Uporno ponavljajući san/noćna mora - moj dečko voli moju sestru i s njom ima seksualne odnose

[smoky 9999]

Imala sam slican problem kao ti..
Ja nikad ne pizdim, ja nikad ne vicem, ja nikad ne znam povrijediti ili biti zlocesta pogotovo prema nekom kom se sviđam i vidim to... tako da sam se sa 4 decka poljubila samo da ih ne povrijedim jer... jer nisam znala reci ne... Zapravi jesam, ali reci NE nekome nista ne znaci a biti zlocesta nisam znala.
Covjek ne moze biti samo dobar ili samo los.
Svaki covjek na svijeti mora imati ravnotezu izmedu toga dvoje...

Ja ju nisam imala.

Ja sam shvatila da nesmjem nikad nikog povrijediti...
Kad bih bila najjace ljuta, malo se vidjelo ali nisam nikad to pokazivala...
Svi su govorili Smoky je dobrica, mirna, draga, ona nebi mrava zgazila i td... jer nisam nikad pokazala da .... nisam ja uvjek zadovoljna, i ne pase mi sve i drugacije gledam na stvari...

Na prvi sex sam pristala iz nagovaranja NAKON ONE PREVARE!!!
Zatim sam se i mrzila i ni sama nisam znala sta radim jer sam izgubila sebe... tko sam ja?
Sto ja zelim?
Izgubila sam sebe zato sto nisam imala svoju mracnu stranu...
Nisam imala ying/yang...
Ako nema mraka dan ne moze postojati.

Ne postoji lose ni dobro... Jer i vatra grije i pali... jednostavno, moras se izraziti...
ne mozes biti sa svima dobar.

A ja sam jako dug dio zivota bila sa svima dobra i pocela sam izbjegavati ljude jer nisam se vise mogla trpiti to sto sam drugacija a ne smjem pokazati sebe...
da se ne naljute...
da me ne ismiju...

I dogodilo se nesto valjda i zbog toga...
I to drito na forumu. Upoznala sam jednog lika, drag, dobar ali drzak.
Inace nitko prema meni nije bio drzak ili zlocest jer... zasto bi bili? Kad nisam nikad ni pokazala da imaju zasto.
On je u meni iz mojih upisa vidio svo zlo koje imam ali pokkusavam prekriti... da... da me nebi ismijao, ili rugao ili... sta ja znam...
On je uvjek gađao tocno u zicu mojih mana i slabosti...
A ja sam u pocetku po dobrom starom obicaju glumila da je sve 5 ... nebi ja ni Bogu priznala da nisam svetica...
A to ga je jos vise razljutilo jer lazem.
No tad je u meni prvi put netko probudio bunt i zelju da jebem mater svima sve po spisku...
On se tada cinio kao uzrok svega i skresala sam svasta i psovala i svasta...
I osjetila olaksanje kada nesto izbacim...
Zapravo... u njega sam se zaljubila i bilo me strah da cu ga izgubiti ali sam svejedno postala... prava ja prilicno ostra na jeziku i prilcno pokvarena, jer sam shvatila da ne znam primiti kritiku ali nikakvu i da sam valjda zabrijala da sam svetica na koju se nesmje ton povisit, a zapravo je sve govorio istinu...
Znaci ja sam radije zivjeka u lazi koju sam kreirala nego u istini...
Jer kad prihvatis istinu mozzes jju mjenjat..

Nakon toga, ako sam mogla biti direktna i ostra pprema nekome u kog sam bila zaljubljena ko tele, pocelo me bolit k za sve ostale, prema njima mogu biti jos i gora...
Nikad bezveze jer sam u principu normalna osoba, no sada sam prestala glumiti sveticu i pocela biti ja...
Ajmo rec da zivim JA kojih 2g... jer prije toga sam bila mupet.


Znas sta ce te oslobodit...
Moras se s nekim posvaditi koliko god ludo zvucalo... kad jednom probijes taj kodeks ponasanja vise nema povratka...
Ali posvadat onako da bi se potukla.

[Veronica Lux]

Nisha kaže:

Veronica, mislim da je taj događaj iz mladosti nešto što tebi predstavlja tu traumu odbacivanja koja ti onda opet isplivava van u nekim stresnim situacijama kao podsvijesni strah od odbacivanja. Imam i ja jedan takav događaj i isto sranje sa snovima mi se ponavlja kad su stresnije situacije s ljudima. Možda da se pitaš što ti se trenutno još događa u životu da ti to sve izranja van? Možda odlazak na grupnu za tebe znači nove ljude kojima treba pokloniti svoje povjerenje pa to pojačava taj stari strah...

A s tim likom više nemoj imati kontakt, ni pod razno.

Ja bih inače zamolila sestru za closure i objasnila joj zašto mi treba. I onda bi joj iskreno rekla kako sam se tad osjećala, pazila bi da ju ne napadnem nego bi rekla da sam se osjećala povrijeđeno, odbačeno, znači sve ovo što si rekla terapeutkinji.

Znam da je ovo možda malo čudno, ali prije tri dana sam pokušala jednu od svoje dvije mace odvesti kod veterinara, jer sam primijetila da šepa na jednu šapicu. Ali, nisam znala da obavezno moram imati onaj čvrsti transporter, pa sam je stavila u slamnatu košaru s vratima koje sam pričvrstila žicom. I tek što sam izašla van, maca je nekako uspjela probiti vrata i strelovitom brzinom je pobjegla, srećom, u dubinu dvorišta, ne na cestu, ali jako daleko. To me toliko prestrašilo te sam imala dojam kao da se naljutila na mene i pobjegla od mene, kao da je izgubila povjerenje u mene i više se nikada neće vratiti. Doslovno sam drhtala i skoro imala napad panike, i kad sam zvala udrugu za zaštitu životinja da dam oglas, počela sam mucati (inače, to mucanje mi se vratilo u terapiji i nekim situacijama prije par mjeseci, a zadnji put me mučilo nakon raskida s tim prvim dečkom). A mace su mi sve na svijetu, jako sam vezana uz njih (što isto nije dobro, jer svu ljubav koju bih inače investirala u neko dragocjeno ljudsko biće, pružam njima). I to sam, koliko god apsurdno zvučalo, isto doživjela kao malu traumu. Pobjeglo je biće koje volim najviše i kojemu pružam sve (ali srećom, vratila se iste večeri).

