Shizofrenija - opća tema

[Almost Rosey]

đinđiber kaže:

koji su vidljivi i najcesci simptomi shizofrenije koje znaci mozete primjetiti na nekoj osobi

Let e google that for you.

[đinđiber]

Almost Rosey kaže:

Let e google that for you.

ma googlala sam ja to, ali mislim nekako one koji su vidljivi na bliznjim

[znatiželja]

Dragi ljudi, pozdrav svima!

Pročitala sam cijelu temu i molila bih da mi se pokretačica Outoftheblue (Blured...) javi na PM, trebam je. Baš je trebam.

Želim vam mir.

[veronika88]

Altec777 kaže:

di ste bando šizofrenična? opet ste u bolnici i gledate sestrama pod suknju i slinite od tableta i debljate se ko krmci...

[Cisco Kid]

đinđiber kaže:

koji su vidljivi i najcesci simptomi shizofrenije koje znaci mozete primjetiti na nekoj osobi

Urota!

[piskavac]

Altec777 kaže:

di ste bando šizofrenična? opet ste u bolnici i gledate sestrama pod suknju i slinite od tableta i debljate se ko krmci...

Često se sjetim ovog posta. Nemam nikakvu duševnu bolest. Bio sam u bolnici zbog fizičke bolesti. Ništa obziljno. Samo redovna kontrola.

Ali ne zavirujemo svi sestrama pod suknje. Ako bi mi tako što i došlo u glavu dok sam kratko vrijeme bio u bolnici osudio bih samog sebe.

Jer zamisli da si u bolnici, i kao nuspojavu silnih vađenja krvi i testiranja jednom dobiješ toliku vrtoglavicu da ne možeš otiči na WC, a ne možeš ni odgoditi s**nje ili p***nje, i da ti nedobog sestra mora stavit pelenu.

(pa joj poslije ti gledaj pod suknju... pa ako ona to još primjeti... )

[dextra_]

Pozdrav svima.

Nemojte mi zamjeriti, nemam vremena pročitati svih 230 stranica.

Kod jednog prijatelja (ako ga uopće sada mogu tako nazvati) uočila sam simptome nalik shizofreniji.
Pretpostavljam da ste se uglavnom složili da je najbolje od takve osobe pobjeći glavom bez obzira. U početku sam se malo i bojala ignorirati ga, bilo me ga strah.
Pravila sam se da vjerujem u sve što priča, da vjerujem da ima moći i da shvaćam da ima uvid u 4D. Ali nit je njemu to bilo dovoljno nit sam ja mogla stalno super glumiti.
Više od tih priča smetalo mi je što se "ponaša bahato i oholo. Osjeća se nadređenim, svemogućim, sveznajućim, pozvanim da dijeli savjete, nepobjedivim, imunim, “iznad zakona”." (citat sam prepisala s neta o narcisoidnom poiremećaju ličnosti)

Uglavnom, odmaknula sam se, a ni on više ne gnjavi, povlači se od svih ljudi. Jer (po njegovom uvjerenju) svi su nedostojni njegovog društva i svi su na nižoj razini od njega pa nema smisla da s nama komunicira. Ionako ga ne razumijemo i smatramo ludim, a zapravo smo svi mi u zabludi.

Moje pitanje je što učiniti ako mi se bude i dalje javljao? Trpjeti te priče ili ga ignorirati (ne odgovarati mu)?
I zanima me kako takve osobe potraže pomoć. Nema šanse da on kuži da je bolestan ili da pristane otići psihijatru, a ipak znam da se shizofreničari liječe. Kako dođe do tog liječenja?

I kakav je vaš dojam obzirom na ovo sve što sam napisala? Da dodam, osim navedenog, kod njega se primjeti i sljedeće: ravnodušnost (nikoga mu nije žao, čak i kad je u pitanju smrt); stalno vidi neke promjene na sebi, na drugim ljudima, u prirodi; uočio je da mu se vid promijenio; vjeruje da ima snažno izraženo šesto čulo; ima proročke govore (najavljuje velike promjene u svijetu); uvjeren je kako su neki ljubomorni na njega; sve omalovažava; priča o energiji; smatra se 'izabranim'; jednom je izjavio da je bog.
Odbija se zaposliti. Podcjenjuje rad i nečija dostignuća.
Jako rijetko je depresivan. Puno češće s osmjehom na licu.

