Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest

Povijest Politička, društvena, kulturna, univerzalna povijest.
Podforumi: Vojna povijest i tehnologija, Domovinski rat

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 15.11.2017., 11:15   #461
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Prije nego odgovorim, kakve točno ima veze?
Žao mi je što si moje pitanje shvatio kao nekakav napad. Shvaćam da ne postupaju svi tako, ali ja naprosto, kad vidim neki pdoatak, volim znati točno koji je izvor, je li taj izvor pouzdan, što točno brojke znače. Gore sam napisao koje su nejasnoće.

Quote:
Brojke su s wiki, ali i prenesene u nekoliko časopisa. Većinom se gbrojke odnose na ljude iz današnje Hrvatske i idu od 175 do 190 tisuća.
Pa, volio bih vidjeti znanstveni članak, u kojem je netko napravio tu računicu,i što je sve u nju unio. Morao je izvorne podatke naporno analizirati, da bi dobio podatke za "današnju Hrvatsku", jer taj podatak naravno ne postoji u A-U statistikama.

Dakle, "izvorni izvor", a ne da je netko samo prenio. Izvornog vrela nema, nego je netko morao obraditi.

Quote:
Ali nebitno, nek je masa poginulih Srba iz Hrvatske, Čeha, Mađara, Niejmaca, to ne mjenja činjenicu da je tako veliki rat planski iskorjenjen iz nacionalne svijesti Hrvata i građana Hrvatske.
Ne bih o tome, uzaludno je da se natežemo je li to "činjenica". Mene u svakom slučaju tema zanima.
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?

Zadnje uređivanje Zoran Oštrić : 15.11.2017. at 11:47.
Zoran Oštrić is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.11.2017., 23:57   #462
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Prije nego odgovorim, kakve točno ima veze?
Brojke su s wiki, ali i prenesene u nekoliko časopisa. Većinom se gbrojke odnose na ljude iz današnje Hrvatske i idu od 175 do 190 tisuća.

Ali nebitno, nek je masa poginulih Srba iz Hrvatske, Čeha, Mađara, Niejmaca, to ne mjenja činjenicu da je tako veliki rat planski iskorjenjen iz nacionalne svijesti Hrvata i građana Hrvatske.

To je bila poanta mog posta.

Jel griješim?

Jel ima masa spomenika iz WW1 po Hrvatskoj?

Obilježavaju se bitke, žrtve, imamo li manifestacije?
Ne grijesis. Ogroman je broj nasih zrtava u WW1, probala sam zbrajati nase zrtve, pa sam stala.
Samo tiskano izdanje "Popis gubitaka" od 1914- do 1916 sadrze 34 debelih svezaka, danas sam izlistala 2 sveska i trebalo mi je puno vremena (hrv ustanove imaju to do 1916, dalje nemaju, ali je kompletne popise digitalizirala Austrija).
Veci je broj zrtava Hrvata i ljudi iz HR i BiH nego u WW2 (ako gledamo iskljucivo ratne zrtve stradalih u samim borbama, bez poslijeratnih egzekucija ala bacanja u jame itd).

Srbiji je, uz FR i GB,11.11.drzavni praznik (Dan primirja). Naravno da mi nemamo sto slaviti 11.11.,samo velim kako oni sad iskoristavaju masovno WW1i u Srbiji jako puno obiljezavaju 1.svj. rat, pratim tko sve sto obiljezava u svijetu u vezi Velikog rata.

Unatoc nekim pokusajima historiografa za skretanje paznje javnosti Hr na WW1 i dalje je ova tema svojevrsni tabu. Tragicno, jer mnogi zele znati gdje im je stradao ili pokopan neki predak (realno, svakom od nas u HR je sigurno neki predak ili clan sire obitelji stradao u tom ratu), a tesko dolaze do tog podatka i ovaj forum je jedino mjesto gdje mogu doci do nekakve informacije kako pronaci podatak (u svojim postovima sam vec navela kako).
Postoje neki pokusaji pojedinaca da se izradi popis poginulih po mjestu boravka stradalih,npr.
https://zupanjac.net/popis-poginulih...olisa-i-orasje
https://www.geni.com/projects/WWI-19...a-Orebic/10538
itd.
osobno bih voljela da Hr izradi cjeloviti popis svih svojih poginulih u WW1. To je izvedivo, samo za izradu tog popisa treba odredjeni broj ljudi.
Na zalost, taj popis nikad nece biti potpun jer je puno nasih stradalo, a da su pokopani kao neidentificirani, ili su nestali (npr masovna utapljanja u rijeci Piave tokom 1918. godine itd.)

Jos jednom napominjem, na zapadu ovaj rat zovu Veliki rat.
Nije to bezveze.
__________________
"Bog je s tugom znao reći: anđeli oko nogu imaju kuglu, đavli krila na leđima." (Alexandre Romanes)
"Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti - mi ćemo ga držati."
"Bolje zapaliti i najmanju šibicu u mraku, nego se pjeniti i/ili piskarati o tami."
nasmijanonebo is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.11.2017., 09:45   #463
@Nasmijano nebo: odličan posao! Hoćeš li sve to negdje objaviti, kad dovršiš istraživanja? Mislim, opet bez uvrede nadam se, pod svojim pravim imenom i u stručnom časopisu?

Kao što rekoh gore: naravno da ne sporim, da je broj žrtava vrlo velik - samo volim vidjeti nešto preciznije od "to je sa wikipedije" i "preneseno u nekoliko časopisa".
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2017., 00:43   #464
Quote:
Zoran Oštrić kaže: Pogledaj post
@Nasmijano nebo: odličan posao! Hoćeš li sve to negdje objaviti, kad dovršiš istraživanja? Mislim, opet bez uvrede nadam se, pod svojim pravim imenom i u stručnom časopisu?

