a kada mrzis sebe?

i ran and ran and ran...from what? from who? people, life, me... i wanted to go, to leave everything! and no, i didn´t want to start over -i´m tired if wanting and trying to start over. i´m tired of wishes concerning only me. i´m tired of myself. everything i do, everything i ever did was selfish. i don´t have soul, no feelings...only body.
so i ran...from everything and didn´t want to exist!
i sat by the river and watched it flow. i wanted to die, and if there was no religion, my family, i´m sure i would already be dead.
so i live, but like i don´t, because i hate myself.
and this time i don´t want to think that a prince will come and save me. because he can´t save me from me.
i can´t save me from me...

sorry guys...
pogrijesila sam objavljujuci to...
htjela sam malo suosjecanja i poneku toplu rijec..mozda...ali izgleda da nasa generacija danas za to nije sposobna...pokazati osjecanja danas znaci slabost-bilo da se radi o ljubavi ili tuzi..samo rijeci mrznje i ismijavanja pokazuju koliko ste´veliki´..i upravo zbog toga, sto ne znam i ne zelim da mrzim druge, osjecala sam se vremenom sve manjom i pocela da mrzim sebe...a kuda ce me to dovesti...to vas vjerovatno i ne interesuje.

[Leia]

Sada sam stvarno ljuta!
Mislim ljudi stvarno! Zasto se imate potrebu izivljavati i podsmjehivati bas na svakoj temi?!

Ne sumnjam da ste jako duhoviti i sarmantni, cesto se nasmijem nekim blesavim komentarima, ali morate razviti osjecaj za mjesto i vrijeme.

Tko pametan moze ismijavati ili kritizirati sto je ova cura napisala?! Ako nemas pametan komentar, suti! Ili koliko tesko moze biti napisati rijec podrske, u stilu "Drz' se, bit ce bolje"?

Ne razumijem to. Zar nitko od vas nikada nije bio zaista down, i je li bas sve glupo i smijesno? I gdje vam je srce?

Leia

Irmich saljem ti hug, ne daj se!

[~ šu ~]

Leia kaže:
Ili koliko tesko moze biti napisati rijec podrske, u stilu "Drz' se, bit ce bolje"?

To se kaže onome koga se hoćeš riješit na brzinu - podrška je nešto sasvim drugo.

[Leia]

~ šu ~ kaže:
To se kaže onome koga se hoćeš riješit na brzinu - podrška je nešto sasvim drugo.

U potpunosti se slazem s tobom Šu, ali nije li i to bolje nego popljuvati nekoga ili izbanalizirati nesto sto je toj osobi mozda stvarno vazno i dragocjeno? U svakom slucaju mislim da je bolje sutjeti nego odgovarati na takav nacin.

[~ šu ~]

Leia kaže:
U potpunosti se slazem s tobom Šu, ali nije li i to bolje nego popljuvati nekoga ili izbanalizirati nesto sto je toj osobi mozda stvarno vazno i dragocjeno? U svakom slucaju mislim da je bolje sutjeti nego odgovarati na takav nacin.

Bolje je šutjeti kad se ne može pomoći - to da.

Da mrzjela sam sebe, isve oko sebe.

Osjecaj te navodi da shvatis da enma sdusu,da nema sosmjeh,vaznost u encemu,vaznost ovom zivotu,samo imas tjelo kao elipsu koja se pokrece i radi mehanicki obicne stvari.


Vidis tamu oko sebe,i nist drugo.


Poneka dne mogu sebe kontrolirati jer mrzim samus ebe odvratan osjecaj jer ka dne podnosis samog sebe ne mzoes nid ruyge.


Osjecaj je bio u meni zarobljen dugo,dugo,konacno uje otisao osloboden.

Vtari s esvremena na vrijeme i prode.

