Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.01.2012., 16:55   #1
Kako razgovaramo sa svojom djecom ?



Zamijetila sam u večem broju primjera(dakle osobno čula i vidjela)da roditelji sve agresivnije,ne birajući ni izraze ni ton,razgovaraju sa svojom djecom.
Nedavno sam bila u gostima kod jedne obitelji.Žive u stanu u gradu i odjednom se iz stana ispod njih čuo "razgovor" majke i djece.
Vrijeme zbivanja 18 h.
Za bolje razumijevanje,riječ je o razvedenoj ženi sa 2 sina (12 i 14 g).
Sin urla:Gdje si do sada bila,mi smo gladni?
Majka još glasnije: Kurce sam tražila kretenu jedan,napravite si sami...
itd itd dobrih pola sata.
U mom susjedstvu otac svom11 godišnjem sinu:
Majmune jedan,opet si s tenisicama na šodru.Kaj ti misliš da ja serem novce,a ti tenisice za školu ovde razbijaš.Kolko sam ti puta rekel kretenu jedan da paziš itd itd.
Supruga dotičnog:Naj se tak derati ljudi te slušaju.
Suprug: Boli me kurac ko me sluša,kozo jedna,kaj mu ti nisi rekla da ne razbija tenesice,nek mu sve dozvoljavaš itd itd,
monolog u trajanju od sat vremena.
Obzirom da sam sa svojom djecom uvijek razgovarala smireno i staloženo,brojeći u sebi do 3O ako bi osjetila navalu ljutnje( i koliko sam se sječam samo sam jednom reagirala nekontrolirano i žestoko i to iz straha,kad sam svoje sinove ulovila kako demontiraju elektro utičnice a bilo im je 7 g(trojci jednako stari)a svi smo mi ljudi podložni stresu i nekontroliranim ispadima,zanima me kako vi razgovarate sa svojom djecom i jeste li kada sebe ulovili da vam je jezik brži od samokontrole?
__________________
Kamo vodi plovidba ne ovisi o tome kamo puše vjetar, već kako su postavljena jedra.

Stara njemačka uzrečica
VeronikaN is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2012., 17:27   #2
ma ko će priznati da psuje decu?
__________________
that was just a dream
Maca Micko is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2012., 17:43   #3
ja ne razumijem poantu ovoga topica... svatko od nas se našao u situaciji da je nekoga opsovao, nebitno radi li se o drugoj odrasloj osobi ili djetetu. onaj koji kaže suprotno laže. ali postoji velika razlika između povremenog psovanja kod krajnje iznerviranosti i psovanja na dnevnoj bazi kad psovke postanu poštapalice. ne znam koja majka koja se po noći ustane 20-ak puta zbog djetetovog plača, a koji za cilj ima samo testiranje majčinih granica izdržljivosti, nije opsovala... ja jesam i kaj sad?? ne smatram se zbog toga lošom majkom. ali isto tako ne psujem da dnevnoj bazi i ne nazivam dijete pogrdnim imenima. ali i to možda nije točno jer kad me zahebava kažem mu da je mali magarac. netko će i to smatrati nazivanje djeteta pogrdnim imenom.
ali primjeri koje si ti navela u najmanju ruku prelaze granice razgovora dobrog ukusa...
__________________
"Ljudska je glupost institucionalizirana i poticana od društva, a svaki oblik borbe protiv nje unaprijed je osuđen na propast." - Krleža
rossi79 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2012., 18:28   #4
moj otac je uvijek grubo s nama razgovarao. što je stariji to ima manje živaca, to se više dere i vrijeđa ako nije sve po njegovom. što da kaže, nije on loša osoba ali da je teško s njim kao roditeljem i (pretpostavljam) mojoj majci s njim kao mužem, jest. misli sve najbolje ali način na koji to izražava mu je.. u kurcu

međutim još lošija stvar je što sam ja u osamnaest godina života s njim usvojila jedan strašno agresivan ton kad govorim, bilo koje sastavljanje više od tri i pol rečenice u mojoj izvedbi zvuči kao napad. i još se k tome derem, a ne registriram uopće da se derem. moj muž također, jedino što se on ne dere toliko često, i toliko puta plane svađa uporavo jer nam se onaj drugi obraća tim tonom koji, naravno, raspizdi i drugu osobu bez obzira o kakvoj je nebitnoj gluposti riječ, pa se posvađamo zbog gluposti. a najtužnije je, kad sam otišla od doma, obećala sam si da neću tako.

