Trudnoća poslije 40-te

[lulale]

mene su moji starci imali u drugoj polovici tridesetih, sto je bilo ekstremno kasno za te godine. ja sad ima 41, a oni zdravi, cili, blizu 80-ih i raduju se cuvanju unuka kad dodemo u hr.
ja sam sad spremnija za djecu nego prije 10-15 godina, smirenija sam i ne urlam zbog gluposti kao nekad, ....a mozda je to genetika

[V e n t u s]

Mene je mama rodila iza 36, pa se nikad nisam osjećala u ničemu zakinutom, ni u ljubavi ni pažnji ni ničemu jer je ona bila starija. Tata je tad imao 45. Ja sam danas dobro zagazila u 20-e, oni su hvala Bogu živi i zdravi, nitko nema garanciju koliko će živjet, netko nažalost živi 5, netko 50, a netko 105 godina. Tako da ne smatram da su oni sebični jer su me tad odlučili dobiti. Drage moje, iako nisam ni približno vaših godina, želim Vam pružiti podršku. Kad god dobile dijete ono će biti sretno što ima mamu poput Vas. Na podsmjehe i glupe komentare se ne obazirite, što bi ti ljudi dali da imaju Vašu sreću...

[protelos]

lulale kaže:

Cestitke na sincicu.

Ja sam skroz nova na forumu tako da sam tek danas otkrila ovu temu. Izgleda da nas je stvarno jako malo cim ti se (osim mene) nitko ne javlja.
Isto sam "friska"mama. Imam 41 godinu i troje (18, 12 i 1 godinu), i to sve s istim zakonitim he, he, he...

Kako je beba i kako su ga prihvatile cure?

Beba je super. Kceri su ga obje lijepo prihvatile. Starija (19) se sad malo vise druzi sa mladjom (3 i po), a mladjoj je on ko ziva igracka, oko svega se ukljucuje, zeli ga presvlaciti, dodaje mu dudu, veselje ih je gledat
Ja sam se od poroda ekspresno oporavila, kad se sjetim kakva sam bila nakon prvog... Uglavnom, mozda sam neodgovorna, ali nije iskljuceno da cemo jos jedno

[lulale]

Joj, kad citam sto pises, kao da cujem samu sebe. Ja sam isto poslije treceg poroda bila fit za par dana. Malecki je imao tjedan dana kad sam sa starijom kcerkom i njim vec bila u shopingu, a poslije prvog poroda (sa 23 godine) nisam mogla doci sebi mjesec dana.
Ja bih isto najradije jos jedno, ali stvarno ne znam sta bi okolina rekla (glupo, znam), kad su svi vec bili sokirani kad sam ostala trudna s brojem tri.

[beba40]

dobar dan ... Imam 40 god ..menge nemama od 3 mjeseca mislim svaki dan da ću dobiti mengu ,ali nje nema ..imam osječaj da ću dobiti odem WC i ništa ...bolovi u donjem djelu trbuha ...grudi malo bole .malo ne ...a imam dvoje djece od 18 i 15 god ...možda dođe i 3

[NikaZg]

beba40, samo hrabro i držim fige da beba dođe

Meni je sutra točno 39 godina, a termin mi je za 5 tjedana. Da li je kasno? Možda. U idealnom scenariju ranih dvadesetih htjela sam roditi dvoje, troje djece do 35.-e. U stvarnom životu prvo s 32, drugo s 39, a tko zna, možda i treće s 40+. Da li ćemo biti stari roditelji? Pa i da i ne, gledajući oko sebe nije više takva rijetkost da se oko četrdesete rađa. Da li je sebično imati djecu tako star? Ne, zaboga, nitko od nas ne zna ni koliko će dugo poživjeti ni koliko će dugo biti fit - a ako je dijete željeno i ako postoji potpora obitelji - to je to, kad god da se desi, sa 17 ili sa 42.

[Garbo]

Evo pridružuje vam se još jedna trudnica s punih 40 i ovo mi je prva trudnoća.

Muž i ja pokušavamo već godinama i ne ide, pa ne ide... I taman smo bili na rubu da krenemo s umjetnom oplodnjom kad nas je ova trudnoća više no ugodno iznenadila.