[andjelina1]

Pa znate sta cure moje...kad sam bila mlađa i kad su me prale takve muke....to bih opisala kao pakao...

i nema kraja i nema smisla,i nema nista za sta se mozes uhvatiti....

e sad ja nebih htjela nekome nametati svoj zivotni put ali u onom ocaju sam se obracala Bogu i nakon par godina.... pazite godina doslovce trganja duse...(ni ono prije nije bio zivot ali pred kraj je bilo ocajno)...se polako ljepo uvukao mir u moju dusu.....

do tad vjeciti nemir...vjeciti...i mrznja jer nisam htjela isto mrziti druge pa sam mrznju prebacivala na sebe...a u stvari egoizam i mrznja sumi bili prirodna stvar...nisam znala za bolje....

Neznam kako i neznam kad da bih vam mogl reci...ali ionako mislim da to svatko mora sam traziti za sebe i htjeti....ali danas sam Bogu zahvalna za taj dar....pa sam ga htjela svima preporuciti i bila dosadna jer sam htjela da svi to dozive....no svatih ...kad nije vrijeme...jednostavno nije.....
Zato nemojte se smatrati da vam namecem nesto.....samo je vas izbor....ali zaista sam probala sve od alkohola do bancenja....ma nije ni bitno.....nego samo hocu reci probala sam SKORO SVE....sva moguca bjezanja.....i nema drugog puta nego taj....predati svoj zivot Bogu.....bar za mene...i dobro je!
Ispricavam se ako sam u nekome pobudila jos jaci bjes...ima i razlog za to...al eto sami si zivimo sa sobom!

Najgori osjecaj mrznje prema samoms ebi je akd sebe mucis,alkoholm,drogom,i tabletama dan i noc bjezis od stvarnosti i od ljudi nocna mora koja zna da potraje cjeli zivot ili par mjeseci.

Kao kod mene svi to na neki nacin prodemo enkos e izbavi neko ne neko ostane takav.


Jedan pako koji boli i koji ti slosi smisao zivota,nisam s emolila bogu je rne znam dal postoji nikoms e nisam molila nikom,vec trovla samu sebe do dna i ka dsam stigla do dna ugledala sam svjetlost i smisao zivota novi list okrenula.

[fire nettle]

nowa, hou, hou, hou. koji si ti freak. dobrodošao/la u klub. paz, mi koji mrzimo sebe, spremni smo tolerirati i tvoje pizdarije, jer si i ti dio nas (vjerojatno muška svinja dio nas). to je gadna stvar. da vidim tvoj izbljuvak.
pusa.
___________________

a kaj se stvarno mrzite zato kaj tolko pokušavati voljeti druge?

ili je to tu usputni faktor.

meni je ova tema superzanimljiva. za raspru i pol. ak...

od usputnih faktora koji potpomažu samomržnji: npr ja ne znam postaviti granicu između sebe i drugih. kad su vam i drugi u sistemu, teško je održavati svoj sistem. jer sve valja, sve je 5+, svako ima pravo na svoj život. svako je baš onakav kakav treba i jedino može biti, pa ste mu spremni oprostiti, a to je negiranje sebe. ponižavanje sebe? toleriranje drugih. treba znati granicu. i to je nešto što učiš čitav život, samo što 90% ljudi opće tak ne razmišlja nego uzima sebe zdravo za gotovo. i ovo nema veze s inteligencijom. viđam neke full superduper inteligentne mozgiće koji opće ne razmišljaju o tome kak nije u redu gaziti srce drugima svojim slonovskim šapama.

so, ok, ne mislim da sam neka predivna osoba uvijek spremna učiniti sve za druge, al onak, sam više manje pasivni činitelj dobrih djela. značeći, ne da mi se ić u afriku, nit marširat cestom zbog sramotnog krzna vlatke pokos (j/k), al ak mogu neš napravit lijevom nogom ili ak mogu neš ne napravit, kao ne učiniti da se netko osjeća jadno zbog mene, onda sam spremna na sve.

