Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Dojenčad i predškolci

Dojenčad i predškolci Roditeljstvo korak po korak

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 20.03.2004., 20:55   #1
upomoc

molim da mi se javi netko sa slicnim iskustvom ili savjetom koji ce pomoci.
Imam kcer 7 godina i kad joj nesto zabranim ima jezive nastupe bijesa, prkosa i placa koji traju u beskraj jer ja i suprug ne zelimo popustati njenim hirovima. Kompromisa nema jer ona za tren upadne u stanje u kojem uopce ne zeli pricati s nama. Bojimo se da ce postati jos gore kad naraste. Pokusavam razgovarati s njom ali je tvrdoglava u svome. Ne podnosi zabrane nikakve vrste, a u slucaju da joj se nesto zabrani (najcesce odjeca koju zeli, a mokra je ili je u neskladu s klimom) upadne u takav trans da se pocne tresti,derati i grciti i tako je uznemirena da na kraju hvata zrak i govori da ce povracati (kao nekakav napad panike) i ja sam onda u panici da se ne zagusi. Onda mi bude zao sta sam uopce inzistirala na tome u pocetku, a sad mi je jos gore ako popustim. Sve je to popraceno takvom dernjavom da cijela ulica bruji. Sram me susjeda, ali me strah popustiti njenim zahtjevima. Na kraju zaspe.Citala sam savjete tipa kad dijete ima napade bijesa, ostavite ga u drugoj prostoriji da se samo smiri i prestane plakati, ali to kod nje ne pali, zapravo je jos gore. Inace je odlicna u skoli, izuzetno inteligentna ali i totalno neprepoznatljiva kad je uhvate takva stanja. Sta da uradim?Drugo dijete, 4 godine je skroz OK.
zlostavljani roditelji?
molim savjet
 
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 21:28   #2
da li je takva bila oduvijek ? Ako nije otkad traje ? Mozes li povezati pocetak takvog ponasanja s bilo kakvim dogadjajem - u familiji, vrticu, skoli - ide li u skolu ?
Winona is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 21:28   #3
a da pokusas na primjer staviti joj izbor od dvije stvari.. kod odjece recimo...nek ona izebere jednu od dvije koje ces joj ti ponuditi. nek budu tvoje dvije stvari, ali njen izbor. picajte o tome dan unaprijed - reci joj da ces joj pripremiti za sutradan stajaznam crvenu kosulju (lupam) i plavu vesticu, pa nek se ona navecer prije spavanja odluci sto da obuce sutradan.

mozda pomogne.
nebo is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 21:43   #4
Iako nebo ima odlicnu ideju, meni se ipak cini da je adela zabrinuta zbog njezine reakcije.. probaj joj objasniti da na neke stvari ne moze utjecati, da si ti isto ljuta kada ne dobijes sto zelis, no da ne moze nista rjesiti placom i histerijom... pretpostavljam da si i sama probala takvo sto i zao mi je sto ne mogu drugacije pomoci... nadam se da ce se sve rijesiti uskoro
__________________
The written word is the only way to present yourself on the forum. So if you type like an idiot, people will assume you are one.
Desiree is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 22:04   #5
To je dijete od 'vec' 7 godina i mishljenja sam da cete to teshko bez struchne pomoci rijeshiti.

Ne mislim da je to neshto strashno niti nerjeshivo, samo znam da pod hitno treba raditi na tome, jer ce se problemi pochet iskazivati i drugdje, van doma.

Preporuchila bih da suprug i ti odete nekom dobrom psihologu, prvo sami i objasnite situaciju.

Ne kazhem da mozhda ne biste i sami uspjeli rjeshiti njeno ponashanje, ali ovako ce biti brzhe, efikasnije.


