Korigirate li ponašanje tuđe djece?

[chocolatecookie]

A poštovanje se nije moglo iskazati običnim persiranjem?

[Ange ou Demon]

Ma to je i starozagrebački način za nešto između "dobri smo se, al' te poštujem".
Svako malo to tu čujem, pogotovo kod doktora.

[Smart_bitch]

Kak to misliš? kaj ne govorimo o konstrukcijama 'jeste li vidjela' i sličnim?

Sent from my ZTE BLADE A910 using Tapatalk

[chocolatecookie]

Ange ou Demon kaže:

Ma to je i starozagrebački način za nešto između "dobri smo se, al' te poštujem".

Ne znam za starozagrebački, ali to je upotreba i oko mene. Nitko ne pita potpunog stranca "jeste li vidio", to je za susjeda s kojim si si dobar, ali ne dovoljno dobar za tikanje.

[chocolatecookie]

Ovog je puta topik o djeci nabrzinu postao topik o odraslima, mislim da je ovo napokon podforum za klonku.

[lyrabelacqua]

Ange ou Demon kaže:

Ma to je i starozagrebački način za nešto između "dobri smo se, al' te poštujem".
Svako malo to tu čujem, pogotovo kod doktora.

Nisam sigurna da je objašnjenje toliko kompleksno, koliko ljudi zapravo ne znaju pravilno persirati. Barem ja to tako tumačim. Čula sam to previše puta od potpunih stranaca s kojima stvarno nije bilo potrebe za nekakvim polovičnim persiranjem.

[Violently happy]

lyrabelacqua kaže:

Nisam sigurna da je objašnjenje toliko kompleksno, koliko ljudi zapravo ne znaju pravilno persirati.

Meni se isto čini ovo.

[kem]

ma to su ljudi koji uče francuski odmalena, pa se zabune.

[Ange ou Demon]

Možda se u nekom trenutku proširilo kao ovo drugo, ali svi koje ja znam to koriste u tom nekom balansiranju između ti i persiranja

[lyrabelacqua]

Ange ou Demon kaže:

Možda se u nekom trenutku proširilo kao ovo drugo, ali svi koje ja znam to koriste u tom nekom balansiranju između ti i persiranja

Sestra moje doktorice se tako obraća apsolutno svima, i najstarijoj babi, osim nama "mlađima" i djeci koji se obraća sa "ti". Nikada nisam čula da nekoga samo normalno persira. Uz to koristi i druge jezične divote svojstvene Istri, kao recimo, knjigi, umjesto knjizi. Možda se to u drugim krajevima koristi kao neki balans, ali ja ovdašnje ljude koji tako nepravilno persiraju nikada nisam čula da nekoga persiraju pravilno.

[Afrika paprika]

Imam profesionalnu deformaciju i jako se moram kontrolirati da ne korigiram tuđu djecu na koju im roditelji na javnim površinama ne reagiraju.


Kad meni smetaju, a roditelj to vidi i ne reagira, onda se obratim djetetu.

Npr. ako sjedimo u birtiji ili negdje i dijete sjedi najbliže meni i uporno se igra balonom koji ide na mene svaki put kad mu ispadne, roditelj pogleda i ne percipira da mu dijete maltretira ljude za drugim stolom - onda djetetu kažem "molim te, igraj se drugdje balonom da ne ide stalno na mene jer mi smeta".
Nije mi se još nijedan roditelj obratio jer sam mu ispravila dijete. Briga me ako je derište dokle god mi ne smeta.


Na poslu nemam ekstremnih primjera, ali na roditeljske "a joj ona je takva" vrlo lijepo objasnim da kućni red i pravilnik ovaj i onaj su isto "takvi" i kršenje povlači posljedice, pa neka razmisle o daljnjem ponašanju

[Hannah 3]

Afrika paprika kaže:

"a joj ona je takva"

Ovo me podsjeca na one ciji se psi "samo hoce igrati".
Ono, jebe mi se kaj hoce, samo ga metni na lajnu se ne zalijece na mog i ne gazi po njemu.


Ne znam jesam spominjala susjedinog debila od psa (mislim, jadan pas) koji mi se zdrkao na hlace, jer sam mu mirisla (imala sam doma tjerajucu kuju).
Copio me pred haustorom za nogu i u trenu me zmazao s pimpekom.

Popizdila sam.
A zasto je bio sam vani? Zato jer se vlasnici nije dalo setati, pa ga je pustala da se sam proseta.
Pa je dvaput bio na operaciji, jer ga je zdrmao auto.

[zelena truba]

Alexa kaže:

Smiješno je i kad u zdr. ustanovama pitaju stvari tipa: "Jeste li donijela uputnicu?", "Koji ste pila antibiotik?".

