Quote:
Pancake kaže:
Razumijem što želiš reći, ali je li rješenje migracija u potrazi za ljepšim svijetom? Ja razumijem da je svijet sa 100%-tnom tolerancijom prema svemu (što ne širi mržnju) utopijski svijet, ali to ne znači da bismo trebali dići ruke od svakog postupka koji nas tome može približiti. Ne kažem da si ti to htio reći, to kažem zato što sam na tragu ideje da snažni osjećaj nacionalnosti zapravo potiče diskriminaciju manjinskih zajednica i daje ideju o opravdanju te diskriminacije.
|
Ne može postojati 100% tolerancija prema svemu, jer nužno vodi u sukob oko određenih pitanja. Naime, toleriranje jedne stvari često nužno povlačći isključivanje neke druge. Npr. toleriranje pušenja na javnom prostoru znači da nekome namećeš da TRPI pasivno pušenje. Ako pak zabraniš pušenje na javnom prostoru, nekome si ograničio nešto. Takvih primjera ima milijun, samo stvari moraš gledati iz više perspektiva, a ne samo iz jedne (najčešće svi gledamo zi svoje).
Tolerancija je dvostrani proces, jer smo svi pripadnici neke manjinske zajednice, ali mora postojati neki
minimalni konsenzus. Svaki od nas je u nečemu pripadnik manjine. Ja sam po ekonomski mstavovima u Hrvatskoj uvijek u manjini. Nemam se namjeru odselit zbog toga, jedino bi se odselio da me baš progone zbog toga.
Možeš očekivati toleranciju, ali ne možeš očekivati prilagodbu okoline sebi po tom pitanju do razine da sami moraju odustajati od svojih stavova i identiteta.
Banalan primjer- gay parada: pripadnici te manjine mogu očekivati da im zajamči pravo na istu. Ne ne mogu očekivati da im se pliješće, da svi u društvu budu "gay is ok" stava ili da na istoj mogu biti provokacije koje ni drugma nisu dopuštene. Tolerancija je uvijek dvostran proces.
Quote:
Pancake kaže:
Meni je jasno što si rekao i slažem se s time. Može li onda u izvorišnim osnovama ustava neke zemlje biti da je 100%-na tolerancija na različitost nešto što se podrazumijeva? To već je u ustavu, u ovom ili onom obliku, vjerujem.
|
Tolerancija mora biti obostrana u svim situacijama. I većine prema manjini i manjine prema većini. Uvijek. Recimo Hrvati u Vukovaru još ne mogu podnjeti ćirilićne ploče. Mnogi to nazivaju netolerantnim. No istovremeno, pripadnici srpske manjine često ispoljavaju separatističke stavove ili imaju ratohuškačke ispade poput ovog:
http://ask.fm/KristinaBezbradica1/answer/49054066845, što naprosto sabotira razvoj tolerancije u većinskog naroda i iskazivanje je netolerancije sa stranje MANJINE. Imaš još primjera manjinske netolernacije:
https://www.google.hr/search?q=provo...di%3B430%3B251
Quote:
Pancake kaže:
Jasno! Jedna država na svijetu definitivno nebi mogla biti rješenje i prije ili kasnije društvo bi u nekom smjeru homogenizirala. Više država omogućuje različitost.
Ono za što se ja zalažem je da nebi trebalo postojati 193 određena identiteta s nekim niskim varijabilitetom, već njih 7 milijardi koji MORAJU znati živjeti sa svojim susjedom, prijateljem, bratom i neprijateljem. To je sada malo naglašena ideja onoga što zastupam. Imam vjeru u čovječanstvo i da je to moguće. Da vidiš moj repertoar najbližih, vjerojatno bi mislio da netko nekom tu nešto mulja. To je moguće, ako se dobro prouči koje varijable utječu na ekspresiju mržnje.
I dalje sam stava da snažan nacionalizam daje osjećaj opravdavanja diskriminacije vanjske grupe i mislim da je to jako opasno i da bi se na tome trebalo raditi.
|
Identiteta može biti 7 milijardi ili 10, ali organiziranih zajednica ne može biti toliko. Zato ljudi stvore organiziranu zajednicu- državu, gdje društveni ugovor podrazumijeva da se u javnoj komunikaciji i praksi dijela osobnih sloboda odričemo (svi u određenoj mjeri) kako bi funkcionirala cijelina.
Tih stvari ne mora biti milijun, individualne slobode mogu biti prilično široke, manjine dobro zaštićene, ali minimalni konsenzus treba postojat.
Linearni mod
