Egzorcizam Emily Rose

[okruglica]

Ne pušta me ovaj film na miru, i gotovo.

Ali sada bi prokomentirala ono veličanstveno u njemu, ne ono strašno. Ono divljenja vrijedno, što stoji iza svake glume i nekakve fikcije.

O čemu se zapravo radi(za one koji nisu gledali ovaj filmić), evo ukratko:
Studenticu koja iz malog mjesta ode u veliki grad studirati opsjeda demon(zapravo, više njih), a svećenik koji je nad njom vršio egzorcizam biva optužen pred sudom za njenu smrt, pošto joj je savjetovao da prestane uzimati lijekove prepisane od strane psihijatra. Dakle, cura je preminula. U mukama.

Meni osobno je zadivljujuć trenutak u kojem se njoj ukazuje Majka Božija i govori joj da istog trena može poći s njom u Raj, ili ako izabere, ostati u prokušanim mukama opsjednuća, ali zbog njene odluke o ostajanju, svijet će biti više informiran o postojanju demona.
Ona je odlučila patiti(za spoznaju čovječanstva).

Mislim... nije li to prekrasno? Iako će svaki ljudski humanizam mene sada okarakterizirati kao nenormalnog sadista, jer kako bilo čija muka može biti nešto predivno... ali kršćanski misticizam se s tim neće složiti. To je bila svjesna žrtva, odabrana, nevina, u punoj snazi svoje spoznaje o vlastitoj patnji, i što je najvažnije- bila je to čista dobrota, dobrota bez nagrade, jer cura je već imala obećani Raj. Ona ništa ne dobiva svojom naknadnom patnjom, dobivaju samo drugi ljudi, samo je otkrivenje njima ovdje bitno... i ona je pristala... strašno.

Ja ne bih. Barem vjerujem da ne bih, što me u neku ruku i tješi, jer pošto nemam takav kapacitet, ne mislim da će mi slična kušnja biti stavljena na put. No neizmjerno se divim takvom postupku. Za mene, to je junaštvo: ne ono nužno, ne ono što se podrazumijeva, postupak koji nije luksuz, niti obveza djelovanja svakog pojedinca- nego baš eto, ovakvo junaštvo, za koje čovjek ne treba imati obvezu, radi kojeg ne treba osjećati grižnju savjesti ako to ne učini, a ipak to napravi.
Dakle, situacija u kojoj je razumljivo ne djelovati(kao recimo spašavanje čovjeka pod cijenu vlastitog života), a opet, usprkos svemu, upravo to učiniti.

Pišem ovo u čast svih ljudi koji su ikada bili spremni na dobru žrtvu radi drugoga. Bez obzira na vjeru ili nevjeru. Velika je to stvar.
No dobro... tko je za vas heroj? Čemu se divite i koje duhovne kvalitete najviše cijenite?

[Endimion17]

Okruglice, to je samo film.

Ajde ako smo već na Religiji, jedan čovjek kojemu se divim zbog onoga što je učinio.

Rimokatolički svećenik u vatrogasnoj službi koji je 11. rujna 2001. odmah po primitku dojave o nesreći otišao pružiti pomoć. Tamo je bio na trijaži, te je davao posljednje pomasti i tješio unesrećene. U trenutku smrti nalazio se na mezaninu sjevernog tornja koji je još stajao, gledao kako ljudi padaju na trg, te glasno molio "Jesus, please end this right now! God please end this!".
Zatim se južni toranj krenuo rušiti. Istrčao je vani, misleći da se ruši sjeverni, a kad je vidio da je pogriješio, krenuo je natrag prema pokretnim stubama, gdje ga je dohvatila lavina krhotina.
Umro je od ozljeda glave i označen je kao prva žrtva jer je prvi izvučen i obilježen. (jedna od najpoznatijih slika napada)

Eto, to me fascinira, kako je i u zadnjim trenucima bio dosljedan svojem pozivu rimokatoličkog svećenika. Bilo je nastojanja da ga se proglasi svecem zbog svojeg dotadašnjeg rada oko beskućnika, no čisto sumnjam da će se to dogoditi, jer Vatikan ne bi mogao proglasiti svecem homoseksualnu osobu makar ona bila u celibatu i život posvetila onima koji pate.

[Lucifer-extian]

Endi
okruglica

Ne, nije bila "svjesna žrtva" ako je bila na psihijatrijskim lijekovima. Ali, dobro, što očekivati od kulta smrti?