Da! Sve medicinske sestre ikad!

chocolatecookie kaže:

Kad ranije, prije Drugog svjetskog rata?

Pa, rekla bih da je generacija koja je nakon rata imala četrdesetak godina i nekih dvadesetak poslijeratnih godina bila radno aktivna još uvijek bila jako dobro odgojena.

Pričali su mi starci, oboje su išli u fine zagrebačke škole, kakva su pravila ponašanja vladala izvan škole: obavezno pozdravljanje profesora ako ga sretneš na ulici, skidanje šešira ili kape, lagani naklon glavom, ne daj Bože da te vide vani kasno navečer ili s cigaretom i slično. Kažu da su doživjeli kulturni šok kad su na prvoj godini faksa upoznali škvadru iz cijele bivše države, ljude koji nisu znali ni osnove bontona, a onom što nisu poznavali su se ismijavali, jer, hej, ako nešto ne znaš, onda je to sigurno glupo i bezvezno i nepotrebno. A bili su bahati, pogotovo nakon što su diplomirali i nikad se nisu promijenili. Pa, kad se takvi razmnože...

[isadora w.]

Scarlett_O_Hara kaže:

Meni je nevjerojatno koliko odrasli ljudi pate na ta pozdravljanja - u zgradi, na ulici, na poslu...

stvarno ne patim, boli me briga za tuđu nekulturu. ali ako se znamo i ako ja tebe pozdravim, a ti šutiš, mislit ću da si nekulturna ili mutava.
kao što mislim za tu malu ima već dovoljno godina i u zgradi imam djecu njenog uzrasta, mlađe i starije i nijedno se tako ne ponaša.
ne smeta mi kad roditelji u liftu pozdrave, a djeca ne.

isto ću misliti ako dijete profesora ne persira i slično. nije to nikakva bečka škola i izvolijevanje, nego osnove kulture.
isto sam pomislila kad sam se vozila sa hrpicom tinejđžera. dakle, oni svi imaju max 17, ja 29, vozač negdje u četrdesetima. pričamo o glazbi na radijskoj stanici, ja čovjeka persiram, a oni mu se obraćaju sa 'ej, ti...'. meni je to seljačizam jer nismo skupa ovce čuvali.

[Scarlett_O_Hara]

Smart_bitch kaže:

Pa baš zato što znam da ja nisam ponasam se kako se ponasam i zamjecujem stvari. Majko bozja.

Razumijes li da baš to što moj (boldano moj, matermu, ne znam boldat preko Tt-a) stav sto je prihvatljivo nije nužno i tvoj, ali ni to što tvoj nije istovjetan mojem, donosi konfliktne situacije u životu? Naravno da razumijes. Bas radi toga (bold toga), stvorili smo taj bonton, da se znaju pravila, ponekad kićena, ponekad ne, ponekad simpatična, ponekad tlaka, ali da ih slijedimo koliko već možemo. Ja slijedim i zamjecujem one koji ne, valjda smijem. Ne znači da se durim, da me vrijedja, naprosto reagiram jer mi je do toga stalo, očekivanja su mi, očito, ponekad previsoka.

Nista nema 'osobno protiv' u pitanju koje sam postavila, samo jednostavno reci je li to ok ili ne. Ne treba cak ni zamisljati da se toj osobi obratis, samo stojis pored, mozda ga znaš, možda i ne, nebitno. Sto ces pomisliti o njemu?

Zamjećujem i ja stvari. Primjetim ako mi se konobar obrati sa ti ili se netko njemu obrati sa ti. Ali ne donosim iz toga zaključke o kulturi/nekulturi te osobe.
Ne volim kad mi se poznata djeca obraćaju sa vi. Kažem im da mi govore ti. Volim kad me se zove teta Scarlett.
Hračkanje i pljuvanje po ulici smatram odvratnim ali mi ne ulazi ni blizu u kategoriju s nepozdravljanjem.

Jack Daniel's kaže:

Pa nitko ovdje, koliko se sjećam, nije niti napisao da se nalaze uvrijeđeni. Svi koji su dosad pisali su samo napominjali kako to primjećuju i kako misle da to nije pristojno, ali ne i da ih vrijeđa.

Napisao si:
Tim više što je i meni drago kad mi netko inicijalno iskaže poštovanje kao običnom ljudskom biću, a ne da ide odmah misliti da sam govno koje nije vrijedno niti pozdrava.