Sada sam u šestom tjednu trudnoće, imam lagani spotting i dio mene se boji, pita se: "Što ako ova trudnoća ne uspije? Hoćemo li, obzirom na dob ikada dobiti novu šansu ako ovu prokockamo?" Danonoćno držim palčeve da naša bebica izdrži...

Veći dio mene se veseli. Ljudi iz naše okoline još ne znaju za trudnoću, čekat ćemo da prođu prva tri mjeseca. Ali kakve god reakcije da budu, nije me briga. Nas bebica jako veseli i znamo da je jedino što je važno to da dijete bude voljeno.

[Saffron]

Garbo, čestitam i želim školsku trudnoću do kraja! Šansa uvijek postoji. Mi smo pokušavali 10 godina i odustali (u međuvremenu je bilo nekoliko trudnoća, ali su sve završile spontanim pobačajem, i nekoliko operacija - polip, endometriom, polip...), da bi nakon par godina, kad smo već krenuli u sasvim drugom smjeru (putovanja, sport, školovanje...) zatrudnila u 43.-oj i rodila zdravog dječaka u terminu. Osim malog hematoma u prvom tromjesečju i čestih kontrakcija u zadnjem, sve je bilo u savršenom redu (fizički, psihički je do samog kraja bio prisutan veliki strah s obzirom da je to jedina trudnoća koja se održala).
Bilo bi lakše da se to dogodilo prije deset godina, imali bismo pomoć baka i djedova koju sad nemamo, ali zato je sad stoput veća sreća i zadovoljstvo

[kavopija-14]

garbo, čestitam i želim ti da sve prođe u redu. ali, ako se slučajno nešto loše dogodi, to nikako ne znači da nećete imat još prilika.

moja mama je prvo dijete dobila u 41., a nakon toga je ubrzo opet ostala trudna. u prvoj trudnoći je imala nekakve sitne komplikacije, a u drugoj baš nikakvih problema i sve je prošlo ok. to je bilo prije više od 30 godina, dok ovdje kod nas nisu imali ni pošteni ultrazvuk, a kamoli nešto više. i ona i tata su, hvala Bogu, živi i zdravi, i sad su mi, uz sestru, velika podrška i pomoć dok čuvam svoju prvu trudnoću.

statistika je takva kakva je. medicina također. činjenica je da je u 40-ima teže ostvarit i izgurat trudnoću, ali život često ne igra po pravilima statistike i medicine, i sve ispadne baš kako treba.

slušaj svoje srce, iskoristi mogućnosti moderne medicine i nadaj se najboljem.

sretno!

[Garbo]

Hvala na čestitkama.

Muž i ja se jako veselimo toj bebi i stvarno se nadamo da će mališan (ili malena, što god da jest nije važno, samo da je živo i zdravo) izdržati i roditi se kad za to dođe vrijeme.

Osim moje matične ginekologice, imamo i dva dobra prijatelja ginekologa pa vjerujemo da ćemo pravovremeno dobivati sve savjete koji će nam biti potrebni, što je uvjetno. A što priroda da - da.

[protelos]

Garbo kaže:

Hvala na čestitkama.

Muž i ja se jako veselimo toj bebi i stvarno se nadamo da će mališan (ili malena, što god da jest nije važno, samo da je živo i zdravo) izdržati i roditi se kad za to dođe vrijeme.

Osim moje matične ginekologice, imamo i dva dobra prijatelja ginekologa pa vjerujemo da ćemo pravovremeno dobivati sve savjete koji će nam biti potrebni, što je uvjetno. A što priroda da - da.

Garbo čestitam i želim ti potpuno nekompliciranu trudnoću. Znaš kako kažu...stara koka dobra juha... Znaš jednom sam tu izreku izvalila svom ginekologu i dobro sam ga nasmijala, ali što je najbolje, u mom slučaju je istinita, što sam starija iznesem trudnoću bez problema i rodim ap tap...Kaže moj gin, da najmanje problema i komplikacija ima sa "starijim" trudnicama, možda i zato jer manje kompliciramo. Nek se ne uvrijede mlade trudnice, to kažem jer sam i ja bila i mlada i stara trudnica, pa mislim da sam objektivna

[dolly74]

Garbo kaže:

Hvala na čestitkama.

