Blato

[Nemruth Dagi]

"U početku Bog stvori zemlju, i pogleda na nju u svojoj svemirskoj samoći.

I reče Bog;" Načinimo stvorenja od blata, da blato vidi što smo učinili". I načini Bog svako živo stvorenje koja se sad micaše, a jedno bijaše čovjek. Blato mogaše govoriti jedino kao čovjek.
Bog se sagnu posve do blata kad čovjek sjedne, pogleda uokolo
i progovori. Čovjek zatrepta.
"Koja je svrha svega ovog?"-upita pristojno.
"Morali li sve imati svrhu?"-upita Bog.

"Svakako"-reče čovjek.
"onda prepuštam tebi da smisliš svrhu za ovo" - reče Bog. I ode"

(K.Vonnegut)

Od onog časa kada postajemo bogatiji za svijest o sebi, postavljamo pitanja o samoj svrsi našeg postojanja. O toj svrsi doduše previše ne razmišljamo kada nam je dobro, već nam to pada napamet onda kada
nastupe teži dani.

Zato ne mislim ovdje na prirodnu razigranost duha jednog filozofa
ili mislioca ili pisca čije misli su usmjerene na istraživanje samog života i njegove svrhe i značenja koje ono ima za nas, već na nas koje nemaju taj životni poziv, na one koji su zaokupljeni i koje muče svakodnevne dileme.

Pitanje o našom smislu jednostavno miruje u nama, u nama je vječno prisutno, ne da se izbrisati, nemože se poništiti, nema načina da se izbjegne.
Kad tad će izbiti na površinu.
Možemo ga i aktivirati osobnom nesrećom ili čitanjem o tuđoj patnji, možemo se samo propitkivati o smislu- ne želeći uvid u rješenje zagonetke ili postavljati neke konačne zamisli; uvijek ćemo biti osobno zainteresirani za to.
Davati ćemo parcijalne, osobne odgovore, kao rezultat
nagomilanog iskustva i znanja iz našeg mikrokozmosa.
Ali svi ćemo se zapitati, kao da "blato" iz priče ima genetski kod za to pitanje. Koji se aktivira u određenom trenutku, uz poticaj; i čiji smisao je da osmisli samog sebe i svoj svemir. Osobni svemir u nama ima značenja koje mi sami stvaramo i ima za posljedicu razmišljanja o smislu pomoću vlastitih mjerila.

Svaki je čovjek kozmos, za sebe, u kojem vladaju osobna pravila i zakoni, ali i neponovljiv i jedinstven skup zvijezda koji može biti i prokleto tašt u svojoj umišljenoj veličini ali i nevjerovatno skroman u svom (svemirskom) značenju.

Bili "blato" ili ne, odvojena cjelina za sebe, veže nas zajedno jedno pitanje; pitanje smisla. Htjeli to ili ne ono nas i određuje da se pokrenemo i da sebe nastojimo izgraditi od čvršćeg materijala nego što je to blato.

[kisha]

jako lijepo napisano

Moj svemir i Tvoj svemir identični su svojom tvarnošću, koja ne postoji, koja je samo opsjena,magla…nje nema…u mom i tvom svemiru različite su slike, programi, glazba…..al' isti su instrumenti, ista je boja, ista televizija…. isti kreator…
Moj i Tvoj svemir samo je video-igra u koju zaneseni zaboravljamo da je naš svemir samo igra, igra,igra … da smisla drugog od "igrati se" nema….. al' zapleteni, zaneseni, zaboravljeni od sebe sebi se ne znamo vratiti….


"svaka priča ima kraj,svako pleme zavičaj,asfalt ili igračka..a ti bi htio da je sve malo jednostavnije ,al' te mrvi čekanje …..putujem i ne mislim….putujem..!.."

[Dragonfly]

Moj Svemir, tvoj Svemir, naš Svemir, vaš Svemir, njihov Svemir..

Zar je važno na kraju i koncu čiji je?

[kisha]

Dragonfly kaže:
Moj Svemir, tvoj Svemir, naš Svemir, vaš Svemir, njihov Svemir..

Zar je važno na kraju i koncu čiji je?

pa da, nije važno uopće.....gdje stoji da je važno čiji je ?? A i da je važno kakve to veze uopće ima ???

[Dragonfly]

Nikakve.
To ja retorički, pričam sama sa sobom. Ali izgleda da očito pričam i sa drugima.

[adriatic]

Nemruth Dagi kaže:
...i da sebe nastojimo izgraditi od čvršćeg materijala nego što je to blato.

Zašto čvršćeg?

"We are such a stuff the dreams are made of",
reče stari Bill i što bi se bolje moglo i poželjeti ?

[Nemruth Dagi]

adriatic kaže:
Zašto čvršćeg?

"We are such a stuff the dreams are made of",
reče stari Bill i što bi se bolje moglo i poželjeti ?

