Dokaz da Bog postoji/ne postoji - skupno

[prolaz-nick]

CroatianWarrior kaže:

veća inteligencija = veća razina svijesti = veća dimenzija

Nije jasno zašto bi baš inteligencija bila to distinktivno svojstvo, a ne recimo sonarna sposobnost koju imaju dupini. Kao ni uopće što bi točno bila ta inteligencija.

bića koja su uvišoj trećoj dimenziji moguće da koriste te metode, ali mi to ne možemo znati, jer su ta bića na višoj razini svijesti od naše.

Ne bi nužno slijedilo ni da su na višoj ni na nižoj. Jednostavno je moguće reći da imaju drukčije mehanizme komunikacije. Kao što je moguće je da bi mogli zapazit nešto o nama što mi ne možemo o njima, a mi nešto o njima što oni ne mogu o nama - što će reći da neka sposobnost u jednoj domeni ne povlači prevlast u svim domenama.

Kao što pitanje i dalje ostaje - zašto bi baš jezik bio to distinktivno svojstvo koje nas ne čini više životinjama, već samo životinjama koje imaju razum? Također, ako je jezik kriterij, a tvoja ontologija ne može dovoljno jasno razlučiti tko ima, a tko nema jezik, ne posjedujući za to empirijski provjerljive kriterije - dakle, epistemološki je ograničena - time je i njena eksplanatorna vrijednost u dobroj mjeri narušena.

Ne možeš ih ni vidjeti kad ih nisam iznio. Ali počeo sam pisati blog u kojem ću iznijeti svoju teoriju i dokaze za nju.

Pa vidio sam što si iznio, a to mi ne ulijeva povjerenje. Te svašta ljudi pišu danas, knjige i članci puni "dokaza" izdaju se na dnevnoj bazi, što ne mora ama baš ičim sloviti za njihovu ispravnost i logičku utemeljenost. No ono, ne daj se obesrabrit.

duše koje se nalaze u drugoj dimenziji rađaju se kao životinje, jer je razina svijesti tih duša jednaka razini svijesti tih životinja.
dakle što se tiče životinja, točna opcija je i 1. i 2.

Dakle, samim tim što se netko rodio kao životinja, trebao bi bit dokaz da je imao razinu svijesti duše na razini životinje. Međutim, to je dokaz samo onome koji pristaje na nužnu korelaciju bivanja životinjom i imanja određene razine svijesti, kao i onome tko uopće pristaje na taj dualitet svijesti i bića. Nijedno ne vidim utemeljenim i dokazanim. Da ne govorim da se takva teza ni s čim ne da falsificirati: to što je netko rođen kao životinja, automatski je dokaz da ima njoj prikladnu razinu svijesti, što nijedan praktičan eksperiment u principu ne može opovrgnuti. A što "teoriju" opet čini eksplanatorno praznom. Da bi se s njom moglo raditi i verificirati, trebalo bi se moći izolirati razinu svijesti, te eksperimentalno utvrditi je li moguće istu razinu svijesti instancirati kako u onome što ti nazivaš bićem druge, a tako i treće dimenzije - što bi bio koliko-toliko pouzdan dokaz za tvoju tvrdnju ukoliko se takvo što konzistentno pokazuje nemogućim. Međutim, o takvom čem ni riječi nema, čim ti tvrdnje ostaju na razini mutne metafizike.

inače, jesam te pito koje si religije?
pretpostavljam ateist?

Nemam baš neko izraženo religijsko, koliko filozofsko zaleđe. No ako baš želiš, agnostik. U vidu filozofskog zaleđa, skeptik-pragmatik.

[CroatianWarrior]

prolaz-nick kaže:

Nije jasno zašto bi baš inteligencija bila to distinktivno svojstvo, a ne recimo sonarna sposobnost koju imaju dupini. Kao ni uopće što bi točno bila ta inteligencija.

Sonarna sposobnost je dio inteligencije, dakle dupini kao takvi imaju veću inteligenciju od riba bez te sposobnosti. Samim time su i na većoj razini svijesti.

Ne bi nužno slijedilo ni da su na višoj ni na nižoj. Jednostavno je moguće reći da imaju drukčije mehanizme komunikacije. Kao što je moguće je da bi mogli zapazit nešto o nama što mi ne možemo o njima, a mi nešto o njima što oni ne mogu o nama - što će reći da neka sposobnost u jednoj domeni ne povlači prevlast u svim domenama.