Kao što rekoh gore: naravno da ne sporim, da je broj žrtava vrlo velik - samo volim vidjeti nešto preciznije od "to je sa wikipedije" i "preneseno u nekoliko časopisa".
Ovaj posao ne spada u moj djelokrug na poslu. Prvi svjetski rat sam pocela istrazivati zbog obiteljskih razloga. Izlucivanje poginulih hrv. vojnika iz "Popisa gubitka" zahtijeva puno vremena i znanja, jer tog ima jako puno. Uz to, ti popisi nisu kompletni - npr. za neke osobe pise da je ranjen, ali nema podatka gdje je poginuo (a je, jer se za neke ustanovilo da su ipak kasnije i poginuli-informacijama od potomaka te osobe). Treba i pregledati bratislavski arhiv.
Uz to, jako je puno neidentificiranih poginulih osoba, pogotovo na talijanskoj fronti gdje ih se jako puno utopilo u rijeci Piave.
Probat cu nesto pokrenuti, tj. raspitati se u vezi izrade popisa, sama sigurno ne mogu.


Zaboravih reci jos prije da je lani izisla knjiga "Hrvatski grobovi 1914-1918: Karpati, Galicija i Bukovica" autora Evgenija Paščenka.
Nesto o tome ima i u ovom clanku.
http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvat...to.../5119334/
__________________
"Bog je s tugom znao reći: anđeli oko nogu imaju kuglu, đavli krila na leđima." (Alexandre Romanes)
"Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti - mi ćemo ga držati."
"Bolje zapaliti i najmanju šibicu u mraku, nego se pjeniti i/ili piskarati o tami."
nasmijanonebo is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2017., 08:50   #465
Quote:
nasmijanonebo kaže: Pogledaj post
Ovaj posao ne spada u moj djelokrug na poslu. Prvi svjetski rat sam pocela istrazivati zbog obiteljskih razloga. Izlucivanje poginulih hrv. vojnika iz "Popisa gubitka" zahtijeva puno vremena i znanja, jer tog ima jako puno. Uz to, ti popisi nisu kompletni - npr. za neke osobe pise da je ranjen, ali nema podatka gdje je poginuo (a je, jer se za neke ustanovilo da su ipak kasnije i poginuli-informacijama od potomaka te osobe). Treba i pregledati bratislavski arhiv.
To je u redu, ali ako si već ušla u temeljitija istraživanja, može se, iako si amater, možda iz toga izroditi neki stručni ili čak znanstveni rad. Ja sam objavio tri takva rada o temama kojima sam se također bavio amaterski.

Kontakt s nekim znanstvenikom, koji može biti mentor, pružiti podršku i savjete za tehničku opremu članka (kako su i meni pomagali) može biti presuda, da se u tome uspije. Možda bi mogla nekoga od njih kontaktirati i upoznati sa svojim radom. Npr. Filip Hameršek, ili sam Paščenko kojeg spomonješ..

Naravno da nećeš sama sastaviti neki kompletan popis, ali neki parcijalni uvid može biti objavljiv.

Inače, može biti i obrnuto - da za nekoga piše da je poginuo, a zapravo nije. Čini mi se da se Josip Broz pojavio 1915. na jednom popisu poginulih (što onda neki uzimaju kao dokaz da stvarno i jest poginuo, pa zamijenjen).

Ogroman je bio broj zarobljenika - Rusija je zarobila oko dva milijuna vojnika A-U!!! (A Rusija oko 1,4 milijuna ruskih vojnika.) To je posebna tema, jednom sam prikupljao postojeće podatke o tome. Neki su umrli u zarobljeništvu, neki su se priključili jugoslavenskom odnosno srpskom korpusu 1916. (tu je bila i pobuna, neki Hrvati pobijeni jer su se usprotivili hegemoniji srbijanskih oficira - a također i neki Srbi s područja A-U su bili njima nezadovoljni). Neki su poginuli u tim jedinicama. Pa onda građanski rat u Rusiji. Dio je sudjelovao u bitkama na strani Crvene Armije, a dio i na strani Bijelih (u Čehoslovačkom korpusu idr.).
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2017., 13:49   #466
Iznimno izdanje kao možebitni prilog proučavanju WWI brodskog posavlja

naslovnica:
https://drive.google.com/file/d/1bhE...ew?usp=sharing

kazalo:
https://drive.google.com/file/d/1-aO...ew?usp=sharing

https://drive.google.com/file/d/1-jR...ew?usp=sharing

https://drive.google.com/file/d/1-2Y...ew?usp=sharing
__________________
AGmath - Android app. Kalkukativna pomagala za poljoprivrednike i one koji se bave srodnim djelatnostima.
Agrometar - besplatna desktop aplikacija za evidenciju, pregled i statističku obradu poslovnih događanja na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima
babkonj5 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.10.2020., 15:51   #467
Ratni zarobljenici u Rusiji

Napomena moderatora: ovaj i slijedećih šest postova prebačeni su iz threada "Josip Broz Tito", gdje se povela rasprava. Sam JBT je bio ratni zarobljenik u Rusiji 1915.-1920., pet i pol godina.

Pitanje je bilo jesu li se katolici i pravoslavke mogli vjenčati u pravoslavnoj crkvi bez da oni promijene konfensionalnu pripadnost.


Quote:
kiseli1 kaže: Pogledaj post
Danas da, ali onda ne
Hm. Jesi siguran? Evo jednog citata kojeg sam bio već negdje na forumu objavio, o austro-ugarskimratnim zarobljenicima u Rusiji u doba kad je i Josip Broz bio među njima:
»Ženidba ratnih zarobljenika s domaćim djevojkama bio je također put u spas jer su zarobljenici bivali tom prilikom oslobađani. Ilustrativan je slučaj Šimuna Papića iz Podgorja Bistričkoga koji je nakon zarobljivanja dospio u dubinu ruskog teritorija. Kako su ruski vojnici masovno stradavali u ratu, vlasti su odlučile ostavljenim udovicama ponuditi ratne zarobljenika koje su one i birale na, za to pripremljenim, okupljanjima. Bez ikakve romantike, zarobljenici su postrojavani na odabir prispjelim ženama i sve se odvijalo vrlo brzo. Nakon odabira, u što skorije vrijeme zaključivani su i brakovi te su tako zauvijek ostajali u tuđini. Spomenuti Šimun Papić zapeo je za oko kćeri pravoslavnoga svećnika. Nakon nekoga vremena uspio je objasniti svećeniku kako je on već oženjen i, dapače, ima i četvero djece.« (Lacković, 2014:20)
(Lacković, 2014)
Darko Lacković: "Marija Bistrica i njeni stanovnici u Prvom svjetskom ratu", 'Hrvatsko zagorje', časopis za kulturu, br. 1-2, Krapina, prosinac 2014, godina XX (TEMA BROJA: "Prvi svjetski rat i Hrvatsko zagorje"), str. 15-32, https://issuu.com/studio-nikola-sink...0140102-sample
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2020., 11:07   #468
Piše:
было размещено 57 632 военнопленных, в том числе: 56 438 славян, 990 румын, 180 итальянцев, 9 немцев, 3 турка, 2 венгра, 1 еврей.

