Odgovaram na pitanja i glumim frajera II

[Legion]

Američka povijest mi je skoro pa totalna nepoznanica-ustvari, o tome znam više-manje ko i svaki građanin gledajuči američke filmove i sl.
Doduše-imam jednu zanimljivu knjigu: Opet jaše Ku-Klux-Klan u kojoj ima rijeći i o oslobođenju crnaca te pojedinim pravnim normama koje su Južne države donosile da crnce i dalje ostave u podređenom položaju. Ako ti to treba mogu pogledat pa nekaj opširnije napisat?

[MegaS]

Legion kaže:
Američka povijest mi je skoro pa totalna nepoznanica-ustvari, o tome znam više-manje ko i svaki građanin gledajuči američke filmove i sl.
Doduše-imam jednu zanimljivu knjigu: Opet jaše Ku-Klux-Klan u kojoj ima rijeći i o oslobođenju crnaca te pojedinim pravnim normama koje su Južne države donosile da crnce i dalje ostave u podređenom položaju. Ako ti to treba mogu pogledat pa nekaj opširnije napisat?

Aj molin te ako ti nije naporno...

Daj šta daš'

[gabal]

LURKERI , uključite se u glasanje za najbolji topic, najbolji post i najboljeg forumaša na FORUM AWARDS 2003 .

Svi znamo koji topic je najbolji topic ali učinite malo glasanje zanimljivijim glasanjem za svoj najdraži post a ako želite, možete predložiti i neku posebnu nagradu.

Nominiranje uskoro završava - požurite se!

[loreta]

e ljudi ja vidim da ste vi ovdje pametni i puno znate o povijesti i to

ja imam jednu zamolbu

dali bi mi itko mogao napisati nesto o crncima u americi i njihovom osobodjenju iz ropstva i te stvari

treba mi to strasno

[MegaS]

loreta kaže:
e ljudi ja vidim da ste vi ovdje pametni i puno znate o povijesti i to

ja imam jednu zamolbu

dali bi mi itko mogao napisati nesto o crncima u americi i njihovom osobodjenju iz ropstva i te stvari

treba mi to strasno

Bude Lee ujutro, zamolio sam ga...

[Monahan]

Dobro jutro "frajeri". Evo mene ponovo nakon uspješnog G.O.-a. Vidim da se niste baš "pretrgli" ali ipak su bili praznici pa vam je sve oprošteno .

Evo i mali prilog. Kad je bila rasprava da li "boj bije svijetlo oružje ili srce u junaka" spomenuo sam Otta Cariusa. Sada evo nešto o jednom drugom Panzer "frajeru". Nije baš vozio Panzere ali pročitajte. Mislim da on dokazuje da boj bije srce u junaka.

Hans-Ulrich Rudel

Hans-Ulrich Rudel ne spada u klasične "Panzer frajere" iz jednostavnog razloga što je on bio "Štuka frajer" ali je bio specijaliziran za uništavanje "neprijateljskih oklopnih sredstava". Tijekom duge i uspješne karijere uništio je enormnu količinu neprijateljske opreme uključujući 519 ruskih tenkova.

1936. priključio se Luftwaffeu kao kadet. Kad je završio pilotsku školu tražio je dodatnu izobrazbu na "ponirućim bombarderima" ali je odbijen. Umjesto toga završio je obuku za izviđačke avione te je tijekom Poljske kampanje letio kao izviđač. U svibnju 1940 napokon mu je omogućeno usavršavanje na Ju-87 Štuka. Zapadnu kampanju je proveo u školi tako da je prvo ratno iskustvo imao u invaziji Krete ali ne u borbenim djelovanjima. Prvo "vatreno krštenje" imao je 23. lipnja tijekom početka operacije "Barbarosa" kada je za 18 sati izvršio četiri borbene akcije. Za to je odlikovan Željeznim križem prve klase.