Zapravo, više stanje svijesti se odražava time da bića koja su na višoj razini imaju neke sposobnosti koje nemaju bića na nizim razinama, kao što su govor kod ljudi.

Kao što pitanje i dalje ostaje - zašto bi baš jezik bio to distinktivno svojstvo koje nas ne čini više životinjama, već samo životinjama koje imaju razum? Također, ako je jezik kriterij, a tvoja ontologija ne može dovoljno jasno razlučiti tko ima, a tko nema jezik, ne posjedujući za to empirijski provjerljive kriterije - dakle, epistemološki je ograničena - time je i njena eksplanatorna vrijednost u dobroj mjeri narušena.

Osim jezika, postoje i druge stvari koje razlikuju čovjeka od životinja.
Sasvim se jasno može razlučiti tko ima jezik, a tko ne.

Pa vidio sam što si iznio, a to mi ne ulijeva povjerenje. Te svašta ljudi pišu danas, knjige i članci puni "dokaza" izdaju se na dnevnoj bazi, što ne mora ama baš ičim sloviti za njihovu ispravnost i logičku utemeljenost. No ono, ne daj se obesrabrit.

Neću, ne brini.

Dakle, samim tim što se netko rodio kao životinja, trebao bi bit dokaz da je imao razinu svijesti duše na razini životinje. Međutim, to je dokaz samo onome koji pristaje na nužnu korelaciju bivanja životinjom i imanja određene razine svijesti, kao i onome tko uopće pristaje na taj dualitet svijesti i bića. Nijedno ne vidim utemeljenim i dokazanim. Da ne govorim da se takva teza ni s čim ne da falsificirati: to što je netko rođen kao životinja, automatski je dokaz da ima njoj prikladnu razinu svijesti, što nijedan praktičan eksperiment u principu ne može opovrgnuti. A što "teoriju" opet čini eksplanatorno praznom. Da bi se s njom moglo raditi i verificirati, trebalo bi se moći izolirati razinu svijesti, te eksperimentalno utvrditi je li moguće istu razinu svijesti instancirati kako u onome što ti nazivaš bićem druge, a tako i treće dimenzije - što bi bio koliko-toliko pouzdan dokaz za tvoju tvrdnju ukoliko se takvo što konzistentno pokazuje nemogućim. Međutim, o takvom čem ni riječi nema, čim ti tvrdnje ostaju na razini mutne metafizike.

Ja samatram da je ta teorija sasvim utemeljena. Ta teorija govori o napretku duše. Ne može se čovjek u sljedećem životu roditi kao životinja, onda napredak duše ne bi imao smisla. Te sami život ne bi imao smisla također.

Nemam baš neko izraženo religijsko, koliko filozofsko zaleđe. No ako baš želiš, agnostik. U vidu filozofskog zaleđa, skeptik-pragmatik.

Agnostici su oni koji ne znaju. Iz tvojih postova, čini mi se da želiš uvjeriti svakoga da su njegove teorije krive, iako ni sam nemas neku svoju teoriju.

[prolaz-nick]

CroatianWarrior kaže:

Sonarna sposobnost je dio inteligencije, dakle dupini kao takvi imaju veću inteligenciju od riba bez te sposobnosti. Samim time su i na većoj razini svijesti.

Iz čeg slijedi da je sonarna sposobnost u ikakvoj vezi s inteligencijom? Što je zapravo još teže odgovoriti, time što nisi ičim ocrtao što bi točno bila inteligencija.

Zapravo, više stanje svijesti se odražava time da bića koja su na višoj razini imaju neke sposobnosti koje nemaju bića na nizim razinama, kao što su govor kod ljudi.

Pa onda su delfini viši od nas, jer imaju sonarne sposobnosti, a mi nemamo. Kao što je i šišmiš, koji ima sposobnost infracrvenog viđenja, a mi nemamo. Ili bakterije, koje imaju mogućnost asimilacije DNK strukture iz okoline u vlastitu strukturu, instantno mijenjajući dio vlastitog genetskog ustroja. Itd. Itd.

Poanta je u tome da nije jasno zašto bi posjedovanje nekog svojstva nužno impliciralo višu razinu svijesti, a još manje je jasnije zašto bi posjedovanje nekog svojstva impliciralo prevlast tog bića u svim mogućim domenama. Jer mi imamo neka svojstva koje imaju razne životinje, a razne životinje imaju svojstva koja nemamo mi. Što će reći da je promašeno iz jednog svojstva izvlačit zaključak na prevlast, pogotovo ako nije jasno zašto bi to svojstvo bilo toliko ključnije od svih ostalih.