56 438 Slavena a samo 9 Nijemaca, 2 Mađara, 1 Židov, znači ruska je politika bila da u Sibir šalju slavenske ratne zarobljenike, indikativan je manjak Nijemaca, Mađara, Židova.

Vidjelo se u budućnosti propast AU i nastanak slavenskih država.
__________________
Tko drugome sreću želi, sam u nju pada. Volite se ljudi, ne budite ljudožderi.
G.W.F. Hegel "Sretan je onaj koji je svoje postojanje uskladio sa svojim posebnim karakterom, htijenjem i voljom, pa na taj način, u svom postojanju, uživa u samom sebi"
"Revolucionarno je reći istinu" - Antonio Gramsci
lavore is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2020., 13:01   #469
Quote:
lavore kaže: Pogledaj post
Piše:
было размещено 57 632 военнопленных, в том числе: 56 438 славян, 990 румын, 180 итальянцев, 9 немцев, 3 турка, 2 венгра, 1 еврей.

56 438 Slavena a samo 9 Nijemaca, 2 Mađara, 1 Židov, znači ruska je politika bila da u Sibir šalju slavenske ratne zarobljenike, indikativan je manjak Nijemaca, Mađara, Židova.

Vidjelo se u budućnosti propast AU i nastanak slavenskih država.

https://encyclopedia.1914-1918-onlin...russian_empire
kiseli1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2020., 13:34   #470
Samo piše:

"Državljanstvo ratnih zarobljenika imalo je značajnu ulogu u njihovom zatočeništvu, jer su Slaveni, Alzašani, a kasnije i Talijani i Rumunji imali povlašteni tretman. Očekivalo se da će njihove privilegije - interniranje u europsku Rusiju, veća sloboda i bolji smještaj - potaknuti bježanje iz neprijateljske vojske."

"Nakon zarobljavanja, ratni zarobljenici putovali su jedan do tri mjeseca prije nego što su stigli do mjesta interniranja. Ispitivani su, a ranjenici izdvojeni na liječenje. Ostali su marširani prema pozadini, gdje su ih vlakovi odveli do glavnih okupljališta u Kijevu (Darnitsa) i Moskvi (Ugrezhskaia i Kozhukhovo). Tamo su registrirani ratni zarobljenici i mjesto njihovog interniranja imenovano prema njihovoj nacionalnosti. Međutim, podjela etničkih pripadnosti pokazala se složenom: dok su neki Slaveni odbijali da se identificiraju kao takvi, drugi su imali koristi od njihovih slavenskih zvučnih imena. Tako su mnogi Slaveni završili u Sibiru i Srednjoj Aziji, umjesto da su ostali u Srednjoj Rusiji."

Preuzeto iz Nachtigal, Reinhard: Privilegiensystem und Zwangsrekrutierung. Russische Nationalitätenpolitik gegenüber Kriegsgefangenen aus Österreich-Ungarn, u: Oltmer, Jochen (ur.): Kriegsgefangene im Europa des Ersten Weltkriegs, Paderborn et al. 2006., str. 181-187.

Ali ovdje su Slaveni dospjeli u tu regiju Titove internacije. Ili su pojedine regije Sibira punjene različitim nacionalnostima zarobljenika?

Očito je Rusija imala neku namjeru slanjem Slavena u Sibir ... vrlo kompleksna a slabo poznata tematika Rusije u Velikom ratu.
__________________
Tko drugome sreću želi, sam u nju pada. Volite se ljudi, ne budite ljudožderi.
G.W.F. Hegel "Sretan je onaj koji je svoje postojanje uskladio sa svojim posebnim karakterom, htijenjem i voljom, pa na taj način, u svom postojanju, uživa u samom sebi"
"Revolucionarno je reći istinu" - Antonio Gramsci
lavore is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2020., 14:48   #471
Rusija je izasla iz rata 1917 godine, oktobarskom revolucijom, i Brest-Litovskim mirom, pa politiku prema POW mozemo gledati iz perspektive carske Rusije , do 1917 godine, kada je vrsena neka repatrijacija, i poslije 1917 godine, kada pocinje gradjanski rat u Rusiji, i strana intervencija poslije 1918 godine, pa zbog kolapsa carske vlasti, vakuuma dok je nisu preuzeli Crveni, i teritorija gdje su valst imali Bjeli, POW su se selili , tako da repatrijacija traje od 1920-1922
kiseli1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2020., 06:52   #472
Quote:
lavore kaže: Pogledaj post
Samo piše:

"Državljanstvo ratnih zarobljenika imalo je značajnu ulogu u njihovom zatočeništvu, jer su Slaveni, Alzašani, a kasnije i Talijani i Rumunji imali povlašteni tretman. Očekivalo se da će njihove privilegije - interniranje u europsku Rusiju, veća sloboda i bolji smještaj - potaknuti bježanje iz neprijateljske vojske."

"Nakon zarobljavanja, ratni zarobljenici putovali su jedan do tri mjeseca prije nego što su stigli do mjesta interniranja. Ispitivani su, a ranjenici izdvojeni na liječenje. Ostali su marširani prema pozadini, gdje su ih vlakovi odveli do glavnih okupljališta u Kijevu (Darnitsa) i Moskvi (Ugrezhskaia i Kozhukhovo). Tamo su registrirani ratni zarobljenici i mjesto njihovog interniranja imenovano prema njihovoj nacionalnosti. Međutim, podjela etničkih pripadnosti pokazala se složenom: dok su neki Slaveni odbijali da se identificiraju kao takvi, drugi su imali koristi od njihovih slavenskih zvučnih imena. Tako su mnogi Slaveni završili u Sibiru i Srednjoj Aziji, umjesto da su ostali u Srednjoj Rusiji."

Preuzeto iz Nachtigal, Reinhard: Privilegiensystem und Zwangsrekrutierung. Russische Nationalitätenpolitik gegenüber Kriegsgefangenen aus Österreich-Ungarn, u: Oltmer, Jochen (ur.): Kriegsgefangene im Europa des Ersten Weltkriegs, Paderborn et al. 2006., str. 181-187.