-ljudi se mrze zato kaj nisu ono što bi htjeli biti-. to je glavni faktor. bar bih ja rekla. usudila se reći. and it does take gutts to say it.

a sad, selfhejt zvuči ljigavo i nikako kao nešto što bismo htjeli da drugi znaju o nama, ali, zapravo, možda je ionako očito. ja mogu biti ljigava do daske po tom pitanju, i nadam se da ću se ipak uspjeti zaustaviti od prevelike iskrenosti na ovom forumu.

ja nisam našla izlaz u bogu. nisam taj tip. značeći, nisam našla izlaz uopće. i nemam nikakve savjete. većina ljudi to preraste. ja još nisam, i uopće ne znam kako je to moguće.

blablabla. mogu pisat do sutra, al bojim se da niko neće pročitat. ne bojim se. i don't care. negacija sebe mi je totalni automatizam, ali the thing is da svaki dan iznova pokušavaš voljeti sebe, tak si naštiman. i to je po lojtrici gor i dol.

kad tolko promatraš sebe, i svaki svoj pomak procjenjuješ, naprosto je normalno da nalaziš hrpetinu ružnih i loših stvari o sebi. tj. puno više od onih koji razmišljaju o pametnijim stvarima od sebe.

htjedoh reći da je samomržnja obrambeni sustav. paradoksalno. ali ima tu funkciju. kad mrziš sebe, onda stojiš na lopti, nitko ti ništa ne može, jer ionako već misliš najgore o sebi.

zato kaj je najvažnije imati kontrolu. važnije od toga da se voliš. ili zapravo možda želiš imati kontrolu da bi se mogao voljeti, ali zašto onda žrtvuješ ljubav prema sebi za kontrolu. forget it. full stop.

idem si po još kave.

tenk you all.

[Orbit]

selfhate nastaje zbog nemoci da zadovoljis svoje kriterije koji su ocito previsoki i nerealni. mrzis se (kao sto bi i drugoga) jer dajes sve od sebe a i dalje ne ispunjavas ocekivanja. moze se raditi i o konfliktu izmedju osjecaja i vrijednosti/uvjerenja. homoseksualci cesto moraju prevazici taj unutarnji sukob (mozda se neko sjeca onog crnog policajca iz serije kojem vjera kakti ne dopusta da bude homic pa se mrzi zbog toga?).

inace zene su nesto sklonije samomrznji jer se, za razliku od muskih, cesto personificiraju s majkom koja nam stvara prve vrijednosti i restrikcije u zivotu. dok muski trebaju podnositi majcine restrikcije samo dok je ona u blizini, curice ih postavljaju kao vlastito mjerilo i to moze biti problem kasnije. zato cesto mozes cuti kako sestra kaze bratu "tuzit cu te mami!"

jedni nacin da se rjesis takve mrznje je uskladjivanje osjecaja i ocekivanja/uvjerenja, bilo svojih ili tudjih. smanjivanjem nemoci nestaje i frustriranost

[fire nettle]

inace zene su nesto sklonije samomrznji jer se, za razliku od muskih, cesto personificiraju s majkom koja nam stvara prve vrijednosti i restrikcije u zivotu. dok muski trebaju podnositi majcine restrikcije samo dok je ona u blizini, curice ih postavljaju kao vlastito mjerilo i to moze biti problem kasnije. zato cesto mozes cuti kako sestra kaze bratu "tuzit cu te mami!"

inace, brkovi su mi se naježili. bože, u kog se to pretvaram??? is this it? to mi želiš poručiti?

samo malo, drugi film. ahaaa. čuj, iz dobrih namjera ti oću reći da je freud odavno out. a ovo ne zvuči ni ko freud.

[Orbit]

fire nettle kaže:
inace, brkovi su mi se naježili. bože, u kog se to pretvaram??? is this it? to mi želiš poručiti?

samo malo, drugi film. ahaaa. čuj, iz dobrih namjera ti oću reći da je freud odavno out. a ovo ne zvuči ni ko freud.

ne razumijem kakve to veze ima s freudom ili bilo kime? ako zelis dodatno objasnjenje, onda tako reci, ili daj koji protu-argument pa da mozemo popricati. ovako mogu samo nagadjati sto si htjela reci

Orbit kaže:

inace zene su nesto sklonije samomrznji jer se, za razliku od muskih, cesto personificiraju s majkom koja nam stvara prve vrijednosti i restrikcije u zivotu. dok muski trebaju podnositi majcine restrikcije samo dok je ona u blizini, curice ih postavljaju kao vlastito mjerilo i to moze biti problem kasnije. zato cesto mozes cuti kako sestra kaze bratu "tuzit cu te mami!"

