Gdje vam djeca spavaju?

[bigblue2010]

Mislim da Maristella postoji, vidjala sam ju na mameibebe forumu.

U stvari ti je bas suprotno. Nova misljenja kazu da dijete koje ima taj totalni attachment s roditeljima dok je beba, na taj nacin postaje toliko sigurno u sebe, da se zbog te sigurnosti lakse odvaja i postaje samostalno - jer mu sigurnost daje ta bezuvjetna ljubav i sigurnost u roditeljsku ljubav, osjecaj da je prihvaceno u potpunosti.

Takva djeca u poslusna jer vjeruju roditeljima, nisu agresivna ni prkosna i opcenito se bolje snalaze.

A cuj, ima logike u tome da ti se vraca ono sto ulozis.

[bigblue2010]

verica kaže:
Eto, iako sam samo teoretska mama i meni se jako sviđaju ovakva mišljenja i ovaj tip roditeljstva o kojem piše bigblue - pa ako bude sreće i postanem prava mama i ja ću se tako ponašati.

Verice, vjeruj mi da je ovako najlakse. Samo slusas sto ti govore tvoji instinkti i osjecaji. Kada dijete place, tvoj nagon ce biti da ga uzmes k sebi i nahranis i malo nosis i "nunas". I onda umjesto da kazes - necu ga razmaziti, ti samo to napravi.

[Lilly]

Evo opet sam sve iscitala i sjecam se da sam u prvoj godini (pa i duze) od silnog vremena provedenog uz bebonju, od silnog mazenja i blizine, navece najvise zeljela biti sama. Imati sike u grudnjaku, pidzamu preko i fino sama srediti misli na nekom udobnom mjestu. Moglo je to biti i naslonjena na muza ali onda rade bez njegove ruke ispod pidzame. Sex bi mi pao na pamet ali na sasvim drugaciji nacin nego prije.

Spavali smo na svakakve lude nacine koje ne zelim ni poceti opisivati i ja sam mislila da dok je nama svima to ok, nema veze kako luda kombinacija jeste, mora biti ok da je furamo.


Mislim da je planiranje i ucenje ok ali mislim i da ljudi blago pretjeruju u zabrinutosti ili detaljima. Tezak spavac se u jednoj noci nauci spavati na samom rubu kreveta. Dubok spavac se pocne buditi kad beba mahne rucicom (osim ako stave cepove u usi ). Opustite se ljudi, to su sve prirodne stvari za koje se pripremamo u onih devet mjeseci cekanja i kasnije se stalno prilagodavamo i mjenjamo. Najvise ce se razocarati oni koji misle da se nista nece promjeniti kad jednom dobiju dijete.

[bigblue2010]

Lilly kaže:
Imati sike u grudnjaku, pidzamu preko

Joj da... Koji put si i ja to pozelim.

[Winona]

Najvise ce se razocarati oni koji misle da se nista nece promjeniti kad jednom dobiju dijete.

od svih iluzija u ovu sam najranije prestala vjerovati.

U tome su mame u obje drzave bile jednoglasne - sve se stubokom promijenilo.

[Lilly]

Da se nadovezem na bigblue o att.p. i sigurnosti djece.

U mojoj okolini nema tako puno ljudi koji sa djecom rade na nacin koji bi bio blizak mom osjecaju i mom nacinu. Uzorak mi je relativno mali i mozda zato ne narocito pouzdan ali moji zakljucci do sada se poklapaju sa ovim sto bigblue pise.

Za mene najsokantnije stvari nisu cak toliko stvari vezane za jako razlicito odgajanu, jako razlicitu djecu (s kojom se moj malac druzi). Najteze mi pada kad vidim da se efekti nekog kratkog vremena koje sam sebi dopustila da se ne ponasam ok prema malcu, tako brzo ispolje u njegovom ponasanju. Svaka 'zlocesta' tvrdoglavost, svako plazenje jezika, mlataranje jezikom bez prestanka i slicne fore koje mi zna prirediti su meni tako jasni znaci njegovog ne poznavanja situacije i nemogucnosti da dobro reagira na nesto sto mu se ne svida.