Ali ovdje su Slaveni dospjeli u tu regiju Titove internacije. Ili su pojedine regije Sibira punjene različitim nacionalnostima zarobljenika?

Očito je Rusija imala neku namjeru slanjem Slavena u Sibir ... vrlo kompleksna a slabo poznata tematika Rusije u Velikom ratu.
Quote:
lavore kaže: Pogledaj post

Ali ovdje su Slaveni dospjeli u tu regiju Titove internacije. Ili su pojedine regije Sibira punjene različitim nacionalnostima zarobljenika?

Očito je Rusija imala neku namjeru slanjem Slavena u Sibir ... vrlo kompleksna a slabo poznata tematika Rusije u Velikom ratu.
Cehoslovacka legija u Rusiji je recimo igrom slucaja dospjela u Sibir. Inicijalno, dobrovoljacka vojna organizacija popunjavana dezerterima iz AU vojske, kasnije je popunjavana ratnim zarobljenicima iz iste. U ruskom gradjanskom ratu dio su Antantine intervencije i jedna od glavnih zadaca im je bila pomoc bijelim Rusima i cuvanje Transsibirske zeljeznice. Kako ih je bilo tesko evakuirati preko istocne Europe, Antanta je zatrazila pomoc Japanaca kojima je zadatak bio izmedju ostalog i evakuacija Legije. Tako su se Cesi i Slovaci vratili preko Japana u Europu. Vezano za Japan, bilo je Hrvata iz AU vojske (tocnije mornarice) koji su zavrsili kao ratni zarobljenici u Japanu. Radilo se o mornarima s HMS Kaiserin Elisabeth koji se u trenutku izbijanja rata zatekao u njemackoj koncesiji Tsingtao u Kini a koju je u vrlo kratkom roku te 1914. zauzeo Japan koji tada bio clan Antante. Jedan od njih bio je Pasko Rogulj https://transcribathon.com/en/documents/id-13354/.



Sent from my SM-A750GN using Tapatalk
__________________
girugamesh!
Kalijaga is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2020., 08:48   #473
1917 godine u Rusiji je bilo 2.1 milijon A.U. vojnika u zarobljenistvu.Diskriminacija zarobljenih je bila na temelju pripadnosti odredjene klase, a ne na temelju nacionalnosti.Sa druge strane, A.U. (odnosno Austrija, Madjarska, poslije 1918), nisu bile ni spremna da primaju svoje zarobljene vojnike, jer su se bojali komunisticke revolucije (u svjetlu Bele Kuna i njeovog pokusaja), pa su nastojali da odgode repatrijaciju.Takodjer , bilo je vrlo bitno tko je drzao logore za zarobljenike, posto su i Sovjeti, i Bjeli imali u svojim podrucjima logore za ratne zarobljenike.

Quote:
Repatriation from the Ukraine, occupied by German and Austrian
troops during the spring of 1918, proceeded very differently. By the
autumn of 1917 roughly 660,000 POWs, or one-third of the total number
still in Russian captivity, were being held on Ukrainian soil. Some were
deployed in agriculture and industry as part of a new labour recruitment
drive begun in 1916, but others had been called up into new anti-Habsburg
military units mobilised from within the prison camp system. The largest
of these units was the Czech Legion, made up of 40,000 Czech and Slovak
POWs. Of all the national groups in Russian captivity, they were the easiest
to win over, as they expected the Russians to grant them national
independence after the war: until the final break-up of the Habsburg
empire the Austrian government stubbornly denied them national rights.
In the course of 1917 the Czech Legion recruited more and more former
POWs, not least because their members had access to better food and
clothing than the average prisoner.When German troops occupied western
Ukraine inMarch 1918 and threatened the eastern part of that country too,
the Czech Legion marched towards the East in order to be shipped from
Russia’s Pacific port Vladivostok to Europe’s western front. They were
accompanied by smaller detachments of former POWs who had chosen to
change sides: Romanians from the Hungarian part of the Dual Monarchy,
and Italians from the Trentino, Istria and Fiume. A military contingent of
South Slavs and Serbs went to northern Russia in order to support the
British forces of intervention there. At the same time the advance of
Central Powers troops encouraged German and Austrian POWs
concentrated in central European Russia to move westwards: in their
hundreds of thousands they made their way into Ukraine, Belorussia and
the Baltic provinces.
However, when it reached the Ural mountains in May 1918, the Czech
Legion quickly became embroiled in the burgeoning civil war between
Reds and Whites, not least because it swept along large numbers of anti-
Bolshevik Russians in its path. Together the Czechs and theWhite Russians erected a new front in the Urals against Trotsky’s Red Army, pushing into
European Russia from the East. This meant that all POWs who were being
held to the east of this new front line in the civil war were in effect trapped,
including those who had already made the journey from Siberia to the
Urals. Only after the end of the civil war, in the summer of 1920, was it
possible to resume an organised repatriation programme for these
particular prisoners.
izvor:"The Repatriation and Reception of Returning Prisoners of War, 1918–22"
by Reinhard Nachtigal
kiseli1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2020., 19:03   #474
Primjetio sam da kad govorimo o Hrvatima i Hrvatskoj u 1.svj.ratu, najvecim dijelom pisemo o sudjelovanju na strani porazenih Centralnih sila u sklopu AU vojske. Tu i tamo se spominju Hrvati u sklopu Antantinih snaga i to kao jugoslavenski dobrovoljci u sklopu srpskih i francuskih snaga na solunskoj bojisnici.

Medjutim, u dosadasnjim postovima nisam primjetio da itko spominje sudjelovanje Hrvata (ili barem ljudi hrvatskog porijekla) u borbama na strani Antante (izuzev jugoslavenskih dobrovoljaca).

Volio bih recimo znati da li je bilo Hrvata na zapadnoj fronti u sklopu americkih oruzanih snaga? Ako da, u kojim su se bitkama borili u Francuskoj?

Sto je s Hrvatima u sastavu australskih i novozelandskih postrojbi? Da li su i koliko ih je poginulo u neuspjeloj kampanji na Galipolju u OC-u? Ratovanje u Palestini i Mezopotamiji? Da li su sudjelovali u jurisu Australske lake konjice protiv Osmanlija i njemackih savjetnika i casnika i zauzimanju Beershebe 1917?

