Perspektiva mladog para (odabir mjesta zajedničkog života)

[Nica]

Majstor Fantaz kaže:

Samo ja u samom startu razmišljam o mogućim posljedicama (zato ova rasprava) kojih mnogi postanu svjesni tek kada dobiju otkaz ili se dovedu u situaciju da nemaju za kruh.
A ja se u tu situaciju ne želim dovesti...

A o tome trebaš razgovarati i s onom s kojom to sve planiraš jer je njezino mišljenje u svemu tome (uz tvoje) najvažnije. Mi ti ne možemo biti mjerilo ni razlog da njezinim željama umanjiš vrijednost ako se ne budu podudarale s tvojima ili s našim mišljenjima.

Slafko je skrenuo pažnju na tvog brata, gdje će on ako za koju godinu odluči osamostaliti se?

[štemajzl]

slafko kaže:

Uvijek će postojati nesuglasice sa susjedima tamo gdje si podstanar, a mogu postojati i s vlasnikom stana. Isto tako nesuglasice mogu postojati i sa susjedima kada si kupiš stan. Ne znam za ostatak ekipe, ali meni je daleko lakše riješit nesuglasice sa starcima nego s nasumičnim idiotima na čije pojavljivanje nikako ne mogu utjecati. Na katu iznad staraca barem znaš na čemu si i kakvi su ti prvi susjedi. Bilo gdje da odeš se možeš samo nadati da ti susjedi neće biti notorni debili i kreteni bez pametnijeg posla nego da te jebu u zdrav mozak.

Au contraire, mon ami. Ako idemo lakoćom rješavanja problema, na prvom mjestu je podstanarstvo.

U svakom trenutku imaš na raspolaganju cijeli spektar intenziteta i nije ni najmanji problem ispičkarat se s random idiotom na mrtvo ime, ako ne ide drukčije. I najvažnije - kad ti dopizdi, već sutra možeš dignuti sidro bez većih problema i bez značajnijeg gubitka ulaganja.

Nešto teže je riješiti problem kad se živi sa starcima. S njima se u komunikaciji uvijek vuku neki repovi iz prošlosti i kojekakve traume i emocionalne ucjene s obje strane i nije rijetko da nemamo obje strane koje su dovoljno razumne da A) ne bude većih problema i trzavica ili B) da su u stanju te probleme riješiti razumnim metodama. Odlazak je nešto teži zbog dosta većih ulaganja u uređenje 'kata' koji je često roh-bau.

Najveći je zajeb s nekretninom na kredu. Sa susjedima može pokušavati svašta nešto, zbog banke za vratom i kreditnog opterećenja odlazak je gotovo nemoguć u bilo kakvo dogledno vrijeme.

Majstor Fantaz kaže:

Pa najmanji je problem u bilo kojem se trenutku odlučiti na kredit i osamostaliti.

Aha, već vidim taj najmanji problem nakon što u uređenje kata ulupaš ušteđevinu i vjerojatno digneš kredu na par godina.

[slafko]

štemajzl kaže:

Nešto teže je riješiti problem kad se živi sa starcima. S njima se u komunikaciji uvijek vuku neki repovi iz prošlosti i kojekakve traume i emocionalne ucjene s obje strane i nije rijetko da nemamo obje strane koje su dovoljno razumne da A) ne bude većih problema i trzavica ili B) da su u stanju te probleme riješiti razumnim metodama.

Vjerovao ti ili ne, ne dolazimo svi iz sjebanih obitelji i nismo materijal za crnu kroniku.

[Lord Byron]

Dok je čovjek mlad i razmjerno mobilan, proskribiranost podstanarstva kao nekakvog bauka je potpuno promašena. Pustimo sad kupovinu stana za keš, ali ednostavna računica pokazuje da je uvaljivanje u dugogodišnji stambeni kredit danas i ovdje potpuna bedastoća. Ta fora "imati nešto svoje" je iluzija: dok si u kreditu, "tvoje" su jedino gaće koje imaš na guzici.

Plaćanje podstanarstva i još dodatna štednja za stan su, onak, malo sci-fi u današnjim uvjetima.