[Taroth]

za pocetak, ona se zvala Ana Lisa Mihael.... ona je imala navedenih problema otkako je bila mala i problemi su se samo pojacavali.
U samom njenom slucaju (koliko mi je poznato, a citao sam prije 20-tak godina o tome) se nije nikada spominjalo ukazanje Marije ili sl...

tako da, sve je to filmska fikcija

[okruglica]

Taroth kaže:

tako da, sve je to filmska fikcija

A zašto ste tako površni? Zar je bitno je li riječ o Lisi, Mariji ili Šeherezadi?

Ako se ovaj scenarij dogodio bilo kome, vrijedan je divljenja. Sad je druga stvar to što možda ne priznajete uopće takvu mogućnost kao realnu.
Ali kvrapcu, jesmo li dovoljno pametni da se možemo uživiti u situaciju, pa bila čak i fiktivna? Je li takav njen postupak(kakav je prikazan u filmu), čudesna odluka?

Poistovjećujemo se s likovima iz knjiga, romana, kazališnih predstavi, pa i kina, a iz priča izvlačimo pouke. O stvarnosti, o svijetu, o životu, o snazi... itd. I što je sada vama da ste to odjednom izgubili? A Gospodara prstenova se može gledati po pedeseti put, je li?

[okruglica]

Lucifer-extian kaže:

Endi
okruglica

Ave Cezar! Što ne podsjećaju ovi smajlići na njega?

Lucifer-extian kaže:

Ne, nije bila "svjesna žrtva" ako je bila na psihijatrijskim lijekovima. Ali, dobro, što očekivati od kulta smrti?

Pa, u filmu je prikazana kao svjesna žrtva. Tuži se redatelju, scenaristu, producentu.... kome želiš.

[shtefy]

okruglica kaže:

Pa, u filmu je prikazana kao svjesna žrtva. Tuži se redatelju, scenaristu, producentu.... kome želiš.

Što bi to trebalo značiti, da trebamo vjerovati svakom filmaškom pokušaju manipuliranja osjećajima gledatelja, a u svrhu bolje gledanosti (i financijske isplativosti) filma?

Inače, sorry ako nisam dobro shvatila, to bi kao bilo prema nekom stvarnom događaju? Ja bih to onda protumačila ovako: cura je bila psihički bolesna, pod utjecajem svećenika je prestala uzimati psihofarmake, imala je religiozne halucinacije, na kraju je uslijedio fatalni ishod, vjerojatno potenciran upravo neuzimanjem lijekova (ovisno o psihičkoj bolesti - samoozljeđivanje, pothranjenost i sl.). I ode sva misterija...

[shtefy]

okruglica kaže:

A zašto ste tako površni? Zar je bitno je li riječ o Lisi, Mariji ili Šeherezadi?

Ako se ovaj scenarij dogodio bilo kome, vrijedan je divljenja. Sad je druga stvar to što možda ne priznajete uopće takvu mogućnost kao realnu.
Ali kvrapcu, jesmo li dovoljno pametni da se možemo uživiti u situaciju, pa bila čak i fiktivna? Je li takav njen postupak(kakav je prikazan u filmu), čudesna odluka?

Poistovjećujemo se s likovima iz knjiga, romana, kazališnih predstavi, pa i kina, a iz priča izvlačimo pouke. O stvarnosti, o svijetu, o životu, o snazi... itd. I što je sada vama da ste to odjednom izgubili? A Gospodara prstenova se može gledati po pedeseti put, je li?

Nisam sigurna da itko razuman izvlači životne pouke iz SF filmova, horrora i sl. Postoji "ozbiljna" literatura i postoji ona komercijalna. I koliko god ja npr. obožavala čitati Stephena Kinga, ne pada mi na pamet izvlačiti iz njegovih knjiga životne pouke. Što se filmova tiče, cijela filmska industrija je temeljena na financijskoj isplativosti. Tako da se tu i tamo može nekim slučajem zalomiti nešto što nas potakne na razmišljanje, ali to je samo usputni efekat. A naročito takve stvari ne bih tražila u fantastici (zašto li se samo taj žanr tako zove?).

[okruglica]

shtefy kaže:

A naročito takve stvari ne bih tražila u fantastici (zašto li se samo taj žanr tako zove?).