Kad to spojim s onim tvojim glasnim pozdravljanjem susjeda koji te nije pozdravio, meni to zvuči kao uvrijeđenost, nije to samo primjećivanje i da te boli briga. Ne moraš doslovce napisati "uvrijedio me". Recimo, ja takvo tvoje ponašanje smatram nepristojnim. Da drugi ljudi idu druge ljude (odrasle) i djecu učiti kulturi na takav način, kao što je ova moja susjeda mislila mene podučiti, mi je bezobrazno i dobijem poriv da joj opsujem nešto i nikad je više ne pozdravim. Zvuči kao potreba poniziti osobu, a to ne volim.
Ona Alexinu koja ne voli pse pa nije pozdravljala - još bolje da ne moram imati ikakvu komunikaciju s takvom osobom. Glupača s predrasudama.

isadora w. kaže:

stvarno ne patim, boli me briga za tuđu nekulturu. ali ako se znamo i ako ja tebe pozdravim, a ti šutiš, mislit ću da si nekulturna ili mutava.

isto ću misliti ako dijete profesora ne persira i slično. nije to nikakva bečka škola i izvolijevanje, nego osnove kulture.
isto sam pomislila kad sam se vozila sa hrpicom tinejđžera. dakle, oni svi imaju max 17, ja 29, vozač negdje u četrdesetima. pričamo o glazbi na radijskoj stanici, ja čovjeka persiram, a oni mu se obraćaju sa 'ej, ti...'. meni je to seljačizam jer nismo skupa ovce pasli.

Ah, imam ja nekadašnje kolegice iz razreda koje su se umislile pa više ne pozdravljaju. Koga briga, nebitne su one meni kao i ja njima i ne moraju me pozdraviti, nije da imam nešto od toga. Zbilja ne donosim mišljenja o ljudima na temelju takvih stvari, za ove znam i zbog drugih stvari.
Za djecu koja ne persiraju isto ne mislim da su nekulturna niti da će biti nekulturna. Trebala bi to znati, ali im netko mora objasniti. Ne možeš biti nekulturan ako ne znaš drugačije.
Kao što sam napisala, primjećujem to ali se ne vrijeđam niti ispravljam. Ispravila bih samo nekog tko bi prema meni bio bezobrazan i obraćao mi se sa ti (a nismo si dobri). U tom slučaju neka mi se obraća sa vi.

Ova polupersiranja, polufamilijalnost mi idu na živce. Odluči se za ti ili vi i drži se toga!

[tiluriumm]

Jack Daniel's kaže:

Ovo sam i ja primijetio. Živim u zgradi s liftom i nerijetko se nađemo zajedno u liftu. Klinci niti kad su s roditeljima niti kad su sami ne pozdravljaju.
...
Ali, nekako čak mislim da je to i do udaljavanja općenito koje je danas prisutno. Zgradski život koji danas živim je desetljećima udaljen od nekadašnjeg zgradskog života kad su se susjedi međusobno pozdravljali i pomagali i puno više ulagali u tu malu zajednicu nego danas.

Ovo

Ne zamjeram ne pozdravljanje nikom jer danas uglavnom više nismo susjedi nego u krajnju ruku sustanari... Individue na istoj adresi. Moj kat je igrom slučaja ostao nastanjen stanarima koje znam od djetinjstva (sad su to već stariji ljudi), u jedan stan se doselio unuk i cura susjede, i već oni pozdrave čisto pro forme... Nema tu interakcije, druženja, kava, razmjene kolača, čestitanja. Uglavnom kad sretnem nekog u liftu to je kao kad srećem nasumične ljude na ulici pa ih pozdravljam. Nemaš pojma više tko je stanar, tko je kupio stan, tko je podstanar, tko je kod nekoga u posjeti, tko je samo u prolazu...
Kimnem glavom ili kratko pozdravim, pitam koji kat da pritisne ako sam bliže i ne zamjeram djeci koja se uglavnom malo zasrame, pognu glavice, sakriju se iza mame ili s kim su već... Ako znam starije onda im se nasmiješim, pohvalim odjeću ili igračku isl. pa se opuste malo i odmah je drugačija atmosfera. To su jednostavno djeca i mislim da su danas dosta sramežljivija nego smo mi bili iz čistog razloga što se manje druže i međusobno i s ljudima, uglavnom su s roditeljima i bližom rodbinom i naravno da na svako strano lice reagiraju strahom i sramežljivošću. Svrati susjedima na kavu, poigraj se a djetetom, daj mu bombon kad su roditelji tu, nasmiješi se, odnesi im kolača, pa ćeš vidjet kako ćeš biti teta ta i ta, kako će ti se javiti i pozdravljati.
Nas se učilo da se svakom javimo, da svakog pozdravimo, da bombon prihvatimo i zahvalimo... Danas djecu uče da se nikom ne javljaju, da ne razgovaraju sa nepoznatima, da se ne zaustavljaju na ulici, a Bože sačuvaj da dijete prihvati poklon od osobe koja nije roditelj ili bliska rodbina, a da to nije za rođendan isl...

