Obiteljske veze

[violeta1980]

Prajapati kaže:

Pokušat ću biti što kraća, a razumljiva

Dakle, problem je obitelj moga dečka, mog budućeg muža i oca moje djece (naše djece, naravno).
Njegova obitelj i ja se jednostavno ne možemo smisliti. Ja sam njima prijetnja jer je prije naše veze bio njihov potrčko i davao im podosta love (držali su ga u šaci emotivnim ucjenama).
E sad, kad smo se mi upoznali, ubrzo sam shvatila da tu nešto smrdi i da ga oni korste za osobne interese, a on je naigled kopnio misleći da ipak mora učiniti sve za svoju obitelj.

Otkad smo mi u vezi, stvari su se promijenile i svi to osjetimo i vidimo.
Problem je što njegova obitelj i ja nememo nikakve dodirne točke, viđamo se dvaput godišnje iako živimo prilično blizu. On naprosto ode tamo sam i to je to.

Eto, ne znam što bi mislila o svemu tome, ali nema smisla forsati ako ne ide.

Htjela bi čuti vaša iskustva, jesi li vam brakovi/veze opstali iako se baš i niste podnosili s partnerovom obitelji?

I ako mogu dobiti neke savjete od iskusnih kako se postaviti prema svemu tome.
Da se razumijemo, ja njih ne želim posvađati niti se miješam u njihove odnose, podupirem ga da ode bar jednom tjednom k njima iako se on tada vraća sav tmuran i iscrpljen.

Ja imam prilično sličnu vezu, sada i brak, i sve funkcionira. Isto se viđamo 2-3 puta godišnje u službenim situacijama oko velikih blagdana i uglavnom s još prisutnih. Dok on odlazi koliko hoće, a čak i radi nešto s njima na poljoprivredi u sezoni. Nakon nekoliko godina su uspostavljeni vrlo uglađeni odnosi, svima poznati i funkcionirajući. Tu i tamo neka sitna podbadanja svekrve prešutim sa smješkom, a čak mi sada već i ostali, svekar, muž, rodbina, nastoje u tome pomoći i prekinu je ili odvuku na drugu stranu. Čak je i izravno upozore da je opet prešla liniju kada je neophodno. Ne diraj me, ne diram te, točka.
Zapravo mi se čini da je to sjajna opcija, skoro posve bez mogućnosti ikakvog incidenta ili komplikacije. Čak nastojim i sa svojima, mada nisu agresivni i isključivi kao svekrva, ograničiti suživot na razman broj susreta i čim manje upetljavanja u zajedničke projekte. Zašto vjerovati u puku i rijetku sreću da će se baš idealno sližiti nekoliko posve nepoznatih i različitih ljudi? Kada vjerojatno neće.
Na žalost problem vidim u ne tako dalekoj budućnosti kada starci budu realno trebali našu pomoć na čestoj bazi i na mnogo načina. Ali, za sada, velim, funkcionira besprijekorno!

[violeta1980]

chocolatecookie kaže:

Je li tebi dovoljno da vas dvoje dobro funkcionirate zajedno, ili možda ne bi bilo loše da razmisliš o tome da potražiš nekoga tko će ti više odgovarati? Ima i ljudi sa toplim i zdravim obiteljima i s roditeljima sklonima velikim obiteljskim druženjima, i koji bi bili silno razdragani i razgaljeni da ih punica doživljava kao sina. Možda bi s nekim takvim bila sretnija.

Ima i premija na lutriji, pa? Vjerovati u njih je jako razumno? Posve sam uvjerena, usput, da niti jedna punica iskreno zeta ne doživljava kao sina. I obratno pogotovo. Čast izuzetcima, ali ima razloga zašto se tako zovu.

[chocolatecookie]

violeta1980 kaže:

Ima i premija na lutriji, pa? Vjerovati u njih je jako razumno?

Slažem se, ali kad bi joj to bilo silno bitno bilo bi poštenije da potraži sreću drugdje, i pusti njega da traži svoju, nego da za deset godina shvati da ne može više bez svekrve koja je voli kao da joj je barem najdraža nećakinja.

[violeta1980]

chocolatecookie kaže:

Slažem se, ali kad bi joj to bilo silno bitno bilo bi poštenije da potraži sreću drugdje, i pusti njega da traži svoju, nego da za deset godina shvati da ne može više bez svekrve koja je voli kao da joj je barem najdraža nećakinja.