Da li je bilo Hrvata u britanskim juznoafrickim postrojbama i da li su se borili protiv Nijemaca u Njemackoj jugozapadnoj Africi (Namibiji)?

Moguce je da su se Hrvati borili jedni protiv drugih u recimo u Palestini. Neki kolege su spominjali Hrvate medju AU postrojbama koje su tamo bile pridruzene Nijemcima i Osmanlijama. Ako je bilo Hrvata u australskim i novozelandskim postrojbama koje se jesu borile i u Palestini, onda je moguce da su zapucali na Hrvate u Centralnim silama i ne znajuci da se bore protiv sunarodnjaka.

Isto tako me zanima kako to da osim jugoslavenskih dobrovoljaca nije postojala "Hrvatska legija" pri Antanti poput Cehoslovacke legije (CSL)? Da jest, bili bi ona kao i CSL sudjelovala u Antantinoj intervenciji protiv Sovjetske Rusije i borila se za bijele Ruse u Sibiru? Ili bi mozda sudjelovala u intervenciji protiv sovjetske Madjarske Bele Kuna? Da li bi poput CSL-a, dala legitimitet hrvatskim teznjama za neovisnostoscu i stavila Hrvatsku (drzavu SHS) na pobjednicku stranu i tako sprijecila tretman iste kao porazene? To je bio slucaj s CSL i Cehoslovackom.

Kakav je bio tadasnji stav iseljenih Hrvata prema AU i politickim aspiracijama Hrvata u AU ?

Sve ovo su zanimljiva pitanja o kojima nisam primjetio da je itko ista napisao.

Sent from my SM-A750GN using Tapatalk
__________________
girugamesh!
Kalijaga is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2020., 20:02   #475
hr.wikipedia.org/Dobrovoljački_korpus_Srba,_Hrvata_i_Slovenaca

PDF - POLOŽAJ DOBROVOLJACA IZ ISELJENIŠTVA U SRBIJANSKOJ VOJSCI PREMA DOKUMENTIMA IZ OSTAVŠTINE DR. ANTE TRUMBIĆA (1914. – 1918.) [Status of Emigrant Volunteers in the Serbian Army According to Documents from the Ante Trumbić Archives (1914 – 1918)]
https://www.researchgate.net/publica...ments_from_the

"U izlaganju je autor donio rezultate istraživanja o položaju hrvatskih iseljenika u Australiji za vrijeme Prvog svjetskog rata. Naime, nakon njegova početka hrvatski iseljenici su se kao državljani Austro-Ugarske našli u vrlo teškom položaju, iako ih se veliki broj izjasnio kao njen protivnik. Australska vlada donijela je zakon na štetu useljenika iz država s kojima je bile u ratu. Odmah su popisali sve „neprijateljske“ useljenike, fotografirali, uzeli otiske prstiju i zapisali fizičke karakteristike te veliki broj internirali u zarobljeničke logore, a ostalima uskratili većinu građanskih prava i sloboda. Među iseljenim Hrvatima došlo je do podjele jer je dio njih izražavao odanost Carevini, a ostali su nastojali dokazati lojalnost silama Antante te su prikupljali pomoć, surađivali s Jugoslavenskim odborom u Londonu, dobrovoljno prijavljivali u australsko-novozelandsku vojsku te 1917. osnovali i posebnu postrojbu koja je došla na Solunsko bojište i borila se u sklopu srbijanske vojske. U istraživanju autor se koristio građom iz arhisvke ostavštine dr. Ante Trumbića, te relevantnom literaturom."
researchgate.net/publication/Polozaj_hrvatskih_iseljenika_u_Australiji_za_vrije me_Prvog_svjetskog_rata_Status_of_the_Croatian_imm igrants_in_Australia_during_World_War_I
__________________
Tko drugome sreću želi, sam u nju pada. Volite se ljudi, ne budite ljudožderi.
G.W.F. Hegel "Sretan je onaj koji je svoje postojanje uskladio sa svojim posebnim karakterom, htijenjem i voljom, pa na taj način, u svom postojanju, uživa u samom sebi"
"Revolucionarno je reći istinu" - Antonio Gramsci
lavore is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2020., 20:46   #476
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvats...svjetskom_ratu

Slavko Pavičić, Hrvatska ratna i vojna poviesti i Prvi svjetski rat, Zagreb, 1943

Ernest Bauer, Sjaj i tragika hrvatskog oružja, Zagreb, 1991

Narodne novine, Zagreb
Obzor, Zagreb
Jutarnji list, Zagreb
kiseli1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2020., 23:29   #477
Quote:
Kalijaga kaže: Pogledaj post
Isto tako me zanima kako to da osim jugoslavenskih dobrovoljaca nije postojala "Hrvatska legija" pri Antanti poput Cehoslovacke legije (CSL)? Da jest, bili bi ona kao i CSL sudjelovala u Antantinoj intervenciji protiv Sovjetske Rusije i borila se za bijele Ruse u Sibiru? Ili bi mozda sudjelovala u intervenciji protiv sovjetske Madjarske Bele Kuna? Da li bi poput CSL-a, dala legitimitet hrvatskim teznjama za neovisnostoscu i stavila Hrvatsku (drzavu SHS) na pobjednicku stranu i tako sprijecila tretman iste kao porazene? To je bio slucaj s CSL i Cehoslovackom.
Evo, ako netko (kao ja) nije prije znao o tim Česima i Slovacima koji su se borili u francuskoj Legijis stranaca, u Italiji i drugdje, uz one u Rusiji, video iz poznate serije "Great War":



Fora je kako je ruski car Nikola II prezrivo rekoa Česima i Slovacima koji su se željeli boriti u ruskoj vojsci da su izdajice, jer su, tehnički, podanici njegovog "bratskog" austrijskog cara.

