Opsesivno-kompulzivni poremećaj - opća tema

[nervos breakdow]

moram se malo izjadat,ja sam matori okp ovac uskoro slavim 25 godina da sam frik.
realno mislim da ću ga imat do kraja života.
mogu reć da mi je sjebao život jer sam nesiguran u odluke i poremećaj memorije
to je kao neki užareni štap u mozgu koji stalno širi sumlju u zadnje vrjeme sam se bi izgledan malouman jer provjeravam nešto što znam i na poslu pogoto se pojačava kad sam pod stresom
kad se napušim onda samo čekam misao kad ću posumljati da sam nešto krivo napravio i onda ta misao se stalno pojavljuje kao stražar i bode

normalni ljudi kad nešto rade recimo kao da imaju vreću u koju se skuplja što su napravili pa i ako posumljaju pogledaju i tamo ima što su napravili ,moja vreča je traljava pa kad pogledam što sam napravio tu ima premalo da bi bio siguran
pa onda provjeravam,teško se ne mrzit poslje toga
j.....ti ovu bolest ,koja glupost

[nervos breakdow]

još ću malo kenjarit ,mislim da stvarno mi nešto ne štima u memoriji jer kad sam opušten ,stvarno se nekad ne mogu sjetit recimo sam zgasil plin ili ne ,tvz forsiranje sigurnosti kad se trsim da ne provjeravam nešto iako cjelo vrjeme imam sumlju to mi je kao neka mala pobjeda u svakom slučaju se osječam proklet dal popustio ili ne,bojim se bacila ali isto i kemikalija stvarno valjda su tu i godine
memorija mi je sve slabija pa se više već par godina ne mogu sjetit što sam sanjao samo fragmente .....

[nervos breakdow]

malo me krenulo pa ću nastavit ,ponekad imam i sumanite misli recimo kad vidim nož zamislim na sekundu 2 da si ga zabijem u trbuh ili slično, još na kraju da nitko ne zna za ove moje boljke i nisam pijo nikakve ljekove........osim par vas što ćete ovo pročitati nadam se da nisam nikoga uplašio ipak ovo guram već 1/4 stoljeća ,volio bih na par dana bit onaj stari ja(dobra ideja možda uzmem godišnji od samog sebe)

[faulty]

nervos breakdow kaže:

moram se malo izjadat,ja sam matori okp ovac uskoro slavim 25 godina da sam frik.

Sorry, slavim više
Šalu na stranu, ako ti može išta pomoći, jako te dobro razumijem, kao vjerojatno svi na ovoj temi. I mislim da je dobro što si ovdje otvorio dušu.

j.....ti ovu bolest ,koja glupost

Upravo tako. Imam dojam da našu bolest nitko ne priznaje i ne shvaća ozbiljno, a osobno mislim da je gora od raka ili sl.
Ne mogu ti ponuditi rješenje, ali možemo se međusobno jadati, i to može pomoći.

Kažeš da nitko ne zna za tvoju bolest. Jesi li kad bio kod psihijatra ili si sam dijagnosticirao?

[faulty]

dire Dawn kaže:

mogu te pitati, zašto ostaješ u braku u kojem te osoba krivi (indirektno) za zdravstvene probleme?

Jednostavno pitanje na koje nije jednostavno odgovorit.
Kad bi smo mogli odvojit OKP, on je dobar muž i imamo dobar brak.
On ne krivi mene za moju bolest, kadkad me krivi da se ne trudim dovoljno, kadkad kaže nešto što me povrijedi, kadkad samo šuti.
Njegova opravdanja- život s mojim problemom je težak i on mora kadkad izgubiti živce, sve što on kaže, ja preosobno i pretragično shvaćam, zaključio je da je najbolje da šuti da ne kaže nešto krivo.
Iz moje perspektive, to ima i logike a može i šuplje zvučati.
(on si uzima pravo puknuti gledajući mene kako se patim- di je moje pravo, koliko bih tek ja mogla pucati?
shvaćam preosobno i pretragično?- to doživljavam kao omalovažavanje mojih osjećaja
šuti da ne kaže nešt krivo- ide linijom manjeg otpora, bezosjećajan je, okreće mi leđa kad ga trebam)
S druge strane, ja izuzetno cijenim sve što je učinio za mene, sve godine koje je bio uz mene i ako bih stavila na vagu, toga je daleko više od povremenih pucanja/šutnje/svađa.
Istina je da me kadkad njegove reakcije stravično bole, čini mi se da u njemu nema trunke osjećaja i da sam sasvim sama.
Nisam ni ja jednostavna, ono rame koje sam spomenula, kad on ponudi, dugo odbijam jer sam povrijeđena.
Kako sam već umorna od života, turbulencija, stresova izvan OKP-a, nisam sigurna što je više istina, što bih trebala misliti, osjećati, kako pravilno postaviti sve na svoje mjesto. U mom životu, srcu i duši vlada kaos.