Dakako, ako ima takvih potreba, treba tražiti dalje, kao i oko svih ostalih osobnih potreba. Ja nisam sigurna da je to opravdana i vrlo važna potreba naprosto stoga što je već jedan čovjek koji ti makar približno savršeno odgovara i voli te, veliki dobitak! Ostalo mi se čini mrvicu traženje "kruha preko pogače". Pa i malo bahato, narcisoidno. Zašto bih se obavezno trebala sviđati nekoj stranoj ženi posve drugačije generacije, backgraunda, navika, vrijednosti, života, ma baš svega?
Tolerancija i pristojnost, recimo kao na poslu, svakako, ali sve ostalo samo može biti pukom slučajnosšću, kao i kada inače upoznajemo strane ljude s najrazličitijim rezultatima.

[Ro_]

Prajapati kaže:

Otkad smo mi u vezi, stvari su se promijenile i svi to osjetimo i vidimo.
Problem je što njegova obitelj i ja nememo nikakve dodirne točke, viđamo se dvaput godišnje iako živimo prilično blizu. On naprosto ode tamo sam i to je to.

Eto, ne znam što bi mislila o svemu tome, ali nema smisla forsati ako ne ide.

Htjela bi čuti vaša iskustva, jesi li vam brakovi/veze opstali iako se baš i niste podnosili s partnerovom obitelji?

I ako mogu dobiti neke savjete od iskusnih kako se postaviti prema svemu tome.
Da se razumijemo, ja njih ne želim posvađati niti se miješam u njihove odnose, podupirem ga da ode bar jednom tjednom k njima iako se on tada vraća sav tmuran i iscrpljen.

Postavim se na način da ih poštujem kao roditelje osobe koju volim i nastojim mu ne raditi dodatne probleme u odnosu sa njima.

To znači da

- ne očekujem da se volimo kao dijete i roditelji jer to nismo,
- ne ulazim u rasprave u kojima je očito da mislimo potpuno drugačije, prijeđem preko nekog njihovog meni stranog mišljenja jer su oni stariji ljudi koji se neće promijeniti, a i zašto bi,
- držim laganu emotivnu distancu što opet znači da ne ulazim u išta što bi se pretvorilo u oštru raspravu iza koje bi ostali repovi zamjeranja.

Zapravo se nastojim postaviti kao netko tko ima više odgovornosti za naš međusobni odnos jer sam mlađa i jer mogu hendlat tu odgovornost.

[shadowgirl]

Prajapati kaže:

Pročitao je tu knjigu i puno mu je pomogla da osvijesti neke stvari. Još nije u fazi da ih otpili potpuno, ali jako se emotivno distancirao. Vjeruj mi, sad je super s obzirom na to kako je prije bilo.
To je proces i ne valja da požurjevati, vjerujem da će zadnja karika pasti kad dođe naša beba pa neće imati ni vremena ni energije za posjećivanje, ali stvarno je već puno napredovao.

Ja bi bila sretna da odlazi jednom mjesečno, ali nije moje da se u to petljam jer bi moglo imati kontra-efekt.

Bebe nisu čarobni štapić koji će magično promijeniti tvog muža, to zaboravi. Promjena mora doći iz njega (i ja vjerujem da hoće kad je već toliko napredovao). Sjećam se jedne teme u kojoj je tip 5 puta dnevno išao posjetit mamicu, pa čak i kad mu je vlastito dijete bilo bolesno kod kuće

Probaj mu staviti bubu u uho bez da mu namećeš išta, npr nakon što se vrati od njih sav tmuran pitaj ga da li bi mu bilo lakše da ih posjećuje jednom u mjesec dana? Ako je odgovor da, sam će to odlučiti napraviti.

[TincH]

E zabiravila sam jos ovo prokomentirati.

Prajapati kaže:

On im je prije posvećivao jako puno vremena, sada je to puuuno manje jer se odlučio usredotočiti na mene, svoj razvoj, ali ne možeš to nikad u potpunosti iskorijeniti. Uvijek se nekako vuče taj rep, svaki put kad ga mama nazove bude ta neka situacija...kao pravimo se da je sve ok, ali znam da ga je već sam njen glas emotivno iscrpio.

Tocno, ne mozes iskorijeniti - u smislu da ce se oni promijeniti, jer nece.
Oni ce uvijek iznova pokusavati, zvati, inzistirati, bacati otrovne strelice i slicno, i sto se on vise povija, to ce oni vise gristi jer ce vidjeti da mogu.
Znam da je u tim situacijama tesko prerezati kontakt sasvim, ali nekakva solidna distanca bi bila ok rjesenje. Jer iz mog osobnog iskustva - sto si dalje od ljudi koji te crpe, to si sretniji u svom zivotu, koliko god ti oni bili obitelj.