Muž i ja se jako veselimo toj bebi i stvarno se nadamo da će mališan (ili malena, što god da jest nije važno, samo da je živo i zdravo) izdržati i roditi se kad za to dođe vrijeme.

Osim moje matične ginekologice, imamo i dva dobra prijatelja ginekologa pa vjerujemo da ćemo pravovremeno dobivati sve savjete koji će nam biti potrebni, što je uvjetno. A što priroda da - da.

draga Garbo, i ovo je moja prva trudnoća, napunila sam 40, a muz 42. Jako se veselimo, ali sam prestravljena hoce li sve biti u redu, negdje 6 tjedana sam trudna, cekam utorak da se na pregledu vide otkucaji i onda dan po dan

[Garbo]

Protelos, hvala na čestitkama. Dolly, sretno i tebi.

Evo, ja prošla još jedan pregled, prošli tjedan. Moja bebica je tada imala dva centimetra i srčeko je kucalo, po nekoj procjeni ginića, oko 170-180 na sat. Kaže da je za sad sve dobro.

Ja se u načelu osjećam dobro osim što sam jako umorna, stalno mi se spava i umaram se, što mi je totalno novo jer sam inače u jako dobroj fizičkoj kondiciji.

Povratila sam do sad samo jednom ali me muči osjećaj mučnine ako ne jedem. Pa stalno nešto grickam...

Zanimljivo je ovo iskustvo. Kako se vi osjećate, kakve simptome imate?

[dolly74]

a, pojačani umor i bolne grudi, povraćalo mi se svega 3 dana, a onda nista, kao rukom odneseno, normalno da mislim da je to neki los znak....
pojacan apetit i stalno provjeravanje gaćica ( curi stalo ali to je od utrogestan vaginaleta 3X2) svaki dan )

[Katja Princess]

Evo i ja da se pridruzim na ovom Topiku i ako nisam mama.

Mene je moja rodila 3 mjeseca prije svog 44. rodjendana, a brata 5 mjeseci prije svog 47. rodjendana! Tako je doslo da ja imam visak gromosoma i s toga Turner Syndrom. Otac mi je ne punih 4. godine mladji od majke, tako da je on na mom rodjenju napunijo ravnu 40. Kod brata je ne punih dva mjeseca kasnije napunijo 43. I da moram priznat da mi je sve sto sam vise odrastala(sada imam 20 god) sve vise poslo smetat, bas tad kad je sve vise dolazilo vrjeme gdje su moji sve vise bili povucenji i zeljeli lagano neki svoj mir kao starci. Evo ja ne izlazim bas cesto, al kad izades bas ono im dignes tlak i preprevise se nerviraju i birnu za moj ukus. Drugacije gledaju na neke stvari danas i ako oni pokusavaju da budu,tako reci na nasoj visini,da nas razumiju,i ponekad ih zanimaju nasa zanimanja i pricaju s nama o svemu i svacemu a nekad zele dugo bas da budu sami i nista ih ne zanima. Pa me to nekad hoce rastuzit pa mi dodje da ih ne mogu ni ostavit same. Jeste dok smo bili mali isli su kao i ostali sa nama po parkovima, na more i svugdje i sve je to za nas djecu bilo normalno al kad dodju dani, gdje bih se vec trebalo imat po koje unuce il par djecu koja vec sama stoje na nogama financiski i sve ostalo onda ne znam, bar meni taj misao tesko pada. Drugacije razmsljam o roditeljima koji dobiju jos jedno djete u prolaznici a imaju vec djete koje ima vec 15-20 god i sto ja znam i da su naravno stabilni sa zdravljom i da paze na sebe sto moji ne cine (puse previse). Meni bih zivot lakse pao da znam da imam sestru/brata koji sada imaju 30 i koju. Al opet svak treba sam da najbolje odljuci i sve risike da ima u glavi i da se suoci s njima. A sto je najvaznije da to i stvarno zeli. Nekad okolnosti nisu jednostavne za djete,a i ne postoji pravi trenutak i kad mi to hocemo. Moja mama je odgojila djecu svoje pokojne sestre koji su sada ozenjeni i zive daleko,za to je nas rodila tako kasno. Sad kad je bolesna ja i brat smo uz roditelje a i ni tata nije bas zdrav kao sto sam rekla nikad se nisu cuvali najbolje i eto ispastaju a i mi s njima kao njihova djeca. I po tim uslovima nebih bas posavjetovala ljude u tim godinama za djecu. Djeca trebaju roditelje, svjesni smo mi svi da ih ne mozemo imat dozivotno, al bar to tog trenutka dok se stabilizujemo i stanemo kao ljudi na svoje noge (sa skolom i poslom, i ako bod da i obitelji). Znam mnogo ljudi koji su u tim godinama dobili djecu kod nekih je poslo sve u najboljem redu a kod nekih nazalost nije bas, razlicito je. A prije dvje godine je tatin brat dobio svoje 4 djete, 5 mjeseci prije svog 49 rodjendana, njena mama je imala skoro 34, a prvo je rodila 22, drugo sa 24, trece 27. I primjeti se razlika. Kako kome neka slusa svoje srce, ipak je to najvaznije. A sto se tice mene kod mene nakon 35+ nebih doslo vise djete u planu ako se tad ne dogod,a ako se dogodi bice naravno sa radoscu prihvaceno.