Rijetko pravimo korporacije među situacijama i događajima među raznim slavenskim i drugim podređenim nacijama (Rumunji, Talijani) u A-U tijekom 1WW. Kad gledam ovo što kažu za Čehe, koji su činili velik dio dobrovoljaca koji se borio za vojske Francuske, italije, Rusije, odmah pada u oči jedna razlika prema Hrvatskoj: Češka je bila ekonomski i društveno visokorazvijena, ravna Austriji i Njemačkoj. To znači da je bilo puno više ljudi u gradovima (u Hrvatskoj su seljaci činili oko 80%, za Češku se vjerojatno može negdje naći, sigurno manje od 50%), puno više pismenih ljudi koji su se školovali u školama na češkoj i među kojima je bila lakša nacionalistička propaganda i stvaranje želje za nezavisnošću.

S druge strane, recimo, među Srbima na području A-U, unatoč svoj pro-srbijanskoj propagandi, vjerojatno je visoko bio prisutan tradicionalan moral vjernosti svome monarhu - onaj moral koji je zastupao i Nikola II. Spominjali smo primjere da su se neki hrabro i lojalno borili čak i u ofanzivama na Srbiju.

Slovačka je također uglavnom zaostala poljoprivredna zemlja. Česi su bili sigurni da mogu biti nezavisna država, iako relativno mala, a Slovaci ne. Ni Hrvati.

Druga razlika: spominje 100.000 Čeha i Slovaka koji su već živjerli u Rusiji. Drugi su pak živjeli u Francuskoj i Italiji. Iseljienika iz Hrvatske, osim u SAD, Australiji, Novom Zelandu bilo je mislim najviše u Belgiji (rudari!), a ona je ubrzo po početku rata bila okupirana od Njemačke, iako ne bez otpora. Možda negdje ima nekih podataka o njihovoj sudbini tijekom rata.

__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.10.2020., 00:20   #478
Evo nađoh jedan noviji rad (2010.) o iseljenicima iz Hrvatske u SAD u doba 1SR:

Ivan Hrstić: "Dnevnik Ivana Čovića – prilog istraživanju dobrovoljačkog pokreta među Hrvatima u SAD-u u vrijeme Prvoga svjetskog rata", https://hrcak.srce.hr/60125

U radu se analizira dnevnik Ivana Čovića, hrvatskog iseljenika u SAD, koji se 14. svibnja 1917. dobrovoljno prijavio u srpsku vojsku. Po dolasku na Solunski frontu dodijeljen je Timočkoj diviziji, točnije, njenoj 13. pukovniji1 – Hajduk Veljko. Početkom Solunske ofenzive, Čović je sa suborcima napredovao sve do granice s Bugarskom, a zatim je preko Kosova, Makedonije, južne Srbije i BiH konačno stigao u Metković. Tim događajem ujedno i završava dnevnički zapis. Analizom dnevnika autor istražuje okolnosti regrutiranja iseljenih Hrvata u srpsku vojsku i odnos prema njima po pristupanju, u kojim su postrojbama služili i kako je izgledala vojnička svakodnevica na bojištu. (…)
Prema podatcima Ivana Čizmića, tijekom 1914. iz SAD-a je otišlo oko 4 000, a 1915. još 1 900 dobrovoljaca u srpsku vojsku. Krajem 1915. akcija skupljanja dobrovoljaca za srpsku vojsku gotovo se
ugasila, a ponovno dobiva veći zamah francuskim odobravanjem kredita srpskoj vladi u listopadu 1916. Kredit je odobren za pokrivanje troškova skupljanja dobrovoljaca, njihova opremanja i prebacivanja na bojište. Za mjesto konačnog okupljanja određena je Bizerta u Tunisu. (…)

Do bitnih organizacijskih promjena u akciji skupljanja dobrovoljaca dolazi
na drugom velikom Jugoslavenskom zboru u SAD-u, koji je održan u Pittsburghu 29. i 30. listopada 1916.25 Na ovom zboru osnovano je Jugoslavensko narodno vijeće (…)
I među srpskim aktivistima u SAD, koji su prikupljali dobrovoljce, bilo je razjedinjenosti.

U dnevniku su žalbe na postupke srbijanskih oficira prema dobrovoljcima, što također podsjeća na probleme dobrovoljaca iz Rusije koji su bili okupljeni u Odessi.
‘’što je bilo najgore to jest da smo imali
slabe ljude na upravi, neki Konstantinović i njegov pomoćnik Draganić ovo su
bili ljudi nesposobni za ovo mjesto, ti ljudi su naš narod tako teško proganjali
da je narod jedva očekivao da što prije sele iz Canade, ovdje smo stali 12 dana
svaki dan se je činio godina, svaki dan smo govorili kada da dođemo do prave
Srbske Uprave’’.56 Ovdje nam ostaje nejasno na koga točno Čović misli pod
terminom ‘’naš narod’’ i jesu li srpski časnici progonili sve dobrovoljce ili samo
Hrvate. Sudeći prema nastavku dnevnika i autorovu svjedočenju o odnosima
između Srba i Hrvata u srpskoj vojsci, smatram da je autor tim izrazom označavao
sve dobrovoljce, bez razlike u narodnosti.
Evo izdvajam još jedan zanimljiv detalj o pjesmama koje pjevaju:

Povodom proslave 4. srpnja [1918., op. Z.O.], američkog Dana nezavisnosti, dobrovoljci iz SAD-a uspjeli su, uz pomoć Šimuna Pivalice i Mate Petrića,84 nabaviti piće i hranu za svečani ručak. Proslavili su ga 7. srpnja, po povratku s položaja, a opisujući slavlje Čović zapisuje: ‘’kad smo počeli da jedemo nastalo je veliko veselje svi su bili zadovoljni kao da je bilo u Amer. Hotelu.’’ Toj maloj svečanosti prisustvovao je i njihov zapovjednik, a društvo je ubrzo i zapjevalo ‘’Bože pravde’’, ‘’Lijepu našu’’, ‘’Padaj silo i nepravdo’’ i brojne druge pjesme i recitacije.
Spominje se, ovdje i također u članku na (inače nepouzdanoj) hrvatskoj Wikipediji rad Ivana ČIZMIĆA, ‘’Dobrovoljački pokret jugoslavenskih iseljenika u SAD u prvom svjetskom ratu’’, Historijski zbornik, 23–24/1970.–71., str. 21.–43.. Nažalost starija godišta "Historijskog zbornika" nisu dostupna na hrcak.hr.