Plus, sestra mi je mlađa, pa sam mislila da sam taj strah od napuštanja naslijedila još od djetinjstva, no svjedoci šire obitelji često mi govore da sam i ja znala biti u centru pažnje, tako da mi je sisterica od tuge i ljubomore stala lupati glavom i rukama o pod. Iako sam i ja sigurno imala ljubomornih, makar suptilnih ispada, ali to je nekako prirodno za sestrinsko rivalstvo u ranoj dobi.
Bez obzira, sada strahujem od intimnosti s muškarcem i od toga da će me zamijeniti mlađom. To me paralizira.

[Veronica Lux]

Nisha kaže:

Ja bih inače zamolila sestru za closure i objasnila joj zašto mi treba. I onda bi joj iskreno rekla kako sam se tad osjećala, pazila bi da ju ne napadnem nego bi rekla da sam se osjećala povrijeđeno, odbačeno, znači sve ovo što si rekla terapeutkinji.

Pomislila sam da bi jedini način bio da joj pošaljem mail, ali bojim se da bi ga prestala čitati čim bi vidjela o čemu je riječ, a kasnije, uživo, bi se pravila da joj ništa nije stiglo. No pisana riječ nije rješenje, ali ne znam kako da započnem.. "Čuj, htjela bih s tobom nakratko razgovarati o nečemu što me tišti duže vrijeme..." (?) Ako bih joj rekla da mi je bitno za ozdravljenje, možda bi to shvatila kao moju sebičnost, ili bi mi rekla da imam šrinkicu za to. Morat ću se dobro pripremiti.

[Nisha]

Veronica Lux kaže:

Pomislila sam da bi jedini način bio da joj pošaljem mail, ali bojim se da bi ga prestala čitati čim bi vidjela o čemu je riječ, a kasnije, uživo, bi se pravila da joj ništa nije stiglo. No pisana riječ nije rješenje, ali ne znam kako da započnem.. "Čuj, htjela bih s tobom nakratko razgovarati o nečemu što me tišti duže vrijeme..." (?) Ako bih joj rekla da mi je bitno za ozdravljenje, možda bi to shvatila kao moju sebičnost, ili bi mi rekla da imam šrinkicu za to. Morat ću se dobro pripremiti.

Nemoj slati mail, takve stvari kolko god bile teške se jedino uživo mogu dobro izvesti. Ja bih rekla da me neke stvari tište u vezi vašeg odnosa i da bi htjela to jednom zauvijek riješiti tako da mogu mirno disati u tom odnosu. I nemoj joj dati da se izvuče - ako počne mijenjati temu i ostalo što si napisala da radi a ti svejedno ustraj, nježno ali asertivno.

Držim palčeve

[Veronica Lux]

Nisha kaže:

Nemoj slati mail, takve stvari kolko god bile teške se jedino uživo mogu dobro izvesti. Ja bih rekla da me neke stvari tište u vezi vašeg odnosa i da bi htjela to jednom zauvijek riješiti tako da mogu mirno disati u tom odnosu. I nemoj joj dati da se izvuče - ako počne mijenjati temu i ostalo što si napisala da radi a ti svejedno ustraj, nježno ali asertivno.

Držim palčeve

Hvala, i ja mislim da je razgovor uživo jedino rješenje. I to pažljiv, i dobro tempiran. I bez nervoze

[Nisha]

Veronica Lux kaže:

Znam da je ovo možda malo čudno, ali prije tri dana sam pokušala jednu od svoje dvije mace odvesti kod veterinara, jer sam primijetila da šepa na jednu šapicu. Ali, nisam znala da obavezno moram imati onaj čvrsti transporter, pa sam je stavila u slamnatu košaru s vratima koje sam pričvrstila žicom. I tek što sam izašla van, maca je nekako uspjela probiti vrata i strelovitom brzinom je pobjegla, srećom, u dubinu dvorišta, ne na cestu, ali jako daleko. To me toliko prestrašilo te sam imala dojam kao da se naljutila na mene i pobjegla od mene, kao da je izgubila povjerenje u mene i više se nikada neće vratiti. Doslovno sam drhtala i skoro imala napad panike, i kad sam zvala udrugu za zaštitu životinja da dam oglas, počela sam mucati (inače, to mucanje mi se vratilo u terapiji i nekim situacijama prije par mjeseci, a zadnji put me mučilo nakon raskida s tim prvim dečkom). A mace su mi sve na svijetu, jako sam vezana uz njih (što isto nije dobro, jer svu ljubav koju bih inače investirala u neko dragocjeno ljudsko biće, pružam njima). I to sam, koliko god apsurdno zvučalo, isto doživjela kao malu traumu. Pobjeglo je biće koje volim najviše i kojemu pružam sve (ali srećom, vratila se iste večeri).

Ha da, nema što čovjek poput nas ne može doživjeti kao traumu odbacivanja

Plus, sestra mi je mlađa, pa sam mislila da sam taj strah od napuštanja naslijedila još od djetinjstva, no svjedoci šire obitelji često mi govore da sam i ja znala biti u centru pažnje, tako da mi je sisterica od tuge i ljubomore stala lupati glavom i rukama o pod. Iako sam i ja sigurno imala ljubomornih, makar suptilnih ispada, ali to je nekako prirodno za sestrinsko rivalstvo u ranoj dobi.
Bez obzira, sada strahujem od intimnosti s muškarcem i od toga da će me zamijeniti mlađom. To me paralizira.

