nje ide se naprijed.

Kad bi ti znala koliko sam puta i ja posumnjala u svoju vjeru!
Bila i nevjernik.

Danas me vjera nosi. Imam dojam da mogu sve što želim.
Doduše želje mi se jesu ograničile.

Tema ti je prava. Životna.