Osim jezika, postoje i druge stvari koje razlikuju čovjeka od životinja.
Sasvim se jasno može razlučiti tko ima jezik, a tko ne.

Ne samo da postoje stvari koje razlikuju čovjeka od životinja, već i hrpetina stvari koje razlikuju životinje međusobno. Što ima zajedničko jedna papučica i lav, osim tog što ih mi svrstamo pod kategoriju životinja? Kako sam pitao prije, tko garantira da je kategorija životinja homogena, i da ne bismo mogli razviti niz drugih koje bi uzele specifičnost nijansi u obzir? A ako je tako, onda se tvoje kategoričko svrstavanje životinja u drugu dimenziju - čak i da pristanemo na takve termine - zasigurno čini dijelom proizvoljno. Jer "životinje" je nešto što bi se moglo konceptualizirati drugačije, iz čeg ne bi nužno slijedilo da zbog svojih specifičnosti SVE spadaju u drugu dimenziju.

I ne, ne vidim da se jasno može razlučiti tko ima jezik a tko ne, zbog razloga koje sam naveo, a ti ih nisi opovrgnuo, već si čak pristao na njih. Ponavljam: "bića bi u principu mogla imat sasvim razvijen jezik, no ne izražavat ga ljudskim načinom govora, već kako napisah, "telepatskim, gestikularnim ili kojim god već putem"." Dakle, sve što sam rekao o epistemološkoj ograničenosti i narušenoj eksplanatornoj vrijednosti i dalje stoji.

Ja samatram da je ta teorija sasvim utemeljena. Ta teorija govori o napretku duše. Ne može se čovjek u sljedećem životu roditi kao životinja, onda napredak duše ne bi imao smisla. Te sami život ne bi imao smisla također.

A čuj, svako svoga konja tjera. Teško da je to argumentom za išta. Upitno je zašto bi uopće trebala postojati duša, nadalje ako postoji duša, zašto bi ona trebala napredovati te čak da napreduje, zašto bi to napredovanje bilo smisleno, a ne sporadično. A najmanje je jasno zašto bi smisao života imao ikakve veze sa smislom napretka duše. Pragmatički nisam vođen ijednom od tih postavki, a mogu s dobrom sigurnošću reći da mi je život dovoljno smislen. Što će biti empirijsko opovrgavanje te tvoje teorijske postavke.

Agnostici su oni koji ne znaju. Iz tvojih postova, čini mi se da želiš uvjeriti svakoga da su njegove teorije krive, iako ni sam nemas neku svoju teoriju.

Agnosticizam, ili preciznije u mom slučaju skepticizam, upravo uključuje sučeljavanje jednog tipa teorija drugima, s ciljem uviđanja je li zbilja jedan tip teorija krajnje utemeljeniji od drugog tipa teorija. Pri tome, nisam primoran nužno potpisati ijednu korištenu teoriju - već samo baratati postavkama autora, nastojeć uvidjeti koliko one jesu ili nisu utemeljene - logički, dokazno ili koju god već epistemičku vrlinu imali u vidu. A što se njihove utemeljenosti i neutemeljenosti tiče, ako jednom budu uspostavljene, čini se sasvim svejednim imao ja svoju teoriju ili nemao.

Ujedno, skepticizam ne isključuje mogućnost pristajanja na neku teoriju, primjerice iz razloga jer se na temelju trenutne evidencije prikazuje najuvjerljivijom. Međutim, čini se da je uvijek moguće da se evidencija promijeni, i time invalidira uvjerljivost prethodnog zaključka. Što će reći da i nije stvar pristajanja uz određenu teoriju, koliko neisključivanja mogućnosti da ona nije krajnja, te da u principu uvijek ostaje vjerojatnost postavljanja stvari na drugačiji način, unutar nekog različitog, no također poduprtog konceptualnog okvira. Drugim riječima, stav je sljedeći: "Pojavljuje mi se da je X istinit, i zato trenutno pristajem na njega. No ne tvrdim da zbilja i jest krajnje istinit, i zato ostavljam mogućnost da stvari budu i drukčije."