Vjerujem da ljudi koji se zgražaju nad trećom varijantom ovdje projiciraju svoje odnose s roditeljima: da postoji bilo kakvo prožimanje zajedničkih sadržaja (kuhinja, kupaonica), jednako bih se tako zgražao - ali, ako će stvari fakat biti onakve kako ih čovjek opisuje, u čemu je problem?

Nikako mi nije jasno zašto se ne bi barem pokušalo živjeti u toj kući, ne uvaliti se u velike investicije radi uređivanja dok se ne razjasni jesu li stvari fakat onakve kakvima su ih zamišljali.

[štemajzl]

Ne treba ekipa biti nešto posebno sjebana da život u zajednici (bar nekima) postane teža tlaka.
Prije će biti da svi trebaju biti ekstremno tolerantni i kompatibilni da bi stvar funkcionirala.
Ovo mislim pogotovo nakon dužeg staža na ŽUD.

Odgovor prvenstveno slafku, al i Byronu.

[Lord Byron]

štemajzl kaže:

Ne treba ekipa biti nešto posebno sjebana da život u zajednici (bar nekima) postane teža tlaka.

"Kat s odvojenim ulazom" nipošto ne mora biti "život u zajednici".

[ilea avis]

Ne mora biti, ali vrlo moguće da će ipak biti.

Mislim da je stoga dobr opcija da budu tamo privremeno...Probaju, ako ide dobro, ako ne, idemo dalje.

Pod pretpostavkom, jel, da neće ne znam kakve pare ulupati u uređenje.

[Grupa Queen]

Tema o kojoj sam i ja dosta razmišljao ovih godina tijekom veza sa curama. Mislim da nitko nije spominjao i situaciju gdje u paru samo jedan član radi (a to je kod nas često zbog loše ekonomske situacije). Autoru teme bih rekao da nema univerzalnog rješenja, svatko mora sebi naći opciju koja mu najmanje opterećuje život. kakav je to život gdje samo životariš i trošiš dane na stres i muku? osobno bih da se idem sad s curom okućiti birao jeftino podstanarstvo. Opcija je puno jeftinija od kredita za stan, ne bih imao starce uza sebe, a ako bi se našao dobar vlasnik stana onda bi to mogla biti opcija sa određenom sigurnosti za duže vrijeme. Nisam mišljenja da odmah treba gledati jako dugoročno po tim materijalnim pitanjima. Kredit isto može propasti ako ostaneš bez posla, u njega treba ulaziti kada procijeniš da ti je rizik najmanji. Neki govore i da je sramota biti podstanar, ne znam zašto bi to bilo?

[slafko]

štemajzl kaže:

Ovo mislim pogotovo nakon dužeg staža na ŽUD.

Činjenica što na forum mahom dolazi škvadra koja traži publiku i rješenja svojih problema, a oni normalniji su zapravo tiha većina ti nimalo ne smeta pri ovakvom zaključivanju? Po toj logici, dužim stažem na US bismo došli do zaključka da je svijet prepun mladih Werthera, a stažem na RiD bismo zaključili da su roditelji totalni debili koji djecu ne mi smjeli imat ni nacrtanu.

Idem ja dalje dok ne poberem kartončić jer već vidim da će opasno krenut u spinanje protiv stajanja na loptu i života na katu, a već sad titram na ovakva glupa razmišljanja. Ćaos.

[Dora K]

Zivot s roditeljima nakon neke dobne granice ne zelim nikome

A imam fenomenalan odnos sa starcima...

Ionako moras s njom porazgovarat sto ona misli o tome

Bi li se ti uselio k njenima?

[2xmajka]

Sada nakon sto nam se rata kredita za stan povećala za oko 1000 kn živjela bi i sa svekrvom.bili smo podstanari i gazda je redovito uletavo kad nas nije bilo u stanu. njegovi žive u maloj kućici i nismo mogli svi zajedno.pa smo uzeli kredit za stan cca 60m2 prije 5 godina u švicarcima na 30 god i zaj....
smo se da neznamo kako ćemo dalje otplaćivati..(ja ostala bez posla,rata porasla)
Porazgovaraj sa dragom,meni se sada sa ovih stajališta čini najbolja 3.opcija!
Ufff da mi makar imamo kat kuće od roditelja!!!