Uglavnom, daljnji razvoj stvari tice se iskljucivo njega tj koliko ce on dopustiti da oni i dalje vrse utjecaj.
Npr ako ih naviknete kao u violetinom slucaju da se vidjate za blagdane i rodjendane - onda je to to.
Ili da on dolazi 2x mjesecno a ne 2x tjedno i slicno.
Treba ih dresirati kao malu djecu, nema druge. Jer se i ponasaju kao mala djeca kojima je oteta lizalica (sin).

S time da nemoj misliti da ce oni mirno prihvatiti novonastali raspored vidjanja kojeg vi odredite. Vjerojatno nece i kad tad ce pokusati opet ga pridobiti pod svoje a tebe dodatno udaljiti. No, stvar je u tome da tvoj muz mora razviti deblju kozu i postaviti granice ter izgura svoje kad god oni krenu vrbovati ga ponovo.
Tvoje je pak da budes uz njega, ne sprecavas ga, ne potices na nikakve drasticne poteze, a kad vidis familiju mu - da budes odmjerena, pristojna i ne kazes ni ne napravis ista sto bi te moglo diskreditirati.

[choupette]

Preveza kaže:

Slazem se ;-)!

Ako niste u nekim odnosima, ne moras ni vidjati Ja ne volim da se vidjam sa onima koji me ne zanimaju, koji mi nisu zanimljivi, tako da, da se bolje slazemo, poludela bih da je moram gledati jednom u 2-4 nedelje. Ovako, vidimo se nekoliko puta godisnje i svi zadovoljni (Nismo se nikada svadjale, samo smo drugacija, ona je teski patrijahalac, ali nije losa. Otac je druga prica, njega ne moram da vidim do kraja svog zivota. Muz ih posecuje bez mene i to mi savrseno odgovara :-))

Tu je sve na tvom momku.
Ti sa svoje strane preboli to što nikad nećeš biti s njima vuci buci.
To je trenutno najbitnije.
Uz dobar odnos s partnerom.

Roditelji partnera su kod nas statistički na samom vrhu razloga za rastave.
A toksični odnosi roditelji-djeca su iznimno kompleksni i skloni recidivu.
Zato pazi da ti očekivanja od partnera ne budu prevelika.
Jer moguć je njegov recidiv u stare obrasce.
Ono što je za sada loše kod tebe je što si emotivno vezana uz cijelu situaciju i što nemaš neku početnu mudrost/zrelost nošenja sa situacijom.

Tvoja situacija mi je za sad slična jednoj u praksi koja se nije dobro završila.
Isto se radilo muškarcu s toksičnim roditeljima.
I na početku je sve bilo sjajno. Žena se držala po strani, on je “uvidio” što mu roditelji rade i uz njenu podršku se zauzeo za sebe. Zavrnuo je financijsku pipu i neko vrijeme je bilo odlično. On sam je otvoreno pričao koliko su nefer njegovi roditelji prema njemu.
Problem je bio u tome što nikakve poteze nije poduzimao po pitanju rješavanjasituacije s roditeljima sam od sebe, nego je to učinio kao i tvoj dečko: tek nakon što je upoznao svoju ženu.
I tu su odmah roditelji krenuli s logikom da se on promijenio od kad se sin oženio. Dakle, iz njihove perspektive, ona je bila kriva zbog njegovog udaljavanja od obitelji.
Ni dijete, za koje se krivo nadaš da će popraviti situaciju, nije na kraju pomoglo.
Nakon dvije godine, on je ponovo pomalo krenuo ka starom obrascu. Ženi naravno to sve nije bilo drago. Bila je revoltirana i iz svoje perspektive nije shvaćala kako je moguće da joj muž nakon svega opet potpada pod roditeljski utjecaj. Malo po malo se njen muž više nije vraćao s roditeljskih sastanaka samo generalno neraspoložen, nego i neraspoložen prema ženi “koja ne prihvaća njegove roditelje”.
Na kraju balade je žena postala problem i njen muž je od one osobe koja je jednom sama tvrdila kako njegovi nisu normalni došao do toga da je ženi prigovarao kako nije u redu što ona ne želi s njegovom majkom redovno piti kavu.

Čuvaj se.

[TincH]

choupette kaže:

I tu su odmah roditelji krenuli s logikom da se on promijenio od kad se sin oženio. Dakle, iz njihove perspektive, ona je bila kriva zbog njegovog udaljavanja od obitelji.
.