Sretno
magic is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 22:24   #6
Točno ovo šta si opisala je bila tema jedne Oprah emisije i roditelji također nisu imali pojma zašto se to dešava iako bi dr. Phill našao neke razloge iz prošlosti... Ne mogu se sjetiti točno kako su riješavali problem, ali je bilo postepeno i uz puno strpljenja, svakako savjetujem konzultacije sa dobrim psihijatrom...
Ibiza is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 22:31   #7
hvala svima puno, ono sa dogovorom navecer ponekad pali i to radim u posljednje vrijeme, a ponekad se ona opet ujutro predomisli,(ne postuje dogovor, pa onda kazem neces to i to a ona meni " briga mene"-ponekad mi se cini da imam posla sa tinejđericom) no Desiree je bila u pravu -zabrinutija sam zbog njezine reakcije koja mi se ne cini bas najnormalnija,(druga djeca odustanu ili im dosadi plakati za neku glupost), a ona ustraje u tom plaču koji postaje sve jači do gusenja. Takva je otkad se rodila. S 3 god je htjela birati odjecu. Nekad bih joj dozvolila,a kad ne bih (jer je to bilo nesto tipa "zelim izaci u kupacem vani") onda bi imala napadaje plača ali bih joj uspjesno skrenula paznju. Sad je to nemoguce. Stvar mi je otezala baka koja joj sve dozvoli ("sta ce susjedi u zgradi reci ako place"). Doduse to je takvo deranje da se ne bi zacudila da misle -jadna mala sta joj rade-. Bojim se vlastitog djeteta.
 
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 22:35   #8
U potpunosti te razumijem

Teshko je biti objektivan i hladnokrvan kad je vlastito dijete u pitanju.

Pokushaj razgovarati s psihologom. Ne gubi vrijeme.
magic is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 22:37   #9
S mojim je sinom u razred ishao djechak sa slichnim problemima. Pocheli su se manifestirati i u shkoli kao i u odnosu s drugom djecom.

Majka nije htjela 'ni chut' za bilo kakvu struchnu pomoc...mislila je da su njena pazhnja i ljubav dovoljna da to rijeshe.

Nazhalost, nisu. Obratili su se psihologu kad je djechak ponavljao razred. Sad su vec tri godine na realitetnoj terapiji i chujem da se djechak jako izmjenio u pozitivnom smislu.
magic is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 22:43   #10
Čula sam o tome - neka djeca imaju te napade, to je neki poremećaj i postoji knjiga, čitala je ta curka koja je čuvala to dijete (majka je zamolila tu moju frendicu da se uputi u problem) - ne znam više što je to i zašto je to ali "liječi" se tako da dijete koje bjesni i urla primiš i grliš i nunaš dok se ne smiri. A uvijek se smiri...

Očito plaču jer im nedostaje fizički kontakt ljubavi, a ne znaju kako ga dobiti.

No, nije na meni da o tome pričam. Dobar psiholog će sigurno znati što i kako.
Željela sam samo reć da nije strašno i da i druga djeca znaju imati taj problemčić. SRetno
lucija is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 22:53   #11
Re: upomoc

Quote:
adela kaže:
Citala sam savjete tipa kad dijete ima napade bijesa, ostavite ga u drugoj prostoriji da se samo smiri i prestane plakati, ali to kod nje ne pali, zapravo je jos gore.
To smo mi probali jednom i NIKAD vise
Ostavili smo ju da place pola sata (to je uzasno dugo), za to vrijeme je u vise navrata povracala, grcala....ma dijete je dozivjelo zivcani slom.....uzas.

Magic ti dobro veli, nemas kaj cekati, odite do psihologa, sigurno ce vam pomoci.
T@nja is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 22:58   #12
Bila sam već kod školskog psihologa jer nakon mjesec dana nije htjela u školu, nego ponovno u vrtić i psiholog mi rece da su joj svi emocionalni testovi ok, ali da joj vjerojatno nedostaje pažnje(isto što mi kaže Lucija).Bilo je to prije 2 mjeseca, pa sam radila na tome, na štetu drugog djeteta, koje ne traži ništa, a ok je. Sad voli ići u školu i tu uopce nema problema, osim ovih reakcija.
A one su zastrašujuće. A za to ljuljanje i smirivanje u takvim stanjima nikad nisam načisto je li je u redu, jer me strah da joj to ne postane uobičajen način traženja ljubavi.
Ne znam što je to, potražicu savjet psihijatra.
 
