Snovi o bliskoj umrloj osobi

[Eysan]

Ja sam par puta sanjala svoje pokojne (bake,djedove) i mama mi je rekla samo da upalim svijecu ...

A jutros sam sanjala (probudila sam se oko 7 pa opet zaspala) jednog decka koji je prije dva dana umro u 42god.. svima nam je to bila sokantna vijest jer smo ga u petak vidjeli bilo sve ok i u nedjelju umro
Kako je danas ovdje u Dzamiji ispracaj pa ga voze za Srbiju iz Austrije sanjala sam sahranu .. da su ga stavili u kovceg i da su ga vozili u Dzamiju i tamo je jedna zena plakala nad njim .. vidjela sam njegovo tijelo ... prije sam uvijek tko je god umro sanjala zivog sad prvi put njega sanjam mrtvog...

[strijelčic@]

Ja svoju pokojnu baku otkad je umrla prije 4 godine sanjan jako cesto, sada nesto rjedje no znala sam ju sanjat svake noci. I uglavnom mi se u snovima smjeska kako je znala i suti, a ja ju pokusavam zagrliti sto dulje i vise mogu. Neku noc sam sanjala sve pokojne rodjake ukljucujuci i baku i dedu u jednom snu. Zna netko sta to sve predstavlja? Hvala

[Anja]

Alojzije kaže:

Stajalište crkve o sanjanju pokojnika je sljedeće: traže tvoje molitve!

Nemam sta nadodati.
To bi bilo to.

[nikimen]

Podjelit ću vlastito iskustvo..

Nedavno sam sanjao jednu baku kod koje sam živio svih 5 godina svog studiranja. Odnosila se prema meni kao prema vlastitom unuku. Umrla je 2011. godine. Nisam bio na sprovodu (jer sam tada konobario i nisam mogao uzeti slobodan dan), ali sam ju nažalost vidio mjesec dana prije smrti (bila je u vegetativnom stanju nakon moždanog udara..inače je bila vrlo živahna bakica za svojih bliže 90 godina). Pogodio me je jako taj posjet jer sam se šokirao vidjevši ju u onom stanju + njezina mi je kćer dala njezin poklon za diplomu koji mi ona nije uspjela dati i to me tada emocionalno dotuklo..

U snu mi se nedavno odvrtjela njena samrt, njezin sprovod i ona kako mi govori da sam trebao doći zapaliti svijeću na njen grob. Ja sam plakao na koljenima uz njen krevet (na samrti) i ispričavao se što nisam došao na njen grob..sljedeću večer sanjao sam njenu kćer - u snu sam joj obećao da ću joj zapaliti svijeću na grobu..

Jučer sam bio u Zadru (inače živim u drugom gradu). Sat vremena sam tražio njezin grob i našao ga. Zapalio sam joj svijeće i pomolio se za njezinu dušu. Morao sam to učiniti. Prošle su 4 godine od njezine smrti. U duši sad osjećam mir jer sam se pomolio za nju.

Inače nisam tip koji previše vjeruje u snove, ali sam vjernik i smatram da sam učinio pravednu stvar, iako s vremenskim odmakom.

Pozdrav svima!

[sama45]

sama45 kaže:

Svekar mi je umro prije 16 godina i nisam ga sanjala do noćas.


Dugo već imamo djeca i ja jako ružnu sitaciju sa bivšim mužem. Bivši stalno odugovlači ne drži se dogovora, nedavno sam pokrenula parnicu, koju sam dobila, ali ništa od rješenja jer se on žalio.

Radi se o stvari koja se ne bi događala da je svekar živ, jer je on jako držao do obitelji i bio je pravedan.

I tako se ja noćas u snu, nađem u kući oko koje se vodi spor, a tamo se nalaze i moj svekar i moj bivši. Ja se kao normalno ponašam ne želeći svekra opterećivati, i u trenutku kada ipak odlučim reči mu što mi je na duši, ne mogu ga naći.

Evo ni u snu ne mogu doći do barem utješnog rješenja.

Update mog sna....

Imovina se riješila, bivši muž normalno komunicira sa djecom i samnom, i ne može prežaliti kako je bio glup i iskorišten od jedne spletkarice željne tuđe imovine.

Neki dan sam saznala da ta osoba (bivša ženska mog bivšeg) koja je dovela do cijele te gungule ima rođendan 15.7. znači na dan kada sam sanjala i napisala cijelu tu mučnu situaciju.

