Budizam

[nitko i ništa]

Fazlija kaže:

Nego, Nitko i Nista, mislio sam da bi nam mogao ti jednom objasniti kako je ono islo kod Kanta... stvar po sebi, sto li je ono bilo? Meni se to cini blisko buddhizmu. Sta kazes da nam odrzis jedne instrukcije iz Kanta kad uhvatis malo vremena?

Pa, imamo npr. ovaj topic na Filozofiji, ili ovaj, pa možeš/možete oživjeti stare teme, to podržavamo tamo.
Teško mi je sad olako uspoređivati Kanta i buddhizam, nisam dovoljno upoznat ni sa jednim ni drugim da bih se odvažio na takvo što. Ali, u svakom slučaju Kant ne spominje nikakvu mogućnost iskustva ''stvari po sebi'' - dok Buddha ipak valjda u nirvani ima, da tako kažem, izravni susret s njom. Za Kanta razdvojenost ''stvari po sebi'' i ''pojave'' ostaje vječna za svako moguće znanje.

[MAJSTOR Ivan]

crazy person kaže:

Ako se ne varam, takvo nešto ne postoji u suttapitaki.

Budi "fali pet da bi napravio shest", vele u Dalmaciji. Nespojivo je s odlucnom duhovnoscu nista ne znati o muci UNAZOCENOSTI. Banalni blefer.

Nije pak ni cudo zna li se da Buda patnju smjeshta u "nerazumijevanje" umjesto u
svjesnost po sebi. Takvo logicharenje ne usrodotocuje ucenika na sam sukus, to jest na jastvo bez samsarnih sadrzaja.

[crazy person]

MAJSTOR Ivan kaže:

Budi "fali pet da bi napravio shest", vele u Dalmaciji. Nespojivo je s odlucnom duhovnoscu nista ne znati o muci UNAZOCENOSTI. Banalni blefer.

Taj tvoj termin me podsjeća na ovo:

DN11 kaže:

Gdje voda i zemlja, vatra i vazduh nemaju oslonca?
Gdje dugo i kratko, sitno i krupno, lijepo i ružno,
gdje ime-i-lik (ili duh i tijelo) bivaju dokinuti bez ostatka?

Na to pitanje odgovor glasi:
Tamo gdje svijest nije usmjerena ni omeđena,
nego je potpuno odsutna,
tamo ni voda, ni zemlja, ni vatra, ni vazduh
nemaju oslonca,
tamo dugo i kratko, sitno i krupno, lepo i ružno,
tamo ime i lik bivaju dokinuti bez ostatka.
S prestankom svesti i to se sve dokida.

Nije pak ni cudo zna li se da Buda patnju smjeshta u "nerazumijevanje" umjesto u
svjesnost po sebi. Takvo logicharenje ne usrodotocuje ucenika na sam sukus, to jest na jastvo bez samsarnih sadrzaja.

Smješta je i u "nerazumijevanje" i u svjesnost samu po sebi, to je sasvim jasno kad se pročita malo Tipitaka? Te dvije tvrdnje su istoznačne.

Sad, ne bih sudio o metodama podučavanja vas prosvjetljenih, ali nekako mi se čini da i ti i Klokan radite prebrze zaključke. Ne znam, možda sam u krivu.

[MAJSTOR Ivan]

crazy person kaže:

Taj tvoj termin me podsjeća na ovo:

Gdje voda i zemlja, vatra i vazduh nemaju oslonca?
Gdje dugo i kratko, sitno i krupno, lijepo i ružno,
gdje ime-i-lik (ili duh i tijelo) bivaju dokinuti bez ostatka?

Na to pitanje odgovor glasi:
Tamo gdje svijest nije usmjerena ni omeđena,
nego je potpuno odsutna,
tamo ni voda, ni zemlja, ni vatra, ni vazduh
nemaju oslonca,
tamo dugo i kratko, sitno i krupno, lepo i ružno,
tamo ime i lik bivaju dokinuti bez ostatka.
S prestankom svesti i to se sve dokida.

Gdje i ucenik bez po muke razaznaje(?) sto ovo autor htjede reci, koliko li je tek onda uci njegovu prostije ovakvu nedodjijsku bajku sastaviti.

crazy person kaže:

Smješta je i u "nerazumijevanje" i u svjesnost samu po sebi, to je sasvim jasno kad se pročita malo Tipitaka? Te dvije tvrdnje su istoznačne.

Ne mogu se dvije kuche pod jedan krov staviti, potleushica i stozherna zgrada.
Ako su te tvrdnje "istoznachne" zashto Buda nigdje patnju UNAZOCENOSTI ne spominje?

crazy person kaže:

Sad, ne bih sudio o metodama podučavanja vas prosvjetljenih, ali nekako mi se čini da i ti i Klokan radite prebrze zaključke. Ne znam, možda sam u krivu.