Ne zamjeram djeci ni bezobrazluk ni divljanje ni neodgoj, samo žalim roditelje i činjenicu da "svatko" može postati roditelj.

Ne preodgajam tuđu djecu, odgajam samo onu na koju imam trajni utjecaj, tj. onu koju stalno viđam i sudjelujem u njihovom životu, ali ni to ne bih nazvala preodgojem jer su ta djeca već učena od svojih roditelja nekim principima s kojima se i sama slažem, dobri su, nisu razmaženi, koriste tri magične riječi...

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[Jack Daniel's]

Scarlett_O_Hara kaže:

Napisao si:
Tim više što je i meni drago kad mi netko inicijalno iskaže poštovanje kao običnom ljudskom biću, a ne da ide odmah misliti da sam govno koje nije vrijedno niti pozdrava.


Kad to spojim s onim tvojim glasnim pozdravljanjem susjeda koji te nije pozdravio, meni to zvuči kao uvrijeđenost, nije to samo primjećivanje i da te boli briga. Ne moraš doslovce napisati "uvrijedio me".

Jes, evo, žile si tu režem koliko su me uvrijedili. Svaki put kad mi se tako nešto desi idem po zgradi od vrata do vrata i lupam po njima kako 'ne bu mene niko vređal' i prijetim da ću im pozvat policiju i andriju jarka.

Jar ja sam, oh, tako važan i oh, tako bitan.

[petrunjela84]

Kao dijete sam bila užasno povučena i sramežljiva i imala sam issue s pozdravljanjem ljudi možda tamo negdje do 14-15 god, što je moje starce izluđivalo. Polila sam litre jezikove juhe zbog toga, kako se oni zbog mog mutavog ponašanja moraju sramiti susjeda...isl

Danas mi je smiješno, ali onda mi je bilo katastrofa teško to slušati. Mislim da bi mi bilo lakše da su mi stvari prikazali na drugačiji način. Da su mi objasnili da treba pozdravljati zbog uvažavanja i poštivanja ljudi s kojima se mimoilazim u nekom prostoru, a ne zato da netko vidi kako sam ili kako nisam odgojena. Da pozdravljam jer na taj način predstavljam sebe kao osobu, a ne da to ima veze u kakvom svjetlu će netko gledati na njih. I da su me prije svega više učili poštovanju prema sebi samoj, pa onda prema drugima. Eto malo patetike...

I još nešto, nekad kad bih ja tako mutava i uspjela na stubištu protisnuti pozdrav, znalo se dogoditi da susjedi na odzdrave, što me tek bacalo u depru

[Hilda]

lyrabelacqua kaže:

Nisam sigurna da je objašnjenje toliko kompleksno, koliko ljudi zapravo ne znaju pravilno persirati. Barem ja to tako tumačim. Čula sam to previše puta od potpunih stranaca s kojima stvarno nije bilo potrebe za nekakvim polovičnim persiranjem.

Po meni to spada u specifičnosti narječja. Možda i ima korijen u "koliko smo prisni" no s vremenom pređe u čistu naviku jer su tako pričali tvoji, djedovi, bake, roditelji.

OT: korigiram ponašanje tuđe djece bez pardona ako me se tiče i utječe na mene.

[Flying Buttress]

petrunjela84 kaže:

Danas mi je smiješno, ali onda mi je bilo katastrofa teško to slušati. Mislim da bi mi bilo lakše da su mi stvari prikazali na drugačiji način. Da su mi objasnili da treba pozdravljati zbog uvažavanja i poštivanja ljudi s kojima se mimoilazim u nekom prostoru, a ne zato da netko vidi kako sam ili kako nisam odgojena. Da pozdravljam jer na taj način predstavljam sebe kao osobu, a ne da to ima veze u kakvom svjetlu će netko gledati na njih. I da su me prije svega više učili poštovanju prema sebi samoj, pa onda prema drugima. Eto malo patetike...

<3
Ne volim kad netko tlači djecu, pogotovo sramežljivu, s milijun pitanja, a dijete gleda u pod, crveni se i protiskuje odgovore.
Ali smatram da i najveći introvertić može reći Dobar dan.

petrunjela84 kaže:

I još nešto, nekad kad bih ja tako mutava i uspjela na stubištu protisnuti pozdrav, znalo se dogoditi da susjedi na odzdrave, što me tek bacalo u depru

Meni se zna dogodit glupi moment kad pozdravim pa susjed (pre)tiho odzdravi pa mislim da me nije čuo pa opet pozdravim pa on opet tiho odzdravi pa se pitam da li da još jednom pozdravim.