Koristio je halucinogene droge i marihuanu. Na psihodelicima je doživio neke stvari zbog kojih vjeruje da ima posebne moći. Ono što vidi pod utjecajem toga misli da je stvarni svijet. Ovo što mi svi ostali vidimo je iluzija. Živimo u matrici. Svi smo glupi i slijepi. Frustrira ga što mu nitko to ne vjeruje.

Ispričavam se na dugom postu.

[piskavac]

dextra_ kaže:

Ispričavam se na dugom postu.

Čini se da je jedini izbor čekati da nešto napravi sebi ili drugima. Jer sam neće ić psihijatru, a ne možeš nekog prisilno hospitalizirat dok ne šteti sebi ili drugima.

[Almost Rosey]

dextra_ kaže:

Pretpostavljam da ste se uglavnom složili da je najbolje od takve osobe pobjeći glavom bez obzira.

Onaj tko bi se s ovim složio ne zaslužuje imati prijatelje. Ikakve.

Moje pitanje je što učiniti ako mi se bude i dalje javljao? Trpjeti te priče ili ga ignorirati (ne odgovarati mu)?

Vidi koliko možeš. Možeš ga, dakako, izbjegavati i ignorirati, ako ti simptomi njegove bolesti stvaraju nelagodu, ili mu možeš pokušati pomoći. Ono, a friend in need... i to.

I zanima me kako takve osobe potraže pomoć. Nema šanse da on kuži da je bolestan ili da pristane otići psihijatru, a ipak znam da se shizofreničari liječe. Kako dođe do tog liječenja?

Najčešće tako da ih se prisilno hospitalizira kada počnu raditi stvari koje štete njemu ili okolini.

I kakav je vaš dojam obzirom na ovo sve što sam napisala?

Kao da je izgubio doticaj sa stvarnošću i kao da doista ima neke psihotične simptome. Dalje od toga je preko interneta, bez pregleda i psihologijskog testiranja teško i kontraproduktivno išta govoriti.

Ima li roditelje ili nekog drugog člana uže obitelji s kim bi mogla porazgovarati? Da ga zajednički snagama pokušate nagovoriti na psihijatrijski pregled.

[john newman]

dextra_ kaže:

Pozdrav svima.

Nemojte mi zamjeriti, nemam vremena pročitati svih 230 stranica.

Kod jednog prijatelja (ako ga uopće sada mogu tako nazvati) uočila sam simptome nalik shizofreniji.
Pretpostavljam da ste se uglavnom složili da je najbolje od takve osobe pobjeći glavom bez obzira.

Mislim da je u psihozi ali definitivno bih da sam na njegovom mjestu i procitao ovaj post pobjegao glavom bez obzira od tebe. To je kao da napišeš da je najbolje pobjeći od osobe u kolicima ili muslimanke koja nosi burku.

[dextra_]

Hvala vam svima na odgovoru.

Vidim da ste me optužili, ali kako održavati prijateljstvo koje nije obostrano? Stalno trpiti optužbe, vrijeđanje, psovanje, pokoju prijetnju.
Još uvijek mu odgovaram na pozive jer osjećam kao i vi, ali nije mi to racionalno. Nisam ga mogla odbaciti jer mi je žao što je bolestan. I ne želim biti kao svi drugi što su se odmaknuli od njega. Ali ovo je stvarno mučenje. Zato se i lomim, ostati uz njega ili se izolirati za vlastitu dobrobit. Je ne vidim da mu moja bliskost pomaže.
Sve što kažem on izokrene, doživi kao da sam rekla nešto protiv njega ili da sam slagala ili da sam jednostavno glupa. Dijalog je rijetko kad moguć.
Još me dovodi u neugodne situacije pred drugima, zastraši ih. Imao je i problema sa zakonom.
Išla sam za tim- ma nema veze, prijatelj mi je, ali sve je teže i teže.