Tridesetipet godinica duhovnosti je ozbiljni odsjecak osrednje trajucheg zivota, u MAJSTOR' Ivanovu slucaju.

[Fazlija]

nitko i ništa kaže:

Kant ne spominje nikakvu mogućnost iskustva ''stvari po sebi'' - dok Buddha ipak valjda u nirvani ima, da tako kažem, izravni susret s njom. Za Kanta razdvojenost ''stvari po sebi'' i ''pojave'' ostaje vječna za svako moguće znanje.

Sto bi bila stvar po sebi? Jel' to misljeno da svaka pojava ima svoju "stvar po sebi" ili se tu misli na neku opcu sustinu svih pojava? Pojava npr. stolice je ono sto dozivljavamo culima i vezemo za pojam "stolica", to je nas dozivljaj stolice. Sto bi bila stolica po sebi? Neki poseban dozivljaj stolice, ili apsoluta u totalitetu ne samo za stolicu, nego i za sve drugo?

Mislim da Buddha nije dijelio pojavu od sustine. Za njega su jednako stvarne sve pojave, samo su relativne (promjenjive i nesamostalne), kao i krajnja sustina koja je utrnutost (nirvana) tih svih pojedinacnih pojavnosti. Pojave su stvarne dok postoje u vremenu i prostoru. Buddha nikada nije naucavao da je svijet obmana i privid, kao npr. Shamkaracarya i mnogi drugi vedantinski filozofi. Stvarne su sastojnice (dharme, dhamme), stvarna je i njihova utrnutost (nirvana, nibbana). No, Buddha nije to puno tumacio i ulazio u detalje. Vise je takvo ucenja dao kao neki minimalni teorijski okvir, a za ostalo prioni u njegovanje sabranosti vlastite svijesti, pa uvidi sam.

Na tom tragu se nakon nekog vremena zacela i jedna od kasnijih hinayanskih skola sarva-asti-vada (nauka da sve postoji, da je sve stvarno). Neki je tumace i kao prelaznu skolu prema ucenju mahayane. Na tom istom tragu je nastala i skola madhyamaka (srednjeg puta) filozofa Nagarjune, koja je naucavala da izmedju pojava (samsara) i stvarnosti (nirvana) nema razlike. Stvarnost dozivljena kao mnostvo pojedinacnosti je vezanost (samsara), pojedinacnosti dozivljene kao cjelokupnost bitka je nirvana.

[MAJSTOR Ivan]

Fazlija kaže:

Stvarnost dozivljena kao mnostvo pojedinacnosti je vezanost (samsara), pojedinacnosti dozivljene kao cjelokupnost bitka je nirvana.

I iznova nigdje ni slovca o uzhasu POSTOJANJA.

[nitko i ništa]

Fazlija kaže:

Sto bi bila stvar po sebi? Jel' to misljeno da svaka pojava ima svoju "stvar po sebi" ili se tu misli na neku opcu sustinu svih pojava? Pojava npr. stolice je ono sto dozivljavamo culima i vezemo za pojam "stolica", to je nas dozivljaj stolice. Sto bi bila stolica po sebi? Neki poseban dozivljaj stolice, ili apsoluta u totalitetu ne samo za stolicu, nego i za sve drugo?

Sve što iskušavamo iskušavamo kao pojavu za nas - pa tako i upojedinjenost razdvojenih bića. Po Kantu je to naše iskustvo prožeto prethodnim uvjetima mogućeg iskustva za nas (prostor, vrijeme, uzročnost,...) - mi stvari ne možemo pojmiti izvan tih prethodnih uvjeta naše spoznaje. Kakve su one po sebi - jesu li upojedinjene, jesu li prostorne, jesu li uzročno povezane, jesu li vremenite... - to mi ne možemo pojmiti. To nepojmljivo ''po sebi'' je Ding an sich, noumenon. O njemu se nema što reći, osim da jest (jer svaka pojava je pojava nečega) i da je nespoznatljivo osim kao pojava.

Fazlija kaže:

Mislim da Buddha nije dijelio pojavu od sustine. Za njega su jednako stvarne sve pojave, samo su relativne (promjenjive i nesamostalne), kao i krajnja sustina koja je utrnutost (nirvana) tih svih pojedinacnih pojavnosti. Pojave su stvarne dok postoje u vremenu i prostoru.

U tom smislu su ta gledišta slična; jedino što, kao što rekoh, Kant ostaje u nespoznatljivosti toga noumenon (odnosno, pristupa mu kroz vjeru i kroz moralno postupanje - za znanje je ono nedostupno).

Buddha nikada nije naucavao da je svijet obmana i privid, kao npr. Shamkaracarya i mnogi drugi vedantinski filozofi.