Joj kako je ovo uzas

'Udaljavanja od obitelji'.
Pa sto je normalnije od toga da se odrasli covjek odvoji i starta svoju mladu obitelj?
Pa jebemu misa

[choupette]

TincH kaže:

Joj kako je ovo uzas

'Udaljavanja od obitelji'.
Pa sto je normalnije od toga da se odrasli covjek odvoji i starta svoju mladu obitelj?
Pa jebemu misa

Slažem se.
Ali kad su toksični odnosi u pitanju, tu po definiciji nema normale.

Zato bi bilo puno povoljnije za autoricu da je njen dečko stvari stavio na svoje mjesto prije nego je ona uletjela u cijelu priču.

Muškarac iz mog primjera se naknadno ponovo oženio i vidi čuda, s tom drugom ženom roditelji nemaju problema. Iako ih ta druga ne želi ni pozdraviti na cesti.
Ali prva žena, koja je prema toj tazbini bila daleko pristojnija od druge žene, je u njihovim očima bila i ostala glavni problem.

Ispalo je na kraju da je prva žena probila led za drugu.

[choupette]

shadowgirl kaže:

Probaj mu staviti bubu u uho bez da mu namećeš išta, npr nakon što se vrati od njih sav tmuran pitaj ga da li bi mu bilo lakše da ih posjećuje jednom u mjesec dana? Ako je odgovor da, sam će to odlučiti napraviti.

Po meni je ovo činiti u situaciji autorice nepametno.
Stvarno bi se trebala prestati zamarati s odnosom muža i njegovih roditelja.
Tim više što su barem logističke probleme uspjeli za sad riješiti (pitanje financija i pitanja njenog druženja s tim roditeljima).
Autorica treba paziti što govori muškarcu kojem je, po njenim riječima, emotivno teško palo kad ga je suočila s ružnom realnošću njegovih obiteljskih odnosa.
Bacati naknadne bube u uho odraslom čovjeku koji je već s našom podrškom i “otvaranjem očiju” učinio određene drastične pomake je podosta rizično.
Prvo zato jer je taj muškarac odrasla osoba za koju bi bilo poželjno da roditeljski patronat ne zamijeni s ženinim, a drugo zato jer su naše vlastite odluke bez tuđih manipulativnih buba ipak izgledniji recept za prave i trajne promjene.

Treba znati biti zadovoljan s ostvarenim pomacima i ne talasati gdje je nepotrebno.

[skorpionka87]

Jedva čekam da mi sin naraste i nađe zmiju koja će mu određivati koliko će me puta mjesečno max. viđati i koliko love trošiti na mene, umjesto da troši na nju.
Jedva čekam!

[lee anabell]

skorpionka87 kaže:

Jedva čekam da mi sin naraste i nađe zmiju koja će mu određivati koliko će me puta mjesečno max. viđati i koliko love trošiti na mene, umjesto da troši na nju.
Jedva čekam!

Najgore je shvatiti da ni sina nije briga i da se sin slaže sa zmijom.


Da se moja ponaša normalno bila bi dobrodošla.

Doduše, ja kao zmija ne idem kod nje, ne brojim koliko on ide kod nje, nit me briga koliko joj daje.

Ali sam zmija jer ne dopuštam drugim zmijama da me nerviraju.

[shadowgirl]

skorpionka87 kaže:

Jedva čekam da mi sin naraste i nađe zmiju koja će mu određivati koliko će me puta mjesečno max. viđati i koliko love trošiti na mene, umjesto da troši na nju.
Jedva čekam!

Jedva čekam kad će žene početi ulaziti u brak nakon što postignu financijsku samostalnost, a ne razmišljat što će im platiti sin, što muž, a što otac itd.

[Ro_]

choupette kaže:

Stvarno bi se trebala prestati zamarati s odnosom muža i njegovih roditelja.
Tim više što su barem logističke probleme uspjeli za sad riješiti (pitanje financija i pitanja njenog druženja s tim roditeljima).
Autorica treba paziti što govori muškarcu kojem je, po njenim riječima, emotivno teško palo kad ga je suočila s ružnom realnošću njegovih obiteljskih odnosa.
Bacati naknadne bube u uho odraslom čovjeku koji je već s našom podrškom i “otvaranjem očiju” učinio određene drastične pomake je podosta rizično.
Prvo zato jer je taj muškarac odrasla osoba za koju bi bilo poželjno da roditeljski patronat ne zamijeni s ženinim, a drugo zato jer su naše vlastite odluke bez tuđih manipulativnih buba ipak izgledniji recept za prave i trajne promjene.

