Istiniti horrorični događaji

[Hakal10]

Karolina Ri kaže:

Pozdrav ljudi. Dugo nisam bila ovdje, ali nakon onoga što sam jučer vidjela i kako mi cijeli dan ne izlazi iz glave, odlučila sam ponovo se registrirati i ovo podjeliti s vama.

Dakle, sinoć sam vidjela nešto što me je totalno izbezumilo i uplašilo. Nisam neki paranormalni frik ali htjela bi vidjeti da li mi netko može objasniti ono što sam vidjela i da li uopće postoji realno objašnjenje.

Ovako, noćas 12.4.2014. oko dva sata ujutro, Bart (moj pas) je počeo ljuđački lajati po stanu i naravno probudio me, ustala sam se otvorila vrata od spavaće sobe, a Bart je uletio u sobu, skočio prednjim nogama na dasku od prozora i divljački nastavio lajati i užasno režati, nikad ga nisam vidjela da se tako ponaša. Živim u Šestinama i prozor spavaće sobe mi je okrenut prema planini i Sljemenskoj šumi, otvorila sam prozor i vidjela u šumi sigurno 500 metara od prvih kuća žarko crvenu svjetlost koja je bila duguljastog oblika koliko sam uspjela vidjeti, jer je bila nisko pri tlu pa su krošnje drvaća zaklanjale dio svjetlosti, a crvene zrake probijale su između krošnji, ne govorim o svjetlosti baterije ili fara od automobila, već o svjetlost koja je bila stvarno velika, svjetlost se je kretala šumom i približavala prvim kućama, gledala sam blijedo u to i nije mi bilo jasno što vidim, Bart je i dalje luđački lajao i gledao u to i nakon nekoliko trenutaka sam shvatila i da i susjedni psi laju ko ludi, to je sve trajalo možda pola minute i onda je svjetlost nestala. S vremenom je i Bart prestao lajati, a i susjedni psi su se počeli smirivati. Svjetlost se je kretala u dijelu šume koji nije baš pristupačan i nije u blizini pješačkih staza. Ujutro kada sam otišla dolje u stan od staraca i pitala ih za to, oni su me gledali kao da sam pukla. Naravno, njih dvoje nagluhih, su spavali ko topovi. Eto, ja cijeli dan osjećam nelagodu zbog onoga što sam vidjela i ne mogu si to nikako realno objasniti. Jel netko ima pojma što bi to moglo biti?

Hm, ako je to bilo u noći sa subote na nedjelju onda sam i ja vidio, ali sam mislio da sam preumoran pa da brijem. Radio sam do kasno na projektu i prije spavanja sam izašao na terasu, zapalio cigaretu i da, negdje je moralo biti dva i nešto iza ponoći. Crvena svjetlost je obasjavala šumu i kretala se prema podnožju planine, ali ja sam je vidio sam na trenutak, možda dvije, tri sekunde i onda je nestala meni iz videokruga i da u jednom trenutku su psi u okolici počeli lajati k'o ludi. Moja terasa gleda prema sjeverozapadu tako da pokriva područje planine i vidim toranj Šestinske crkve. Mislim da sam to što si ti vidjela i ja možda vidio.

[Karolina Ri]

Hakal10 kaže:

Hm, ako je to bilo u noći sa subote na nedjelju onda sam i ja vidio, ali sam mislio da sam preumoran pa da brijem. Radio sam do kasno na projektu i prije spavanja sam izašao na terasu, zapalio cigaretu i da, negdje je moralo biti dva i nešto iza ponoći. Crvena svjetlost je obasjavala šumu i kretala se prema podnožju planine, ali ja sam je vidio sam na trenutak, možda dvije, tri sekunde i onda je nestala meni iz videokruga i da u jednom trenutku su psi u okolici počeli lajati k'o ludi. Moja terasa gleda prema sjeverozapadu tako da pokriva područje planine i vidim toranj Šestinske crkve. Mislim da sam to što si ti vidjela i ja možda vidio.