Mislim da bi možda stvarno oko svega toga pomoglo da riješiš to sa sestrom. Sad ste starije, pa ste sigurno u stanju neke stvari bolje razlučiti - tko je na koga bio ljubomoran i zašto...i čime je to onda rezulitralo. A mislim i da bi to tebi pomoglo da si možda drukčije interpretiraš te događaje iz te dobi. A i zajebano je biti u odnosu u kojem imaš toliko neizrečenih stvari sa svoje strane.

Gle ti bar imaš priliku nešto riješiti s jednom osobom koja ti je sudjelovala u traumi. Meni su kod mojeg traumatičnog događaja u igri ljudi s kojima više veze nemam pa nemam takvu priliku. Tako da ne znam, ja bih to iskoristila.

[Veronica Lux]

smoky 9999 kaže:

Ja sam shvatila da nesmjem nikad nikog povrijediti...
Kad bih bila najjace ljuta, malo se vidjelo ali nisam nikad to pokazivala...
Svi su govorili Smoky je dobrica, mirna, draga, ona nebi mrava zgazila i td... jer nisam nikad pokazala da .... nisam ja uvjek zadovoljna, i ne pase mi sve i drugacije gledam na stvari...

Na prvi sex sam pristala iz nagovaranja NAKON ONE PREVARE!!!
Zatim sam se i mrzila i ni sama nisam znala sta radim jer sam izgubila sebe... tko sam ja?
Sto ja zelim?
Izgubila sam sebe zato sto nisam imala svoju mracnu stranu...
Nisam imala ying/yang...
Ako nema mraka dan ne moze postojati.

Ne postoji lose ni dobro... Jer i vatra grije i pali... jednostavno, moras se izraziti...
ne mozes biti sa svima dobar.

E pa to. Naučila sam da trebam integrirati svjetlo i tamu u jednu dobroćudnu zmiju koja grize vlastiti rep (nekakva slika zaokruženosti), i to polako činim, ali ne sviđa mi se stanje prevelike pripitomljenosti. Postoje teorije da u radu na sebi, kad dođemo istraumatizirani, šokirani, potreseni, preplavljeni mračnom stranom, postepeno napredujemo do druge krajnosti, pretjeranog svjetla, bezgrešnosti, uzoritosti i popustljivosti, ali da se onda ti polariteti polako, što se više upoznajemo, sve više približavaju i ambivalencija smanjuje. Ja sam još uvijek u fazi te maćuhice, a prije su čak i najdrčniji muškarci govorili da me se boje. Bojim se, ako se raspojasam, da će me prozvati ludom, neuračunljivom, a ježim se faze svoje ludosti jer sam jedva od nje pobjegla. Valjda se može biti i pozitivno, socijalno prihvatljivo, privlačno i dražesno lud

smoky 9999 kaže:

Nakon toga, ako sam mogla biti direktna i ostra pprema nekome u kog sam bila zaljubljena ko tele, pocelo me bolit k za sve ostale, prema njima mogu biti jos i gora...
Nikad bezveze jer sam u principu normalna osoba, no sada sam prestala glumiti sveticu i pocela biti ja...
Ajmo rec da zivim JA kojih 2g... jer prije toga sam bila mupet.


Znas sta ce te oslobodit...
Moras se s nekim posvaditi koliko god ludo zvucalo... kad jednom probijes taj kodeks ponasanja vise nema povratka...
Ali posvadat onako da bi se potukla.

Ovo mi izvrsno zvuči, nekako baš logično. I to mi, iskreno fali. Da se izvrištim i potučem, onako, od srca, i kasnije smo si bliskiji nego ikad, do buci-buci-gili-mili faze . To je autentičniji odnos nego hod po jajima i nekakvi dubiozni manevri u baršunastim rukavicama, a ispod se ljeskaju zmijske krljušti koje jedva čekaju da ujedu. To je ono što mi fali, otvorenost i iskrenost.

[Veronica Lux]

Nisha kaže:

Mislim da bi možda stvarno oko svega toga pomoglo da riješiš to sa sestrom. Sad ste starije, pa ste sigurno u stanju neke stvari bolje razlučiti - tko je na koga bio ljubomoran i zašto...i čime je to onda rezulitralo. A mislim i da bi to tebi pomoglo da si možda drukčije interpretiraš te događaje iz te dobi. A i zajebano je biti u odnosu u kojem imaš toliko neizrečenih stvari sa svoje strane.

Gle ti bar imaš priliku nešto riješiti s jednom osobom koja ti je sudjelovala u traumi. Meni su kod mojeg traumatičnog događaja u igri ljudi s kojima više veze nemam pa nemam takvu priliku. Tako da ne znam, ja bih to iskoristila.

Znam. Ovo zvuči glupavo i nezrelo, ali čini mi se da smo i ona i ja pretašte (ona još više) da bismo si priznavale ljubomoru. I sjećam se, prije šest i pol godina njoj je prekipjelo živjeti samnom onako razularenom, izranjavanom, konstantno pijanom i ucviljenom i razboljelom, i onda je sazvala sastanak s mamom (bile smo nas tri), ja sam samo sjedila kao fikus (bila sam do te točke odrezana od svog istinskog bića), dok je ona mami prepričavala sve muke koje je samnom doživjela i rekla joj da više to uopće ne želi hendlati, i neka se odsada za svaki problem obratim mami, a nju pustim na miru. Taj dogovor se održao do dan danas. U sebi si mislim, sestro, ko te šiša, ali ako neću moći izdržati, bit će prevođenja pred sud pravde (nježno, kao što je rečeno). Zapravo, koliko bezosjećajan možeš biti da blisku osobu kojoj treba pomoć otvoreno odjebeš? Ali nastojim da me se to ne tiče, stalno si ponavljam, mi smo nebo i zemlja, tako je kako treba biti, nije nam suđeno da živimo u harmoniji, obitelj ne biramo, ništa neću siliti, svatko ima svoj životni put.

[smoky 9999]

Upravo...