23. rujna 1941 Rudelova eskadrila je napala elemente ruske Baltičke flote u Kronštatu (područje Lenjingrada). Tijekom napada Rudel je potopio bojni brod "Marat" sa 1000 kg teškom bombom pogotkom u skladište streljiva. Brod se raspolovio na pola. 24. prosinca 1941 letio je svoju 500-tu misiju i 30. prosinca odlikovan Njemačkim križem u zlatu. Nakon toga poslan je u Grac kao instruktor novih posada. U siječnju 1942 odlikovan je Viteškim križem, a u lipnju 1942 vratio se na Istočni front na osobni zahtjev. Bio je zapovjednik 1. eskadrile u sastavu 2. bombarderske grupe za vrijeme Staljingradske operacije. Često su ih slali u napade na ruske tenkove kada je shvatio da su te bombe neadekvatne za to.

10. veljače 1943 Rudel je letio svoju 1000-tu misiju i postao nacionalni heroj. Premješten je u novo oformljenu specijalnu jedinicu "Panzerjagdkommando Weiss" formiranu u Briansku koja je testirala nove Ju-87 D-3 Štuke specijalizirane za napad na tenkove. Štuka je bila naoružana s dva Rheinmetall-Borsing 37 mm flaka, 18 topova (montiranih pod krila) sa 6 redenika municije. Prototip je ispitan u napadu na desantne čamce na Crnom moru. U tri tjedna Rudel je uništio 70 čamaca. U ožujku 1943 tijekom tenkovske bitke kod Belgoroda uništio je svoj prvi tenk s ovim tipom aviona. Kasnije je Ju-87 D-3 preoblikovan u Ju-87 G-1. 14. travnja 1943 odlikovan je Hrastovim lišćem na Viteški križ. Satnik Rudel s eskadrilom od devet Ju-87 G-1 dodijeljen je kao podrška 3. SS diviziji "Totenkopf". Prvog dana operacije "Citadela" u prvom naletu Rudel je uništio četiri ruska tenka, a do kraja dana taj je broj narastao na 12. Zbog Rudelovih uspjeha formirane su eskadrile za uništavanje tenkova (Panzerstaffels).

Na svom iskustvu razvio je novi način napada na tenkove koji su ove eskadrile koristile. Tenkove se trebalo napadati odozada jer T-34 zbog hlađenja nije smio imati dodatno ojačanje odozada. Zanimljivo je da su zbog takvog napada avioni dolazili iz dubine neprijateljske pozadine što je bila prednost u slučaju obaranja jer su letjeli prema svojim linijama. 25. listopada 1943 odlikovan je Mačevima na svoj Viteški križ s hrastovim lišćem.

Početkom ožujka 1944 letio je svoju 1500-tu misiju te unaprijeđen u čin bojnika. Krajem ožujka tijekom misije Rudelovu eskadrilu je napala eskadrila Lavočkin La-5 lovaca. Jedna Štuka je oborena i sletjela. Rudel je odlučio sletjeti i spasiti prijatelje. Sletio je i pokupio posadu ali zbog meke zemlje nije mogao uzletjeti. Morali su bježati pješice prema njemačkim linijama. Morali su preplivati hladni Dnjestar i na kraju se spasio samo ranjeni Rudel. 29. ožujka zbog svoje hrabrosti odlikovan je najvišim njemačkim odlikovanjem Dijamantima na Viteški križ sa zlatnim hrastovim lišćem, mačevima.

U studenom 1944 kod Budimpešte ranjen je u but ali se vratio u službu samo par dana kasnije sa gipsom na nozi. Na Novu godinu 1945 odlikovan je Viteškim križem sa zlatnim hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima odlikovanjem koje se smišljeno samo za njega. U veljači 1945 ozbiljno je ranjen iznad Lebusa. Uspio je sletjeti ali su mu u bolnici morali amputirati desnu nogu. Premješten je u Berlin gdje su mu napravili umjetnu nogu te se vratio u svoju eskadrilu.