Pragmatizam uskače u vidu odabira teorija temeljem procjene njihove korisnosti za ovu ili onu svrhu. Primjerice, recimo da imaš znanstvenika koji koristi neopažljivi entitet poput elektrona. Čini se nemogućim krajnje utvrditi postoji li u svijetu neovisno od nas takvo što kao elektron, jer ono što njime zahvaćamo možda nema veze s jednim, već kakvim god skupom entiteta, ili tek dijelom nekog procesa kojeg smo putem elektrona umjetno izdvojili u svrhe predviđanja i teoretskog sistematiziranja - ili pak nešto treće. Stvar otežava što se čini da se teorijski entiteti upravo konstituiraju unutar samih teorija, pa je upitno mogu li oni ikad bit precizna adekvacija stukture svijeta, koliko entiteti koji, čak i da zahvaćaju nešto neovisno o njih, i dalje ostaju prožeti konceptualnim aparatom jezika unutar kojeg se formiraju. Utoliko je možda primjerenije govoriti o teorijama kao modelima, a ne izravnim adekvacijama stvarnosti.

Međutim, vratimo li se elektronu, u znanstvenoj praksi se pokazuje da taj entitet, neovisno je li ili nije zbiljski postojeći, pokazuje određenu korisnost u sistematiziranju empirijskih pojava, kao i predviđanja koje je lakše ostvariti sa nego bez njega. Istim načinom ja smatram da to što ne mogu utvrdit krajnju ispravnost nečega, ne znači da ne mogu prihvaćat stvari na temelju moje procjene da se pokazuju korisne za postizanje ovog ili onog zadanog cilja.

[Ego]

Jao... ovaj je pobegel s alternative

[prolaz-nick]

Ego kaže:

Jao... ovaj je pobegel s alternative

Zato jer... ?

[red_shrike]

prolaz-nick kaže:

Zato jer... ?

Na alternativi se pišu teme gdje ljudi dokazuju svjetske urote reptila, bogove, kaos i ine stvari metodikom koju ovdje lik koristi. Ako odeš malo tamo vidjet češ.

[PETIT-BEURRE]

CroatianWarrior kaže:

zanimljivo. znaci da ja imam neznam kakvu teoriju, ti je ne bih prihvatio jer mi je 17 godina.
Takvi kao ti niti imaju neku svoju teoriju, niti znaju u što vjeruju.

Jeb'la te teorija, svaka druga ti je teorija, "ja imam teoriju, a ti nemas, a ako je i imas moja je bolja, tralalalala". Zasto bi ju uopce morao imati i zasto bi morao u nesto vjerovati? Da bi si umirio ovaj zivot nakon kojeg kad zavrsi nema N I S T A?
Gle, stvar je u tome da tebe pucaju filmovi. I to oni najgore vrste. Jebeno se postavljas svisoka i iz svake tvoje recenice puca tvoj jebeni ego i to je ono sto nervira, vec ti je netko napisao to. Spusti se na zemlju da te svi mogu bez nekog gadjenja citati. Da, citati, sve sto si napisao sam procitao (nije bitno jel se slazem ili ne) i vjerojatno cu i dalje citati, ali smiri dozivljaj. Iz tvojih postova izvire umisljenost i bahatost.

[PETIT-BEURRE]

CroatianWarrior kaže:

Ja sam prvi čovjek ikad koji je uspio geometrijski prikazat boga.I iz tog prikaza se vidi da imaju 4 velike ili 12 malih dimenzija. Ti bi i one male mogao podijeliti na nekoliko dijelova, ali to nema smisla.

Probaj stat na sve 4 i govoriti, sigurno će ti bit teže nego inače.

Životinje su u 2. dimenziji zato jer je njihova svijest na nivou 2. dimenzije. Duše razine svijesti iz druge dimenzije se rađaju kao životinje, jer je to jedini mogući način da egzistiraju u realnosti.

Ostala pitanja su preglupa, tako da nema potrebe ni odgovarat.

Jel shvacas sada post koji sam ti napisao ranije?
Ti tvrdis za sebe da si prvi covjek koji je uspio prikazati geometrijski Boga?
Ti to tvrdis!!!
A taj tvoj prikaz je izasao u kojem znanstvenom (ili bilo kojem drugom) casopisu?
Taj tvoj rad je potvrdio tko (od strane strucnjaka za to podrucje) dosad?
Gdje?
E, ajd ne seri, prestani drkati doma u kutu mracne sobe.
Ljudi se tu javljaju sa mozebitnim teorijama i lijepo se raspravlja, ti tvrdis i pljujes po drugima. Ti nekom kazes da su mu pitanja preglupa, a ljudi na ovom forumu imaju toliko dobre volje i strpljenja da s tobom ulaze u raspravu umjesto da te steraju u 3pm. Glupe.