Hvala Bogu, znaći da nisam poludjela. Da žarko crvena svjetlost i da obasjavala je jako šumu, ne znam da li je bilo kakvog zvuka jer pas mi je lajao praktički na uho. Jel ti možda znaš što bi to moglo biti???

[Hakal10]

Karolina Ri kaže:

Hvala Bogu, znaći da nisam poludjela. Da žarko crvena svjetlost i da obasjavala je jako šumu, ne znam da li je bilo kakvog zvuka jer pas mi je lajao praktički na uho. Jel ti možda znaš što bi to moglo biti???

Da to sam i ja vidio, samo jako kratko, kažem par sekundi, sigurno ne pola minute, ali meni se je izgubila iz videokruga. Nisam čuo nikakav zvuk, bilo je u noći i bila je potpuna tišina, dok psi nisu počeli lajati, meni je bilo čudno kada sam čuo pse kako od jednom svi počinju lajati, samo ja sam prvo pomislio da će biti potres , ali kad nije ništa se dogodilo ja otišo' u krevet i to je to. Nemam pojma što je to bilo, ali mi se čini da ovaj post možeš slobodno prebaciti pod NLO.

[lupus_est]

Karolina Ri kaže:

...znao je na što laje.

Pitaj ga na što je lajao i zašto, možda ti odgovori



Malo se zezam, nemoj zamjerit...

[Hakal10]

Speed metal kaže:

Koje li slučajnosti?u subotu nakon noćne smjene prije zore,vidio sam bjelu
svjetlost koja prelazi iz šume i nestaje u moru.
Trajalo je dve minute,kretalo se sporo,po visini bi rekao dva-tri metra.
Okoljevao sam nisam se usudio prići,mobitel nije imao domet da snimi jer
je bilo 1 km dalje,da sam imao kameru snimio bi tu svjetlost.
Uzeo sam lampu i otišao do vode ali više nije bilo ničega,vratio sam se do
parkinga i krenuo doma.

Nisam nikome pričao jer već vidim kako bi reagirali,s obzirom da nisam jedini
mogu to reći tu.

Ok sad me već ovo zanima. Što se je to događalo u subotu u noći?!

[Panga]

Moguće da je bila kuglasta munja.

[Dark Dizkober]

Panga kaže:

Moguće da je bila kuglasta munja.

Možda sveti Ilija na svojim kolima

[bostonian]

Htio bih podijeliti s vama jedan događaj koji me jako uznemirio. dogodilo mi se prije desetak godina, kada sam imao oko devet godina u mojoj vikendici. Tada sam spavao u sobi sa sestrom. Jednu večer sam se probudio u mrklome mraku, a na zidu sam ugledao tri svijetleće crvene točkice. Te točkice su izgledale kao točkice od onih dječjih lasera. Točkice su bile poredane u mali trokut. gledao sam u to s čuđenjem, a onda sam primijetio da se pomiču po zidu. upalio sam svjetlo, a točkice su nestale sa zida. stajao sam neko vrijeme u svijetlu, a onda sam se sledio od jeze kada sam pogledao u poluotvoreni ormar u koji nije dopirala svjetlost - u ormaru su bile tri crvene točkice. ugasio sam svjetlo i iste sekunde su ponovo bile na onom istom zidu. probudio sam sestru da je upitam što je to. ona se probudila, pogledala prema zidu, ali nije ništa vidjela. ja sam joj pokazivao prstom prema tim točkicama, ali ona ih nije vidjela (Te točkice su svijetlile crvenom bojom posred zida, tako da su bile lako uočljive). Cijelu večer sam promatrao te točkice u nekom čudnom strahu. Sutradan sam svima ispričao što sam vidio, ali uglavnom sam dobio komentare tipa: ti si sigurno sanjao, pričinilo ti se, to je bila svjetlost od televizije i slično.
Iduće večeri opet su se pojavile te točkice. Čak sam pomislio da me sestra zeza s laserom, pa sam stavio ruku poviše tih točkica. da je bio laser, točkice bi mi ostale na ruci, ali nisu. nisam se usudio dotaknuti te točkice. bilo me je previše strah.
Tog ljeta u vikendici su se te točkice pojavljivale otprilike svake druge noći, uvijek na istom zidu. Kada upalim svjetlo, one nestanu sa zida i ugledam ih u nekom kutu sobe koji je ostao u mraku. samo sam ih ja mogao vidjeti.
s vremenom su prestale dolaziti na moj zid, i nisam ih vidio punih deset godina, ali još uvijek me muči pitanje što je to, pobogu, bilo??