On sam ne zeli biti zlocest. Jezim se kad cujem roditelje kad o svojoj djeci pricaju kao o prkosnim, zlocestim, bezobraznim. Ni jedno dijete to ne zeli biti. Svako dijete hoce da bude voljeno i da mu se daje paznja. Ali dijete, pa i kad ima 3, 7, 10 ili 18 godina, se nade u nepoznatim situacijama u kojima ne zna reagirati. Ili se nade u situaciji da misli kako ga roditelji ne zarezuju. Svako 'zlocesto' ponasanje je znak djetetove nesigurnosti. A, sigurnost dobija kroz puno kontakta sa roditeljima. Strpljivog kontakta.

Isto tako, dijete kad prolazi kroz nove stvari, mora nauciti kako da se postavlja. Roditelji cesto misle dijete je vec veliko, treba da zna sta valja, sta ne valja, ali cak i ako je dijete vec prije bilo u nekoj situaciji, moguce je da trazi potvrdu da nacin na koji je reagiralo jeste dobar nacin. Roditelji su ucitelji 24/7 i tu nema odmora. Najbolji odmor je kad zavolis to sto radis. Att.p. roditelji posebno nemaju odmora jer su okruzeni ljudima kojima su att.p. stvari-kvarenje djeteta.

[Winona]

Svako 'zlocesto' ponasanje je znak djetetove nesigurnosti.

nikad , nikad nisam krivila"zlocesto" dijete, nego roditelja.

pr. mi jucer u ducanu, maleni URLA radi jedne igracke ( ovakvo ponasanje mi je na srecu nepoznato iz prijateljskih krugova, jer da su takvi ne bi ih "iznjamljivala" par puta tjedno )

Dakle maleni urla, mama urla na njega istovremeno se srami i kaze dobiti ces ti svoje kad dodjemo doma

Dijete se ne odgaja na ulici, nego doma i sve ovo je ta mama vjerojatno i doma dozivjela ali nije trzala na to, jer doma nitko ne vidi. A dijete joj cijelo vrijeme odasilje signale - koje ona ne kuzi.

[eska]

Winona1 kaže:

Uglavnom uredili su tako djecju sobu da je djeci zanimljivija od spavace - skupa su oslikali prozore, isli u goste klincima koji imaju svoju sobu


Onda mama kaze da ce sve njene igracke ( koje iz tehnickih razloga , malo mjesta kod tate i mame ne moze ponjeti, ne sve barem ) osjecati usamljeno i bojati same.

Malena jako voli svoju sobu ( sama birala tapete, ormar, mini stolice ) pa i to pomaze.

hmmm,ovako
uradila sam sve to....djecija soba je tako lijepa da bih ja veoma rado u njoj spavala....sama sam oslikala zidove sa velikim odusevljenjem, ma prelijepo koja sam ja umjetnica igracke, krevet, posteljina sveeeeee za djecije srce ali ne vrijedi. kad bolje razmislim mozda se boji mojih slika

pricam samo o sinu posto je on jedini koji ne zeli spavati u svom krevetu: imao je prvo krevetac ali ne on je veliki njemu treba pravi krevet....odemo kupimo onaj na sprat-sam je izabrao - spavao je dvije noci i gotovo.....onda je htio da mu kupimo obican krevet -kao boji se visine
ok, kupili smo i to.....dvije noci i gotovo.....
mislim , nismo mu to kupili u jednom mjesecu , pricam o godinama
ode ponekad u svoj krevet sam od sebe, zaspi ali je svaki put u sred noci poceo da place,vristi, trese se .....kao da ga vragovi ganjaju......stvarno ne znam zasto. razgovarala sam s njim, ostavljala lampu upaljenu....ne znam sta jos da radim.
sada na moru je spavao u svom krevetu

[Winona]

Koliko on ima godina ?

Jesi razmisljala da pitas neku strucnu osobu za savjet - djecjeg psihologa recimo - ako to potraje jos godinu, dvije ?

Cisto savjet, koji mozes ali ne moras poslusati.

[eska]

5 1/2 godina .....razgovarala sam sa tetom u vrticu, nisam trazila strucnu pomoc.rekla mi je da je to normalno , da ga pustim dok sam ne bude spreman na taj korak....inace se ne boji nicega, niti visi na meni- ostane kod bake, tetke....kada imam posla i ne pita za mene samo nocu ima problema...jednom mu je prijatelj spavao kod nas dvije noci ,tada nije bilo problema..bio je tako ponosan na svoju sobu, na svoj krevet.....prijatelj ga je pitao da ide jednu noc kod njega spavati ..dozvolila sam mu jer je sam zelio da ide, medjutim u 22h me je nazvao - hoce kuci , ne moze spavati i opet ona panika u ocima...