Zadnjih dana rata tada već pukovnik Rudel je zapovjedao s najstarijom i najpoznatijom grupom Štuka Schlachtgeschwader 2 Immelmann. Zadnjeg dana rata htio je sa svojom grupom izvesti samoubilački napad tipa Kamikaze ali su ga nadređeni odgovorili govoreći da će "trebati za poslije". 8. svibnja na dan kapitulacije nalazio se u Češkoj i zajedno s ostatkom grupe preletio u američku zonu i izbjegao rusko zarobljeništvo. Bio je ispitivan od strane Britanaca i Francuza te se vratio u Bavarsku u bolnicu. 1946 napustio je bolnicu i emigrirao u Argentinu. Umro je Njemačkoj 1982.


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili

[Legion]

Monahanu skidam kapu na trudu, ali već sam ja poprilično pisao o Old Hansu.
Jest da je bio totalni i nepatrovreni Nacista, (niko nije savršen) ali je isto tako bio i fighter za 5+

Nekaj o oslobođenju crnaca, ali, kak sam već rekao-toga i nema puno, bute dobili navećer ili najkasnije sutra ujutro. jebi ga, imam ispit za tjedan dana

[Legion]

Uostalom-Pošaljite PM Pattonu-on je stručnjak za Ameriku

[lappino]

Fakat, Rudel je bio pravi frajer (koliko ga god ja mrzio jer je palio ruske tenkove - srce mi se cijepa!). I ne mogu mu ništa osporiti, kao što mu ni Rusi ništa nisu mogli učiniti za vrijeme cijelog trajanja rata...samo mogu reći da bojni brod Marat, kojeg je potopio pogotkom bombe u municijsku komoru pramčane topovske kule glavnog kalibra, nije bio uništen jer je voda u Kronštadtu bila plitka, pa su Sovjeti u roku odmah osposobili preostali dio broda da i dalje vrši svoju glavnu dužnost - rokanje po Nijemcima pod Lenjingradom.
Tako da je u slučaju Marata Rudel samo smanjio njegovu borbenu učinkovitost za 25% (ionako je i prije bio tek plutajuća baterija...)

[Legion]

Ne zaboravimo tome dodati i dvije krstarice te razarać

[SunGöttin]

Legione- kad ce Chikatilo part 6 ?
imas li u rukavu jos kojega mass m.?

[Legion]

Na putu je bez brige.
Ovih dana- do vikenda 100%

Imam fakat posla

[Monahan]

Evo čitam nešto novo pa samo nešto kratko o jednom "j*****m frajeru" koji je stvarno bio faca. Okrutan ali faca. Ne znam je li neko već pisao o njemu.

Nego Imperatore jesi li ti nama živ .

Hernando Cortes

Hernando Cortes rođen je u Španjolskoj u Medelinu 1485. Roditelji su mu bili Martin Cortes de Monroya i Katalina Pizzaro Altamirano , pripadnici srednjeg plemstva ali ne baš dobrostojeći. Sa 14 godina poslali su ga ne studij prava u Salamancu ali se on vratio kući nakon dvije godine. Lutao je lukama Cadiza, Palosa, Sanlucaia i Sevilje. Želio je otići u novootkriveni svijet. Nakon neuspješnog pokušaja ukrcavanja na brodove koje je vodio Ovando, 1504 ukrcao se u ekspediciju pod vodstvom Quintera.

Cortes je pristao na otok Hispaniola gdje je boravio sedam godina kao vojnik i zemljoposjednik. Tu je upoznao španjolskog upravitelja Velasqueza koji mu je otkrio namjere napada na Kubu i njeno osvajanje. Njih dvojica s nevelikim snagama 1511 osvojili su Kubu. Nakon toga Cortes je postao upraviteljem Santiago de Cuba i oženio se Velasquezovom šogoricom.