[vlovrec]

ja nemam jos 40, ali imam 38. prvi puta trudna. na svakom pregledu kod ginekologa na onom nalazu sta mi isprinta velikim slovima pise: nadzor starije prvorotkinje. a sta cu kad jesam.

ali eto tako je ispalo, dugo se nism udala, pa sam se onda rastala, pa kad sam nasla novog partnera, odu godine

moju sestru je mama rodila sa 18, mene sa 19. sestra je rodila svoje, jedino, dijete sa 18. znaci moja mama je postala baka sa 36 godina, manje nego imam ja sad.znam da se vesele, sta god se sjetim oni nabave i donesu. a sad da li ce moci cuvati dijete, to sigurno ne jer ne zive blizu, a i mama jos radi.

a kako cu se ja snaci s djetetom isto nemam poima, imam jos puno, a i stalno imam neke probleme pa nikako da se napokon pocnem veseliti.
valjda niti necu dok ga ne ugledam i uvjerim se da je zdrav i prav
a dalje cemo vec nekako gurati

[Katja Princess]

vlovrec kaže:

ja nemam jos 40, ali imam 38. prvi puta trudna. na svakom pregledu kod ginekologa na onom nalazu sta mi isprinta velikim slovima pise: nadzor starije prvorotkinje. a sta cu kad jesam.

ali eto tako je ispalo, dugo se nism udala, pa sam se onda rastala, pa kad sam nasla novog partnera, odu godine

moju sestru je mama rodila sa 18, mene sa 19. sestra je rodila svoje, jedino, dijete sa 18. znaci moja mama je postala baka sa 36 godina, manje nego imam ja sad.znam da se vesele, sta god se sjetim oni nabave i donesu. a sad da li ce moci cuvati dijete, to sigurno ne jer ne zive blizu, a i mama jos radi.

a kako cu se ja snaci s djetetom isto nemam poima, imam jos puno, a i stalno imam neke probleme pa nikako da se napokon pocnem veseliti.
valjda niti necu dok ga ne ugledam i uvjerim se da je zdrav i prav
a dalje cemo vec nekako gurati

Skidam kapu. ja ne znam dali bih to mogla, prvo djete u 40-toj... Ali kako si rekla, ne može se sve birat i uvjek planirat na što smo i odavno navikli i s tim i zaboravili živjet i na neke životne vrjednosti. Moja mama sigurno me nije željela dobit sa skoro 44 i svašta što prtrpit u trudnoči. Imala je čak problema i na poslu, i doktori su je htjeli prisilit da me makne jer nisam kao davodno bila zdrava i stoga da neču ostat na životu i krili su nalaze, valjda zbog neke ljubomore. Tako dok joj doktor jedan na taj dan nije odkrio da sam živa i zdrava, samo što ču se rodit malo manja od ostalih beba. Tako je moja mama htjela maknut brata u skoro 47..dok je njen ginekolog nije ubjedio da ga ostavi...
I to je mene uplašilo.. Tebi želim sve najbolje i da bude sve u najboljem redu, misli pozitivno počinji se radovat.