I inaće u drugim odnosima, često tražim krivnju u sebi, što realno ne znači da me zaista netko krivi. Kad je netko bezosjećajan, površan, zločest prema meni, tražim problem u sebi. Jer ja ne razumijem ljudsku zloću i nedostatak empatije.

[faulty]

chemgirl kaže:

Slažem se u potpunosti sa tobom. Nakon nekog vremena nema vise tog osjećaja ispunjenosti nakon rituala i svega. Radiš ih samo zato jer moraš i sve se na to svodi.
P.s. Pranje ruku je i moj problem...

Žao mi je što se i ti tako osjećaš, jer ako sam dobro shvatila, premlada si. Ne bih vas ubijala u pojam informacijom kako s godinama postane teže. To je moj slučaj i ne znači da je konačan, a ima puno slučajeva gdje se bolest s godinama umiri.
Prije 2 godine mislila sam da ne može gore, a onda sam se odjednom počela osjećati dobro, ničeg se nisam bojala, smanjila sam pranje i čišćenje gotovo do normalne granice. Ajme, koji je to dobar osjećaj bio.
Onda su se dogodile neke pretužne stvari, niz teških događaja koje ne mogu preboljeti i od prvog trenutka sam osjetila kako gubim tlo pod nogama i znala sam da slijedi težak pad nazad na dno.

Pred tobom je život i vjerujem kako se može dogoditi nešto lijepo što će ti pomoći, dati snage i ublažiti bolest

[Chem]

Jesam premlada sam,imam tek 21 godinu. Ispita sezona,fax,prekid
prijateljstva bez moje krivnje,razdvojenost... Glupi rituali mi daju osjećaj kontrole nad svime. Hvala na lijepim željama. Eto nadam se da ćemo pobijediti ovo i biti jači od svega

[nervos breakdow]

faulty kaže:

Kažeš da nitko ne zna za tvoju bolest. Jesi li kad bio kod psihijatra ili si sam dijagnosticirao?

nisam nikad bio ,sam sam je dijagn. nakon dosta godina a prije toga sam mislio da sam poludio(ima nešto i u tome)

ima perioda kad se osječam i dobro ali se vraća u biti skužim kad imam potrebu
da provjeravam nešto me mući pa se pitam što i nađem odgovor ,stres ,neke obaveze neizvjesna situacija i sl kao da mi je prag (upijanja zla)puno manji
pa odma izađe na površinu

zanimljiva mi je bila situcija kad se vraćamo s posla u kombiju a ja imam luđačku misao da nisam zatvorio vrata , pa ih otvaram ,zalupim pa još jednom
tip pored mene kaže ,šta radiš -zatvorena su ja kažem znam al opet nisam ziher (sigurno poznajete taj "prokleti osječaj") a znam zašto sam to i radio jer je taj dan bilo napeto ,valjda izbije.....

jbg volio bih da se ne mrzim ili da sačuvam samopoštovanje u takvim situacijama a to je stvarno teško isto jednom krenemo a ja
cjelo vrjeme mislim vrata nisu dobro zatvorena ,ziher ću ispast iako cjelo vrjeme znam da jesu (mislim cjelo vrjeme znam ali me tera) ko za vraga nešto
klopoće cjelo vrjeme i take piz........