1517 Cordova je doplovio do obala Jukatana gdje je smrtno ranjen, a preživjeli su se vratili na Kubu s pričom o naprednoj kulturi i bogatstvu ljudi s kojima su se sreli. Slijedeća ekspedicija, pod zapovjedništvom Grivijala, je doplovila do Meksika i donijela dokaze o postojećoj kulturi i narodu koji tu živi. Nakon Grivijalovog povratka Velasquez je odlučio poslati novu ekspediciju i odredio Cortesa za vođu. Ovaj je požurio s pripremama prije nego Velasquez promjeni mišljenje. Okupio je 11 brodova, 500 vojnika, 13 konja te nešto topova. Prvo su se usidrili na Trinidadu gdje je unajmio još vojnika i ukrcao dodatne konje. Nakon toga otplovio je u smjeru Meksika. Plovili su uz obalu Jukatana i iskrcali se u Meksiku u današnjoj državi Tabasco.

Tu su zarobili dosta Indijanaca uključujući mladu Actečku princezu kojoj je dao ime Marina. Ona mu je postala prevoditeljica i savjetnica. Kako lokalno stanovništvo nije bilo nešto naročito bogato, rekli su Cortesu da se veliko bogatstvo Astečke države nalazi dublje u unutrašnjosti. 21. travnja 1519 Cortes je uplovio blizu mjesta Veracruz. Da bi onemogućio povratak spalio je sve svoje brodove. Bez mogućnosti povratka startao je ekspediciju 16. kolovoza 1519. Kao dodatak Španjolcima bilo je još 40 ratnih poglavica plemena Cempoalan kao i 200 Indijanaca koji su vukli topove i nosili zalihe. Indijanci koji su navikli na toplu klimu na obali jako su patili od hladne planinske klime i kiše. Kad su došli do zemlje plemena Tlaxcalan Cortes je tražio prijateljstvo i slobodan prolaz njihove zemlje. Indijanci su odbili tako da su tijekom rujna španjolci morali voditi dosta krvavih bitaka s Tlaxcalan Indijancima. Španjolsko oružje i tehnika kao i Cortesova nemilosrdnost osigurali su im pobjede tako da je Cortes ponovo ponudio mir koji je prihvaćen. Tlaxcalanci su donijeli hranu, vodu i darove. 23. listopada 1519 Cortes je sa svojim ljudima ojačanim za oko 1000 Tlaxcalanskih ratnika krenuo u osvajanje Asteka i njihova vladara Montezume. Kako su prolazili kroz sela i gradove Indijanci su im pričali o Montezuminoj okrutnosti i bili su voljni pomoći u rušenju Montezume.

Skoro tri mjeseca trebalo je ekspediciji da dođe do glavnog grada Asteka. Cortes i ostali članovi ekspedicije bili su zadivljeni da su ugledali Tenochtitlan glavni grad Montezuminog kreljevstva. Grad je bio ljepši i bogatiji nego što su osvajači očekivali. Kad su došli Asteci su mislili da je Cortes Quetzalcoatal bog bijele boje kože iz Astečkih proročanstava, koji ih je po legendi naučio poljoprivredi, vladanju i čiji povratak mora biti proslavljen velikom ceremonijom.

U početku su Asteci ponudili španjolcima da uzmu zlata i dragulja koliko žele. Međutim nedugo zatim Montezuma i njegovi ljudi više nisu bili tako prijateljski raspoloženi. Zbog straha da ih Asteci ne zarobe i ubiju Cortes je zatvorio Montezumu u njegovu palaču. Dok je Cortes skupljao bogatstvo do njega je došla vijest da kod Veracruza pristala španjolska flota pod vodstvom Narvaeza, a po zapovijedi Velasqueza, čiji je zadatak bio da ga uhite zbog kako je rečeno neposlušnosti i izbjegavanja naredbi. Cortes je podijelio svoje snage te ostavio 200 vojnika u Tenochtitlanu dok je s ostatkom jurio natrag kroz džunglu da bi se suprostavio Narvaezu. Cortes je napao tijekom noći, zarobio Narvaeza a ostatak preživjelih nagovorio da mu se pridruže.