Ti si uspio prikazati Boga?
Ti znas tajnu svemira?
Ti si taj "odabran"?

O majko mila

I opet ti nista neces shvatiti. Neces shvatiti da je problem u tebi i tvom bahatom stavu...

[Cefeja]

Toza kaže:

Dobro. Ajmo ovako. Pasteur je jednostavnim zakonom biogeneze dokazao da živo nastaje samo iz živog. Ako nešto mora biti vječno u svemiru, onda je to ili materija ili život (Bog). Ako je materija ili svemir vječan, onda nema života, ako je Bog kao davaoc života vječan, onda ga ima.

Miller i Oparin su dokazali nastanak živog iz neživog, tzv kemijsku revoluciju, tako da ta teza ne stoji.
Ja zastupam više onu da Boga jednostavno ne možemo spoznati, postoji nešto iznad nas ali mi nikad nećemo moći doći do toga jer prelazi naše granice, pa sve pokušavamo uklopiti u neke površne predodžbe.

[jeagerfan]

Pa daj reci vise svoju teoriju i podjeli sa nama svoje neosporne dokaze koje si spomenuo jedno 1513131032 puta.

Do tada ja samo vidim neciji ego na steroidima, a moguca je i ova varijanta

[urlator]

Cefeja kaže:

Miller i Oparin su dokazali nastanak živog iz neživog, tzv kemijsku revoluciju, tako da ta teza ne stoji.

šta "živo" je nastalo u milerovom eksperimentu?

[CroatianWarrior]

red_shrike kaže:

Na alternativi se pišu teme gdje ljudi dokazuju svjetske urote reptila, bogove, kaos i ine stvari metodikom koju ovdje lik koristi. Ako odeš malo tamo vidjet češ.

Sve što sam ja napisao je realno i nema veze s tim o čem ti pišeš.

Cefeja kaže:

Miller i Oparin su dokazali nastanak živog iz neživog, tzv kemijsku revoluciju, tako da ta teza ne stoji.
Ja zastupam više onu da Boga jednostavno ne možemo spoznati, postoji nešto iznad nas ali mi nikad nećemo moći doći do toga jer prelazi naše granice, pa sve pokušavamo uklopiti u neke površne predodžbe.

Isitna je da iz nežive prirode nastaje živa. Ali ako se boga ne može spoznati, kako sam onda ja to uspio?

jeagerfan kaže:

Pa daj reci vise svoju teoriju i podjeli sa nama svoje neosporne dokaze koje si spomenuo jedno 1513131032 puta.

Do tada ja samo vidim neciji ego na steroidima, a moguca je i ova varijanta

Pa napisao sam da pišem blog o tome, samo će mi trebati dugo vremena.

PETIT-BEURRE kaže:

Jel shvacas sada post koji sam ti napisao ranije?
Ti tvrdis za sebe da si prvi covjek koji je uspio prikazati geometrijski Boga?
Ti to tvrdis!!!
A taj tvoj prikaz je izasao u kojem znanstvenom (ili bilo kojem drugom) casopisu?
Taj tvoj rad je potvrdio tko (od strane strucnjaka za to podrucje) dosad?
Gdje?
E, ajd ne seri, prestani drkati doma u kutu mracne sobe.
Ljudi se tu javljaju sa mozebitnim teorijama i lijepo se raspravlja, ti tvrdis i pljujes po drugima. Ti nekom kazes da su mu pitanja preglupa, a ljudi na ovom forumu imaju toliko dobre volje i strpljenja da s tobom ulaze u raspravu umjesto da te steraju u 3pm. Glupe.

Ti si uspio prikazati Boga?
Ti znas tajnu svemira?
Ti si taj "odabran"?

O majko mila

I opet ti nista neces shvatiti. Neces shvatiti da je problem u tebi i tvom bahatom stavu...

Nije izašao nigdje, zato jer ga još nisam objavio. Al kad objavim, mogao bih dobiti nobelovu nagradu za njeg.