i moje dijete živi s nas dvoje takvih, i sluša i upija, a ja ne znam kako to riješiti.. kako smiriti taj ton. trudim se, godinama se trudim, ali ne ide. ne čujem sebe samu dok ne vidim reakciju drugih, a i onda to traje par minuta i opet se moja dikcija vrati na staro deranje. naravno da ne psujem i ne vrijeđam svoje dijete, ne derem se na njega - ali čuje naše razgovore s drugima a ponekad kad me i bebi iznervira i isfrustrira, i čuje frustraciju u mom tonu i premda sadržajem nisu to ružne riječi i nisu mišljena kao deranje, svejedno vjerojatno zvuči tako.. puno grublje nego što bi trebalo. ne znam uopće kome se obratiti za pomoć tu, psihijaru, psihologu? ili fonetičaru, logopedu, otorinolaringologu? nekome stotom?
__________________

moj mali mačić
anonymous_13 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 01:21   #5
Desi se da zagalamim na djecu,itekako,ali da ih vrijedjam i psujem-nikad.
I inace tako-psovkama i uvredama- sa nikim ne komuniciram,pa kud bih sa vlastitom djecom.

Muz isto tako.

Nekad im,istina, zna reci "Sta ste to napravili,jebem vam oca u'vr guzice",ali valjda to ne spada u vrijedjanja i psovanja djece,jer im je oboma smjesno kako tata sam sebe psuje.
Aruena is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 07:33   #6
Quote:
Aruena kaže: Pogledaj post
Desi se da zagalamim na djecu,itekako,ali da ih vrijedjam i psujem-nikad.
I inace tako-psovkama i uvredama- sa nikim ne komuniciram,pa kud bih sa vlastitom djecom.

Muz isto tako.

Nekad im,istina, zna reci "Sta ste to napravili,jebem vam oca u'vr guzice",ali valjda to ne spada u vrijedjanja i psovanja djece,jer im je oboma smjesno kako tata sam sebe psuje.


e da
ja sam mojoj deci rekla> jebem vam mater
i samo ja imam pravo da vam psujem mater,jel jasno_
__________________
that was just a dream
Maca Micko is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 08:25   #7
Kad nesto po stoti put objasnjavam balavici, obavezna mi je postapalica "jebo te patak". Iz nekog razloga balavici je to urnebesno zabavno.

Nekad sam u zajebanciji znala reci "jebem ti mater", ali sam onda iza ledja cula dragog kako zlocesto mumlja "i ja, i ja..." pa sam se odvikla prije nego sto me pocne ispitivati o cemu to tata...

Inace znam dici glas, imam prilicno eksplozivnu narav, ali samo vicem. Nikada ne vrijedjam kad sam ljuta. A i imam obicaj ispricati se klinki kad pretjeram, ona vec ima i odgovor: ma nema veze, znam, opet su te rastimali tvoji zlocesti sefovi...
__________________
Hazen: "Kad vola stavis u palacu, ne postane on kralj nego palaca postane stala".
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 08:30   #8
moram priznati(mada nije pozitivno) da me to ne iznenadjuje, niti je to neshto novo IMHO...

evo ovdje oni sami raspravljaju kako to izgleda kad se roditelji verbalno izivljavaju uvredama i psovkama... https://www.forum.hr/showthread.php?t=242442


ja sam odrasla u iznimno psovachkom okruzenju i verbalno agresivnom...a nije bilo nishta bolje niti u okolini. Zato velim to meni nije nishta novo...moze biti samo bolje ili gore.

Zato mi je drago sto su i ovdje na forumu uveli pravila prije nekoliko godina.