Ne moras se bojati da ces ispat luđakinja ako kazes sta mislis a ne poklapa se s vecinom, nemoras se bojati svađe i sulude ideje da ce te netko zauvjek mrziti...
prvenstveno zato sto kad jednom pocenes to primjenjivati.. nakon pocetne lave praznjenja potisnutog sve ce se stisati i postat ces uravnotezena...
neces vise drzat u sebi... u trenu ces sve izbacit normalnom jacinom koja nikog nece sokirati...

Tako da ces znati reci cak i "odjebi" bez straha i bez neke divlje ljutnje.
Znat ces odmah reci "ejjj jebote sta ti imas s mojom sestrom!??? Koji ti je k? Jos jednom i gubi se" i takve price gdje trebas pokazati da ti nesto smeta - ne smeta ti bezveze.

Nekon tog odnosa sa njim pocela sam primjecivati promjenu na sebi. i onda sam analizirala sto se to samnom dogodilo?
Iako je sve bilo.lose s njim na kraju je ispalo dobro po mene.
Danas kad me zovu van i neda mi se ne idem vise samo da im udovoljim kazem NE. I drzim se toga ko pijan plota i na pocetku je boljelo bilo je i suza kad su moje drugacije ponasanje poceli osuđivati i govoriti mi sta bi trebala, ali tad sam se i posvadila i na kraju... Niko od mene ne trazi sto ne zelim...
A prihvacaju me polako kao takvu, malo drugaciju...
Prestala sam se druziti s ljudima koji mi nisu pasali...
One koji me iskoristavaju micati od sebe..
One koji me vole jer sam "ono sta nisam" isto tako...
Cak su se pocele dogadati i neke druge cudne stvari... tipa sad mi je krenulo bolje i u poslu...
Sve je drugacije...
Inace se bavim.i alternativom i na tom polju imam osjecaj kao da sam se otvorila za nesto bolje...
Ma skroz skroz drugacije nego prije recimo tri godine kad sam se kopitala u vlastitm lazima i glumi ...
jednostavno sam se otrgla od svjeta iluzije da mora biti sve savrseno...
Ne mora.
To je i najljepsi dio.
Mogu biti ne savrsena.

Sto se tice straha od toga da te zamjeni mlađom...
Prvo da te pitam, imas li problema s ljubomorom?

[Veronica Lux]

smoky 9999 kaže:

Sto se tice straha od toga da te zamjeni mlađom...
Prvo da te pitam, imas li problema s ljubomorom?

Pa - da. I mrzim tu svoju sklonost. Zapravo, s njim sam bila premalo ljubomorna, ako takvo što uopće postoji, tj. nisam uočavala znakove njegove potencijalne nevjere i švrljanja, ili sam bila slijepa za njih. Ali ona se pojavila tek nakon što su mi njih dvoje zabili nož u herc. I bivam privučena osobama koje su sklone flertu i nevjeri, i koje su zauzete i nedostupne, valjda stoga jer me to brani od potpune ranjivosti koja slijedi apsolutnu izloženost dviju osoba koje su bez brana posvećene jedna drugoj. I to sam racionalno osvijestila, i danas, kad mi priđe kakav Don Juan, eliminiram ga u startu, baš zato jer mi je neodoljiv. Jer upravo je to znak za uzbunu. Ravnodušna sam na one koji bi me tretirali kao kap vode u Sahari. Znam da je to problem, i da me to drži u celibatu. Kad god se zacopam kao klinka, ljubomora se raspiri i treba mi puno napora da ju obuzdam ili sakrijem. Jasno mi je da se iza toga skriva premalo ljubavi prema sebi samoj i vjere u vlastitu vrijednost.

[smoky 9999]

Jasno mi je sve... sve sam to prosla ili mozda svi prodemo to slicno... neko intezivnije netko manje...
Prva ljubav je jako bitna kakva je jer te definira za daljne odnose...
Tvoja prva ljubav je bila.999666 ako me kuzis, i na tvoje tada nevino i naivno djecije srce napravio stetu i pretvorio te u ovo...

Ista stvar i sa dosta prvih ljubavi. Uvjek su ne sretne ali nije to bez razloga.
To je tu da te necemu nauci...
Znaci, nakon toga ili ces nauciti nesto o sebi i poraditi na tome te izaci bolje i jaca.
Ili ces se prepustiti malodusnosti, ti postati ta koja vara, laze, mulja, ljubomorna i td.

Ja sam izabrala prvu opciju ali su trebale godine da osvjestim sto tocno moram popravljat...
Nije gluma nacin... nije nacin praviti se da je sve savrseno ako nije...
Nije nacin raditi povrsno, pobrisati prasinu oko vaze... kad maknes vazu, ostaje trag da je nekad bila tu...
Treba dignuti sve vaze i ukrase otvoriti dusu i sam sebi priznati...
Prvenstveno svoje greske.
Znaci... nije nacin niti svaliti sve na drugoga, na taj nacin nista nisi napravila, ne mozes se mjenjati sve dok ne nađeš svoje greske koje mozes popravljati.

Moje greske su bile;
1. stav boli me kurac nek se jebe....
taj stav nikad nije istinit, zmiriti na ocigledno nije nacin, ne ispadas faca nego idiot. Moras pokazati zube sto dovodi do moje druge greske i mane.
2. Kukavica - bojala sam se ggubitka, bojala sam se da cu patiti, bojala sam se ostaviti nesto sto za mene nije dobro jer sam se bojala svoje patnje koje na kraju nije bilo previse jer sam ...
3 Greska
Pocela ici iz veze u vezu samo da nebi osjetila bol razocarenja.
Sve sam povrsno radila, nisam se bavila da rijesim pravi problem, nisam si dopustila suze zbog toga... Nisam si dala priliku da prebolim da si priznam da jebiga voljela sam ga i patila sam u sebi i svi su bili zamjena. za njega...
Na kraju bi i te zamjene povrijedila i na kraju postala jos gora nego ON jer sam glumila da je sve ok, a nije bilo sve Ok...
Nisam patila na vidjelo, ali duboko u sebi jesam...
4 greska, pocela sam traziti izlaz u pusenju, u kavi, u silovanju astrologije i alternativnih govana, to je bio dvosjekli mac, drago mi je da sam se toga primila jos vise nego ikad ali... to je rezultiralo paranojom i pojacanim strahovima... postala sam opsjednuta time svime i svoje prizemne probleme projecirala na visu svrhu na Boga Svemir i td...
Zeljela sam se odvojiti od sebe..