Ovo je dosta dobro rečeno

[violeta1980]

skorpionka87 kaže:

Jedva čekam da mi sin naraste i nađe zmiju koja će mu određivati koliko će me puta mjesečno max. viđati i koliko love trošiti na mene, umjesto da troši na nju.
Jedva čekam!

Možda ti se posreći, pa ga uspiješ kvalitetno odgojiti, da nikada ne nađe zmiju i da mamica zauvijek bude makar najvažnija, ako nekom nesrećom, ne i jedina žena u njegovu životu!?!

[violeta1980]

lee anabell kaže:

Najgore je shvatiti da ni sina nije briga i da se sin slaže sa zmijom.


Da se moja ponaša normalno bila bi dobrodošla.

Doduše, ja kao zmija ne idem kod nje, ne brojim koliko on ide kod nje, nit me briga koliko joj daje.

Ali sam zmija jer ne dopuštam drugim zmijama da me nerviraju.

I određuju način života .....:klap::klap::klap:

[Prajapati]

Hvala svima na komentiarima, zamislila sam se nad svakim, ima tu svakakvih iskustava.

Za početak, da pojasnim što znači ovo da ga bodrim da ide tamo.
Nije da on ne želi ići pa ja navaljujem nego nakon našeg razgovora o svemu tome i njegovim otrovnim odnosima je on jedno vrijeme htio potpuno odjebati obitelj na što sam mu ja rekla da to nije rješenje jer će ga to možda mučiti pa nek se zapita može li nekako zdravo postaviti granice.

Ovo što ste rekli da bi moglo lako kliziti u stare odnose, ja se isto toga bojim.
Bojim se da će ga meni iza leđa mama i sestra i baka iskorišatavati, to je čopor ženskih figura koje se oslanjaju na njega i ne puštaju.
Mene mrze, to mi je jasno, a ja sam zaista pokušala ostvariti neki normalan odnos s njima, ali nije išlo. Presebične su i za sreću mog dečka ih nije briga.
Znam da je on odrasla osoba i da bi trebao sam odlučivati, ali nekad mi je jako teško ne peteljati se jer nisam uopće upućena u to o čemu oni pričaju i što šuruju.
Još mu je mama uvalila i nekakvo suđenje koje obavlja umjesto nje, a nema razloga da ona ne ide na sud, ima i vremena i radi se o njenoj guzici.

Ulovila sam nekidan razgovor u kojem ga ona pita može li sutra doći po novac njemu na posao. Nisam ništa pitala, prešutjela sam, znam da mu je mama i da nemam pravo ispitivati. Ali ja sam jednostavno drugačije odgojena, iz drugačije sam obitelji. Moji su sve stekli radom, a njegovi su teške pijavice koji misle da muški član obitelji mora o njima skrbiti. Uz to, ništa ne daju zauzvrat.

I danas je malo kasnije išao na posao i valjda mu mama nije znala da je doma jer očekuje da je na poslu pa ga je zvala. Dakle, nikad ga ne zove kad zna da je doma, samo ga poskrivečki zove dok je na poslu jer ne želi da ja slušam njihove razgovore. To nisu čista posla i nimalo mi se to ne sviđa.

[Prajapati]

Dosta vas je iznijelo primjere o svekrvama koje podbadaju pa su čak i agresivne. Nekad imam osjećaj da bi se bolje snašla s takvom.
Ova moja je baš perfirdna, jaaako je sneaky.
Pravi se svetica, patnica, uvijek je u nekom polu-plaču, patetična, a zapravo je pokvarena do kosti.
Da ne pričam o nekim stvarima koju sam saznala o njoj, a vrlo su nemoralne. Drži ga u šaci suzama i cvilenjem, a zapravo je žena bez kičme koja si je skoro uništila sina.

Ja se samo nadam da ću smoći snage i držati se podalje koliko mogu.

I nemojte krivo shvatiti ono što sam rekla za bebu, ne želimo mi imati bebu da bi nas ona obiteljski povezala niti ja mislim da beba nešto može poboljšati na taj način niti očekujem da će nam se obitelji spojiti u veselu družinu.
Dijete nije štaka pa da se na njega oslanjaš.

[violeta1980]

Prajapati kaže:

To nisu čista posla i nimalo mi se to ne sviđa.

Naravno da nisu, a, na žalost, neće nikada niti biti. Stoga sam ti već rekla, to možeš samo ograničiti da sama izbjegneš stres i gluposti. On se mora zaštititi sam, mora to htjeti prekinuti, ili će ga koristiti stalno. Nije da mu je lako, muškarci jako teško kažu majci NE, to je neka posebna veza, drugačija od naših odnosa s roditeljima. Ali kad-tad će morati izabrati.