Ono sto je tuzno, sto se nakon nekog vremena cini se, klinci pomire sa uvredama i pogrdnim nazivima.Sto to cini njihovom samopuzdanju samo Bog zna...
__________________
And you will keep me safe, and you will keep me close, and rain will make the flowers grow.
happygoose is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 09:16   #9
Ma ne znam, lako jos za psovanje i svadje ako je to samo to. Neke su familije takve, glasne i eksplozivne, i ako je to samo na povrsini, ako tako izrazavaju trenutno nezadovoljstvo i za 1 minutu je sve ok, onda ne smatram to necim groznim. Nije moj stil, ali bio je od moje mame i nisam uopce traumatizirana niti sam tada bila pogodjena njenim deranjem
Ali ono na sto je mene asocirao naslov je druga stvar. Redovno po cesti, po ducanima, posvuda zapravo cujem roditelje kako uzasno hladno, otresiito, nezainteresirano i nadrkano odgovaraju djeci na pitanja i opcenito vode s djecom konverzaciju na grozan nacin.
Meni ozbiljno znaju suze doc na oci nekad kad to cujem. Pogotovo kad vidim lica toj djeci nakon takivh odgovora.
I sve znam, da su roditelji umorni, pod stresom, nemaju novaca, imaju tonu problema.... sve znam.
Ali ipak mi nema za to opravdanja.
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 10:17   #10
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
....Redovno po cesti, po ducanima, posvuda zapravo cujem roditelje kako uzasno hladno, otresiito, nezainteresirano i nadrkano odgovaraju djeci na pitanja i opcenito vode s djecom konverzaciju na grozan nacin.
Meni ozbiljno znaju suze doc na oci nekad kad to cujem. Pogotovo kad vidim lica toj djeci nakon takivh odgovora.
I sve znam, da su roditelji umorni, pod stresom, nemaju novaca, imaju tonu problema.... sve znam.
Ali ipak mi nema za to opravdanja.
je baš ovih dana o ovome razmišljam potaknuta izjavom jednog dragog kolege, divnog čovjeka iz sarajeva. živio je u zagrebu nekih godinu dana, radi posla, nakon toga je (jer mu nije odobren premještaj u sarajevo) dao otkaz i vratio se u sarajevo. razlog je bio taj "što ga napetost, ljutnja, nervoza i depresija na licima kolega, zagrepčana, ljudi koji ga okružuju, ubijaju i ne može to više izdržati". nije nikakva uvreda zagrepčanima, ali zaista, kad razmislim, to je stvarno stanje ne samo u zagrebu, nego i u drugim gradovima u hrvatskoj. mislim da smo generalno užasno nezadovoljni i to se odražava na našim licima, i na našem ponašanju prema svima, a najviše prema onima koji su nam najbliži - naša djeca, roditelji, supružnici. zašto? nemamo novaca - u sarajevu ih imaju još manje, ali oni zrače pozitivom, pod stresom smo - francuzi (npr.) su isto, ali i oni su jako pozitivni i ljubazni jedni prema drugima... ne znam, ne razumijem, a i sama sam dio te tmurne mase.

slažem se sa summer, i meni je jednako loš nezainteresiran i hladan ton razgovora s djecom, kao i sama uvreda.
ZubaTruba is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 10:34   #11
Quote:
ZubaTruba kaže: Pogledaj post
je baš ovih dana o ovome razmišljam potaknuta izjavom jednog dragog kolege, divnog čovjeka iz sarajeva. živio je u zagrebu nekih godinu dana, radi posla, nakon toga je (jer mu nije odobren premještaj u sarajevo) dao otkaz i vratio se u sarajevo. razlog je bio taj "što ga napetost, ljutnja, nervoza i depresija na licima kolega, zagrepčana, ljudi koji ga okružuju, ubijaju i ne može to više izdržati". nije nikakva uvreda zagrepčanima, ali zaista, kad razmislim, to je stvarno stanje ne samo u zagrebu, nego i u drugim gradovima u hrvatskoj. mislim da smo generalno užasno nezadovoljni i to se odražava na našim licima, i na našem ponašanju prema svima, a najviše prema onima koji su nam najbliži - naša djeca, roditelji, supružnici. zašto? nemamo novaca - u sarajevu ih imaju još manje, ali oni zrače pozitivom, pod stresom smo - francuzi (npr.) su isto, ali i oni su jako pozitivni i ljubazni jedni prema drugima... ne znam, ne razumijem, a i sama sam dio te tmurne mase.