[martin polo]

Hakal10 kaže:

Ok sad me već ovo zanima. Što se je to događalo u subotu u noći?!

Ma to nista.

[Bić]

Evo i jedne priće koja se desila kod mene prije 9 godina.
Moja baka i pas bili su jako vezani. Dolazila je meni i bratu donjeti ručak i pripremiti nas za školu. Uvijek kada je došla, donjela je psu meso i kosti (Medo se zvao). Već je znao kada baka treba doći i svaki bi je puta sretan čekao pred vratima i mahao repom.
Baka mi se naglo razboljela. Imala je razoran rak gušterače koji je metastazirao i zahvaćao joj ostale dijelove tijela. Bila mi je na rođendanu u 5. mjesecu kada nam je rekla da je boli trbuh i nešto je steže. Kod kuće je primjetila da krvari i pomislila da ima hemeroide pošto je već imala problema sa istim. Nakon par dana kada joj se stanje još znatno jače pogoršalo, otišla je u bolnicu na pregled i tamo joj otkrili taj razoran rak gušterače.
Ja je nikada nisam išao posjetiti u bolnicu jer je naglo smršavila i oslabila. Kada mi je majka bila u posjeti kod nje, dala mi je telefon da se posljednji puta čujem sa njom. Već je jako teško govorila, a ono što me pitala bilo je "Gotova ti je škola?" Ja sam samo rekao "Da, napokon malo odmora". Dosta sam je slabo razumio jer je jako nerazgovjetno pričala.
Nakon 3 dana, Medo je samo ležao kod ulaznih vrata, a prošlu je noć jako, jako zavijao. Bilo je to zavijanje više nalik na dječji plač. Ja sam došao u 13 sati iz škole, a majka u 15 sa posla. Taj dan, ja i brat se nešto smijuljimo, a majka dođe sva u grču i suzama na očima. Pitao sam je "Što se desilo?" Iako sam mogao pretpostaviti, jednostavno nisam želio vjerovati u to. Baka vam je umrla. Ja sam se samo smrznuo i izgubio na 30 sec. Nisam se nadao da će biti takav ishod.
Ono što se desilo iza toga svega je da je krajem 7. mjeseca Medo jednostavno nestao i više se nikada nije vratio. Nitko ga vidio nije. Znalo se desiti da je odlutao ali se svaki puta vratio. Ponekad ga nije znalo biti i po 3 dana.

[Flash1987]