[Lord Byron]

Dora K kaže:

Zivot s roditeljima nakon neke dobne granice ne zelim nikome

Samostalna stambena jedinica sa zasebnim ulazom nije život s roditeljima.

[harpy]

Lord Byron kaže:

Samostalna stambena jedinica sa zasebnim ulazom nije život s roditeljima.

Pod uvjetom da su i mladenci i roditelji i brat i buduća šogorica svi savršeno divni i krasni ljudi i da će se slagat samo tako... hm...
To je suživot s roditeljima, kako god da okreneš.
Vide svaki tvoj korak, znaju tko kad izlazi iz kuće, tko ti dolazi u posjete, čuju svaku riječ, ako se posvađate, ako se netko zadrži iza ponoći, ako je jača muzika, ako nisi pokosio travnjak, ako jesi pokosio travnjak, ali ne baš onak, ako si posadio cvijet koji sveki ne voli, ako subotom ideš u grad umjesto da režeš živicu itd., itd...
I opet - to je njihova kuća, oni su ti je dali...

Sve super, sve pet, ali stvarno rijetko to funkcionira, a da netko ne pizdi i ne ludi.

[cajna_mjesavina]

Lord Byron kaže:

Plaćanje podstanarstva i još dodatna štednja za stan su, onak, malo sci-fi u današnjim uvjetima.

Autor je rekao da oboje dobro zarađuju. Meni to podrazumijeva da imaju ajmo reći 15 000 kn mjesečno.
Mogu rentati sasvim pristojan stan u Zagrebu za 1800 kn, neka su im režije još 700 u prosjeku - 2500 kn.
Ako raspoređuju 4000 kn mjesečno u stambene štednje i konzervativnije fondove, ostane im još 8500 kn za život, što je po meni više nego dovoljno.
Za 5 godina će, uz taj sistem, imati 250 000 kn samo svoje love, tome dodaj još kamate koje će dobiti - cca 40 000 eura.
S tim i kreditom na 10ak godina mogu kupiti ono o čemu oboje u biti sanjaju - svoju kuću s dvorištem.

[ilea avis]

Lord, slobodno pitam po kojoj osnovi to tvrdiš?

Ne kažem da nema slučajeva gdje bi se tvoja tvrdnja pokazala istinitom, ali osobno znam za primjere gdje čak i zasebni ulazi itekako znače suživot s roditeljima.

[the edge]

Postoji i modificirana opcija dva. Može se prikupiti nešto keša i za taj iznos umanjiti eventualni stambeni kredit i podignuti ga na kraći vremenski rok. Ako postoji neka roditeljska ušteđevina namjenjena djeci, nekakva sitna djedovina koja se može prodati ili takvo što. Ja sam sa svojom suprugom napravio nešto slično i pokazalo se s vremenom da je to bila dobra odluka. Istina, to je bilo debelo prije ove ekonomske krize.

[Francesca]

Moj pogled na zivot u kuci sa starcima iz perspektive mlade sestre koja je sa starcima zivjela na katu a sestra sa muzem i obitelji zivi u prizemlju - vec 20 godina:

Moji starci su stvarno divni ljudi, nikad im se u nista sve to vrijeme nisu mjesali, samo su im od pomoci bili oko klinaca i oko love kad god im je zapelo - idila
No - da li se moj sogor ugodno osjeca nakon 20 godina na tastovoj zemlji? Vjerovatno ne. Naravno da nista nije prepisano ni na mene i seku, pa time ni na sogora
Da li se moze ista dograditi, okucnica urediti bez pitanja staraca - ne. Iako su im moji starci naravno dozvolili sve sto su ovi htjeli
I trece i meni osobno najvaznije - pitanje privatnosti
Na zalost - cuje se svaka medusobna svada, sexat se moras po tiho jer su ti gore starci
Kad ti dodu klinci, starci misle da ti pomazu time jer ti stalno dolaze, a vjerovatno ti idu na zivce skupa sa mladom sestrom (to sam ja ) - ja sam to uvidjela tek u nekim kasnijim godinama a tad sam uredno visila kod klinaca
Dakle privatnost nije bas uvijek onakva kakvu bi si mi zeljeli