Za Hrvate je naravno problem bilo suparništvo između Jugoslavenskog odbora i vlade Kraljevine Srbije u egzilu.
Jugoslavenski odbor predstavljao se kao zastupnik interesa
Južnih Slavena s područja Monarhije i zalagao se da se od dobrovoljaca
osnuje posebna Jadranska ili Jugoslavenska legija,6 koja bi simbolizirala jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta bi vojna postrojba sudjelovala u oslobađanju južnoslavenskih krajeva te srpskoj i ostalim savezničkim vladama bila dokaz odlučnosti Južnih Slavena unutar Austro-Ugarske Monarhije u svrgavanju dinastije i sudjelovanju u ratu na njihovoj strani.

Srpske vlasti htjele su uklopiti dobrovoljce u već postojeću strukturu srpske
vojske i nisu s previše odobravanja gledale na ideju Jugoslavenskog odbora.
Osnivanjem posebne postrojbe, po njihovu mišljenju, slabila bi ideja o Srbiji
kao jugoslavenskom Pijemontu i njenu oslobađanju Srba, Hrvata i Slovenaca
od Austro-Ugarske. Također, smatrali su da bi Legija po završetka rata bila jak adut hrvatskim i slovenskim federalistima, a u isto vrijeme vodili su računa i o Italiji, koja je polagala pravo na istočnu jadransku obalu.
Taj sukob je bio i u Rusiji, gdje je 1916. bila kampanja među Južnim Slavenima koji su bili među zarobljenim vojnicima A-U. Mislim da smo to već spominjali u ovom threadu. O tome se više pisalo. Bio je i srpski bataljon ili čak brigada, ne da mi se sad kopati, u Čehoslovačkoj legiji, koji je u jednom trenutku prebjegao na stranu boljševika.
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.10.2020., 03:22   #479
Quote:
Zoran Oštrić kaže: Pogledaj post
Evo, ako netko (kao ja) nije prije znao o tim Česima i Slovacima koji su se borili u francuskoj Legijis stranaca, u Italiji i drugdje, uz one u Rusiji, video iz poznate serije "Great War":







Fora je kako je ruski car Nikola II prezrivo rekoa Česima i Slovacima koji su se željeli boriti u ruskoj vojsci da su izdajice, jer su, tehnički, podanici njegovog "bratskog" austrijskog cara.
Nista cudno za arogantnog i od realnosti odvojenog Nikole II. Romanova. Vjerovatno je imao isto misljenje o Hrvatima i Slovencima.



Quote:
Zoran Oštrić kaže: Pogledaj post
... odmah pada u oči jedna razlika prema Hrvatskoj: Češka je bila ekonomski i društveno visokorazvijena, ravna Austriji i Njemačkoj. To znači da je bilo puno više ljudi u gradovima (u Hrvatskoj su seljaci činili oko 80%, za Češku se vjerojatno može negdje naći, sigurno manje od 50%), puno više pismenih ljudi koji su se školovali u školama na češkoj i među kojima je bila lakša nacionalistička propaganda i stvaranje želje za nezavisnošću.
Pa da, Ceska je bila kolijevka panslavizma (Masarik, Benes, Stefanik - ujedno i ceskoslovacki nacionalisti) izmedju ostalog i zbog toga. Ako se ne varam neki vodeci ilirci (Ljudevit Gaj npr) bili su ceskog porijekla i skolovali se u Pragu tj. u Ceskoj. Kasniji hrvatski nacionalisti su se takodjer skolovali u Pragu. Ondje su se upoznali s idejom panslavizma i nacionalizma. Mogli bi zakljuciti da ilirizam, jugoslavenstvo i hrvatski nacionalizam intelektualno dijete ceskog panslavizma.
Vezano uz receno, pada mi na pamet TV serija "Velo misto" po istoimenom romanu Miljenka Smojea, po kojoj su protagonisti Duje, Pegula i Tonci bili praski studenti zgubidani i donijeli prvi "balun" u Split i osnovali Hajduk.



S druge strane, recimo, među Srbima na području A-U, unatoč svoj pro-srbijanskoj propagandi, vjerojatno je visoko bio prisutan tradicionalan moral vjernosti svome monarhu - onaj moral koji je zastupao i Nikola II. Spominjali smo primjere da su se neki hrabro i lojalno borili čak i u ofanzivama na Srbiju.



Slovačka je također uglavnom zaostala poljoprivredna zemlja. Česi su bili sigurni da mogu biti nezavisna država, iako relativno mala, a Slovaci ne. Ni Hrvati.



Quote:
Zoran Oštrić kaže: Pogledaj post
Druga razlika: spominje 100.000 Čeha i Slovaka koji su već živjerli u Rusiji. Drugi su pak živjeli u Francuskoj i Italiji. Iseljienika iz Hrvatske, osim u SAD, Australiji, Novom Zelandu bilo je mislim najviše u Belgiji (rudari!), a ona je ubrzo po početku rata bila okupirana od Njemačke, iako ne bez otpora. Možda negdje ima nekih podataka o njihovoj sudbini tijekom rata.



Bilo bi zanimljivo istrazivanje o belgijskim Hrvatima u belgijskoj vojsci. Tko zna da li je netko od njih sudjelovao u bitkama u rovovima Ypres-a i bio medju prvim zrtvama prve njemacke upotrebe bojnih otrova (iperit).
Isto bi bilo zanimljivo istraziti da li su Hrvati sudjelovali u kolonijalnoj vojsci Belgije i kao takvi borili se protiv Nijemaca iz Togolanda i Njemacke istocne Afrike (Tanganjika, kasnije najveci dio Tanzanije).