Pozdrav ljudi,nisam nit znao da postoji tema i o ovakvim stvarima.
Ovo je samo jedna čudna,misteriozna stvar iz mog života a ima ih podosta.I dogodila se prije nekih 23. godina cca.Ali jednostavno moram podijeliti svama.
Rođen sam 1987 g,drugo dijete od troje djece.Kada sam se rodio baka od moje mame me je obožavala od tog trenutka kada me je prvi puta vidla.Starci su mi pričali da mi je prabaka ljubila cipelice kad sam bio mali,jednostavno me je obožavala.Nakon par mjeseci od mog rođenja prabaka je umrla,znači imao sam par mjeseci kada se to dogodilo.
I eto i tog događaja.Često smo išli kod maminih doma,tj kod moje sadašnje bake u malo mjesto iznad zagreba.Kak nas je bila puna kuća često smo znali ja ili sestre spavat sa starcima u krevetu.Eto tu večer sam ja spavao sa starcima a sestre u drugoj sobi.Imao sam nekih 4 ili 5 godina,neznam točno ali baš kikač,malo dijete.Evo upravo se ježim dok ovo pišem
Spavao sam između roditelja,mama s jedne strane tata s druge strane.Ničim izazvan se budim usred noć,pogledam oko sobe i vidim na stolici pored kreveta sjedi starija žena sa štapom gleda u mene i smejška se.Uplašen ko zec,jbg bil sam klinac..čak mislim da bi sad gore reagirao da mi se to desi nego tada evo sječam se sveg,znam da sam pokušavao zažmiriti,pa otvorit oči,pa zatvorit ponovno,pa strljat oči ali i dalje je ta starija žena sjedila mirno držala štap i smješkala se i gledala u mene.Probao sam probuditi svoje ali nisam se uspio od straha jača zaderat ili prodrmati starce.To je sve trajalo nekoliko minuta koliko se sječam..nakon svega toga uspio sam nekako zaspati,ne sječam se kako ali jesam.Sljedeče jutro pričam starcima,baki svima kaj se dogodilo.Iz prva mi nisu vjerovali,no onda sam počeo opisivati tu ženu i ispalo je da je ta starija žena bila moja prabaka po mom opisu.Prabaka dok je bila živa nigdje nije išla bez svojeg štapa,uvijek je znala sjediti i držati štap u ruci dok sjedi ko i ta starija žena,imala je kvrgu s lijeve strane čela,isto ko i ta starija žena koju sam ja vidio..ne sječam se sad baš svega točno ali čak sam ko mali i opisao neku odjeću koju je nosila..I zbilja nakon svog tog opisa svi su mi povjerovali da me je baka došla posjetiti.Dok sam ovo pisao sada naježio sam se valjda dvajst puta

[soks]

Neka budala je postavila na nogostup u Borovju, kod raspela, strašilo, izgleda kao čovjek u crnom odijelu s bijelim sakoom - bez glave. I sad se ja vraćam kući u 23 h i vidim to - jeza me spopala.

[Dragon007]

Ja kao što neki znaju vjerujem u paranormalne dogodovštine, nemam šta vjerovati, znam, neke od njih sam i sam svjedočio i ne mogu ih objasniti, nema apsolutno nikakve šanse, a čovjek sam koji drži do znanosti mnogo i do racija, ali neke stvari naprosto se ne mogu objasniti, barem na sa znanjem koje danas posjedujemo oko samog postojanja sebe i oko sebe.

Ali znate šta? Kad malo bolje promislim, pa ću otići sada malo u filozofsku misao , pomislim si nekad, mnogo gore od bilo kojeg tanjura koji se pomakne ili padne sam od sebe, gori horor od bilo kojih vrata koja se sama otvaraju gdje kvaka sama ide prema dolje a da nema nikog, gore od sveg toga je vjerojatno za većinu ljudi u ovoj državi sam život i društvo oko nas, pravi horor je ovo civilizirano društvo danas, vjerojatno i Sotona ako postoji se prepao ga.

Ja samo znam da te neke neobjašnjive stvari koje vidjeh (i to ne sam, a dvoje ne mogu umisliti isto) mi nekako daju drugu perspektivu i neku snagu da postoji nešto, nema veze bilo to dobro ili zlo, ali da nešto postoji drugo, inače sam optimist vječni i bio bi optimist i bez ovih nekih događaja, ali to nekako djeluje na čovjeka.

Kad vidite nešto što ne možete naprosto objasniti to vas jako izbezumi, tj. racionalni mozak osobe, koja se nađe pred zidom parametara onoga što poznamo, imate dvije solucije: ili prihvatiti da to ne možete objasniti ili ne znam...druge nema... Postupno to zatomite u sebi ali kad god kaže neko da nema takvih nekih stvari uvijek se sjetite tog nečeg i znate barem za sebe da ih ima, što god to bilo.

Tako da, bit cu vam iskren, više me strah ljudskih dvoličnih đubradi koji vladaju ovim svijetom nego bilo koje paranormalne pojave.