[Hope4]

Ja bih voljela da imam radije rak iako mnogi misle da ja tesko izljeciv-nije istina, ako si ok u glavi i imas neko znanje sve je lakse, nego ovaj usrani okp, bolesti mozga su po meni najgore, il da barem imam okp provjeravanja.. nego imam problem pranja ruku.. jednom sam dok sam se tusirala potrosila cijelu bocicu gela za tusiranje odjednom, al ne za tijelo nego za ruke ( naime to su posebni scenariji koji su tolko iscrpljujuci za objasnit da vec u pocetku odustajem ), katastrofa, bila sam pod tusem 3 sata, rekord, nadam se prvi i zadnji put.. problem je kod mene to sto sva prljavoca kod mene je prijelazna, sve se zaprlja jedno od drugoga, makar ja ne vidila prljavstinu, i postoje stvari koje ako dotaknem i/ ili ako se izlazem svom strahu ta stvar je zauvijek ostecena, prljava,.. tolko sam samu sebe zablokirala, i tolko imam krivice, ma joojj.. Nego hjella sam da vas pitam da li je netko od vas uzimao neki lijek koji mu je stvarno pomogao, ja cu poceti uzimati Zoloft. Inace mrzim lijekove i nikad ih ne uzimam, al ovo je koma vise, trebam nesto da me pogurne pa da sama se mogu nastavit borit..vec sam 2mjeseca koma, odkad sam prestala radit, nikako se pokrenut, previse spavam, ma nis.. A prestala sam radit zato jer mi je na poslu okp upravo i eksplodirao jer sam bila izlozena svom strahu, od sitnog okp-a kojeg sam imala prije ovo je sad uzas. Tj kad sam postala svjesnija da imam okp i tih svojih sitnica, odlucila sam se suociti s nim i rijesiti ga se no samo je jos vise razvio, sad sam pozalila sto ga nisam pustila tako kako je bilo, jer je bilo puno podnosljivije. Osim okp-a patim od depresije, anksioznosti, derealizacije i tako.. zivot je lijep

[faulty]

chemgirl kaže:

Jesam premlada sam,imam tek 21 godinu.

nervos breakdow kaže:

jbg volio bih da se ne mrzim ili da sačuvam samopoštovanje u takvim situacijama a to je stvarno teško

Znam

(mislim cjelo vrjeme znam ali me tera)

Znam i mislim da bi nekako "lakše" bilo kad ne bi znali da je to ludost.
Nemoj me krivo shvatiti, svakome je njegov križ najteži, ali mislim da je ipak bolje za tebe što "samo" razmišljaš.

Hope4 kaže:

Ja bih voljela da imam radije rak

I ja, barem bih umrla s dostojanstvom.

[dire Dawn]

osjećam se kao retardirana kokoš. svi me guraju i šutaju i očekuju da radim po njihovom. nikog nije briga kako je meni. ili što ja hoću. da se barem mogu ko čovjek napit.

[Casual girl]

dire Dawn- očekuješ nemoguće! Daj, curo, osvijesti se malo!

Nikog nije briga za tvoje osjećaje,niti će ikad biti, pogotovo ne na poslu, među kolegama. Znaš kako se kaže: "Družba je družba, a služba je služba!" Ljudi su takvi i pomiri se s tim, a to što ti samu sebe doživljavaš kao retardiranu kokoš, definitivno ne pomaže, jer budi sigurna da te zbog toga i drugi takvom vide.

Znam da se promjene ne događaju preko noći,ali pokušaj od sutra nešto promijeniti u svom životu. Pokušaj napraviti neku promjenu u svom stavu i nastupu prema kolegama, pa makar ti bilo nelagodno, ali svejedno napravi. S vremenom ćeš dobiti veći polet, pa ćeš se odvažiti na nešto hrabrije i tako ćeš polako stvarati sigurniji stav, kojeg će, budi sigurna i ostali primjetiti, a tada te više nitko neće moći šutirati jer si TI to nećeš dozvoliti.

Pa zar ti nije dovoljno da te (oprosti na izrazu) jebe ovaj poremećaj, zašto si onda dozvoliti da ti to rade i ljudi oko tebe? Nisu oni ništa bolji nego ti, samo imaju jebene sreće jer ih nije zadesilo ovo sranje od OKP-a.

[emma 88]

Danas sam zivcana.po glavi mi lete opet neka sranja.mislim da su mi se ves i cizme te salovi i kape zaprljale od jedne glupe veste.opet se zaprljalo jedno od drugoga.ja to vise ne mogu izdrzati vise.puknut cu.ne zelim bacati te stvari i trositi novce.ne zelim opet na AP jer cu izgledati ko balon.sad izgledam ko medo.