@John, meni tvoje usporedbe ne drže vodu. Ne bih pobjegla ni od invalida ni od muslimanke, od psihotičnog ubojice bih. Ali ovo nije ni jedno ni drugo. Ili bih i za psycho killera trebala reći- pa nije on kriv, bolestan je??

Razgovarala sam s njegovim roditeljima. Oni mu ne mogu ništa.

Ako vi svi, koji imate više iskustva s tim, smatrate da je bolje da ostanem uz njega, u redu. Zato sam i pitala za mišljenje. I to mi je prvo takvo mišljenje, jer svi moji mi kažu da se maknem, da bih mogla imati problema s njim i da trošim svoje vrijeme i snage uzalud. Kažu mi da to ne bi trebao biti moj teret i moja briga jer on nije sam, ima roditelje. Btw imam sličnih problema s jednimčlanom svoje obitelji pa to dodatno opterećuje.

Dajte mi savjet kako da se postavim, kako mu moje društvo može biti od koristi, kako da se ponašam kad me napadne, kad me ismijava... Kako da se natjeram potvrđivati mu sve što kaže čak i kad govori užasne stvari? Kako da se postavim ako zatraži da ga branim pred drugim ljudima, kad želi da nekom kažem kako je on bog?

[Almost Rosey]

Velim ti, ako mislis da ti je pretesko hendlati ga u tom stanju, naravno da ces prvenstveno misliti na sebe i na svoju psihofizicku dobrobit. Ja sam "skocila" na ideju da se od bolesne osobe bjezi glavom bez obzira. Ali naravno da ces se maknuti od odnosa koje ne mozes hendlati. Moj ti je savjet da prije toga napravis sve sto mislis da mozes kako bi on dobio pomoc, mozda razgovaras s lijecnikom ili nesto, da se kasnije ne bi grizla.

[dextra_]

Thanks

[john newman]

Psihoticna osoba nije psihoticni killer vec je osoba koja ima izmjenjenu percepciju stvarnosti. Psihoticna i psihopatna osoba su dva razlicita pojma. Cak osoba koja ima dijagnozu psihopate ne znaci da ide okolo ubijati ljude vec znaci da u mozgu nema centar za suosjecajnost. Usporediti psihoticnu osobu s osobom u kolicima je sasvim ispravna stvar, jer i jedna i druga trebaju pomoc. Psihoze nisu uzrok sizofrenije vec se desavaju svim ljudima na planeti u bilo kojem trenutku i u prosjeku pogode populaciju od 3% stanovnistva.

E sad tebi je rijesavanje nekog nepoznatog problema bijeg, sto je mozda u 1 ruku logicno jer svak se boji nepoznatog a psihoze se po statistikama dogadjaju opet rijetko, ali zaboravljas da se svakakva sranja svim ljudima na planeti u toku zivotnog razdoblja dogadjaju i kad tad svak zatreba pomoc. Ukoliko taj lik bude nasilan prema sebi ili tebi, ili bude prijetio ono sto se treba napraviti je prijaviti ga nadleznim institucijama - policiji a kasnije ce ga bolnica dovest u red. Ako nije agresivan i roditelje nije briga onda neka zivi u psihozi.

[piskavac]

dextra_ kaže:

Vidim da ste me optužili, ali kako održavati prijateljstvo koje nije obostrano? Stalno trpiti optužbe, vrijeđanje, psovanje, pokoju prijetnju.

S razlogom smo te optužili. Ako on ispoljava sve ovo što si napisala, znači da je izgubio dodir s realnošću. Osoba koja izgubi dodir s realnošću teško može pristati na liječenje, i potrebno je mnogo uvjeravanja da se to postigne. Jednostavno si zamisli da to više nije on. I točka. To nije on, nego njegova bolest.

dextra_ kaže:

Još uvijek mu odgovaram na pozive jer osjećam kao i vi, ali nije mi to racionalno. Nisam ga mogla odbaciti jer mi je žao što je bolestan. I ne želim biti kao svi drugi što su se odmaknuli od njega. Ali ovo je stvarno mučenje.