Da, ne znam što s tom iluzijom... Čini mi se da je ''iluzija'' uvijek ''iluzija za drugoga'' - kako ja mogu doista vjerovati da sam ja u iluziji? Ako nešto spoznam kao iluziju time ta iluzija nestaje. Kako mogu suvislo reći ''ovo što ja mislim/vidim je iluzija''? Tad to ne bih mislio/vidio...

Na tom tragu se nakon nekog vremena zacela i jedna od kasnijih hinayanskih skola sarva-asti-vada (nauka da sve postoji, da je sve stvarno). Neki je tumace i kao prelaznu skolu prema ucenju mahayane. Na tom istom tragu je nastala i skola madhyamaka (srednjeg puta) filozofa Nagarjune, koja je naucavala da izmedju pojava (samsara) i stvarnosti (nirvana) nema razlike. Stvarnost dozivljena kao mnostvo pojedinacnosti je vezanost (samsara), pojedinacnosti dozivljene kao cjelokupnost bitka je nirvana.

Pa, to se i meni čini, da je sve stvarno. Čak i ono što kasnije spoznam da je zapravo privid - bilo je stvarno dok nije bilo spoznato kao privid.
Tako da ono što sad radim/vjerujem/percipiram ne može za mene istodobno biti iluzija.
Fenomenolozi su pokušali na taj način, i još uvijek se većina ljudi koji nastoje za komparacijom istočnih i zapadnih filosofija (s obje strane) poziva na ovako ili onako shvaćenu fenomenološku metodu.

[crazy person]

MAJSTOR Ivan kaže:

Gdje i ucenik bez po muke razaznaje(?)

Svjesnost bez 'znaka', bez karakteristike, bi bilo doslovno prema rječnicima.

Ne mogu se dvije kuche pod jedan krov staviti, potleushica i stozherna zgrada.
Ako su te tvrdnje "istoznachne" zashto Buda nigdje patnju UNAZOCENOSTI ne spominje?

A učenje o parinirvani (smrti probuđenog), četiri plemenite istine, tri karakteristike stvarnosti (patnja, ne-sebstvo, prolaznost), itd... Pa svugdje je.

[MAJSTOR Ivan]

crazy person kaže:

Svjesnost bez 'znaka', bez karakteristike, bi bilo doslovno prema rječnicima.

Hm, "svjesnost bez znaka" prije ce reci da u njoj nije ni patnje.
MAJSTOR Ivan pak govori o UZHASU postojanja, dakako, samo za probudjenog.

crazy person kaže:

A učenje o parinirvani (smrti probuđenog), četiri plemenite istine, tri karakteristike stvarnosti (patnja, ne-sebstvo, prolaznost), itd... Pa svugdje je.

Takva "smrt probudjenog" je LAZH. Inache ne bi MAJSTOROVU litaniju evo uzivao bas ti licno.

Buda uvid o jalovosti sebstva spram tvarnih i mentalnih pojava brzopleto poistovjecuje sa "smrcu probudjenog". To je dokaz dokle je stvarno zakoracio u sebe.

O tom "umiranju privida vazhnosti i znacaja sebstva" MAJSTOR Ivan je kazivao na svojoj Skoli
jednako rabeci izricaj "smrt".

Nakon spoznaje vlastite "jalovosti" ostaje medjutim zauvijek visjeti sam neumrljani "spoznajuci" - drugim rijecima SVJESNOST za sebe i po sebi. Nebitno je da je ispraznjena od zemaljskih i "mayanskih" sadrzaja.

[crazy person]

MAJSTOR Ivan kaže:

Hm, "svjesnost bez znaka" prije ce reci da u njoj nije ni patnje.
MAJSTOR Ivan pak govori o UZHASU postojanja, dakako, samo za probudjenog.

Pa ako stvarnost ima patnju kao karakteristiku, kako onda može bit bez patnje?

Buda uvid o jalovosti sebstva spram tvarnih i mentalnih pojava brzopleto poistovjecuje sa "smrcu probudjenog". To je dokaz dokle je stvarno zakoracio u sebe.

Mislim da se nismo razumjeli. Govori se o doslovnoj smrti. 'Jalovost' privida sebstva je prema Buddhi tek prvo buđenje.

[overklokan]

Fazlija kaže:

Mislim da Buddha nije dijelio pojavu od sustine. Za njega su jednako stvarne sve pojave, samo su relativne (promjenjive i nesamostalne), kao i krajnja sustina koja je utrnutost (nirvana) tih svih pojedinacnih pojavnosti. Pojave su stvarne dok postoje u vremenu i prostoru. Buddha nikada nije naucavao da je svijet obmana i privid, kao npr. Shamkaracarya i mnogi drugi vedantinski filozofi. Stvarne su sastojnice (dharme, dhamme), stvarna je i njihova utrnutost (nirvana, nibbana). No, Buddha nije to puno tumacio i ulazio u detalje. Vise je takvo ucenja dao kao neki minimalni teorijski okvir, a za ostalo prioni u njegovanje sabranosti vlastite svijesti, pa uvidi sam.