5 greska, bjezeci od sebe same pobjegla sam na net i tu pocela zivjeti opet LAZ samo da se ne bi morala suociti sa zivotom, naletila na klopku net ljubavi, ali na decka koji me ajmo rec doveo da sam osvjestila.ovo sto pisem, on mi je ukazao na moje mane (ti ne znas voljeti, ides iz veze u vezu, bojis se biti sama, jadna si i sl)
Zbog cega sam ga zamrzila od muke i posvadila se u biti mi je sve to oci otvorilo...
Pa da smoky... ti zbilja jesi takva...

Sada... sada je druga prica... svjesna svojih gresaka i mana znam na cemu moram raditi, ipak sam to ja i ne treba mi.psiholog, ovo je moj zivot, moj um, moje tijelo i znam sta mu je potrebno.
Kad prodes taj scenarij odjednom pocnes prihvacati sebe, nestati ce ljubomora, jer vise ti ne treba nitko da ga posjedujes jer sad imas sebe... a to ti je i previse za rukovodit, sta ce ti jos netko.
Odaberes dati povjerenje.svakom, ali prvo gazenje istog ces ostro osuditi, jer sad znas... zasto? Zato jer ne zelis biti jadna.
Imas tu malu sebe koja zna sta hoce i kad to pokaze, moras dati sebi da to pokaze i bok.

Ljudi ce te vise voljet takvu, ali samo neki... neki ce te mrziti..
Zasto? Jer nisi mupet koji radi svima po zelji.
To sto te mrze.samo je znak da si na dobrom putu.

"Ne vjeruj covjeku koga svi vole"
"ako nekoga ogovara cijelo selo, mora da je dobar covjek"

[zoki89]

I bivam privučena osobama koje su sklone flertu i nevjeri, i koje su zauzete i nedostupne, valjda stoga jer me to brani od potpune ranjivosti koja slijedi apsolutnu izloženost dviju osoba koje su bez brana posvećene jedna drugoj. I to sam racionalno osvijestila, i danas, kad mi priđe kakav Don Juan, eliminiram ga u startu, baš zato jer mi je neodoljiv. Jer upravo je to znak za uzbunu. Ravnodušna sam na one koji bi me tretirali kao kap vode u Sahari. Znam da je to problem, i da me to drži u celibatu. Kad god se zacopam kao klinka, ljubomora se raspiri i treba mi puno napora da ju obuzdam ili sakrijem. Jasno mi je da se iza toga skriva premalo ljubavi prema sebi samoj i vjere u vlastitu vrijednost.

Možda te takvi privlače jer ti je to poznato. Ili samo zato jer ti još uvijek treba iskustvo da budeš odbačena. Kao što kažeš, imaš premalo ljubavi prema sebi, i vjerojatno sreću tražiš u drugome. Tj. postaješ ovisna o muškarcu koji ti se svidi. Stoga iskustva odbacivanja mogu biti veoma snažan učitelj.

Da, zaboravila sam napomenuti da sam 9 godina nakon njega bila fatalno zatelebana u oženjenog, još više nego i prvog, i to je trajalo dva mjeseca, i ubrzo je našao skoro desetljeće mlađu, i to me pogodilo još više, bila sam suicidalna i još kojekakve delicije koje neću spominjati da se previše ne uživim, ali njega ne sanjam više, najvjerojatnije zato jer sam ga maknula daleko, daleko, i odrezala svaku pupčanu vrpcu koja me s njim konektirala. Bez obzira, sada strahujem od intimnosti s muškarcem i od toga da će me zamijeniti mlađom. To me paralizira.

Ako te netko želi zamijeniti mlađom, neka samo ide, jer te ne zaslužuje. Budi zahvalna što je istina isplivala na površinu nakon samo 2 mjeseca. Uvijek ima netko bolji, tko će te više cijeniti i voljeti

Osim toga, nije sve u mladosti i izgledu. Drugačije je kada s nekime zaista klikneš i ta osoba te u potpunosti zavoli. To uključuje vrline i mane, tvoje interese i sve ostalo što tebe čini kakvom jesi. Mogu druge cure izgledati mlađe i ljepše, ali će htjeti biti sa tobom, a ne sa njima.

Nekoliko puta sam se ovih godina probudila iz jako mučnog sna (ali ne sjećam se više teme, ali znam da se ticao traume) jecajući, i nakon buđenja to je prerastalo u sve glasnije i bolnije i neumoljivije tuljenje, soptanje i gubljenje daha, gotovo urlanje, i imala sam potrebu sve izvrištati iz sebe, i imala osjećaj da će me to osloboditi, ali svaki put bih zagrizla jastuk, i tu sam, čini se pogriješila, jer sam nasilno prekinula bujanje lavine, bojeći se da susjedi ne čuju i ne pomisle kakva je to lujka

Zvuči kao da podsvjesno izbacuješ iz sebe potisnute emocije. Samo to pusti iz sebe. Neko vrijeme će trajati, ali ćeš nakon toga biti bolje A susjedi si neka misle što žele

[Veronica Lux]

smoky 9999 kaže:

Ja sam izabrala prvu opciju ali su trebale godine da osvjestim sto tocno moram popravljat...
Nije gluma nacin... nije nacin praviti se da je sve savrseno ako nije...
Nije nacin raditi povrsno, pobrisati prasinu oko vaze... kad maknes vazu, ostaje trag da je nekad bila tu...
Treba dignuti sve vaze i ukrase otvoriti dusu i sam sebi priznati...
Prvenstveno svoje greske.
Znaci... nije nacin niti svaliti sve na drugoga, na taj nacin nista nisi napravila, ne mozes se mjenjati sve dok ne nađeš svoje greske koje mozes popravljati.