Sa prvim muzem sam bila zivjela u kuci muzevih staraca u vrlo slicnoj idilicnoj situaciji kao sto moja seka i sogi imaju kod mojih - zaista nikakvih problema sa starcima nismo mali, ali opet - fali privatnosti da ga jebes, a jos do djece nismo bili ni dosli

Sad zivim sa drugim muzem u vlastitom stanu i

Od autorovih tri opcija bi ja ovako:
Prvo malo (cca godinu dana) u podstanare da vidim jel mi uopce funkcioniramo kao par, i to pod financijskim opterecenjem i opcenito u svakodnevnom zivotu

Nakon toga bih dalje razmatrala opcije sto i kako

[ja u kutu]

Ja odrasla u obiteljskoj kući, trokatnica, svaki kat svoj ulaz, sve zasebno........i mogu reći da se slažem sa štemajzlom koi veli da nismo svi iz nesređenih situacija i da nismo svi psihički pogođeni nekim traumama. Slažem se i sa Lordom; jer odvojeni ulaz, odvojene režije, odvojeno sve zaista ne znači zajednički život s roditeljima. Po tome, svi koji žive u zgradama živjeli bi "zajednički" jerbo se sve čuje kroz zidove, uvijek neka susjeda zna kad si došo, kad si ošo, kolko si žena doveo, jel cugneš vikendom ili ne........
To zadiranje u tuđu privatnost ovisi samo o nama; pa tako o tomu ovisi i u kojoj mjeri ćemo u odvojenom stanu obiteljske kuće živjeti zajednički s roditeljima. Ako se može postaviti neki red, ako postoji razumnost sa svih strana, ako se postave "pravila" mislim da nebi trebalo biti preteško. Problema ima svuda, ne samo u takvim situacijama.

No,. opet, opet, opet; ako je ikako moguće, ako se može uvijek sam za nešto daljine između familije, opcija čergi nije najnaj opcija.

Autoru - između podstanarstva i dobro uređene situacije u familijarnoj kući, gdje se točno zna tko pije a tko plaća; za prvu ruku ja bi odabrala ovo drugo; barem na koju godinu. Dotle možete šnjofkati za nekaj svojeg; pa već i u međuvremenu podići neku kredicu, kupiti neku kućicu......

I još nekaj, divota je živjeti na 30tak km od Zagreba; evo, ja sam jedna od tih, oromno dvorište, kućica milina , cijena skoro bagatela....za tu lovu u zegeu nemoš kupiti garažu u smrdljivim novogradnjama od šperploće!

[Lord Byron]

ilea avis kaže:

Lord, slobodno pitam po kojoj osnovi to tvrdiš?

Po osnovi da nemam jake razloge vjerovati da autor lupeta u svom opisu situacije .

Koliko se sjećam (: lijen za skrolanje , moj je prijedlog pokušati živjeti u tom prostoru, i to bez velikih ulaganja koja bi ih "zakopala". Koliko god sam horoskopski pesimist, čak je i meni pretjerano ni ne pokušati tu opciju (koja znatno skraćuje rokove štednje).

Počnu li roditelji brojati goste i tako to - gud bau i tako to .

[gica]

...malo je blesavo automatski skakat na zadnje noge na sam spomen života sa starcima, pogotovo na odvojenom katu...valjda svatko vrlo dobro zna kakve starce ima i šta može očekivat od takvog aranžmana

...uostalom, ljudi sa dobrim primanjima zaista i mogu otić u svakom trenu čak i ako se malo više iskeširaju za uređenje kata, a ako ostanu bez tih solidnih primanja onda će ionako završit kod staraca, i to bez biranja katova

...meni se čak čini da bi ti eventualan problem mogao postat jedino brat i njegovo malo češće "bježanje" od staraca kod vas na kat