Kad se vratio u Tenochtitlan zatekao je svoje ljude u borbi s Astecima. Montezumu su kamenovali i ubili vlastiti ljudi. Godinu kasnije Cortes se vratio u Tenochtitlan i dva mjeseca vodio krvave bitke. 13. kolovoza 1521 Cortes je proglasio Astečku državu dijelom španjolske krune. Tada su ustanovili da blaga koje su ostavili za sobom više nema. Zatočio je novog vladara Cuauhtemoca koji je čak i pod mukama (stopala su mu polijevali vrelim uljem) tvrdio da je blago bačeno u jezero Texcoco. Cortes je poslao ronioce koji su pretražili dno jezea (valjda je plitko) ali ništa nije nađeno.

Osvajanje Tenochtitlana za Cortesa je bio samo početak osvajanja Novog svijeta. Kako je u srcu bio istraživač uvijek "gladan" za novim otkrićima. Međutim napori da se podigne Mexico city zadržali su ga u njegovoj blizini.

Cortes je bio čas u milosti čas u nemilosti kralja Karla V u čije ime je riskirao život. Uprkos otporu Velazqueza i Narvaeza kralj je imenovao Cortesa guvernerom, zapovjednikom i vrhovnim sucem Nove Španjolske 1522. Cortez je služio kao guverner tri godine. Bio je daleko najmoćniji čovjek Novog svijeta ali je ipak imao dosta neprijatelja, prvenstveno Velazqeza. Ovaj je bio ljubomoran na uspjeha mlađeg Cortesa i preko svojih agenata na dvoru uvjeravao kralja kako Cortes nije lojalan kruni. Drugi su ga optuživali za smrt njegove španjolske žene koja je umrla tajanstveno samo dva mjeseca nakon što je stigla u Mexico city. Ova opaka kombinacija starih neprijatelja dovela je i do Cortesovog pada.

Cortes je vodio još jednu ekspediciju u Honduras 1524. ali zbog gore navedenih optužbi iznesenih kralju ovaj je odlučio pozvati ga natrag u Španjolsku. U svibnju 1528 Cortes se vratio u Španjolsku nakon 24 godine provedene u Novom svijetu. Siromašnom dječaku iz Medellina priređen je veličanstven doček. Donio je veliku količinu zlata, srebra i dragulja. S njim su došle i poglavice domorodaca, nepoznate životinje, ptice kao i voće. Kako je putovao kroz gradove na svom putu do kralja tisuće Španjolaca ga je sačekivalo i pozdravljalo.

Konačno Cortes se sastao s španjolskim vladarem Karlom V. Ovaj je Cortesa proglasio markizom del Valle de Oaxaca i pridodao tituli velike posjede. Međutim kralj je odbio vratiti titulu guvernera Nove Španjolske. 1530 Cortes se vratio u Meksiko s novom bogatom ženom. Izgradio je novu palaču u Cuernavaci gdje je uzgajao stoku. I on kao i porodica su prosperirali.

Ali Cortes nije mogao dugo živjeti miran zemljoposjednički život. Poslao je nekoliko ekspedicija u donju Kaliforniju o svom trošku, a jednu je vodio i osobno. Ekspedicije su propale iz razni razloga ( brodolomi, pobune itd. ). Do 1539 Cortes je potrošio sav imetak i morao posuđivati novac.

Iduće godine vratio se u Španjolsku. Kako su Španjolci tražili nove i mlađe junake na Cortesa niko nije obraćao pažnju. Kralj je uporno odbijao primiti ga, a kad ga je konačno primio bio je to vrlo hladan i neljubazan doček.

1547 Cortes je odlučio vratiti se u Meksiko. Isplovio je ali kako je osjećao da mu je kraj blizu pristao je u malo mjesto pokraj Sevilje u Andaluziji. Tu je umro 2. prosinca 1547. Godinama kasnije tijelo mu je preneseno u Meksiko.