[Septembar]

bigblue2010 kaže:
U stvari ti je bas suprotno. Nova misljenja kazu da dijete koje ima taj totalni attachment s roditeljima dok je beba, na taj nacin postaje toliko sigurno u sebe, da se zbog te sigurnosti lakse odvaja i postaje samostalno - jer mu sigurnost daje ta bezuvjetna ljubav i sigurnost u roditeljsku ljubav, osjecaj da je prihvaceno u potpunosti.

Takva djeca u poslusna jer vjeruju roditeljima, nisu agresivna ni prkosna i opcenito se bolje snalaze.

s ovim se apsolutno slazem, i tim se i vodim

moja kci je vrlo samostalna od malena, i na to je kurazim i poticem

a s druge strane jako umiljata i privrzena i zavisna od mene i dopustam joj i da bude slaba mamina beba

hm znam da zvuci kontradiktorno, ali neznam kak bi to objhasnila

hocu rec da zna da me ima, da ima moju podrsku, da je poticem da proba prvo sama, a da sam tu ako ne ide, da znam da moze i da vjerujem u nju

PRINCEZICE, "UNIVERZAVAM" TE! MAJKICA

(morala sam ovo napisati, sad sam joj takav SMS poslala . necemo se vidjeti 2 dana)

[Winona]

spavati i opet ona panika u ocima...

ti svoje dijete znas najbolje. To stoji.

Ali bas zato sto ti vidis tu paniku u ocima, mozda ima nesto sto klinca jos muci

Zovite me zatucanom i bedastom ali i dalje smatram da dijete od 6, 7 , 9 a cula sam i za slucajeve od 10 godina spava s roditeljima u krevetu - nije MENi normalno.

Od toga su izuzete izvanredne okolnosti ( jedan od roditelja na putu, malena bolesna i slicno ) ali tad to nije trajno stanje.

Ali super vas je sve citati - puno se nauci.

[bigblue2010]

Mislim da ce vecina roditelja pokusati i ranije od 6 godina premjestiti djecu u njihovu sobu, ako okolnosti dozvoljavaju.
"Nije normalno" je mozda prejak izraz, jer svako je dijete razlicito.

Moja mama kaze da je njoj uvijek bilo zao sto ja nisam od kada su me stavili u moju sobu nikad dosla nocu njima u krevet, ali vikendom ujutro je bilo obavezno.

Mislim da je kljucno da se ostavi djetetu da se samo osamostali kada je za to spremno, a ne da ga tjeramo na to kada bi nama odgovaralo.


Septembar, kada ovako nesto procitam, odmah si zamisljam kako cu i ja jednog dana tako s mojom curom

[Winona]

Nije normalno" je mozda prejak izraz, jer svako je dijete razlicito.

tocno

nije rijec najbolje odabrana, trazila sam neku drugu, ali se nisam sjetila, a da pokaze sto o tome mislim.

Mogla sam mozda napisati "cudno".

[penelop@]

Evo jedne mame cije dijete spava samo u svojoj sobi.
Prva tri mjeseca je spavala na nama , onda do negdje prve godine u svom kreveticu u nasoj sobi a zatim sama u svojoj.
Prvo sam ja morala biti s njom u sobi dok ne zaspi a sada ( od druge godine) legne, otpjevamo pjesmicu i cao do jutra.
Kada smo negdje pa spava s nama u sobi ja se po cijelu noc budim jer je cujem kako se okrece, puse, baca nogama
Zasto sam je odlucila bas od godine dana staviti samu u sobu. Nemam pojma, soba je tu i zasto ne. Mislim da od godine dana ni nema neke strahove koji se mozda pojavljuju poslije ( vile, carobnjaci, vjestice, monstrumi...)
Jos sam nesto primjetila, dok sam ju uspavljivala cesto se budila a od kada zaspi sama nikad ( jedino ako mora pisat ili je nesto boli)
Meni je tako super, imamo i mi i ona svoj mir

[Winona]

Meni je tako super, imamo i mi i ona svoj mir

Otprilike tako mi je objasnila i frendica.