[vlovrec]

Katja Princess kaže:

Skidam kapu. ja ne znam dali bih to mogla, prvo djete u 40-toj... Ali kako si rekla, ne može se sve birat i uvjek planirat na što smo i odavno navikli i s tim i zaboravili živjet i na neke životne vrjednosti. Moja mama sigurno me nije željela dobit sa skoro 44 i svašta što prtrpit u trudnoči. Imala je čak problema i na poslu, i doktori su je htjeli prisilit da me makne jer nisam kao davodno bila zdrava i stoga da neču ostat na životu i krili su nalaze, valjda zbog neke ljubomore. Tako dok joj doktor jedan na taj dan nije odkrio da sam živa i zdrava, samo što ču se rodit malo manja od ostalih beba. Tako je moja mama htjela maknut brata u skoro 47..dok je njen ginekolog nije ubjedio da ga ostavi...
I to je mene uplašilo.. Tebi želim sve najbolje i da bude sve u najboljem redu, misli pozitivno počinji se radovat.

hvala ti puno
ne mozes si niti zamisliti koliko mi znace tvoje rijeci podrske

[Dragonfly]

Prvo sam rodila s 39, sad čekam drugo.
Nakon prvog brzinskog poroda su zvali cijelu smjenu doktora i sestara da "svjedoče prirodnom i brzom porodu" i to još kod "starije prvorotkinje"
Mali ima 2 g. i uopće ne shvaćam ove komentare kako je oko 40. sve komplicirano, teško i koma jer meni je sve to prirodno i normalno i ne vidim da je nešto drugačije kod mene ili kod mlađih mama.
Planirala sam kako ću roditi najkasnije do 35. no životne okolnosti su se poslagale tako da sam malo zakasnila

Mislim da je najbitnije kako se čovjek osjeća. Meni ionako u startu daju puno manje godina, a tako se i osjećam i često puta moram računati u glavi koliko zapravo imam

Dijete svugdje ide s nama-na more, u planine, preko granice, dojila sam ga do 2. godine, imam žive i zdrave roditelje koji nam pomažu gdje stignu i super muža koji u svemu sudjeluje.

Ima ljudi koji s 35 izgledaju kao oronule vreće bez energije, a ima i onih koji s 60 voze biciklom od Zg do Knina.

Naravno da određene godine nose i povećan rizik za neke stvari u trudnoći, ali nagledala sam se gomile komplikacija kod mlađih trudnica (dovoljno je baciti osvrt na ovaj podforum).

Zato sretno svim "mladim" i "starim" budućim mamama i moj savjet je: kako si posložite stvari u glavi, tako će vam i biti.

[masnica10]

Ja sam se porodila sa 43. godine, i imam hvala Bogu zdravo i pametno dijete.
Mislim da je glupo suditi sa koliko godina će se tko poroditi, ja imam više energije i živaca sa mojim djetetom nego puno žena od 20 do 30 godina. To nije stvar godina već stvar osobe. Suprug i ja smo odradili puno stvari, situirali se te mogu platiti ženu koja mi pomogne po kući, i naravno kad dođem s posla da se samo posvetimo igranju i šetnji s djetetom. To se odražava da nisam nervozni ni mi ni dijete, to i u vrtiću tete primjete.
isto tako da se porodim s 43 godine to nije bila moja odluka, već prst sudbine ( suprug je imao 49. godina) i mi doista uživamo u svakom trenutku provedenom s njim. Naš život je posvećen samo njemu, nama nije ništa teško, mi ne tražimo baka servise kojima bi dali dijete za vikend da se odmorimo, tulumarimo, mi vikend provodimo skupa.

A pričati do koliko godina će tko živjeti je glupo jer moja sestra je se porodila s 26, moja nećakinja je sa 21. nažalost bila sama bez oba roditelja. ( tatu je izgubila s 4 godine a mamu s 21. godinom).

Tako po mom mišljenju to je osobna stvar svake osobe i procjene šta tko želi?