Tražim takve stvari svugdje.

Oduševljava me Mel Gibson dok vrišti "Sloboda!!" na onom stolu mučenja u "Hrabrom srcu", i svaki prikazan potencijal čovjeka vraća mi vjeru u ljudski rod.

Poanta je u odlukama i hrabrosti, pa ne fascinira me lasersko oružje, ne pričam o tome

Uglavnom, samo zbog svojih predrasuda propuštate vidjeti veličinu nekog čina. Šteta.

[shtefy]

okruglica kaže:

Uglavnom, samo zbog svojih predrasuda propuštate vidjeti veličinu nekog čina. Šteta.

Uopće ti nije palo na pamet da je to možda situacija "isfrizirana" od strane filmaša upravo zato da naivne dirne u srce i šlajbok?

A možda je u stvarnom životu na tom stolu za mučenje frajer priznao i da mu je mama kineski špijun, a ne da je vikao "sloboda!"?

[Taroth]

okruglica kaže:

Tražim takve stvari svugdje.

Oduševljava me Mel Gibson dok vrišti "Sloboda!!" na onom stolu mučenja u "Hrabrom srcu", i svaki prikazan potencijal čovjeka vraća mi vjeru u ljudski rod.

Poanta je u odlukama i hrabrosti, pa ne fascinira me lasersko oružje, ne pričam o tome

Uglavnom, samo zbog svojih predrasuda propuštate vidjeti veličinu nekog čina. Šteta.

da li te onda npr. odusevljava i film Patriot (Mel Gibson) koji je takodjer povijesna neistina (zasnovana na istinitoj prici, no izmjenjena u nekim bitnim cinjenicama) ili npr. film Sutjeska u kojem nije prikazano da je tamo poginulo 6000 partizana i barem 10 puta manje onih na drugoj strani?

[Taroth]

okruglica kaže:

A zašto ste tako površni? Zar je bitno je li riječ o Lisi, Mariji ili Šeherezadi?

ti si povrsna

[Uranija]

Ne gledam filmove o egzorcizmu, prestrašno mi je to

[okruglica]

shtefy kaže:

Uopće ti nije palo na pamet da je to možda situacija "isfrizirana" od strane filmaša upravo zato da naivne dirne u srce i šlajbok?

A možda je u stvarnom životu na tom stolu za mučenje frajer priznao i da mu je mama kineski špijun, a ne da je vikao "sloboda!"?

Ok Štefice.
Da ti i ja imamo recimo neki članak(isti i za mene i za tebe) u kojem trebamo podcrtati i označiti samo ono relevantno, kladim se da bi marker kod mene pao na sasvim druga mjesta nego kod tebe.

Neka. Živjela nam različitost. Ali ja se više ne namjeravam opravdavati.
Dakle, pusti mene, nego mi reci što je za tebe junaštvo?

[Logicus]

Našo sam sebe u tom filmu... Isto sam izabro patnju za spoznaju čovječanstva...

[okruglica]

Taroth kaže:

ti si povrsna

Jezuš Kristuš, koji "come back".

[Yivanmukta]

Opsjednuće nemora nužno biti demonsko, može biti i suptilno...inducirano bilo čime što je u stanju ovladati našom mentalnom arenom.

Znam da će nekima zvučati smiješno, no silni se resursi (novac, trud, istarživanja, talenat) koriste da bi se čovjeka danas iskoristilo kao potencijalnog konzumenta i kontroliralo / usmjeravalo njegovu volju u određenom pravcu.

Moderan marketing upravo na tome radi.
Svjesno nastoji promovirati čulnost kao vrijednost (povezati čulni užitak sa životnim vrijednostima) kroz kontinuirano bombardiranje porukama tipa; "osvježi svoj dan ovakovim ili onakovim slatkim zadovoljstvom", živi punim plućima uz naše piće, sve prolazi no naš brand ostaje"...suptilnim vezivanjem brandova uz životne vrijednosti, itd.

Na taj način srozavajući čovjeka na konzumenta uvijek gladnog konzumacije bez koje život nema smisla...nije potpun.

Logika kojom se takova aktivnost opravdava može se svesti na "čuvenu" rečenicu; "u čemu je problem ako pomažemo ljudima da kroz naš proizvod uživaju u onom što rade...!?"