[emma 88]

Vise ne vladam sobom.zivcana sam.opsesije su se pojacale.Nikako da se uvjerim da kada operem da je cisto.i nikako prekinuti bacanje stvari.uvijek udovoljavam opsesijama i sve sam manje tolerantna prema prljavstini.prokleti mozak.totalno cu ispizdit.najradije bi si pucala u glavu.na dijeti sam pa sam od toga jos zvcanija.mislim da ce me opet depra uloviti.pocne mi sr plakati zbog ciste nemogucnosti da se borim protiv okp.

[emma 88]

Eto,stigla depra.bijah na akupunkturi za mrsavljenje i nadah se da ce me to smiriti kao inace.lezim na krevetu i odjednom potok suza i nikako stati.onda je dosao dr.i vidio me.on zna za moj okp.na kraju me covjek isao tjesiti.rekao mi da sam u losoj fazi.ljudi moji ,ak se ne sredim za tjedan dana,ravno kod psihijatrice.bojim se da cu skroz poludjeti.teta mi je u 60 toj dobila psihozu.
Sta ak to mene ulovi.stric imao okp i epilepsiju.baka epilepsiju.tata mi je jako zivcan i patoloski ljubomoran.ocito da ni nisam mogla bolje ispasti s losim genetskim nasljedem.a onda i traumatski dogadjaj.samo da ne poludim skroz.mrzim svoj bolesni mozak.

[dire Dawn]

Casual girl kaže:

dire Dawn- očekuješ nemoguće! Daj, curo, osvijesti se malo!

Nikog nije briga za tvoje osjećaje,niti će ikad biti, pogotovo ne na poslu, među kolegama. Znaš kako se kaže: "Družba je družba, a služba je služba!" Ljudi su takvi i pomiri se s tim, a to što ti samu sebe doživljavaš kao retardiranu kokoš, definitivno ne pomaže, jer budi sigurna da te zbog toga i drugi takvom vide.

Znam da se promjene ne događaju preko noći,ali pokušaj od sutra nešto promijeniti u svom životu. Pokušaj napraviti neku promjenu u svom stavu i nastupu prema kolegama, pa makar ti bilo nelagodno, ali svejedno napravi. S vremenom ćeš dobiti veći polet, pa ćeš se odvažiti na nešto hrabrije i tako ćeš polako stvarati sigurniji stav, kojeg će, budi sigurna i ostali primjetiti, a tada te više nitko neće moći šutirati jer si TI to nećeš dozvoliti.

Pa zar ti nije dovoljno da te (oprosti na izrazu) jebe ovaj poremećaj, zašto si onda dozvoliti da ti to rade i ljudi oko tebe? Nisu oni ništa bolji nego ti, samo imaju jebene sreće jer ih nije zadesilo ovo sranje od OKP-a.

hvala

napravila sam nešto. mislim nije još proces do kraja gotov, ali prvi korak je.
postoji jedan humanitarni makeover, kak ja to kažem, glave . znači bazira se na makeoveru osmjeha, a onda se dobije i nova frizura i šminka. moja osmjeh je užasan, izgledam kao ovisnik o jebenom cracku (koliko sam vidjela po serijama i filmovima) i jako sam osjetljiva na to.
e sad, za makeover treba poslat sliku zuba, selfie i razlog zašto baš ja trebam dobit makeover. i odlučila sam biti iskrena. opisala sam sve svoje probleme što sam kraće mogla, ustvari sam više pisala nadrkano i ljuto nego što sam bila tužna, ali svi koji su pročitali tekst su se "rastopili" .
no nije to poanta, to je samo uvod . znači, ja sam to napisala i onda sam pričala sa mamom. ako izbacim dio o psihičkim problemima stvarno nemam na temelju čega dobit makeover. mislim imam ja i fizičkih bolesti, ali bi mi bilo licemjerno pisati o, npr, neplodnosti kada me to sad ne dira. o laganju da ni ne pričam.
naravno neće biti objavljena cijela priča, ali dio će morati biti i zaključila sam da možda i nije smak svijeta ako to sve izađe u javnost. živim u malom gradu i prije ili kasnije će se sve ionako saznati, a ako se već mora saznati (a u malom gradu se mora ) zar nije bolje da izađe kroz moje riječi i da uz to i dobijem nešto. mislim, neću se prodat radi novog osmjeha, ali već mi je pun kurac slušanja nekih stvari. jebote, možda sam luda, ali nisam glupa. možda sam i glupa, ali nisam brate mili retardirana.

uglavnom. držite fige za makeover, moram se ohrabrit i poslat to sve skupa. imam sve i sve mi "sjedi" na laptopu, ali nikako da kliknem send .