Ako je to za tebe mučenje, zamisli koliko je to onda muka za njega. To ti je isto kao da kažeš - "Treba pobječi od osobe koja ima rak, jer žao mi je što je bolestan a gledati ga kako trpi bolove je stvarno mučenje".

Ali tko u ovom slučajuviše pati??? Onaj koji trpi bol ili onaj tko je ""samo"" prisiljen gledati nekoga u bolovima??? De maloo...

dextra_ kaže:

Zato se i lomim, ostati uz njega ili se izolirati za vlastitu dobrobit. Je ne vidim da mu moja bliskost pomaže.

Zašto je tako teško shvatiti da je čovjek psihotičan (duševno bolestan) i da to iz njega progovara njegova bolest, a ne ON ???

dextra_ kaže:

Sve što kažem on izokrene, doživi kao da sam rekla nešto protiv njega ili da sam slagala ili da sam jednostavno glupa. Dijalog je rijetko kad moguć.
Još me dovodi u neugodne situacije pred drugima, zastraši ih. Imao je i problema sa zakonom.

Sve što ti čini, ne čini ti namjerno nego ti to čini zbog svoje bolesti.

dextra_ kaže:

@John, meni tvoje usporedbe ne drže vodu. Ne bih pobjegla ni od invalida ni od muslimanke, od psihotičnog ubojice bih. Ali ovo nije ni jedno ni drugo. Ili bih i za psycho killera trebala reći- pa nije on kriv, bolestan je??

A je li taj tvoj prijatelj killer?

dextra_ kaže:

Razgovarala sam s njegovim roditeljima. Oni mu ne mogu ništa.

Ako mu itko može pomoć, onda mu oni, zajedno s njegovim pravim prijateljima mogu pomoć. Nadajmo se da si ti pravi prijatelj a ne samo "prijatelj u dobru".

dextra_ kaže:

Ako vi svi, koji imate više iskustva s tim, smatrate da je bolje da ostanem uz njega, u redu. Zato sam i pitala za mišljenje. I to mi je prvo takvo mišljenje, jer svi moji mi kažu da se maknem, da bih mogla imati problema s njim i da trošim svoje vrijeme i snage uzalud. Kažu mi da to ne bi trebao biti moj teret i moja briga jer on nije sam, ima roditelje. Btw imam sličnih problema s jednim članom svoje obitelji pa to dodatno opterećuje.

Onda se okreni tom članu obitelji, on ti je preča osoba. Ali nemoj ni ovog zanemarit.

dextra_ kaže:

Dajte mi savjet kako da se postavim, kako mu moje društvo može biti od koristi, kako da se ponašam kad me napadne, kad me ismijava...

Jednostavno biti uz bolesnog čovjeka je za ne-stručnjaka najveća i najbolja stvar koju nestručnjak može učiniti za bolesnika. Biti s njim od početka do kraja.

dextra_ kaže:

Kako da se natjeram potvrđivati mu sve što kaže

Nemoj mu potvrđivati sve što kaže.

dextra_ kaže:

čak i kad govori užasne stvari? Kako da se postavim ako zatraži da ga branim pred drugim ljudima, kad želi da nekom kažem kako je on bog?

Reci da svi mi imamo različite ideje o tome kako svijet funkcionira, ali da će bilo kakvo nasilje s njegove strane kako bi pogurao svoje ideje biti besplodno, te da može očekivati sankcije bude li se služio nasilnim metodama.

[dextra_]

john newman kaže:

Psihoticna osoba nije psihoticni killer vec je osoba koja ima izmjenjenu percepciju stvarnosti. Psihoticna i psihopatna osoba su dva razlicita pojma. Cak osoba koja ima dijagnozu psihopate ne znaci da ide okolo ubijati ljude vec znaci da u mozgu nema centar za suosjecajnost. Usporediti psihoticnu osobu s osobom u kolicima je sasvim ispravna stvar, jer i jedna i druga trebaju pomoc. Psihoze nisu uzrok sizofrenije vec se desavaju svim ljudima na planeti u bilo kojem trenutku i u prosjeku pogode populaciju od 3% stanovnistva.