Molim te pojasni otkuda si ovo izvukao, jer......kako da ti kažem...... it's not true.

Fire nettle

Postoji jedan naziv za samomržnju: Sindrom potvrđene negativnosti. Opisan je u knjizi "tajni jezik prehrambenih poremećaja", i naveden kao njihov uzrok, i kao uzrok bilo kojeg drugog negativnog ponašanja prema samome sebi. Zanimljivo za pročitati.
Dalje, ne postoji samo jedan i univerzalni razlog za samomržnju, prije davanja savjeta treba upoznati dotičnu osobu.

[andjelina1]

A sta ste ga napali......
Pa zelio je valjda reci da je za zenu potrebno da see identificira s majkom i to nije po frojdu ni po bilo kome nego jednostavno je....i kako smo mi uglavom odrastali uz mame(mislim na vrijeme provedenpo uz nas)....
a znene trebaju tu identifikaciju....
pa ako se ona ne dogodi...
tj ako nam mama bas i nije nesto...
onda dolazi do kratkih spojeva u glavicama....a muski ionako misle samo s jednom polovicim mozga.....hihihihihih i bas ih briga sto mama ili bilo tko kaze onda su oni cesce ok.....

Menis e cini da je on to htio rec...a ima nesto u tome...rijetko se mrzimo ako smo naisli na odobravanje u djetinjstvu...a ako imamao mame kriticare kojima nist ne valja...e onda i mi steknemo sliku da smo nikakvi ...pa to ne volimo.....
Beš to sve.....treba samo otpustiti sve te veze i furat se slobodno....bez pupcanih vrpca!

A ništa nije rečeno o ocu i o muškarcima

Ispada da su samo žene tako slabe i osjetljive i to baš zbog majke, i to baš sve zbog istog razloga. C'mon

[fire nettle]

EZRI: Postoji jedan naziv za samomržnju: Sindrom potvrđene negativnosti. Opisan je u knjizi "tajni jezik prehrambenih poremećaja", i naveden kao njihov uzrok, i kao uzrok bilo kojeg drugog negativnog ponašanja prema samome sebi. Zanimljivo za pročitati.

o pa takva se literatura čita. i ja sam to pročitala nekoć, iz logičnih razloga. ak si curica i ne voliš se, neka prehrambena bolest će ti definitivno pokušati šaptati u uho. al nekak sam prestala razmišljati o toj knjizi kad sam čula za aferu s peggy claude-pierre, kak su joj zatvorili kliniku zbog šarlatanstva. naravno, možda je to zavjera.
at the time bila mi je utješujuća ta knjiga, iako mi se učinilo da je ol' peg nesimpatično pretjerila u nekim stvarima. nebitno za ovu temu.
hvala puno što si me podsjetila na tu knjigu.
___________________________________________

dragi(a) orbite, oprosti što sam te prošli put dočekala na vučjoj nozi, zavijala sam bila prije toga uz cd nicka cavea, pa mi se atavizimi još nisu bili povukli. sad sam opet draga vučica u ovčjoj koži.

dakle, freuda spomenuh, ne nužno zbog spominjanja identifikacije s roditeljem, nego jer je autor tih misli sigurno bio naduhnut freudovim duhom dok je povezivao ove konce. garantjiram. jer tak povezat konce, koja zavrzlama. nepotrijebna.
... ako je riječ o identifikaciji s roditeljem dok je dijete još tako malo da se o njemu brine (manjeviše) samo mama, mislim bar da u toj dobi dijete još ne zna je l ima pišu ili žabicu, pa nit ne može se spolno idenitificrati.
... ako pričaš o starijem djetetu, onda se o njegovom odgoju unatoč patrijarhičnom okruženju brine i otac i djeca usvajaju i njegove restrikcije surely.
for one. a ima još toga.
________________________________

uh huh, malo je ovaj podforum krenuo u krivom smjeru, oprostite, sentimentalna sam oko teme. (a i uvijek se nadam naići na nekoga tko zna o čemu pričam, iako sam zapravo odustala od toga. nikad ne znaš kolko ima malo ljudi poput tebe, dok ih ne počneš tražiti).
-_--_-__------_

razloga za samomržnju ima puno. al ja ne kužim gdje su oni koji se mrze iz razloga kao što je moj. uniqe i am. but why goD?