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 23:01   #13
Quote:
Cula sam o tome - neka djeca imaju te napade, to je neki poremecaj i postoji knjiga, citala je ta curka koja je cuvala to dijete (majka je zamolila tu moju frendicu da se uputi u problem) - ne znam više što je to i zašto je to ali "lijeci" se tako da dijete koje bjesni i urla primiš i grliš i nunaš dok se ne smiri. A uvijek se smiri...
da tako otprilike. Prisustvovala par puta takvom doslovce histericnom napadu.

Osjecala sam se tako bespomocno. Prijateljica je grlila i bas nunala dijete od kojih 4 godine, malena je jecala ostajuci na momente bez daha, prvo je gurala mamu svom snagom onda sve slabije na kraju se umirila, malaksala zapravo ali trajalo gotovo sat vremena vristanja i jecanja.

Poslije su ju vodili psihologu - u ovom konkretnom slucaju razlog je bio taj sto je mama puno radila i falila djetetu koje je bilo ljuto i nije znalo kako na kraj s emocijama.

Te "napade" nikad nismo mogli predvidjeti unaprijed, bilo je vise 5 dana super i 6 dan 3 napada.

Radila je to samo mami.
Winona is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 23:01   #14
Da li se tako ponasala i prije rodjenja drugog djeteta?
T@nja is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.03.2004., 23:04   #15
Re: Re: upomoc

Quote:
T@nja kaže:

Magic ti dobro veli, nemas kaj cekati, odite do psihologa, sigurno ce vam pomoci.
Ovo potpisujem

Ali većini ljudi taj psiholog predstavlja problem, šta će susjedi reći zaboga

Moj mali je težak za popizditi, jako je inteligentan, zahtjevan, milion pitanja, napadaji bjesa, vrištanje....težak je užasno a s druge strane strašno emotivan.

Prije par tjedana je dobio jedan tik, tresao je glavom. Prvih par dana malo a onda sve više i više. To je postalo toliko često i jako izraženo da ga po savjetu doktora nisam niti u vrtić vodila da mu se djeca ne bi rugala.
A onda pitanja sebi.....živčana sam, izderem se, ignoriram ga kad ima napadaje bjesa, užasna sam mama itd itd.

I naravno, otišli smo psihologu Nije mi otkrila toplu vodu, ali drago mi je da smo bili, dala mi je par savjeta i stvar je rješena.
Tija is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2004., 09:46   #16
Re: upomoc

Quote:
adela kaže:
Onda mi bude zao sta sam uopce inzistirala na tome u pocetku, a sad mi je jos gore ako popustim. Sve je to popraceno takvom dernjavom da cijela ulica bruji. Sram me susjeda, ali me strah popustiti njenim zahtjevima.
Quote:
A za to ljuljanje i smirivanje u takvim stanjima nikad nisam načisto je li je u redu, jer me strah da joj to ne postane uobičajen način traženja ljubavi.
Ako ti je žao što si inzistirala na nečem, meni izgleda kao da to nešto i nije bilo posebno važno.

Ako nešto nije posebno važno tebi, ali jest tvojoj kćeri - zašto ne želiš popustiti? Zašto te strah?

Čini mi se da si nesigurna u svoje postupke i da je jedina čvrsta točka tvoja odluka da ne popustiš ni po koju cijenu.

Kakvog ima smisla ta nepopustljivost? Da pokaže djetetu kako je roditelj uvijek jači i kako je uzaludno boriti se čak i kad dijete osjeća da ono ima pravo? (Možda osjeća krivo, ali to mu treba objasniti da shvati i prihvati.)