[Cefeja]

urlator kaže:

šta "živo" je nastalo u milerovom eksperimentu?

organske molekule, proteini, dna.... koje su se izolirale u mjehuriće te postupno preuzimale određene uloge... trebalo je vremena al to nije ne moguće i nije potrebna neka viša sila, život sam po sebi nije toliko fascinantan, samo atomi posloženi na dobar način. Mi i naši osjećaji već smo druga stvar, ne možemo to objasniti kemijskim reakcijama, jer ne podliježemo pravilima već postoji samosvijest koje nema nigdje u prirodi.

[PETIT-BEURRE]

CroatianWarrior kaže:

Nije izašao nigdje, zato jer ga još nisam objavio. Al kad objavim, mogao bih dobiti nobelovu nagradu za njeg.

Okej, ovo je vec sa šarmom, ocekivao sam svadju...
Bar si me nakon sto si mi digao zivac uspio od srca i iskreno nasmijati

[CroatianWarrior]

PETIT-BEURRE kaže:

Okej, ovo je vec sa šarmom, ocekivao sam svadju...
Bar si me nakon sto si mi digao zivac uspio od srca i iskreno nasmijati

[CroatianWarrior]

prolaz-nick kaže:

Iz čeg slijedi da je sonarna sposobnost u ikakvoj vezi s inteligencijom? Što je zapravo još teže odgovoriti, time što nisi ičim ocrtao što bi točno bila inteligencija.

Pa zbog toga jer samo bića s određenom inteligencijom mogu razviti tu sposobnost, ali nije nužno da će zbog svoje inteligencije oni tu sposobnost i razviti. Kao npr. čovjek. Čovjek je nije razvio jer mu nije trebala.

Znači ključna riječ je evolucija. Moja teorija prihvaća vjerovanje u Darwinovu teoriju evolucije.

Pa onda su delfini viši od nas, jer imaju sonarne sposobnosti, a mi nemamo. Kao što je i šišmiš, koji ima sposobnost infracrvenog viđenja, a mi nemamo. Ili bakterije, koje imaju mogućnost asimilacije DNK strukture iz okoline u vlastitu strukturu, instantno mijenjajući dio vlastitog genetskog ustroja. Itd. Itd.

Sposobnost govora je veća i bitnija od te sposobnosti, jer se govor može razviti samo ako je mozak dovoljno razvijen.
Govor je nešto što se javlja u bića koja su samosvjesna, a samo bića iz 3. dimenzije imaju samosvijest.
Dok se sonarna sposobnost može razviti i kod bića s manje evolucijski razvijenim mozgom tj. s manjom inteligencijom.

Poanta je u tome da nije jasno zašto bi posjedovanje nekog svojstva nužno impliciralo višu razinu svijesti, a još manje je jasnije zašto bi posjedovanje nekog svojstva impliciralo prevlast tog bića u svim mogućim domenama. Jer mi imamo neka svojstva koje imaju razne životinje, a razne životinje imaju svojstva koja nemamo mi. Što će reći da je promašeno iz jednog svojstva izvlačit zaključak na prevlast, pogotovo ako nije jasno zašto bi to svojstvo bilo toliko ključnije od svih ostalih.

Posjedovanje nekog svojstva ne implicira višu razinu svijesti, već postojanje više razine svijesti implicira posjedovanje nekog svojstva kojeg bića nižih dimenzija nemaju.

Ne samo da postoje stvari koje razlikuju čovjeka od životinja, već i hrpetina stvari koje razlikuju životinje međusobno. Što ima zajedničko jedna papučica i lav, osim tog što ih mi svrstamo pod kategoriju životinja? Kako sam pitao prije, tko garantira da je kategorija životinja homogena, i da ne bismo mogli razviti niz drugih koje bi uzele specifičnost nijansi u obzir? A ako je tako, onda se tvoje kategoričko svrstavanje životinja u drugu dimenziju - čak i da pristanemo na takve termine - zasigurno čini dijelom proizvoljno. Jer "životinje" je nešto što bi se moglo konceptualizirati drugačije, iz čeg ne bi nužno slijedilo da zbog svojih specifičnosti SVE spadaju u drugu dimenziju.

Zapravo, papučica pripada 1. dimenziji. Općenito životinje koje se kreću su u drugoj dimenziji, a ove 'životinje' koje su sličnije biljkama nego životinjama su iz 1. dimenzije. Tako da sve životinje koje biologija smatra životinjama nisu u 2. dimenziji.