E sad tebi je rijesavanje nekog nepoznatog problema bijeg, sto je mozda u 1 ruku logicno jer svak se boji nepoznatog a psihoze se po statistikama dogadjaju opet rijetko, ali zaboravljas da se svakakva sranja svim ljudima na planeti u toku zivotnog razdoblja dogadjaju i kad tad svak zatreba pomoc. Ukoliko taj lik bude nasilan prema sebi ili tebi, ili bude prijetio ono sto se treba napraviti je prijaviti ga nadleznim institucijama - policiji a kasnije ce ga bolnica dovest u red. Ako nije agresivan i roditelje nije briga onda neka zivi u psihozi.

Nisam rekla da je psihotična osoba automatski i ubojica ili da je svaki psihopat ubojica. Htjela sam reći da je psihopat ubojica isto bolestan, ali mi nije jednak onomu koji ima rak. Tu sam se sad osvrnula i na ovo što je piskavac napisao. Ako vama jest isto, ok.

Također nisam rekla da bi bijeg riješio njegov problem.

Ja sam samo objasnila da mi ni jedan pristup njemu nije rezultirao ičim dobrim.

Nije da roditelje nije briga, nego on smatra da ne treba nikakvu pomoć pa svaku pomoć odbija, moju ili njihovu. Ako mu i spomenemo da mu ne vjerujemo (i to na lijep način), ima bijesni ispad i pobjegne. Sve što on od njih traži je novac koji onda na brzinu potroši bez ikakvih ulaganja u budućnost. jer po njegovom u budućnosti novac neće biti ni potreban. Kad on ostvari svoje moći.

Da me boli briga za njega i da mi se bježi, ne bih se obratila ovdje...
Tražim samo način kako, ako postoji. A ako ne postoji, tada sačuvati sebe. Gledam to kao sebičnost, zato me i pati. Ali sam imala dojam da svima drugima to nije sebičnost nego zdrav razum.

[dextra_]

piskavac kaže:

S razlogom smo te optužili. Ako on ispoljava sve ovo što si napisala, znači da je izgubio dodir s realnošću. Osoba koja izgubi dodir s realnošću teško može pristati na liječenje, i potrebno je mnogo uvjeravanja da se to postigne. Jednostavno si zamisli da to više nije on. I točka. To nije on, nego njegova bolest.



Ako je to za tebe mučenje, zamisli koliko je to onda muka za njega. To ti je isto kao da kažeš - "Treba pobječi od osobe koja ima rak, jer žao mi je što je bolestan a gledati ga kako trpi bolove je stvarno mučenje".

Ali tko u ovom slučajuviše pati??? Onaj koji trpi bol ili onaj tko je ""samo"" prisiljen gledati nekoga u bolovima??? De maloo...

On jest malo frustriran, ali nikada ne bi rekao da pati. On za sve ima objašnjenje da je baš onako kako treba biti. Po njemu se ne vidi da pati. On ne vidi da nešto s njim nije u redu.
On dobije sve što hoće, radi sve što hoće, čak i kad mu nešto ne uspije pomiri se s tim, objasni si to i sve super. Drugi ljudi riješavaju sranja koja on napravi.
Govorim o osobi koja ima simptome narcisoidnog poremećaja ličnosti. Možda nisam to dovoljno naglasila.
Jedino što njemu paše je da mu se diviš i da mu se podrediš. Katkada je frustriran kad nije po njegovom, ali on ne priznaje da pate. Ravnodušan je, boli ga briga za sve.

piskavac kaže:

Zašto je tako teško shvatiti da je čovjek psihotičan (duševno bolestan) i da to iz njega progovara njegova bolest, a ne ON ???



Sve što ti čini, ne čini ti namjerno nego ti to čini zbog svoje bolesti.