Išla sam gledati kada sam pisala ovaj post, i počinjem vjerovati u čuda. Inače sam znala imati proročanske snove, ali nikada ovako da i datum ima veze sa cijelom pričom.

[BuffySlayer]

Evo par mojih iskustva..
Djed mi je umro prije tri godine,nismo bili nesto prejako vezani,ali sam ga voljela i bilo mi je tesko kad se sve dogodilo jako brzo..sanjala sam ga dvije godine nakon smrti-dosao je kod nas doma i donio mi poklon u smedem omotu,bio je tuznog pogleda i nije nista govorio.poklon nisam otvarala.sada nakon godinu dana otprilike kad se rijesila situacija u obitelji od sve djedove imovine je ostao njegov omiljeni vinograd koji je pripao meni,baka ga je prepisala na mene jer ga nitko drugi iz cijele obitelji nije zelio.mozda je zato djed bio tuzan..
Imala sam jednog prijatelja dobrog,bio je nesto stariji,i umro je od infarkta.jos sam ga planirala nazvati i budem i budem i onda mama cuje da je umro iznenada.sanjam ga na mjestu gdje smo se svi okupljali i cesto isli,dosao je i on,ja sam povikala pa to si ti,i potrcala mu u zagrljaj,digo me i onako zavrtio tri puta i reko je pa tu sam.to je bilo jako stvarno,i znam da me je dosao posjetiti.
Zatim obiteljski prijatelj nas,stariji covjek,obolio od raka i umro dosta brzo,nismo se ni pozdravili s njim,mami je tesko palo,bio nam je zaista drag prijatelj.mama ga nije jos sanjala i zao joj je kako joj se nije dosao javiti..ja sam ga sanjala kako je dosao kod nas doma i samo mi je rekao-doktori su rekli da nisam vise bolestan!
2012.godine sam izgubila najboljeg prijatelja.bolovao je od bipolarnog poremecaja i ubio se u 26.-oj godini zivota.meni je to jako tesko palo..i otada ga povremeno sanjam.prvi put ga sanjam u zgradi osnovne skole,potrcim mu u zagrljaj i kazem pa tu si,on kaze jesam.budim se u suzama.drugi put sanjam da sam na igralistu i hrpa deckiju stoji i iza njih spazim njega na klupi sjedi i gleda me i smjesi mi se.kao da je navratio da me vidi,tako sam osjetila.treci put sam u bolnici,idem na operaciju,nisam nikad bila u bolnici dotad i strah me,cijelo to iskustvo mi je bilo onak scary.pod operacijom pod anestezijom vidim njega,u zutoj majici onoj svojoj i crni frak je imo i na glavi cilindar,smije se i skida sesir kao da mi se klanja,budim se iz anestezije u suzama,poslije shvacajuci da me dosao nasmijati u tom,meni,teskom trenutku.i prije tri dana ga sanjam,da me netko lovio po gradu i ulazim u kucu ducan,sve puno trgovkinja i dolazi taj koji me ganja a moj prijatelj se stvori odnekuda i s leđa me zagrli i sapne na uho nesto u smislu -samo budi mirna,ili samo budi tiho,kao taj koji me ganja me ne moze vidjeti jer me on sakrio..poznati zagrljaj,tako stvarni snovi,svaki put se budim u suzama kad ih sanjam.probala sam ga dozvati u snove,ali ne mogu,nije ni to uspjelo.
I zadnje iskustvo,najstrasnije za mene-sanjala sam svog razrednika iz osnovne skole,koji je pokojan vec par godina,dosao je do mene i govori mi kako moram rijesiti svoj zdravstveni problem jer tako kako ja mislim da ce se rijesiti sam od sebe-nece,i necu prezivjeti.tu sam se usrala,da oprostite na rijecniku,i odlucila na tu operaciju.kasnije doznam da je on umro od toga ,recimo,sta sam ja imala.nisam sigurna zasto mi je bas on donio to upozorenje,ali sam mu zahvalna.
To su moja iskustva,zao mi je sta nemogu dozvat te neke drage pokojnike u snove,zive ljude mogu,zamolila sam andele da popricam s jednom osobom u snovima i pojavio se i pricali smo,nadam se da su nam se duse srele i da smo zbilja,na jednoj razini,pricali.


Poslano sa mog SM-A310F koristeći Tapatalk

[-Sanjar-]

Često sanjam,općenito..
Mrtve valjda svaki mjesec..