[Orbit]

fire nettle kaže:
dakle, freuda spomenuh, ne nužno zbog spominjanja identifikacije s roditeljem, nego jer je autor tih misli sigurno bio naduhnut freudovim duhom dok je povezivao ove konce. garantjiram. jer tak povezat konce, koja zavrzlama. nepotrijebna.
... ako je riječ o identifikaciji s roditeljem dok je dijete još tako malo da se o njemu brine (manjeviše) samo mama, mislim bar da u toj dobi dijete još ne zna je l ima pišu ili žabicu, pa nit ne može se spolno idenitificrati.
... ako pričaš o starijem djetetu, onda se o njegovom odgoju unatoč patrijarhičnom okruženju brine i otac i djeca usvajaju i njegove restrikcije surely.
for one. a ima još toga.

Pa Freud je mozda znao mlatiti gluposti, ali nije bio ni sarlatan. Spomenula si da se dijete ne moze indentificirati sve dok ne spozna spol, sto je istina, ali si zaboravila da majka ostavi previse dubok trag u nasoj psihi u tim prvim mjesecima. Mi smo do kraja zivota vezani za njezin lik. Personifikacija koja dodje kasnije se samo nadoveze na te duboke osjecaje. Otac moze dobiti slicnu paznju, ali majka je u prilicnoj prednosti.

Curice tada vade jos svjeza sjecanja i okrecu uloge. Ne znam u kojoj se to mjeri dogadja, ali mislim da puno toga objasnjava. Od igranja s lutkicama i bebicama, pa do onoga sto sam vec spominjo. Jednostavno ne vjerujem da zene imaju tolko rano instinkte za majcinstvom, vec to nauce na vlastitom primjeru.

Ne bih sad pretjerivo i rekao da je personifikacija najbitnija stvar, u ostalom radi se o generalizaciji, ali sigurno da nije beznacajna.

[fire nettle]

dakle, evo, uvlačim se na ovoj predivnoj temi u slijedeći razgovor:

Orbit kaže: Pa Freud je mozda znao mlatiti gluposti, ali nije bio ni sarlatan.

svi psihoterapeuti su šarlatani. neki čak s dobrim namjerama.

Spomenula si da se dijete ne moze identificirati sve dok ne spozna spol, sto je istina, ali si zaboravila da majka ostavi previse dubok trag u nasoj psihi u tim prvim mjesecima. Mi smo do kraja zivota vezani za njezin lik. Otac moze dobiti slicnu paznju, ali majka je u prilicnoj prednosti.

s dijelovima ovog se čak i slažem. malo drugačijim rječnikom, ali bar mislim da mislimo isto.
(npr. kažeš da smo do kraja života vezani uz mamu, freaky, , k vragu, stalno asocijacije na norman batesa plutaju kroz moj život.)
dakle, u redu, mama je prisutnija kraj djeteta u prvo vrijeme od tate i u redu to da su djeca vezanija uz mamu to razdoblje. al that's it. how the story ends ako koristiš ovaj tvoj način razmišljanja. zašto i kako iz te premise možeš zaključiti da rana iskustva utječu na našu ličnost cijeli ostatak života i u kojoj mjeri? samo pitam, mislim, slažem se da ima nešto u tome... ali otkudja to tebi? proizvoljno!

btw to što netko (tko?) nalazi više slučajeva edipova nego elektrina kompleksa nije dokaz da je majka važnija, već nije dokaz ničega. jer ti tu uzimaš za gotovu činjenicu da edipov, a posebice smiješno domišljen elektrin kompleks postoje. a to bi mogle biti samo domišljotine. ako staviš garbage in, dobiješ garbage out. kuiš?