Hernando Cortes osvajač i uništavač veličanstvene civilizacije, okrutan bez pogovora, činio je sve to u "ime Španjolske krune". Iako je sve to činio u ime kršćanstva, osnovna misao je bila steći što više bogatstva osobno i za krunu u što kraćem vremenu. Da bi dostigao zadani cilj nije se ustručavao pobiti tisuće Indijanaca, a puno više ih učiniti robovima. Bio je fakat "j****i frajer".



Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili

[Legion]

Monahan-vrlo ugodno iznenađenje

Nisam baš nekaj puno našao o temi koja zanima Megaša i Loretu ali nekaj ipak imam.
Navedene stvari sam povadio iz knjige Opet jaše Ku-Klux-Klan, Brenden N. Bullow

Krajem rata, 1865 počeo je perid tzv rekonstrukcije. Crnci su oslobođeni ropstva 13. Amandmanom na Ustav SAD-a, koji se baš i nije poštovao.
Eto što o tome kaže izvještaj generala Carla Schurza, koji je na zahtjev predsjednika Johnsona otišao izviditi situaciju u Južnim državama.
Schurtz: «Plantažeri grubom silom zadržavaju na plantažama svoje bivše robove. Naoružane bande bijelaca patroliraju putevima i sve Crnce tjeraju na plantaže. Leševi crnaca nalaze se na glavnim i sporednim putevima i na poljima. U bolnicama postoje strašni dokazi o tome kako postupaju bivši robovlasnici. Bolnice su pune mladih muškaraca i žena crne boje kože s odrezanim ušima, polomljenim rebrima, s ranama od noževa ili bičeva. Niz takvih slučajeva imao sam prilike da vidim vlastitim očima. Sadašnji val terora zapljusnuo je mnoga područja Juga.»

Za vrijeme ropstva, vladao je donekle drugaćiji stav prema Crncima. Oni su bili bjelčeva pokretna imovina koju on nije uništavao, no nakon «oslobođenja» stvar se promijenila. Crnci su postali «ničija imovina» i njihovo ubojstvo nije značilo umanjivanje svoje ii tuđe imovine već je bilo i više nego efikasno sredstvo zastrašivanja i primoravanja crnaca da i dalje rade na plantažama u uvjetima koji se po ničemu nisu razlikovali od ropskih.
Npr. Jedan plantažer iz Sjeverne Karoline je 1865 imao 23 crnca koji su bili njegovi bivši robovi? Kaj se promjenilo u njihovom položaju? Nažalost ništa. I dalje su radili od zore do zalaska sunca, a nekad i duže. Jedino su imali odmor od jednog sata za vrijeme ručka. Radili su bez plaće naravno, a svaki neposluh kažnjavao se javnim bićevanjem.
Takvih, i siličnih slučajeva je bilo mali milion. U Yorktownu, država Virginia, crnci su radili čitavu godinu, a prvog siječnja, kad je došlo vrijeme isplate otjerali su ih s plantaža i rekli da odu Yenkeejima koji će ih isplatiti.
Genral V. Strong-član Biroa za oslobođenje robova izjavio je prvog sijećnja 1966: «Dvije trećine crnaca u onom dijelu države Texas koju sam ja posjetio, nisu primili ni jedan cent plaće od dana svog oslobođenja.
No ni to im nije bilo dista. Plantažeri su se počeli ujedinjavati i donjeli odluku da će svaki crnac koji napusti svog gospodara biti ubijen. U Virginiji su imali posebnu «foru». Crnce bi vezali za palce ruku i vješali tako da bi im palci nogu jedna dodirivali zemlju. U tom položaju bi ih držali se dok nebi pristali raditi za nametnutu plaću. Ta praksa čak je dobila i ime: «Finger contracts»

Nadalje-pojedine Južne države su donosile zakone po kojima su Crnci «nedostaojnog vladanja» mogli biti prodani u ropstvo. A opet u Virginiji su donjeli zakon koji je omogućavao prodaju crnaca u ropstvo zbog bilo kojeg razloga. Hvala Bogu, takvi zakoni nisu bili dugo na snazi. Konkretno u Vir. ga je ukinuo general Terry koji je komandirao federalnom vojskom.