[BuffySlayer]

Sanjala sam nocas pokojnu poznanicu,poginula je jako mlada prije par godina. U snu sam joj rekla da je mrtva na sto mi je ona ljuta rekla da zna i da sta mislim kak je tek njoj.i jos mi je nesto rekla,ali taj dio sam zaboravila.

Poslano sa mog SM-A310F koristeći Tapatalk

[Lorena10]

Čitam malo vaša iskustva,vjerujem da su neke osobe na nekoj višoj vibraciji ili na neki način imaju otvorene kanale,i putem snova mogu komunicirati s dušama s one strane. Godinama unazad sanjala sam djeda od prijateljice, kojeg sam dok je bio živ,uvijek pozdravila,dala mu ruku i pitala ga kako je,starim ljudima to puno znači da im netko uputi lijepu rijec,popriča s njima, a inace cesto sam boravila kod te frendice,bile smo jos u osnovnoj školi tada, nerazdvojne,kad joj je djed umro,ja sam bila daleko,na studiju,i nisam mnogla ići na pogreb,cca tjedan-dva nakon pogreba sanjala sam ga: došao je do mene, u odjelu,onako fino skockan,bio je sretan, oko nas samo crna pozadina, rekao mi je: MI SE NISMO JOŠ POZDRAVILI! i dao mi ruku,ja jednostavno nisam rekla ni riječ,nakon toga se okrenuo i otišao,kao da sam znala da nesmijem za njim,ja sam samo stajala,i kad sam se probudila suze mi krenule,još i danas prođu me trnci kad se toga sjetim.
Drugi slučaj,moj bivši dugogodišnji dečko(nazalost mlad tragično poginuo) s kojim sam odavno prekinula i nismo bili u nikakvom kontaktu,ali bili smo se rastali na kulturan način kao ljudi,nakon prekida svatko je imao svoj zivot itd. sanjala sam ga prvi put cca godinu nakon sto je poginuo,vodio me na putovanja,baš ugodan san je bio,ali znala sam da je to napravio jer se htio iskupiti za neke svoje postupke dok smo bili u vezi(duga priča) nije bas puno pričao ali dao mi je do znanja da zeli popraviti stvari,i uveseliti me,san je bio više nego ugodan,i sinoć sam ga opet sanjala,znala sam u snu da ga nema više,i bilo mi je jako teško,falio mi je,i sad ispostavilo se da ima brata blizanca( ali samo u snu) i ja sam ga tek sad vidjela prvi puta kao,i jako me podsjećao na njega,a opet bila sam svjesna da ta osoba mene nezna,ali nekako smo se grlili i ljubili,i to je zapravo bio on,a ne taj blizanac(u snovima je sve moguce ) i bio je tužan,rekao mi je da mu falim,tako se grlili,i ja se probudila.....
inače u real life mislim da me nikad nije bio prebolio,i zao mi je sto je sve to tako zavrsilo...neznam ako mi je zelio reci nesto,ili jednostavno mu falim ,pa me htio malo posjetiti...

[BuffySlayer]

Dosao te malo posjetit,mene moj pokojni prijatelj svako malo posjeti i znam da pazi na mene :-)

Poslano sa mog SM-A310F koristeći Tapatalk

[cura-sa-foruma]

svoju baku sanjam jako često, priča mi i družimo se kao nekad, čujem njen smjeh...a kad se probudim, uvijek je osmijeh na licu i sretna sam cijeli dan...jako mi nedostaje, često osijećam njenu prisutnost, naročito kad se bojim nečega, osjećam ju u blizini, ponekad ju pitam za savijet a onda u sebi čujem odgovor, bile smo jako povezane

[Veuliahzg]