slažem se sa summer, i meni je jednako loš nezainteresiran i hladan ton razgovora s djecom, kao i sama uvreda.
ma sve ovo stoji, pogotovo boldano. i činjenica je da su ljudi u manjim sredinama zadovoljniji. zašto? kako? ne znam.. ali ja sama sebe pitam kako da ja budem zadovoljna? s čim? ok, imam obitelj, dijete i muža, svi smo manje više zdravi. i to je velika stvar. ali zapravo nisam imala kad uživati u svojoj obitelji. radila sam do prije 3 mjeseca nekad i po 9 -10 sati na dan. nekad davno me to ispunjavalo i nije mi smetalo jer nisam imala dijete, ali danas to nije za mene. zato sam dala otkaz na poslu iz snova i radim pola radnog vremena, često od doma. samo kako bih bila što više s djetetom i uživala u prvim najvažnijim godinama njegovog života. nemojte me krivo shvatiti, obožavam ulogu majke i sina volim više od svega na svijetu, ali da me u potpunosti ispunjava uloga majke i domaćice onda bih do sad imala četvero djece, a prvo ne bih rodila mjesec dana prije 30. rođendana. ali ja osobno ne mogu sve hendlati i na kraju dana s osmjehom leći u krevet. negdje mora postojati kompromis. ja sam svoj napravila. ne mogu se nositi s onim što poslodavci od nas u današnje vrijeme očekuju i kvalitetno odgajati dijete. jednostavno ne mogu. jednog dana kad malac poraste opet ću se vratiti i u poslovnom smislu, ali ja to danas ne mogu hendlati uspješno. netko moju odluku neće nikad razumijeti, netko drugi hoće... ali kako mi novac nije na prvom mjestu jer imam od čega živjeti bez obzira radila ja ili ne donijela sam ovu odluku gdje sam svoju profesionalnu stranu ostavila za neka druga vremena, vremena kad me moje dijete neće toliko trebati... netko će sad pitati gdje je tata u svemu tome? tu je i aktivno sudjeluje u odgoju, ali se ipak malo više brine o financijskom situaciji u obitelji pa ne može sudjelovati baš u svemu, ali pomaže maksimalno koliko može. i da, nemam kome ostaviti dijete jer moji roditelji rade, a muževi su jako jako daleko...
__________________
"Ljudska je glupost institucionalizirana i poticana od društva, a svaki oblik borbe protiv nje unaprijed je osuđen na propast." - Krleža
rossi79 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 10:40   #12
Moja mama je imala taj divljački pristup razgovoru s nama. Znala nas je svakakvim pogrdnim imenima zvati (krava, kopile, kobila, kučka...). I kad god bi se ohladila ako joj se to slučajno spomenulo, ona bi se strašno naljutila; da svi svašta kažu kad su ljuti, da se ona toliko žrtvuje za nas i svega odriče a mi joj se usudimo prigovoriti... I na kraju smo se još morali ispričavati što smo to spomenuli.
Neke počne frkati u trbuhu kad idu na razgovor sa šefom ili na ispit, a meni je mučno i potjer ne doslovno na WC kad znam da trebam ići kod svojih. Jer, sad kad smo se i sestra i ja odselile, mama se ponaša kao da smo joj neke frendice došle u posjet i prenemaže se. I muka mi je od toga. I imam užasnu grižnju savjesti što imam takav stav prema vlastitoj majci...
Može ona pričati što god hoće, ali i mene i sestru su ti njeni ispadi užasno vrijeđali, i te neke milozvučne nadimke joj nikad nećemo zaboraviti.
Ja sam naslijedila, nažalost, maminu eksplozivnu narav, ali se obuzdavam maksimalno pred djetetom. I koliko god da sam na nekog bila ljuta, bio odrastao ili dijete, pogrdnim nazivima nikog nisam nazvala. Vjerojatno pretjerujem, ali ja nikad za osobu ne koristim nazive "debela" i "ružna". To sam pak trpila od suučenika u osnovnoj školi.
__________________
G 7.3.2010.; :angel: 04/2013; M 11.10.2014.
Srećica
Sephray is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 10:45   #13
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
Redovno po cesti, po ducanima, posvuda zapravo cujem roditelje kako uzasno hladno, otresiito, nezainteresirano i nadrkano odgovaraju djeci na pitanja i opcenito vode s djecom konverzaciju na grozan nacin.
Ovo i ja primjećujem. Ne samo da grozno razgovaraju s njima već imaju i taj otresit govor tijela. Npr. dijete zastane na cesti jer ga je nešto zainteresiralo, a majka ga nadrkano povuče za ruku da dijete skoro izgubi ravnotežu.