Sent from my SM-A750GN using Tapatalk
__________________
girugamesh!
Kalijaga is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.10.2020., 04:06   #480
Quote:
Zoran Oštrić kaže: Pogledaj post
Evo nađoh jedan noviji rad (2010.) o iseljenicima iz Hrvatske u SAD u doba 1SR:



Ivan Hrstić: "Dnevnik Ivana Čovića – prilog istraživanju dobrovoljačkog pokreta među Hrvatima u SAD-u u vrijeme Prvoga svjetskog rata", https://hrcak.srce.hr/60125




U radu se analizira dnevnik Ivana Čovića, hrvatskog iseljenika u SAD, koji se 14. svibnja 1917. dobrovoljno prijavio u srpsku vojsku. Po dolasku na Solunski frontu dodijeljen je Timočkoj diviziji, točnije, njenoj 13. pukovniji1 – Hajduk Veljko. Početkom Solunske ofenzive, Čović je sa suborcima napredovao sve do granice s Bugarskom, a zatim je preko Kosova, Makedonije, južne Srbije i BiH konačno stigao u Metković. Tim događajem ujedno i završava dnevnički zapis. Analizom dnevnika autor istražuje okolnosti regrutiranja iseljenih Hrvata u srpsku vojsku i odnos prema njima po pristupanju, u kojim su postrojbama služili i kako je izgledala vojnička svakodnevica na bojištu. (…)

Prema podatcima Ivana Čizmića, tijekom 1914. iz SAD-a je otišlo oko 4 000, a 1915. još 1 900 dobrovoljaca u srpsku vojsku. Krajem 1915. akcija skupljanja dobrovoljaca za srpsku vojsku gotovo se

ugasila, a ponovno dobiva veći zamah francuskim odobravanjem kredita srpskoj vladi u listopadu 1916. Kredit je odobren za pokrivanje troškova skupljanja dobrovoljaca, njihova opremanja i prebacivanja na bojište. Za mjesto konačnog okupljanja određena je Bizerta u Tunisu. (…)



Do bitnih organizacijskih promjena u akciji skupljanja dobrovoljaca dolazi

na drugom velikom Jugoslavenskom zboru u SAD-u, koji je održan u Pittsburghu 29. i 30. listopada 1916.25 Na ovom zboru osnovano je Jugoslavensko narodno vijeće (…)


I među srpskim aktivistima u SAD, koji su prikupljali dobrovoljce, bilo je razjedinjenosti.



U dnevniku su žalbe na postupke srbijanskih oficira prema dobrovoljcima, što također podsjeća na probleme dobrovoljaca iz Rusije koji su bili okupljeni u Odessi.


‘’što je bilo najgore to jest da smo imali

slabe ljude na upravi, neki Konstantinović i njegov pomoćnik Draganić ovo su

bili ljudi nesposobni za ovo mjesto, ti ljudi su naš narod tako teško proganjali

da je narod jedva očekivao da što prije sele iz Canade, ovdje smo stali 12 dana

svaki dan se je činio godina, svaki dan smo govorili kada da dođemo do prave

Srbske Uprave’’.56 Ovdje nam ostaje nejasno na koga točno Čović misli pod

terminom ‘’naš narod’’ i jesu li srpski časnici progonili sve dobrovoljce ili samo

Hrvate. Sudeći prema nastavku dnevnika i autorovu svjedočenju o odnosima

između Srba i Hrvata u srpskoj vojsci, smatram da je autor tim izrazom označavao

sve dobrovoljce, bez razlike u narodnosti.


Evo izdvajam još jedan zanimljiv detalj o pjesmama koje pjevaju:


Povodom proslave 4. srpnja [1918., op. Z.O.], američkog Dana nezavisnosti, dobrovoljci iz SAD-a uspjeli su, uz pomoć Šimuna Pivalice i Mate Petrića,84 nabaviti piće i hranu za svečani ručak. Proslavili su ga 7. srpnja, po povratku s položaja, a opisujući slavlje Čović zapisuje: ‘’kad smo počeli da jedemo nastalo je veliko veselje svi su bili zadovoljni kao da je bilo u Amer. Hotelu.’’ Toj maloj svečanosti prisustvovao je i njihov zapovjednik, a društvo je ubrzo i zapjevalo ‘’Bože pravde’’, ‘’Lijepu našu’’, ‘’Padaj silo i nepravdo’’ i brojne druge pjesme i recitacije.


Spominje se, ovdje i također u članku na (inače nepouzdanoj) hrvatskoj Wikipediji rad Ivana ČIZMIĆA, ‘’Dobrovoljački pokret jugoslavenskih iseljenika u SAD u prvom svjetskom ratu’’, Historijski zbornik, 23–24/1970.–71., str. 21.–43.. Nažalost starija godišta "Historijskog zbornika" nisu dostupna na hrcak.hr.



Za Hrvate je naravno problem bilo suparništvo između Jugoslavenskog odbora i vlade Kraljevine Srbije u egzilu.


Jugoslavenski odbor predstavljao se kao zastupnik interesa

Južnih Slavena s područja Monarhije i zalagao se da se od dobrovoljaca

osnuje posebna Jadranska ili Jugoslavenska legija,6 koja bi simbolizirala jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta bi vojna postrojba sudjelovala u oslobađanju južnoslavenskih krajeva te srpskoj i ostalim savezničkim vladama bila dokaz odlučnosti Južnih Slavena unutar Austro-Ugarske Monarhije u svrgavanju dinastije i sudjelovanju u ratu na njihovoj strani.



Srpske vlasti htjele su uklopiti dobrovoljce u već postojeću strukturu srpske

vojske i nisu s previše odobravanja gledale na ideju Jugoslavenskog odbora.

Osnivanjem posebne postrojbe, po njihovu mišljenju, slabila bi ideja o Srbiji

kao jugoslavenskom Pijemontu i njenu oslobađanju Srba, Hrvata i Slovenaca

od Austro-Ugarske. Također, smatrali su da bi Legija po završetka rata bila jak adut hrvatskim i slovenskim federalistima, a u isto vrijeme vodili su računa i o Italiji, koja je polagala pravo na istočnu jadransku obalu.



Taj sukob je bio i u Rusiji, gdje je 1916. bila kampanja među Južnim Slavenima koji su bili među zarobljenim vojnicima A-U. Mislim da smo to već spominjali u ovom threadu. O tome se više pisalo. Bio je i srpski bataljon ili čak brigada, ne da mi se sad kopati, u Čehoslovačkoj legiji, koji je u jednom trenutku prebjegao na stranu boljševika.
Vezano za Jugoslavenski odbor, interesantno je primjetiti da tu dominiraju hrvatski politicari iz Dalmacije (dr Ante Trumbic npr). Hrvatski nacionalisti koji se zalazu za drzavu svih juznih Slavena, ne za neovisnu Hrvatsku.
Takodjer se moze primjetiti da medju hrvatskim iseljenistvom dominiraju Hrvati iz Dalmacije, pa se ne trena cuditi da dio njih podrzava politiku Jugoslavenskog odbora.


Sent from my SM-A750GN using Tapatalk
__________________
girugamesh!
Kalijaga is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:00.