Živjeli

[BijedniVitez]

jedno jutro prije cca 38 godina sam se rodio. još uvijek se ne mogu oporavit od tog horora

[MartinTin]

ajde pisite nesto, nemojte da tema krepa kad je zanimljiva

[jetstream]

BijedniVitez kaže:

jedno jutro prije cca 38 godina sam se rodio. još uvijek se ne mogu oporavit od tog horora

Tako je to kod 70 posto Hrvata,rodiš se i život te palicom do kraja mazi.

[jetstream]

Ja vjerujem u paranormalno jer sam svjedočio paranormalnom pet puta u životu.

1.)kada sam završio srednju školu i dobi svjedožbu,sjedio sam na burzi 2 godine
,dve godine sam starce tražio od skromne plaće i penzije za džeparac da kupim
pivo,donut i cigara

2.)kada sam prebolio triper.

3.)kada sam uložio pola plaće na Španjolsku a papci spušili 4 gola razlike.

4.)kad me ostavila voljena i zatim sam završio na hitnoj s 8 promila a onda
upisan u policijskoj zbog napada na policiju,sad me smatraju agresivnim i nemam pravo na lovačku dozvolu,boje se da bi mogao napravit pokolj.

5.)kada gta 5 nisu bili najavili za pc.Neki dan mi svanulo.

[malatica]

pozdrav, vidim da baš nema nekih novih priča...
uglavnom, meni se zna često desiti da me na cesti pozdrave ljudi koje ne poznam, ali ih kasnije (godinama kasnije) službeno upoznam.
Osijećam se poput DR. Who koji se susretao s paralelnim svjetovima. Ne znam da li je netko imao slična iskustva... nisam pročitala takav post. Mislila sam da umišljam dok sam bila mlađa, ali sad mi se to često događa. I što je najbolje, ti mi ljudi kažu da sam im odnekud poznata...

[Pinkywinky]

Nije horor priča, sad mi je to stil života, ali prvi put kad se dogodilo sam bila zbunjena danima.

Gužva u Zagrebu, kaos, čekam zeleno na zebri, čujem zvučni signal da se upalilo zeleno dok tipkam po mobitelu kad osjetim da me netko povlači za rame unazad. Ništa grubo, kao da me zaustavlja, okrećem glavu kad ono nema nikoga. U tom trenu kreten projuri autom preko zebre i skužim da sam krenula kad sam 'planirala', pokupio bi me

Tu ruku na ramenu sam osjetila više puta kao pješak u prometu i ni u jednoj drugoj situaciji, samo kod nesmotrenih prelazaka preko ceste. Tipa, na divljaka prelazim jednosmjernu cestu i promatram taj smjer. Ruka na ramenu me spriječi da zakoračim - kad ono, taksi iz zabranjenog smjera krši pravila

Dugo sam mislila kako perifernim vidom uočim opasnost koja se manifestira kao ruka na ramenu, ali u par situacija apsolutno nisam mogla imati taj uvid...

[ludi mjesec]

Pinkywinky kaže:

Nije horor priča, sad mi je to stil života, ali prvi put kad se dogodilo sam bila zbunjena danima.

Gužva u Zagrebu, kaos, čekam zeleno na zebri, čujem zvučni signal da se upalilo zeleno dok tipkam po mobitelu kad osjetim da me netko povlači za rame unazad. Ništa grubo, kao da me zaustavlja, okrećem glavu kad ono nema nikoga. U tom trenu kreten projuri autom preko zebre i skužim da sam krenula kad sam 'planirala', pokupio bi me

Tu ruku na ramenu sam osjetila više puta kao pješak u prometu i ni u jednoj drugoj situaciji, samo kod nesmotrenih prelazaka preko ceste. Tipa, na divljaka prelazim jednosmjernu cestu i promatram taj smjer. Ruka na ramenu me spriječi da zakoračim - kad ono, taksi iz zabranjenog smjera krši pravila

Dugo sam mislila kako perifernim vidom uočim opasnost koja se manifestira kao ruka na ramenu, ali u par situacija apsolutno nisam mogla imati taj uvid...

To je netko tko te čuva,nije to horror ,to je lijepo.