To sam počela činiti sve učestalije, prije sam bila uvjerena da sam oštećena i sjebana zato što su mi svi, meni nevinoj, bisernodjevičanskoj, serijski činili neoprostive nepravde, a ja sam samo bila nošena tim uraganom kao ultimativna žrtva i od tog statusa prela šekspirijanske tragedije, samnom, kraljicom drame, kao glavnom rolom. Ponekad mi se čini da će sve nestati ako mi se ispričaju svi koji su mi činili nažao, ali to je kadtkad naprosto nemoguće, a i treba si priznati da sam i sama katkad bila manipulativna i zloćudna, makar nesvjesno. To priznanje da sam i ja posjedovala oružje i imala okrvavljene ruke ego teže prihvaća, ali je očito put prema spasu, i integriranju sjene kao nečega što me neće proždrijeti, već je sastavni dio mene, kao nesavršenog bića.

smoky 9999 kaže:

Sada... sada je druga prica... svjesna svojih gresaka i mana znam na cemu moram raditi, ipak sam to ja i ne treba mi.psiholog, ovo je moj zivot, moj um, moje tijelo i znam sta mu je potrebno.
Kad prodes taj scenarij odjednom pocnes prihvacati sebe, nestati ce ljubomora, jer vise ti ne treba nitko da ga posjedujes jer sad imas sebe... a to ti je i previse za rukovodit, sta ce ti jos netko.
Odaberes dati povjerenje.svakom, ali prvo gazenje istog ces ostro osuditi, jer sad znas... zasto? Zato jer ne zelis biti jadna.
Imas tu malu sebe koja zna sta hoce i kad to pokaze, moras dati sebi da to pokaze i bok.

Na početku sam tog puta, ali pun je meandara i oštrih, vrtoglavih okuka. Idem iz krajnosti u krajnost, ili sam ponosni, drčni kapetan svog broda, nezavisnjača kojoj nitko ne treba, ili, kad nekog upoznam, zaglibim u živi mulj ovisnosti koju moram panično prikrivati i guliti sa sebe. Užasno mi je teško biti u situaciji priznati si da mi se netko sviđa, ali ne dozvoliti si da mi postane potreba (ili ću se u suprotnom osjećati kao da mi je netko sjekirom otfikario ruku). Zato u posljednje vrijeme, u vezicama, čim primijetim tu patologiju, čim postanem needy i u strahu da će me netko napustiti, bježim prva. I ne dozvoljavam da se upoznavanje odvija nježno i sporo, već hrlim u vatru, jer sve doživljavam vrlo intenzivno, fatalno, strastveno. To usporavanje i kočenje vještina je koju moram izbrusiti. U teoriji prihvaćam sebe, ali u ljubavnom tangu uvijek mi se zavrti u glavi

[Veronica Lux]

zoki89 kaže:

Možda te takvi privlače jer ti je to poznato. Ili samo zato jer ti još uvijek treba iskustvo da budeš odbačena. Kao što kažeš, imaš premalo ljubavi prema sebi, i vjerojatno sreću tražiš u drugome. Tj. postaješ ovisna o muškarcu koji ti se svidi. Stoga iskustva odbacivanja mogu biti veoma snažan učitelj.

Da, ali koliko mi je još takvih iskustava potrebno da se opametim? Toliko da posljedice prekida bivaju progresivno sve blažima ili? Muči me i to što s godinama karakter oblikovan iskustvom okoštava, a meni se čini da sam ja na teritoriju manične ljubavi oblivena sirupom gorčine. Ne znam je li moguće rastvoriti nepovjerenje, jer čovjek postupno postaje sve više vođen strogim racijom koji je internalizirao emocionalne povrede, pa čitav psihički mehanizam postane defenzivniji i odlučuje da se žrtvovanje u ime ljubavi više ne isplati, pa čak i po cijenu vrlo opreznih, polaganih koraka i uplovljavanja u nešto konačno blagotvorno.

zoki89 kaže:

Ako te netko želi zamijeniti mlađom, neka samo ide, jer te ne zaslužuje. Budi zahvalna što je istina isplivala na površinu nakon samo 2 mjeseca. Uvijek ima netko bolji, tko će te više cijeniti i voljeti

Osim toga, nije sve u mladosti i izgledu. Drugačije je kada s nekime zaista klikneš i ta osoba te u potpunosti zavoli. To uključuje vrline i mane, tvoje interese i sve ostalo što tebe čini kakvom jesi. Mogu druge cure izgledati mlađe i ljepše, ali će htjeti biti sa tobom, a ne sa njima.

Ne volim se hvaliti , ali već mi je petsto ljudi reklo da djelujem desetak godina mlađe, i to mi ide u korist. Ali piš me vrit, kad je tu zajebana i zatrovana i razrovana psiha, koja je sad načičkana minama obrane, i istovremeno pohlepnim ustima koja žele isisati srčiku svakog odnosa odmah u startu. Imam frenda koji mi stalno govori kako sam se promijenila nabolje, kako sam neprepoznatljiva, i konstantno me obasipa komplimentima, ali to do mene dopire vrlo mutno. Radije bih sama bila advokat svoje psihičke revolucije

[smoky 9999]

Citiram "Na početku sam tog puta, ali pun je
meandara i oštrih, vrtoglavih okuka.
Idem iz krajnosti u krajnost, ..."

To je sastavni dio... Jednako sam i ja prolazila, postala sam netko tko mjenja karakter ko carape, jer se nisam uspjela sjetiti tko sam ja zapravo... kako uopce opisati to stanje?

Naucen si raditi kako odgovara drugima i zaboravio si na sebe samog... jedna jako sjebana situacija.