I ne, ne vidim da se jasno može razlučiti tko ima jezik a tko ne, zbog razloga koje sam naveo, a ti ih nisi opovrgnuo, već si čak pristao na njih. Ponavljam: "bića bi u principu mogla imat sasvim razvijen jezik, no ne izražavat ga ljudskim načinom govora, već kako napisah, "telepatskim, gestikularnim ili kojim god već putem"." Dakle, sve što sam rekao o epistemološkoj ograničenosti i narušenoj eksplanatornoj vrijednosti i dalje stoji.

Životinje nemaju jezik jer njihova svijest nije na dovoljno visokom nivou da bi razvili jezik. A što se tiče bića koja su eventualno na višem nivou od ljudi mogućnost telepatije i sličnih stvari je teorijski moguća.

A čuj, svako svoga konja tjera. Teško da je to argumentom za išta. Upitno je zašto bi uopće trebala postojati duša, nadalje ako postoji duša, zašto bi ona trebala napredovati te čak da napreduje, zašto bi to napredovanje bilo smisleno, a ne sporadično. A najmanje je jasno zašto bi smisao života imao ikakve veze sa smislom napretka duše. Pragmatički nisam vođen ijednom od tih postavki, a mogu s dobrom sigurnošću reći da mi je život dovoljno smislen. Što će biti empirijsko opovrgavanje te tvoje teorijske postavke.

Ne bi bilo smisla da je duša non-stop na istom nivou, zato duša napreduje.
Ako postoji i čovjek, postoji i duša, jer zašto bi se neki čovjek rodio baš takav kakav je, nešto je to moralo uvjetovati.
Nije sve to samo neka puka slučajnost.

Agnosticizam, ili preciznije u mom slučaju skepticizam, upravo uključuje sučeljavanje jednog tipa teorija drugima, s ciljem uviđanja je li zbilja jedan tip teorija krajnje utemeljeniji od drugog tipa teorija. Pri tome, nisam primoran nužno potpisati ijednu korištenu teoriju - već samo baratati postavkama autora, nastojeć uvidjeti koliko one jesu ili nisu utemeljene - logički, dokazno ili koju god već epistemičku vrlinu imali u vidu. A što se njihove utemeljenosti i neutemeljenosti tiče, ako jednom budu uspostavljene, čini se sasvim svejednim imao ja svoju teoriju ili nemao.

Ujedno, skepticizam ne isključuje mogućnost pristajanja na neku teoriju, primjerice iz razloga jer se na temelju trenutne evidencije prikazuje najuvjerljivijom. Međutim, čini se da je uvijek moguće da se evidencija promijeni, i time invalidira uvjerljivost prethodnog zaključka. Što će reći da i nije stvar pristajanja uz određenu teoriju, koliko neisključivanja mogućnosti da ona nije krajnja, te da u principu uvijek ostaje vjerojatnost postavljanja stvari na drugačiji način, unutar nekog različitog, no također poduprtog konceptualnog okvira. Drugim riječima, stav je sljedeći: "Pojavljuje mi se da je X istinit, i zato trenutno pristajem na njega. No ne tvrdim da zbilja i jest krajnje istinit, i zato ostavljam mogućnost da stvari budu i drukčije."

Pragmatizam uskače u vidu odabira teorija temeljem procjene njihove korisnosti za ovu ili onu svrhu. Primjerice, recimo da imaš znanstvenika koji koristi neopažljivi entitet poput elektrona. Čini se nemogućim krajnje utvrditi postoji li u svijetu neovisno od nas takvo što kao elektron, jer ono što njime zahvaćamo možda nema veze s jednim, već kakvim god skupom entiteta, ili tek dijelom nekog procesa kojeg smo putem elektrona umjetno izdvojili u svrhe predviđanja i teoretskog sistematiziranja - ili pak nešto treće. Stvar otežava što se čini da se teorijski entiteti upravo konstituiraju unutar samih teorija, pa je upitno mogu li oni ikad bit precizna adekvacija stukture svijeta, koliko entiteti koji, čak i da zahvaćaju nešto neovisno o njih, i dalje ostaju prožeti konceptualnim aparatom jezika unutar kojeg se formiraju. Utoliko je možda primjerenije govoriti o teorijama kao modelima, a ne izravnim adekvacijama stvarnosti.