[Casual girl]

dire Dawn kaže:

hvala
napravila sam nešto. mislim nije još proces do kraja gotov, ali prvi korak je.

Super! Prvi korak je najbitniji, samo je važno da ide u dobrom smjeru.
Sad se još samo trebaš ohrabriti i poslati to, jer inače sve pada u vodu. Gledaj to i ovako; pomažeš u podizanju svijesti o psihičkim poremećajima. Čak će i tvoja mala selendra biti upoznata s okp-em.

Mislim, potrudila si se, otvorila dušu, još ti samo treba ta zadnja doza hrabrosti da se suočiš sa svijetom. Možda da klikneš send onako "slučajno", kao nisi mislila, ali pala ti kemijska iz ruke na enter i poslala.

[zoki89]

emma 88 kaže:

Eto,stigla depra.bijah na akupunkturi za mrsavljenje i nadah se da ce me to smiriti kao inace.lezim na krevetu i odjednom potok suza i nikako stati.onda je dosao dr.i vidio me.on zna za moj okp.na kraju me covjek isao tjesiti.rekao mi da sam u losoj fazi.

ljudi moji ,ak se ne sredim za tjedan dana,ravno kod psihijatrice.bojim se da cu skroz poludjeti.teta mi je u 60 toj dobila psihozu.
Sta ak to mene ulovi.stric imao okp i epilepsiju.baka epilepsiju.tata mi je jako zivcan i patoloski ljubomoran.ocito da ni nisam mogla bolje ispasti s losim genetskim nasljedem.a onda i traumatski dogadjaj.samo da ne poludim skroz.mrzim svoj bolesni mozak.

Mislim da je to dobra reakcija. Osobito kada suze krenu same od sebe, bez nekog posebnog uzroka. To je često pokazatelj otpuštanja neke blokade.

Normalno je da se bojiš zbog obiteljske prošlosti. Ipak, koliko god genetika utječe na ljude, rekao bih da sami imamo više utjecaja na svoje zdravlje. Ne kažem da će se sve čarobno riješiti i da će biti lako, ali mislim da će ti budućnost biti pozitivnija nego što sada možeš zamisliti.

[dire Dawn]

Casual girl kaže:

Super! Prvi korak je najbitniji, samo je važno da ide u dobrom smjeru.
Sad se još samo trebaš ohrabriti i poslati to, jer inače sve pada u vodu. Gledaj to i ovako; pomažeš u podizanju svijesti o psihičkim poremećajima. Čak će i tvoja mala selendra biti upoznata s okp-em.

Mislim, potrudila si se, otvorila dušu, još ti samo treba ta zadnja doza hrabrosti da se suočiš sa svijetom. Možda da klikneš send onako "slučajno", kao nisi mislila, ali pala ti kemijska iz ruke na enter i poslala.

poslala sam .
malo sam izmjenila tekst, dodala još jedan odlomak i na kraju su bile točno dvije stranice . bojim se da se njima to neće ni dat čitat. no barem sam probala, nemam šta izgubit

hvala na podršci .
kako si ti?

[Casual girl]

dire Dawn kaže:

poslala sam .
malo sam izmjenila tekst, dodala još jedan odlomak i na kraju su bile točno dvije stranice . bojim se da se njima to neće ni dat čitat. no barem sam probala, nemam šta izgubit

bravo! that's the spirit!

hvala na podršci .
kako si ti?

ma ništa, pa moramo biti podrška jedni drugima kad smo već u istom sosu!

ja sam relativno ok, zapravo, ovisi o danu. zadnjih dana sam nešto bolje, ali nije tako uvijek. ne znam do čega je, nikako da povežem zbog čega su mi neki dani bolji, a neki lošiji.