[Rita]

PA kak su to nekad radili,svi s spavali u jednoj prostoriji i opet imali hrpu djece.Sjecate se Tite i prica iz Kumrovca.Kaj mislite di su oni decu delali,samo po sjenicima?Pogotovo kad su bebe,ko da oni znaju kaj se desava kraj njih

[Winona]

Rita kaže:
PA kak su to nekad radili,svi s spavali u jednoj prostoriji i opet imali hrpu djece.Sjecate se Tite i prica iz Kumrovca.Kaj mislite di su oni decu delali,samo po sjenicima?Pogotovo kad su bebe,ko da oni znaju kaj se desava kraj njih

pa da zato su i nase bake ( mnogima i mame ) orgazam smatrale misaonom imenicom

A ja tak cesto nemrem na brzaka, ne ide. Ne uvijek. Ali cesto.

[mimi2003]

Evo još jedne mame sa dvoje dječice sin 5god. i kčerkica 1mj,5 oni dvoje spavaju sami u sobi, od kada sam ju rodila, iz jednostavnog razloga što,je moj sin rekao da želi spavati sa sekom, a ne u dnevnom.Imamo samo dvije sobe. Spavaću smo pretvorili u dječju,jer u spavaću nebih svi ni stali. Malena spava dio dana ali traži nečiju blizinu, Pa spava i u kinderbetu i u kolicima, a zna kada gledamo tv i u dnevnom.a po noći spava u kimbiću bez problema u komadu, zadnji obrok jede u 22h i budi se oko 05,00, 05,30 i tada je nosim u dnevni gdje spavamo suprug i ja da si sin odspava jer ona kad pojede, odmah ne zaspi, ovako je pomazimo i ona ljepo zaspi.Jedino je problem što mi je mali malo ljubomoran na seku,ali ne prema njoj, prema njoj se super ponaša, tepa joj ljubičica moja lutkica itd, nego traži pažnju kroz druge načine, malo je i tvrdoglav. malo zločest i tako to....Ona ga stalno pogledom traži i smijemu se, da ne povjeruješ, beba 1mj,5!!!Inače što se tiče spavanja u krevetu sin spava samnom , kada je god tata u noćnoj smjeni. Nismo spavali dok sam bila trudna, i mislila sam to prekinuti kad rodim, no nemožeš neke stvari djetetu jednostavno oduzeti i misliti samo na sebe Kada se mala rodila veselila sam se kako mi stalno govori :HVALA TI ŠTO SI MI RODILA SEKU!jOŠ UVIJEK SKORO SVAKI DAN!I mislila sam super nije ljubomoran, no skužila sam, da ipak je, al neće priznat , on misli da sada volimo seku više, a njega manje, danas smo u krevet razgovarali i zaključila sam da mu treba još puno,puno pažnje, ljubavi igre s njim i razgovora...Tako da sam odlučila neka spava sa mnom jer vidim da je veseliji i sretniji, a nadam se biti će i manje ljubomoran...A sex, kada ima volje ima i sexa, nema uvijek, ali zato nije smak svijeta.....

[Winona]

malo ljubomoran na seku,ali ne prema njoj, prema njoj se super ponaša, tepa joj ljubicica moja lutkica itd, nego traži pažnju kroz druge nacine,

ja bih rekla da je ovo jedna normalna reakcija i da ju prozive ( u manjoj ili vecoj mjeri ) svi jedinci kad to prestanu biti - bez obzira koliko bili stari.

Malom djetetu ( 2 - 3 godine ) je teze objasniti nego onome od 10 g. - ali oboje dobiju feeling da se moraju boriti za roditeljsku ljubav.

To prodje Treba ih puno maziti ( vjerujem da to i radis ) ali i davati im feeling, ti si sad veliki braco - to im daje osjecaj da su vazni.

Malena od moje frendice ( kad je dobila bracu ) pocela se ponasati kao beba, tepati rijeci koje je vec mjesecima prije znala pravilno izgovarati, trazila da joj mama pere zube i veze cipele - iako je prije dolaska brace bila ponosna sto to moze sama i slicno.

Ali bracu obozava