Ovo mi je sasvim jasno i zato se ne ljutim na njega i zato sam još uvijek uz njega (ne malo vremena).

piskavac kaže:

Ako mu itko može pomoć, onda mu oni, zajedno s njegovim pravim prijateljima mogu pomoć. Nadajmo se da si ti pravi prijatelj a ne samo "prijatelj u dobru".

Onda se okreni tom članu obitelji, on ti je preča osoba. Ali nemoj ni ovog zanemarit.

Jednostavno biti uz bolesnog čovjeka je za ne-stručnjaka najveća i najbolja stvar koju nestručnjak može učiniti za bolesnika. Biti s njim od početka do kraja.

Nemoj mu potvrđivati sve što kaže.

Reci da svi mi imamo različite ideje o tome kako svijet funkcionira, ali da će bilo kakvo nasilje s njegove strane kako bi pogurao svoje ideje biti besplodno, te da može očekivati sankcije bude li se služio nasilnim metodama.

Hvala za ove riječi.

Imao je on prijatelje koji nisu bili samo za 'u dobru', ali ih je odbacio. Ili ih je optuživao za nešto što nisu učinili i općenito se prema njima ponašao bahato i arogantno ili je jednostavno procijenio da nisu na njegovom nivou i da su mu zavidni pa mu ne trebaju. Jer njemu nitko ne treba (po njegovom).

Zato su se ti ljudi onda i sami povukli.

btw Sve ovo što mi predlažeš da mu kažem, on bi ismijao.

[john newman]

Ovdje mi je sve nesto malo cudno. Ti si neki psihijatar ili sto vec s obzirom da si mu nalijepila 2 dijagnoze? U ovoj prici mi je malo cudno da on kao psihoticna osoba jako dobro funkcionira i tako otvoreno prica o svojim deluzijama. Vecinom se deluzije vrte u glavi i rijetko kad o njima se govori. Bez procjene dobrog psihijatra ne moze se reci sto mu se dogadja dok ga to ne popusti ili sam ne shvati da zabrijava. A mozda covjek ne zabrijava, mozda je postao duboko religiozan... tko to zna.

[dextra_]

john newman kaže:

Ovdje mi je sve nesto malo cudno. Ti si neki psihijatar ili sto vec s obzirom da si mu nalijepila 2 dijagnoze? U ovoj prici mi je malo cudno da on kao psihoticna osoba jako dobro funkcionira i tako otvoreno prica o svojim deluzijama. Vecinom se deluzije vrte u glavi i rijetko kad o njima se govori. Bez procjene dobrog psihijatra ne moze se reci sto mu se dogadja dok ga to ne popusti ili sam ne shvati da zabrijava. A mozda covjek ne zabrijava, mozda je postao duboko religiozan... tko to zna.

Ne znam mu dijagnozu, da bar znam. Mogu samo reći kakve simptome ima i na što mi ukazuju. A tko zna što je to sve skupa. Znam da izgleda konfuzno jer nabacujem bez nekog reda.

Ne priča svima, priča meni i ponešto kaže roditeljima. I pričao je prijatelju (ili dvojici) za kojeg je mislio da ima slična iskustva i stavove.

Ja sam u početku mislila da ne zabrijava, da je postao religiozan, ali kasnije su stvari postajale sve teže za povjerovati. Osim toga, prisutne su kontadikcije i neosnovane optužbe.

A vjerovanje u numerologiju (i to po vlastitom sistemu) i pretjerano hvatanje za brojeve u okolini je za mene praznovjerje, a ne religioznost, no to je sad već druga priča. Mogu od prijatelja tolerirati vjerovanje u to, ali da mu svaki broj na tablicama i svaki kućni broj nešto poručuju i da o nekom broju može razmišljati satima, ukazuje mi na poremećaj, ne na religioznost.

[so78]

Mene proganjaju brojevi.. pogotovo neki. Jako sam zabrinuta i ne znam više šta da mislim. Strah me do bola.. i to nije sve... imam depresiju al strah me da nije šiza..