Da te ne isperu kiše................

[Glam]

Jel se tu radi o svrsi ili o smislu?

[adriatic]

Nemruth Dagi kaže:
Da te ne isperu kiše................

Ništa ne može isprati snove!

[Nemruth Dagi]

adriatic kaže:
Ništa ne može isprati snove!

Samo nedosanjane snove ispiru kiše vremena, one pomalo gube svoj sjaj, ostavljene su zubu vremena. A za one neisprane
kažu da su kao jaja, nikad ne znaš što se iz njih može izleći.

I piceki i kobre imaju u početku sličan put.

[adorabile]

Nemruth Dagi kaže:

"U početku Bog stvori zemlju, i pogleda na nju u svojoj svemirskoj samoći.

I reče Bog;" Načinimo stvorenja od blata, da blato vidi što smo učinili". I načini Bog svako živo stvorenje koja se sad micaše, a jedno bijaše čovjek. Blato mogaše govoriti jedino kao čovjek.
Bog se sagnu posve do blata kad čovjek sjedne, pogleda uokolo
i progovori. Čovjek zatrepta.
"Koja je svrha svega ovog?"-upita pristojno.
"Morali li sve imati svrhu?"-upita Bog.

"Svakako"-reče čovjek.
"onda prepuštam tebi da smisliš svrhu za ovo" - reče Bog. I ode"

(K.Vonnegut)

Od onog časa kada postajemo bogatiji za svijest o sebi, postavljamo pitanja o samoj svrsi našeg postojanja. O toj svrsi doduše previše ne razmišljamo kada nam je dobro, već nam to pada napamet onda kada
nastupe teži dani.

Zato ne mislim ovdje na prirodnu razigranost duha jednog filozofa
ili mislioca ili pisca čije misli su usmjerene na istraživanje samog života i njegove svrhe i značenja koje ono ima za nas, već na nas koje nemaju taj životni poziv, na one koji su zaokupljeni i koje muče svakodnevne dileme.

Pitanje o našom smislu jednostavno miruje u nama, u nama je vječno prisutno, ne da se izbrisati, nemože se poništiti, nema načina da se izbjegne.
Kad tad će izbiti na površinu.
Možemo ga i aktivirati osobnom nesrećom ili čitanjem o tuđoj patnji, možemo se samo propitkivati o smislu- ne želeći uvid u rješenje zagonetke ili postavljati neke konačne zamisli; uvijek ćemo biti osobno zainteresirani za to.
Davati ćemo parcijalne, osobne odgovore, kao rezultat
nagomilanog iskustva i znanja iz našeg mikrokozmosa.
Ali svi ćemo se zapitati, kao da "blato" iz priče ima genetski kod za to pitanje. Koji se aktivira u određenom trenutku, uz poticaj; i čiji smisao je da osmisli samog sebe i svoj svemir. Osobni svemir u nama ima značenja koje mi sami stvaramo i ima za posljedicu razmišljanja o smislu pomoću vlastitih mjerila.

Svaki je čovjek kozmos, za sebe, u kojem vladaju osobna pravila i zakoni, ali i neponovljiv i jedinstven skup zvijezda koji može biti i prokleto tašt u svojoj umišljenoj veličini ali i nevjerovatno skroman u svom (svemirskom) značenju.

Bili "blato" ili ne, odvojena cjelina za sebe, veže nas zajedno jedno pitanje; pitanje smisla. Htjeli to ili ne ono nas i određuje da se pokrenemo i da sebe nastojimo izgraditi od čvršćeg materijala nego što je to blato.

Vonnegut ima bujnu maštu.Bog je stvorio čovjeka iz jednog razloga,da ga voli.

[Baphomet]

adorabile kaže:

Vonnegut ima bujnu maštu.Bog je stvorio čovjeka iz jednog razloga,da ga voli.

Aha, nedajbože da mene ovako voli :

http://www.missionariesofafrica.org/...es/water1.html
http://www.warchild.org.uk/issues/child-soldiers

Da ne počnem sada o dječjem onkološkom odjelu koji kao pojam ne bi smio ni postojati da je bog pun ljubavi.


A ti sad možeš početi sa raznim jokerima iz rukava gdje mi en sjvaćamao božji naum

[adorabile]

Baphomet kaže:

Aha, nedajbože da mene ovako voli :

http://www.missionariesofafrica.org/...es/water1.html
http://www.warchild.org.uk/issues/child-soldiers

Da ne počnem sada o dječjem onkološkom odjelu koji kao pojam ne bi smio ni postojati da je bog pun ljubavi.


A ti sad možeš početi sa raznim jokerima iz rukava gdje mi en sjvaćamao božji naum

Ja sam imala želju otići u Afriku ili negdje sa katoličkim misionarima,ali sad mogu samo sanjati o tome,obaveze naravno.Imaš jedno lijepo štivo,zove se Objave Sv.Brigite,možda tamo nađeš neke odgovore.