Međutim, vratimo li se elektronu, u znanstvenoj praksi se pokazuje da taj entitet, neovisno je li ili nije zbiljski postojeći, pokazuje određenu korisnost u sistematiziranju empirijskih pojava, kao i predviđanja koje je lakše ostvariti sa nego bez njega. Istim načinom ja smatram da to što ne mogu utvrdit krajnju ispravnost nečega, ne znači da ne mogu prihvaćat stvari na temelju moje procjene da se pokazuju korisne za postizanje ovog ili onog zadanog cilja.

dugačke postove pišeš, neznam kako ti se da tako dugačko pisat.

[urlator]

Cefeja kaže:

organske molekule, proteini, dna....

kakav dnk u milerovom eksperimentu su se formirale aminokiseline.

[CroatianWarrior]

urlator kaže:

kakav dnk u milerovom eksperimentu su se formirale aminokiseline.

pa jesu one žive?

[Tore]

WikiMaster kaže:

Kako bi smo dobili valjani dokaz da Bog postoji trebamo pogledati oko sebe i za svaku stvar koju vidimo pitati se koja je svrha postojanja te stvari.Sigurno će te znati odgovor.

Gledam, nema odgovora.

No onda malo razmislite i otiđite pred ogledalo i dobro se pogledajte, a zatim se zapitajte koja svrha ljudskog postojanja?

Jesam.

Svaka stvar koja nastaje, nastaje sa nekom svrhom, tj. odgovara na pitanje zašto?
Pa tako i ljudi.

Zašto?

Za sebe točno ne znamo odgovor na pitanje zašto postojimo.

Točno.

Ali Bog zna.

Ali ne znamo da Bog postoji.

Kada je Bog stvarao svemir on je sigurno to stvarao sa nekim razlogom, tj. sa nekom svrhom.

Pretpostavka.

Svemir nije mogao spontano nastati kao što ni nemože sve ostalo.

Kako je Bog nastao?

Malo pogledajte u nebo i zapitajte se kako je ovo sve moglo nastati i zašto?

Kako i zašto ostaju pitanja.

Odgovor da je to stvorila priroda sigurno ne zadovoljava odgovor na pitanje zašto?

Jednako kao i odgovor da je to stvorio Bog.

Da bi nešto postojalo (bilo živo bilo neživo) sigurno treba odgovarati na pitanje zašto postoji.

Zašto Bog postoji?

Vjerujem da su večina ljudi ateisti i da bi na pitanje tko je stvorio svemir odgovorili priroda.

Kao šta bi vjernici odgovorili da je to sve stvorio Bog.

No sama priroda nije mogla stvoriti beskonačno dug svemir sa živim bićima na Zemlji.

A Bog za kojeg ne znamo da postoji, jest?

To nikako nemože nastati spontano ili ni iz čega jer ako se zapitamo kako to da je moglo nastati ni iz čega sigurno nam ta teorija neče držati vodu jer nešto materijalno nemože nastati ni iz čega.A znamo da je sve oko nas itekako materijalno.

I iz čega je onda to sve Bog stvorio?

I moramo se zapitati zašto su ljudi i ostala živa bića tako savršena.Izvrsno su građena baš u skladu s prirodom.

Sve to nije nikako mogla stvoriti sama priroda jer da bi to mogla stvoriti priroda prvo treba netko nju stvoriti.

Netko kojeg isto treba netko stvorit.

Jedini odgovo na sve to je sigurno Bog.

Nije.

A znamo da je Bog nematerijalan i on nema lika.

Ne znamo.

Bog je sila koju se može samo osjetiti.

Ili vjerovati da je osjetimo?

I baš ta sila koja je i više od prekrasne je jednom davno prije 20 milijardi godina odlučila stvoriti svemir sa svrhom da se razvije život na zemlji.

I bi svjetlost.

I za kraj-još jednom pogledajte i pokušajte zamisliti koliki je cijeli svemir i koliko postoji stvari u njemu.To se ni najogromnijim brojkama ne može nabrojati.
I sve to nije moglo nastati nikako drukčije nego da je to sve Bog stvorio.

Ne.

[Cefeja]

urlator kaže:

kakav dnk u milerovom eksperimentu su se formirale aminokiseline.

u pokusu da, al u velikom pokusu u stvarnosti formiralo se sve to skupa, te se kasnije složilo i povezalo u složenije strukture tipa dna, rna, proteini, masti i ekipa. hoću reć da je jednaka slučajnost da se stvori preljep kristal kuhinjske soli kao da se stvori živa jedinka, odnosno da mi svi pridajemo preveliku važnost životu, koji je nastao na istim principima kao ostatak prirode, zašto bi tu prste imao Bog.