Inače, malca nisam nikad psovala, čak ni kad me budio 20x noću. Ali zna mi se dogoditi da promrmljam sebi u bradu nešto tipa "a u pičku materinu" kad napravi nešto. Obično se nakon toga počnem smijati. Tipa sinoć, kad sam ga našla kako sustavno boja pod u hodniku s crnom bojicom sav sretan i ozaren.

Recimo, muž je dosta glasan i eksplozivan. Ali on je takav i kad je sretan i kad je ljut i tu ne vidim problem. Mali će to vjerojatno prihvatiti kao dio njegovog karaktera.

Ne sviđa mi se ni kad roditelji nazivaju djecu nepriličnim imenima u bilo kakvim situacijama. Imam poznanicu koja klincima stalno govori majmune, glupane, debilu i kad je ljuta na njih i kad je dobro raspoložena.
no_nic is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 10:56   #14
kod nas se iz stana ispod svako malo čuje " **** (ime djeteta od 22 mjeseca) pička ti materina", nakon čega često uslijedi udarac i onda plač djeteta.
ja sam za sebe mislila da sam živac dok nisam upoznala susjedu ispod. baš je kompletno nenormalna.
malom dijeli sve i svašta, čim napravi bilo što a da njoj nije po volji, ide dernjava, psovanje, udaranje, razno.
zanimljivost je da su na toj trudnoći radili nekoliko godina.

a i svašta drugo vidim oko sebe. od tog povlačenja djece, prijetnji udarcima, psovanja, deranja...
ja sam nervozniji tip, razne me stvari izbace iz takta, ali nikad mali.
pretpostavljam da se jednostavno radi o tome što dio ljudi ima strpljenja prema manjima i slabijima od sebe, a drugima su oni poligon za izbacivanje frustracija, dok će prema onima koji ih zaista tlače biti mirni i ponizni.
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
miss daisy is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 11:15   #15
ma meni cak ni to nazivanje imenima zivotinja nije problem samo po sebi, ako iza toga ne stoji omalovazavanje.
ton je vazan, i namjera, i situacija.


a i ovo kaj no nic kaze, taj otresit govor tijela uz djecu, i to se progresivno pogorsava sto su djeca starija zapravo.
jos naidjem na njeznost prema bebama u kolicima, ili onima tek prohodalima, ali sto su stariji to je ponasanje gore. I ton kojima im se obraca, i govor tijela i sve.
ko da im idu na k nevjerojatno i samo se cekaju maknuti od njih.
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 11:58   #16
I ja mislim da nije problem u nazivanju djeteta imenima, nego o tonu, govoru tjela i namjeri. Ja sam moju do nedavno zvala "moja koza", a sve zbog zajebancije oko prebolitih vodenih kozica (u vrticu su svi to zvali samo koze), a sada je momentalno moj monstrum (upuceniji pogadjaju: opsjednuta je sa Monster High... ). Mogu samo misliti kako to moze zvucati nekome sa strane, a tko nije u toku najnoviih djecijih trendova.
__________________
Hazen: "Kad vola stavis u palacu, ne postane on kralj nego palaca postane stala".
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 12:03   #17
Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post
I ja mislim da nije problem u nazivanju djeteta imenima, nego o tonu, govoru tjela i namjeri. Ja sam moju do nedavno zvala "moja koza", a sve zbog zajebancije oko prebolitih vodenih kozica (u vrticu su svi to zvali samo koze), a sada je momentalno moj monstrum (upuceniji pogadjaju: opsjednuta je sa Monster High... ). Mogu samo misliti kako to moze zvucati nekome sa strane, a tko nije u toku najnoviih djecijih trendova.
i ja svojem kažem mali magarac kad me zafrkava. nije iz nikakvog crtića nego su magarci uvijek bili sinonim za tvrdoglavost, a moj kad za nešto zapne nema kraja. i nekako me ta njegova karakteristika uvijek podsjećala na magarca. ali to nisu pogrdna imena već imena koja djeci dajemo od milja. a nebitno je što o tome misli okolina. to je barem moje mišljene...
__________________
"Ljudska je glupost institucionalizirana i poticana od društva, a svaki oblik borbe protiv nje unaprijed je osuđen na propast." - Krleža
rossi79 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 12:18   #18
da, govor tijela, stav, ton, sve skupa zna biti puno teže od samih riječi. slažem se da su nam slabiji često puta sasvim nezasluženo ispušni ventil za naše unutarnje frustracije. grozno je to što se ispuhujemo na njima nesvjesno, nenamjerno. ne mislim da je takvo ponašanje rezervirano samo za loše roditelje i ljude, nego i za nezadovoljne i umorne.