No nikakve restrikcije nisu mogle stati na kraj prodaji crnaca u ropstvo. U Alabami su se dosjetili da kao posadu na brod uzimaju mahom crnce, onda bi otplovili na Kubu, gdje su ih prodavali u ropstvo. Za svakog crnca plaćalo se 500 dolara u zlatu.
Nadalje, pojavljivanje razno raznih kodeksa ili dekreta, kao što ću navesti, bila je gotovo uobičajena pojava na cijelom Jugu.
Iz Dekreta o upravljanju s nedavno oslobođenim Crncima na području samoupravnog grada Oppelusa, država Louisiana, 03. svibnja 1865.
Ni jednom crncu ili oslobođeniku nije dopušteno da se pojave u gradskom predjelu bez specijalne pismene dozvole svojih gospodara. Zabranjeno je crncima da se pojavljuju na ulicama grada poslije 22 sata, a u nedelju poslije 15 sati. Nadalje-zabranjeno im je da se bave bilo kakvom komercijalnom djelatnošču. Ni crnac ni oslobođenik ne mogu boraviti u području grada ukoliko nisu u stalnoj službi bijelog čovjeka ili bivšeg gospodara…..

Sve države su donosile ovakve i slične kodekse, pa je nakraju došlo do apsurda-oslobođeni rob je imao manje prava nego dok je bio rob. Nadalje tim kodeksima su onivani i posebni sudovi koji su imali za cilj da «discipliniraju» obojeno stanovništvo određenog teritorija.
Tzv. Crni kodeksi lišili su crnce prava na rad, na slobodu kretanja, na sudsku zaštitu i samozaštitu……

To sve skupa je išlo tako daleko da je «svaka riječ, gesta ili djelovanje Crnca koje nije bilo u skladu s dobrim ukusom izazivalo krivićni progon. Za takav prestup crnac je mogao biti oglobljen, a ako nije imao sredstava da plati glubu mogao je na neodređeno vrijeme biti baćen u uvjete stvarnog ropstva»
Ovakvi Kodeksi, često nazivani i KKK Kodeksi bili su flagrantna povreda 13. Amandmana Ustava, ali je tek akcija Biroa za oslobođenje robova onemogućila neki duži život tim zakonima.

Nadalje, valja spomenuti i sudsku vlast, koja je naravano bila sastavljene isključivo od bijelaca, a bilo je potpuno nezamislivo da bilo koji bijelac bude osuđen za bilo kakav zločin prema nekom crncu. Ako bi to ikada i došlo do suda.
Poznata parola Ku-Klux-Klana bila je: Najbolji policajac je Klanovac, najbolji Klanovac je policajac. Takva sudska praksa, barem kako tvrdi navedena knjiga, se u u mnogim Južnim državama zadržala sve do sredine 20 st, a npr. u Missisipiju i dalje.

[gabal]

Monahan

Prava tema za mene. Trenutno sam pretrpan obvezama za faks pa nikako da napišem nastavak Filipa (stvarno sam ga rastegnuo) ali časna frajerska , uskoro nastavljam.

[ADEX]

Monahan kaže:
Hernando Cortes osvajač i uništavač veličanstvene civilizacije, okrutan bez pogovora, činio je sve to u "ime Španjolske krune". Iako je sve to činio u ime kršćanstva, osnovna misao je bila steći što više bogatstva osobno i za krunu u što kraćem vremenu. Da bi dostigao zadani cilj nije se ustručavao pobiti tisuće Indijanaca, a puno više ih učiniti robovima. Bio je fakat "j****i frajer".



Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili

Samo da dodam da je Cortes imao veliku srecu sto je se citava ratna strategija Asteka zasnivala na tome da zarobljavaju ljude jer im se citava civilizacija zasnivala na roblju. Takvo im je i oruzje bilo nije bilo pravljeno za ubijanje.
U par borbi je i sam Cortes bio odsjecen nadmocnijim Astecima ali ono sto su oni propustili je bilo to da ga ubiju. Uvijek su isli na to da ga zarobe.
Iz njegovih dnevnika se moze i jako puno toga vidjeti kako su zivjeli Asteci.
Ono sto je mene zaprepastilo je bilo to da su majke dojile djecu tako da ih nisu smijeli uopce drzati nego samo dojkom. I imali su neke praznike koji su tjerali djecu da po pet dana stoje i ne spavaju.

Pojava konja i konjanika je takodje imala jako veliki utjecaj na Asteke.

Ima toga jos ali mi se neda sada pisati.

[ADEX]

lappino kaže:
U svezi glede Hitlera i Rusije...
Hitler je navodno preduhitrio Staljina samo za par tjedana...
jes` da je to revizionistička teorija koja se bazira na brojkama često izvučenim izvan konteksta, ali je npr. mene fakat ubila činjenica da su neki najbitniji momenti ruske ratne propagande prvog dijela rata nastali PRIJE njemačkog napada:
- ima najpoznatiji plakat - Domovina majka zove - printan je prije početka napada...(mirnodopska agitacija - ne vjerujem...)
- najpoznatija borbena pjesma - Ustaj, zemljo ogromna - (ježim se svaki put kad je čujem: "...ustaj na smrtni boj, sa fašističkom tamnom silom, prokletom hordom...") - napisana prije početka rata...
- gomile rusko - njemačkih rječnika sa frazama tipa "da li je voda zatrovana, đubre njemačko" printanih početkom 1941. itd...

Anyway, fakat, da su samo znali koliko (i kakvih) Rusija ima tenkova, morali bi sve zamisliti drugačije...

Oprostite sto ovako upadam.

Koliko ja znam, tek su kod Staljingrada rusi poceli da koriste parola u kojima se koristi "Majka Rusija", "Domovina" "nasa ognjista" i sl. Prije toga su koristili one klasicne partijske slogane i parole sto nije uopce utjecalo na moral. Cak su onda politicki komesari popustali i dozvoljavali da se pricaju stvari u rovovima za koje bi doma sigurno zaradili koju godinu u Gulagu. Pred kraj rata su onda opet stegnuli kais.

A to da su se fraze i parale stampale pocetkom 1941, ne znaci. Samo priprema za jedan od potencijalnih scenarija. Svaka vojska to radi.
Isto su ameri imali razlicita scenarija za osvajanja odredjenih drzava bliskog istoka za vrijeme naftne krize u sedamdesetim kada je OPEC zavrnuo cesme.

[ADEX]

Legion, neznam da li se o tome vec pricalo na ovih 125 stranica.
Zanima me, koliko ima istine u onim pricama o pokusajima antentata na Tita. Koliko se sjecam jedan je cak bio i na otoku Visu.

Ili u onoj kada je Staljinu poslao pisamce i islo je nesto kao:"Prestani slati svoje asasinatore, do sada si poslao dvojicu, ja kada budem slao ja cu poslati samo jednog." Tako nekako je islo.

[Legion]

O tome se nije pisalo, a ja osbno neznam nikakve detalje u svezi toga. Doduše-baš sam jučer nekaj čitao u Nacionalu o toj temi, navodno je bilo preko 50 pokušaja atntata na Drugara Tita, ali to sam samo preletio prije spavanja.
I mene to zanima i ako neko ima kakve detalnije informacije samo naprijed.

[SPQR]

Evo našao sam sajt gdje se spominje Marijan F. Kranjc i njegova knjiga "Urote i atentati na Tita."


http://www.vecernji-list.hr/2004/01/...ovanka-4n.html



Stoj mi dobro