[Nemruth Dagi]

adorabile kaže:

Vonnegut ima bujnu maštu.Bog je stvorio čovjeka iz jednog razloga,da ga voli.

Uskrs teme.

11 godna nakon otvaranja teme pronašli smo pravi odgovor...

[adorabile]

Nemruth Dagi kaže:

Uskrs teme.

11 godna nakon otvaranja teme pronašli smo pravi odgovor...

Amen,aleluja,znala sam da sam predodređena za nešto.
Usput rečeno,poprilično si se promjenila tokom 11 godina.

[Nemruth Dagi]

adorabile kaže:

Usput rečeno,poprilično si se promjenila tokom 11 godina.

Kao i svi ostali.

[adorabile]

Nemruth Dagi kaže:

Kao i svi ostali.

Jesi se izgradila od čvršćeg materijala nego što je blato?

[Tiger Lily]

adorabile kaže:

Ne razumijem što želiš reći.

Razumiješ ti jako dobro.

Prestani provocirati ljude po forumu na taj pizdunski način, budi čovjek i izgradi kičmu od čvršćeg materijala nego što je emocionalno blato i frustracija - vidim da tamo po nekom '' fitnesu '' pišeš o skidanju sala sa sebe što ti i ne ide baš najbolje, no ja ti tvrdim da je emocionalna nečistoća, potisnuta zloba i pasivna agresija puno opasnija za žene od bilo kakvog sala, dlaka, strija i sl.

[adorabile]

Tiger Lily kaže:

Razumiješ ti jako dobro.

Prestani provocirati ljude po forumu na taj pizdunski način, budi čovjek i izgradi kičmu od čvršćeg materijala nego što je emocionalno blato i frustracija - vidim da tamo po nekom '' fitnesu '' pišeš o skidanju sala sa sebe što ti i ne ide baš najbolje, no ja ti tvrdim da je emocionalna nečistoća, potisnuta zloba i pasivna agresija puno opasnija za žene od bilo kakvog sala, dlaka, strija i sl.

Počašćena sam što pratiš moje postove!
Da se mi vratimo na temu,od praha si stvoren i u prah ćeš se vratiti,tu se referira samo na našu smrtnost,našu tjelesnost,da se spomenemo da smo stvorenje.Osim tjelesnoga,čovjek ima i dušu,a ona je besmrtna.Nije potrebno graditi sebe od čvršćeg materijala nego što je blato(prah) nego dušu.

[Tiger Lily]

adorabile kaže:

Da se mi vratimo na temu,od praha si stvoren i u prah ćeš se vratiti,tu se referira samo na našu smrtnost,našu tjelesnost,da se spomenemo da smo stvorenje.Osim tjelesnoga,čovjek ima i dušu,a ona je besmrtna.Nije potrebno graditi sebe od čvršćeg materijala nego što je blato(prah) nego dušu.

Svaki čovjek ima svoje osobne slike i arhetipove koji - iako kolektivne slike - kod svakog pojedinca bivaju doživljeni i interpretirani na individualni način u skladu sa njegovim obiteljskim, tradicijskim i kulturološkim naslijeđem, ali i sa osobnim iskustvima, spoznajama i re-interpretacijama, odnosno osobnim re-definiranjem kolektivnog naslijeđa, što je također vrlo kreativan individualni proces.

U tom smislu tvoje viđenje onoga šta čovjek ima ili nema nije isto za svakoga, niti svatko ima isto viđenje tjelesnosti, smrtnosti, i sl.

Po mom nekom osobnom viđenju, Nemruth je izgrađena od fino izbrušenog i vrlo čvrstog materijala i pri tom nisam mislila na njeno tijelo - dok kod tebe koja puno radiš na svojim mišićima postoji nekakvo, hm.....duhovno salo, tromost duše - ljude sudiš po naljepnicama i etiketama, i kako sama nemaš dubinu, ne uočavaš ni tuđu.

Nauči da u ovom društvu žive vjernici različitih službenih vjera, također i ateisti, također i pogani, mističari, saibabovci, jogini, gnostici, budisti, tantrici, Hare Krišne, možda i pokoji mormon, pa zatim šamani, humanisti, vještice, prosvjetitelji, iluminati - neki čak kažu i reptilski vanzemaljci !!! - meditanti, praktikanti Tajne i Ostalih Instant Čudesa - i to ti je sve nekakva '' duhovnost slobodnog stila '' - ovdje se dakle ne citiraju Pape, za to postoji drugi podforum i ako nisi u stanju prihvatiti da u hrvatskom društvu ima toliko raznolikosti ko i na podforumu Duhovnosti, možda ti je bolje pisati niže na Religiji - manje ćeš se šokirati sa tuđim osobnim duhovnim ukusima i manje ćeš imati potrebe da ih ispravljaš.