No... naucila sam i to da jedno je nauciti a drugo -OSVJESTITI. To je nevjerovatno bitno i razlicito od nauciti...
Tako da ako nekome kazes, on te cuje, on te razumije ali jeli osvjestio? Najvjerovatnije nije jer za to su potrebne godine...
To je onaj klik u mozgu kada to postaje jedina opcija.
Da dozivis taj klik moras prijeci sa teorije u praksu.
Sve sto citas moras prenosit u praksu, u dijelo.
Svaki rijec moras... prozivjeti i tek tada se događa "klik" i osvjestenjje.


Đabe citas 1000 knjiga o problemu ako je primjenis nista iz njih uvjek ces samo ZNATI sto si procitala ali NECES OSVJESTITI i neces se promjeniti.

Tako da, znanja imas, znas gdje grijesis, znas sta bi trebala da to poravis, sve to znas ali jos to znanje nisi osvjestila.
Sad je vrijeme da ga pocnes primjenjivat i odjednom ces vidjeti promjene u karakteru.
To ti je kao kad gubis nevinost, jednom kad ju izgubis - povratka nema.
Malo boli u pocetku, ali kasnije postaje tvoj dio karaktera.

Prvom prilikom kada ti netko kaze nesto sto ti ne pase ili prvi put kad osjetis da je nesto protiv tvoje volje, sjeti se pravila (izbaci iz sebe) Neka te ne bide strah, sram i td... Napravi to i vidjet ces kako se instant mjenjas, svakim danom sve vise i kako strah, sram i td nestaju.

Ako nikad nisi, vrijeme je da i sestri ocitas bukvicu, onako uz put da izbacis to iz sebe, ali bas na tu temu njenog flertovaanja s tvojim deckom, nemoj se svaditi s njom zbog neke gluposti dok te u stvari ovo muci...
Ako nikad nisi vrijeme je i za to.

I za sve sto znas iz knjige, od psihologice, sta si okolo cula i sve sto si naucila vrijeme je da PRIJEĐEŠ S RIJEĆI NA DIJELA.

[Veronica Lux]

smoky 9999 kaže:

Ako nikad nisi, vrijeme je da i sestri ocitas bukvicu, onako uz put da izbacis to iz sebe, ali bas na tu temu njenog flertovaanja s tvojim deckom, nemoj se svaditi s njom zbog neke gluposti dok te u stvari ovo muci...
Ako nikad nisi vrijeme je i za to.

I za sve sto znas iz knjige, od psihologice, sta si okolo cula i sve sto si naucila vrijeme je da PRIJEĐEŠ S RIJEĆI NA DIJELA.

Sad sam se sjetila zašto je to (još uvijek) nemoguće. Znaš li šta ona napravi onda kad je netko pokušava suočiti s nekom njezinom greškom? A ima 34 godine? Zaklopi uši. I drži ih neko vrijeme, i onda kaže, ne, ne, ne, ne, ne želim to slušati, ne tiče me se, imam posla, ajde sad, bok, i ode zatvoriti vrata.
(Ima faza, i to redovito u obiteljskom krugu, kad se iz ledene drvene Marije pretvori u poluretardiranog klauna koji se iz petnih žila trsi sipati najurnebesnije fore, kao da još uvijek želi zadobiti roditeljsku pažnju).
Kad bolje razmislim, sestra mi je, ne samo kučka i psiho, već i debil. S takvima šic iz života.

[smoky 9999]

Veronica Lux kaže:

Sad sam se sjetila zašto je to (još uvijek) nemoguće. Znaš li šta ona napravi onda kad je netko pokušava suočiti s nekom njezinom greškom? A ima 34 godine? Zaklopi uši. I drži ih neko vrijeme, i onda kaže, ne, ne, ne, ne, ne želim to slušati, ne tiče me se, imam posla, ajde sad, bok, i ode zatvoriti vrata.
(Ima faza, i to redovito u obiteljskom krugu, kad se iz ledene drvene Marije pretvori u poluretardiranog klauna koji se iz petnih žila trsi sipati najurnebesnije fore, kao da još uvijek želi zadobiti roditeljsku pažnju).
Kad bolje razmislim, sestra mi je, ne samo kučka i psiho, već i debil. S takvima šic iz života.

aj aj aj, ona je samoziva i egocentricna a i prilicno excentricna, nju ili takvu prihvatis ili ne prihvatis .... Ne moras to prihvatiti.

Sad ti jedno mogu rec, na nju ne moras vise biti ljubomorna vec samo moras naci normalnog decka i ti moras biti normalna, vjeruj - ovakvu curu/zenu nitko ne zeli, nitko normalan.

Ti se posveti sebi. Svu ljubav i paznju koju sada imas za dati a nemas kome, daj sebi...
Njeguj se, posveti se zdravlju, ljepoti, svojim unutarnjim svijetom, citaj knjige, druzi se s nekima koji ce te hraniti zdravim ponasanjem prema tebi...

Izgradi jedan svoj svijet.
Po svom gustu.

[Veronica Lux]

smoky 9999 kaže:

Citiram "Na početku sam tog puta, ali pun je
meandara i oštrih, vrtoglavih okuka.
Idem iz krajnosti u krajnost, ..."

To je sastavni dio... Jednako sam i ja prolazila, postala sam netko tko mjenja karakter ko carape, jer se nisam uspjela sjetiti tko sam ja zapravo... kako uopce opisati to stanje?

Naucen si raditi kako odgovara drugima i zaboravio si na sebe samog... jedna jako sjebana situacija.