Personifikacija koja dodje kasnije se samo nadoveze na te duboke osjecaje. Curice tada vade jos svjeza sjecanja i okrecu uloge. Ne znam u kojoj se to mjeri dogadja, ali mislim da puno toga objasnjava. Od igranja s lutkicama i bebicama, pa do onoga sto sam vec spominjo. Jednostavno ne vjerujem da zene imaju tolko rano instinkte za majcinstvom, vec to nauce na vlastitom primjeru.

da li djeca stvarno mogu vaditi sjećanja iz svog života prije 1. rođendana, a i nadalje? kaj ti to izgleda realno? proizvoljno.

ne kužim, što po tebi objašnjava igranje s lutkama?

btw, muška djeca su od rođenja (prije nego se stignu s ikim identificarati) živahnija i aktivnija od ženske djece. take that kao kao jedan od mogućih odgovora na to zašto su ta ista muška djeca kasnije neposlušnija i šta li već. take (in)pure biology.

dakle, moj slijedeći prigovor tvojoj teoriji ide u ovom smjeru: ako dječaci postaju neposlušniji tek nakon što se identificiraju s ocem, a za taj proces moraju imati nekog staža, dakle, nije im dano rođenjem, onda bi i ti isti dječaci prije te identifikacije trebali biti jednako poslušni kao djevojčice. a baš i nisu, je li? mislim, biologija na djelu je vidljiva i ako baciš oko recimo na mačku. muške mačke ko bebe puno više istražuju okolinu i borbenije su.

Ne bih sad pretjerivo i rekao da je personifikacija najbitnija stvar, u ostalom radi se o generalizaciji, ali sigurno da nije beznacajna.

za ne bih sad pretjerivo.

sigurno nije beznačajna? a kako znaš? još jenom da objasnim da govoriš nasumce. nemreš tak. isto tako bi netko mogao smisliti posve suprotnu pričicu i argumentirati na način na koji ti argumentiraš. -proizvoljno-. u čemu je i razlog zaš je freud out. kuš? takvi razgovori se svode na to koliko anđela stane na vrh igle.
u međuvremenu je smišljena this thing called znanost. ne najpraktičnija stvar od postojećih, ali useful in many ways.

glad to be of help.

[esk]

Hello, hello, skrenuli ste s teme

Orbit kaže:
Pa Freud je mozda znao mlatiti gluposti, ali nije bio ni sarlatan.
Curice tada vade jos svjeza sjecanja i okrecu uloge. Ne znam u kojoj se to mjeri dogadja, ali mislim da puno toga objasnjava. Od igranja s lutkicama i bebicama, pa do onoga sto sam vec spominjo. Jednostavno ne vjerujem da zene imaju tolko rano instinkte za majcinstvom, vec to nauce na vlastitom primjeru.

Ne bih sad pretjerivo i rekao da je personifikacija najbitnija stvar, u ostalom radi se o generalizaciji, ali sigurno da nije beznacajna.

Freud stvarno je mlatio gluposti, a i njegove teorije osnivane su samo na nekim određenim patološkim slučajevima. nevermind
ja mislim da genetika igra puno veću ulogu nego samo društveno kondicioniranje. Ja se nikad nisam igrala lutkicama

Orbit, ne vjerujem da je uzrok mržnji prema sebi personifikacija s majkom, ocem, stricom, bakom. Udaljili smo se tim od teme. No, možda bi se moglo reći da može doći do smanjenog samopouzdanja pa time i mržnje prema sebi ako ne ispunjavamo željene ideale ili uvjete okoline. Ili ako smo u raskoraku između onoga što želimo ili moramo biti, ali to nismo. Ima puno slučajeva smanjenog samopouzdanja i selfhatred u ljudi koji su odrasli u problematičnim obiteljima s roditeljom/ima nasilnikom, ili u obiteljima gdje su bili psihički potiskivani i maltretirani.