Na tom tragu se nakon nekog vremena zacela i jedna od kasnijih hinayanskih skola sarva-asti-vada (nauka da sve postoji, da je sve stvarno). Neki je tumace i kao prelaznu skolu prema ucenju mahayane. Na tom istom tragu je nastala i skola madhyamaka (srednjeg puta) filozofa Nagarjune, koja je naucavala da izmedju pojava (samsara) i stvarnosti (nirvana) nema razlike. Stvarnost dozivljena kao mnostvo pojedinacnosti je vezanost (samsara), pojedinacnosti dozivljene kao cjelokupnost bitka je nirvana.

Goran Bare i Plačenici - Put ka sreći

gdje je nestao čovjek
gdje se skrivao
iz vagona godina
na tračnice ispao
gleda gdje su znakovi
kojim putem krenuti
može li itko reći
gdje je put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami

[MAJSTOR Ivan]

crazy person kaže:

Pa ako stvarnost ima patnju kao karakteristiku, kako onda može bit bez patnje?

Ostavi izvanjsku "stvarnost", ta se lako iskupljuje.
Na "stvarnost" svjesnosti po sebi se usredotoci.

crazy person kaže:

Mislim da se nismo razumjeli. Govori se o doslovnoj smrti. 'Jalovost' privida sebstva je prema Buddhi tek prvo buđenje.

Da to tako i jest zasto onda Buda preskace MAJSTOR' Ivanovu spoznaju o UZASU UNAZOCENOSTI? I ne samo on?
Nije tako, znaci.

[sati]

Monasi, onoga sa pogrešnim razumevanjem dva sigurna odredišta čekaju: pakao ili životinjska materica.

Monasi, onoga sa ispravnim razumevanjem dva sigurna odredišta čekaju: svet bogova ili svet ljudi.

Buda, AN II.28-29

[otpadnik]

[QUOTE=MAJSTOR Ivan;12646919]Hm, "svjesnost bez znaka"


jasnoca je priroda praznine
misli su priroda uma
prirodno stanje je jedina prosvetljenost
sve ostalo su budalastine

zna ivan sta govori
nije potreban buda da bi se probudili
jer je i pre bude bilo buda

no, to je vec treci zamajac ucenja

[MAJSTOR Ivan]

Iz pakla k meni dolazite da kotac zivota i smrti ustavite zauvijek, o redovnici.

Oni koji probudjenosti pripisuju ushit i slast varaju vas. Kotac staje samo s ravnodushjem spram neba i zemlje.

Samsaru ustavlja prijegor sebstva i zhedj za konacnoscu.
Samo onaj koji je ochutio uzhas cistog postojanja probudjen je.

Statue vasih Buda su lazne, o redovnici. Onaj koji se raduje ischeznucu niti snatri, niti se smjeska.
Lice probudjenoga kamenije je od kamena.

MAJSTOR Ivan A.D 08.

[crazy person]

"Vidjevši opasnost u postojanju
I u postojanju koje traži ne-postojanje
Nisam priznao niti jedno postojanje,
Niti vezanje za bilo kakvo zadovoljstvo. "

Brahma-nimantanika MN49

[MAJSTOR Ivan]

crazy person kaže:

"Vidjevši opasnost u postojanju
I u postojanju koje traži ne-postojanje
Nisam priznao niti jedno postojanje,
Niti vezanje za bilo kakvo zadovoljstvo. "

Brahma-nimantanika MN49

O ho ho,ON nije "priznao", pazi, ON.

Koje je ovo umatanje neopstojece "slobodne volje" u oblandu jalove preuzetnosti. Lako li je s lazi biti gospodar "probudjenosti".

[crazy person]

Stvar konvencionalnog govora. Mislim da je poanta da je i težnja za ne-postojanjem opet postojanje.

[Dušan]

MAJSTOR Ivan kaže:

O ho ho,ON nije "priznao", pazi, ON.

Koje je ovo umatanje neopstojece "slobodne volje" u oblandu jalove preuzetnosti. Lako li je s lazi biti gospodar "probudjenosti".

Nija pravi TAO o kojem se može razgovarati - reče jedan mudrac.

Ili kako bi rekao duško dugouško: gdje um radi, tu tao bježi.

Um ga ne može uhvatiti, analizirati niti objasniti.

[overklokan]

https://www.forum.hr/showpost.php?p=1...1&postcount=13