Da, to je sastavni dio borderovske simptomatologije (to ja o sebi), kameleonski temperament, sa svakim si drukčiji i prijanjaš uz tuđe različite izbočine i potoline kao neka viskozna melasa, ili se prilagođavaš kao tekućina u vrču, iako to ne mora uvijek biti problematično (svi nose maske, jer pravo ja možemo pokazati samo najbliskijima i osobama od povjerenja), ali krkljanac je kad nas šarenilo tih maski zabliješti toliko da postanemo slijepi za boju tinkture svog pravog sebstva. Valjda se treba dovesti do toga da taj maskembal shvatimo kao lepršavu društvenu igru, a ne kao očajnički pokušaj sviđanja svakome i kupovanje ljubavi točkom cirkuske trapezistice. Ja želim sa svakim sprovesti krilaticu, "Mogu s tobom, ali i bez tebe". A za to je potrebno otrgnuti se iz okova crno-bijelog razmišljanja, ili nadrasti one modele vezanosti, prijanjajući i anksiozni/izbjegavajući (nisam sigurna postoji li mix oba, niti pripadam li možda ja tom miksu).

[Veronica Lux]

zoki89 kaže:

Osim toga, nije sve u mladosti i izgledu. Drugačije je kada s nekime zaista klikneš i ta osoba te u potpunosti zavoli. To uključuje vrline i mane, tvoje interese i sve ostalo što tebe čini kakvom jesi. Mogu druge cure izgledati mlađe i ljepše, ali će htjeti biti sa tobom, a ne sa njima.

Problem je što me nitko ne želi zavoljeti takvu kakva jesam jer za sobom nosim preveliko breme i pretegobnu prošlost, a i to, između ostalog, čini ono što jesam, čitav paket. Te povrede, rane, traume, strahovi, demoni, izvitoperena rezoniranja i još tucet drugih poslastica, čini me sva ta živopisna povorka. Znam to i iz svog i iz tuđih iskustava. Kako očekivati da ću pronaći nekog "tko će me voljeti takvu kakva jesam" kad se s takvima poput mene normalni i stabilni ne žele petljati, a ja u svom životu više ne želim narcise, psihopate, sociopate i čudake koji su svi odreda imali lude bivše? Možeš li to malo razjasniti i udaljiti se od, bez uvrede, te newagerske floskule? Pretpostavljam da imaš najbolje namjere, ali uključivši logiku, ne vidim na vidiku nekakvog kneza na sivom kljusetu. Bilokoga. Ako je meni samoj toliko komplicirano i zahtjevno hendlati se, kako će samnom hendlati netko drugi? Taj bi, kao što mi je netko na drugoj temi rekao, ili imao kompleks spasioca ili bio mazohist, ali ni to nije rješenje. Jedino da još desetljeće budem samoj sebi dovoljna, ali bojim se da ću onda u međuvremenu zaboraviti kako voljeti i kako se ponašati u vezi. Sve što pišeš u teoriji je divno i krasno, ali u praksi sasvim drugi par postola.

[smoky 9999]

Veronica Lux kaže:

Da, to je sastavni dio borderovske simptomatologije (to ja o sebi), kameleonski temperament, sa svakim si drukčiji i prijanjaš uz tuđe različite izbočine i potoline kao neka viskozna melasa, ili se prilagođavaš kao tekućina u vrču, iako to ne mora uvijek biti problematično (svi nose maske, jer pravo ja možemo pokazati samo najbliskijima i osobama od povjerenja), ali krkljanac je kad nas šarenilo tih maski zabliješti toliko da postanemo slijepi za boju tinkture svog pravog sebstva. Valjda se treba dovesti do toga da taj maskembal shvatimo kao lepršavu društvenu igru, a ne kao očajnički pokušaj sviđanja svakome i kupovanje ljubavi točkom cirkuske trapezistice. Ja želim sa svakim sprovesti krilaticu, "Mogu s tobom, ali i bez tebe". A za to je potrebno otrgnuti se iz okova crno-bijelog razmišljanja, ili nadrasti one modele vezanosti, prijanjajući i anksiozni/izbjegavajući (nisam sigurna postoji li mix oba, niti pripadam li možda ja tom miksu).

Volim kako pises sve u primjerima, i ja to uvjek radim jer smatram da rijeci bez primjera su samo prazne definicije.
u skoli sam uvjek lakse ucila ono sto sam na primjerima shvatila.

To upravo sto opisujes sam ja kod sebe prepoznala i to u toj mjeri da sam se sama nazvala kameleonom za ljude jer sam se druzila sa najrazlicitijim tipovima ljudi... ono... nebo i zemlja, inace netko moze samo sa tom grupom a ja sam mogla sa svim grupama upravo radi te moje osobine koja je prvo procjenila osobu zatim se ponasala prema njoj tako da ta osoba mene shvati kako treba...
Znaci u drustvu uvjek prvo imam fazu promatranja...

to cak kod mene nije bila zelja da se nekom svidim, vec da mogu osobu bolje upoznat i lakse komunicirat...
to je bila zelja za izbjegavanjem komflikta...
ne volim svade, ni nikakve napete situacije, uvjek gledam da sve izgladim, ne volim agresivnost, bezobraznost i td i od takvih ljudi bjezim, tako da sam stvarala odnose u kojima toga nema...
morala sam kad kad raditi ustupke samo da bi izbjegla svade...
kod mene jeto bio problem.
To sto nisam imala tumracnu stranu da se znam izderat ili posvaditi kako spada, nego sam uvjek gledala da bude mir...
pre mekana sam u dusi... bas prava mimoza kako me jedan frend nazavao
Meni je najvise falilo da znam pokazati zube i izraziti se.
Ja se cak i nisam zeljela svidjeti svima jer ne znam odrzati kontakt s vecim brojem ljudi ali posljedica moje naravi, je bilo to da me ljudi trebaju... iako ja njih nikad nisam trebala, trebala sam samo mir u svom prisudstvu.
Imala sam par epizoda bjesa lupanja vratima, vristanja i bacanja ali onda mozes zamislit kako mi je neko tlak digao, neko drugi bi tu osobu natukao.
Inace... nisam se mogla zderat ni na psa... kaj dalje da ti pricam.
tako da su me decki mogli iskoristavati jer su znali da ja necu histerizirati.
Bez te mracne strane, ja sam marioneta i u kurcu.