Strahovit se novac investira u kampanje koje ciljaju najmlađu populaciju s namjerom suptilnog pozicioniranja brandova / robnih marki unutar "sustava vrijednost" nedirnutih umova kako bi ih se pretvorilo u buduće konzumente i na njima kasnije zarađivalo.

1.Da vidim koje su to vrijednosti koje te pokreću.
2.Aha, a sad ću vezati svoj "Brand" uz te vrijednosti.
3.Što će me dovesti do tvog novčanika iz kojeg si za to spreman plaćati.
4.Ako usput ja kreiram te vrijednosti - tim bolje. Lakše ću te kontrolirati. (musti)

Pa tako nismo "sretni" ako nemamo najnoviji "gadget" (mobitel, ovaj ili onaj MP3 isl...), nešto za poljugat dok sjedimo s nekim na kavi, ako nismo obučeni prema najnovojoj modi, ne vozimo ovaka ili onaka automobil...ne filamo se ovakovim ili onakovim niškoristi proizvodom...etc, etc.

Dopustiti nekome ili nečemu da ovlada našom mentalnom arenom na takav način i usmjeri našu mentalnu energiju na čulnost, potičući nas da zanemarimo više sfere vl.bića (intelektualnu, duhovnu...) najgori je oblik opsjednuća.

Pretvara čovjeka u ovisnika o "zadovoljstu" induciranog čulima, fokusiranog isključivo na konzumaciju !
Usamljenog samodostatnika usmjerenog na zadovoljavanje vl.potreba kroz nebrojene oblike masturbacije (bilo kakve aktivnosti koju radimo da bi usamljeni uživali...častili sebe) nezaintersiranog za svoje bližnje i dublju interakciju sa svijetom koji ga okružuje, sebičnog, nesposobnog suosjećati, dijeliti i brinuti za druge...

Opsjednuće Emily Rose, mala je beba u usporedbi s ovim !

[Scáthach]

Joj okruglice, tocno sam znala da ce se ova tvoja tema pretvoriti u raspravu o opsjednucu

Ontopic... eto, na pamet mi pada Maximilian Kolbe, poljski svecenik.

Kada je bio zarobljen u Auschwitzu, jedan od logorasa je pobjegao. Nacisti su odredili da zbog toga 10 drugih zarobljenika mora umrijeti. Jedan od njih poceo je zapomagati - sto ce se dogoditi sa njegovom obitelji, zenom i djecom.

Maximilian Kolbe dobrovoljno se javio da ga zamjeni.

Zatvorili su ih. Nakon tjedana dehidracije i izgladnjivanja samo on, i jos trojica su bili zivi. Hrabrio ih je, molili su se...

Umro je zadnji, dali su mu nekakvu smrtonosnu injekciju


Uglavnom, mislim da ne bi imala takve hrabrosti... tako dobrovoljno otici u smrt za drugoga...

Voljela bi znati sto se dogodilo sa tim covjekom kojeg je Kolbe spasio... tko zna je li i on prezivio

[shtefy]

okruglica kaže:

Dakle, pusti mene, nego mi reci što je za tebe junaštvo?

Junaštvo?

Po filmsko ili književno fikcijskim mjerilima, junaštvo mi je pretjerano izdramatizirana forma. Ne vjerujem u takvu vrstu junaštva.

A u stvarnom životu? Ne znam, recimo da mi se sama riječ "junaštvo" ne uklapa u moj način razmišljanja. Previše me asocira na brkate ljudeskare obučene u ovčije kože, sabljom opasane, koji jašu na nekom primjerenom hatu, sijeku neprijateljske glave i sl. Ili, još gore, pomislim na Supermena kako leti iznad New Yorka sa Lois Lane u prozirnoj spavaćici... Postoje hrabri, nesebični ljudi, postoje herojska djela... Ali vjerujem da su svi ti "junaci" krvavi ispod kože, oni su samo obični ljudi koji su možda dobrobit drugih stavili ispred sebem svoje sigurnosti, pa čak i ugrozili svoj život da učine dobro nekome.

Recimo da je Endijev svećenik najbliže onome što ja smatram hrabrim čovjekom.

[danijel12]

Scáthach kaže:

Voljela bi znati sto se dogodilo sa tim covjekom kojeg je Kolbe spasio... tko zna je li i on prezivio

Je, preživio je. Bio je to Franciszek Gajowniczek. Čak je bio prisutan 1982. godine kod Kolbeove kanonizacije.