Evo da i ja podijelim svoje iskustvo sa vama dragim ljudima Agnostik sam makar vise naginjem prema onome ma mozda ipak nesto postoji poslje ovoga, ili se ja samo tako tjesim no da ne skrecem sa teme. Dakle moje iskustvo je vezano za baku s kojom sam bio jako povezan, bila mi je kao mama, jos od malena sam znao pricat s njom o njezinoj smrti...znam zvuci bizarno ali to vam vec govori koliko je mene bilo strah da cu ostati bez nje. Naravno ona me uvijek zezala da ce kada umre me sjakljati po nogama, ali u stvari nike vjerovala niti u duhovni svijet, ni u Boga niti nista vezano za alternativni pogled na nasu stvarnost. Da skratim jos malo kada je baka umrela za mene je sve stalo, bilo je uzasno tesko a jos i danas osjecam da nisam u potpunosti sve rijesio vezano za nju i vjerujem da se to reflektira na moje zdravlje. 5 dana poslje njezine smrti a iduci dan je bio njezin sprovod sanjao sam da sam se nasao na jednom predivnom mjestu. Izgledalo je kao velika svecana hala i tamo je bilo puno ljudi svi su bili lijepo nekako svecano obuceni, u tom mnostu se pojavila moja baka, odjeca je jako bitna za kraj price. Potrcao sam prema njoj i zagrlio ju i ona mene, tada me pitala da li si sretan. Moj odgovor je bio da mi kazu da opisem najvecu srecu rekao bi im da je to ovaj trenutak sada. Tada smo pustili jedan drugog i zadnje rijeci od nje su bile da jos mora posjetiti moju sestru isto bitna pojedinost. Kada sam se probudio kao da sam znao da to nije bio san, inace od prije sam imao neka astralna iskustva, ovo je bilo nesto puno vise od samog sna. Iduci dan sam to opisao dedi i mami, i kako ke baka bila obucena, oni su mi u cudu rekli u tome je baka bila kremirana, ja to nisam znao, p.s. zvala me i sestra da kaze da je sanjala baku. Dakle sve u snu od toga kako je baka bila obucena pa do toga da ce posjetit moju sestru sve je na kraju naslo svoju potvrdu u ovoj nasoj realnosti, a mozda je ta neka druga realnost stvarnija od ove Eto malo sam oduzio ali to je moje iskustvo koje sam zelio podjeliti sa vama.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Allana]

Vrlo rijetko sanjam pokojne bliske osobe, možda ukupno 3x da se itko pojavio bez ikakve međusobne interakcije.

Najstvarniji san je bio ove godine nakon što je preminula moja šefica s prvog posla, inače osoba koja je uvijek pomogla drugima kad je mogla, za koju sam taj dan kad sam saznala doma zapalila svijeću jer je trajala karantena. Tad sam se prisjetila i toga koliko mi fali baka.
Sljedeću noć , snu sam išla kod bake (pok.) kao i uvijek dok sam dolazila k njoj, dočekala me s veseljem, sjele smo u dnevni boravak piti kavu i razgovarale nekih sat vremena (barem se meni tako činilo u snu da je dosta dugo trajao susret).
Na kraju je ona rekla: sad idem kod tvoje mame (svoje kćeri). Otpratila sam je do vrata ( podrazumijevalo se da ja ostajem i tako sam i ostala), izašla je i zaustavila se. Ja upitala: zar ne ideš kod mame?
Ona, kao da se predomislila, kaže: možda ću tad i tad ići kod nje (ili po nju??), sad još ne znam. I ostane stajati pred vratima, dok se podrazumijevalo da smo se nas dvije pozdravile i da trebam zatvoriti vrata.

Ovo sam ispričala mami i razumjela je taj metafizički element da se još ne zna kad će ona prijeći u drugi svijet. Ali taj element druženja koje je bilo identično kao u stvarnosti i sljedeći dan subjektivni efekt kao da sam stvarno bila s bakom, a i jesam.

[SinCro]

Kada mi je umrla baka (prije 5 godina) često sam ju znao sanjati. Vjerovatno podsvjest mi nije prihvaćala da je više nema.
Drugi dan nakon njene smrti sanjao sam da je došla kući,ali da je bila sva izmorena i slaba. Rekao sam joj "Nemoj se ljutiti na mene što te nisam dugo došao vidjeti",a ona je meni samo odgovorila "Ne ljutim se!".
Prvih godinu dana nekako se nisam još bio privikao na to što je nema te sam često znao ju sanjati. Malo-malo pa se pojavi od nekud dok jednom joj nisam rekao "Bako,plašiš me već pomalo." Od tada je rijetko i sanjam,no i dan danas posjetim njen grob i zapalim joj svijeću.

I da...
U djetinjstvu imao sam jednog susjeda. Srednjih godina je bio i iznenada je umro negdje kada sam bio prvi ili drugi razred. Poslije njegove smrti često sam znao sanjati da me juri po ulici i da ću dobiti batina ako me uhvati.
Mislim da sam snove s njime upamtio jedino kao takve jer kao djeca smo ga se svi bojali na neki način. Bio je bio dosta strog,no koliko se sjećam nije bio loš čovjek i nismo nikada imali problema s njime. Više je kod nas to bilo neko strahopoštovanje,kako prema njemu tako i prema ostalim starijim ljudima.