Quote:
rossi79 kaže: Pogledaj post
...ali ja sama sebe pitam kako da ja budem zadovoljna? s čim...
evo upravo o ovome govorim. osjećam se baš kao ti. i osjećam krivnju zašto se tako osjećam... kažeš da imaš zdravo dijete, vi ste zdravi, imaš dovoljno novaca za normalan život. voliš biti majka, supruga. rodila si isto kao i ja, mjesec dana prije 30. imala vremena da izgradiš nekakvu recimo karijeru. ostavila je zbog obitelji i sad radiš manje. i ja isto tako, sve isto. sve smo si same izabrale i posložile kako smo htjele. i onda nemamo zašto biti zadovoljne... ajmo reći zašto smo nezadovoljne... opet ne znam. mislim da se tu u našim glavama događa neki krivi spoj. jer kad sam radila posao koji volim po 12 sati dnevno, zarađivala više, bila slobodna od svih obveza - isto sam bila nezadovoljna jer sam htjela nešto drugo. sad imam drugo, a želim ono prvo. trenutno mislim da sam se takva rodila jednostavno, i uvijek ću biti takva bez obzira na životnu situaciju. i takve su uglavnom moje prijateljice, ljudi moje dobi koje poznajem. svi hoće nešto drugo.... uf, skrenula sam daleko s teme - ali evo to je suština, mislim, kad smo nesretni i tužni i kad mislimo kako je naš život čista katastrofa - zaista mali odmak od željenog ponašanja naše djece lako uzrokuje ponašanje kojeg se kasnije sramimo
imam grižnju savjesti zbog svog nezadovoljstva kad čitam kako mali od maslinice ima dijabetes, od muflončić hemofiliju, koliko njih s downom, ribež (ako sam dobro zapamtila) slabo vidi, kako više njih moli da im se poklone kinderbeti, cipelice, pelene, sve akcije od šatori, svi očevi koji ne plaćaju alimentaciju... znam da to što je nekome lošije ne znači da je meni dobro, ali možda ipak valja razmišljati na ovom tragu...
ZubaTruba is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 12:54   #19
Quote:
Maca Micko kaže: Pogledaj post
ma ko će priznati da psuje decu?

Pod psovanjem često se ni ne zamišlja uporaba pravih psovki,već više galama i ton..
No zašto ljudi ne bi priznali(a vidiš da su i drugi uočili što i ja)osobito ovdje anonimno,da ne razgovaraju uvijek sa svojom djecom,onako kako bi možda i željeli,za što postoji niz uzroka,što znači da i sami osječaju da to možda ne bi trebali činiti...
__________________
Kamo vodi plovidba ne ovisi o tome kamo puše vjetar, već kako su postavljena jedra.

Stara njemačka uzrečica
VeronikaN is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2012., 14:47   #20
Ja sam osoba koja podosta psuje
Mislim u općem smislu - nikome direktno.
Ima psovki koji ni u ludilu ne bi upotrijebila a ima ih koje su mi već poštapalica - hebi ga
Eto, to je dokaz- ovo gore
Imam kći od 8 godina i stvarno ne mogu zamisliti da na taj način razgovaram s njom.
Moji prijatelji kažu da ja imam lako odgojivo dijete i da blago meni jer nismo u istoj situaciji.
Ja baš ne bi tako rekla.
Ok, ima nešto u temperamentu, genetici ali dijete raste kako ga odgajaš.
Imam poznanike koji jako psuju baš djecu, koju doslovno mlate i nikakvu promjenu ja tu ne vidim - što se tiče ponašanja djece.
Samo su otupili na psovke i batine. Grozno.
Ribež is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:19.