Ja mislim da roditelji koji ustrajavaju u svojim loše odvaganim zahtjevima, mogu očekivati djetetov prkos i otpor, u količini koja ovisi o djetetovoj energiji i ukupnom osjećaju poniženja i neuvažavanja od strane roditelja.

Između redaka tvojih postova naslućujem da tvoja kćer ne dobiva dovoljno ljubavi, budući da ti razmišljaš smiješ li joj pokazati ljubav. Odakle taj strah? (Iz knjiga koje daju gotove recepte za odgoj djeteta među kojima je nepopuštanje među najcjenjenijim mudrostima?)

Neka djeca zaista se daju odgajati po receptima iz knjiga, ali za neku je potrebno uložiti puno vlastitog kreativnog truda jer uobičajen pristup ne pali.

Možda griješim u procjeni, ali imam osjećaj da tvojoj kćerki strahovito ide na živce činjenica da se njezine želje i potrebe ne uvažavaju, u ime "višeg cilja" kao što je mišljenje susjeda o cijeloj stvari.

U slučaju da ima mlađu sestru ili brata, stvari se dodatno kompliciraju. Pitanje je jeste li na pravi način razriješili uobičajeni problem ljubomore?

Uglavnom, pitanja je dosta, psihologu svakako treba otići.
Ali, ja bih bila vrlo oprezna s tim i ne bih dijete koje je toliko osjetljivo, a istodobno i vrlo inteligentno, vodila kod nekog za koga prethodno sama ne procijenim da je osoba kojoj se može povjeriti dijete. (Ovo nije nebitno, nisu svi psiholozi zaista psiholozi. Među njima je puno štrebera koji djecu tretiraju kao predmete.)
VelmaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2004., 14:37   #17
adela, ne kazem da je tako, ali mene asocira ponasanje tvoje kceri na ponasanje danas jednog odraslog djeteta. Razlog takvim "histericnim" napadima kod njega je bio uzrokom zapostavljenosti. Narafski da su ga njegovi roditelji obozavali, ali nacin na koji su to pokazivali njemu nije bio dovoljan i posljedice su ostale i danas kad ima 35 god.
Jesi li ikad pokusala sa svojim djetetom otvoreno razgovarati u trenutcima neposredno nakon sto se smiri?
xxGaladrielxx is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2004., 15:29   #18
za psihologa sam iskljucivo ako imas neku dobru preporuku jer kako gore netko rece...nisu ni svi psiholozi ..psiholozi

a problem se mogo iznjedriti i iz cinjenice :
da baka popusta pa ti ispadas vjestica

da se dogodio uzurpator tvoje ljubavi (drugo dijete ) u njoj kriticnom momentu (koliko je imala tada ? 3-4 godine?)

i da se ni ti ni tvoj muz niste bas snasli u odgojnom momentu kriticnog trenutka....

i DA..... definitivno te ceka i gore sto je starija

sto dalje? drzi palce da ces uspjeti prodrijeti do nje u trenu kad je slaba i izvuci pravi problem na povrsinu....ja se jos uvijek drzim one da nisam najpametnija na svijetu (jer nisam) ali da najbolje poznajem svoje dijete ...i funkcionira..... ,za sada...

btw. mi se borimo sa hiperaktivnoscu....
__________________
Danas je normalno,biti nenormalan..
Zana666 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2004., 15:43   #19
Nedavno sam ja imala jedan mali ispad sa sinom.

Rezali smo nokte na rukama i on si je sam odrezao nešto noktića. I onda sam mu rekla da ih istrese na pod i usisala ih sa usisavačem. Istog trena je počeo plakati i vikati da hoće svoj najljepši noktić, da sam ja zločesta i da mu ga vratim. Navalio je silom otvarati usisivač i tražio od mene da izvadim noktić iz vrećice. Pri tome je jako plakao i silovito me gurao.
Na prvi pogled izgleda kao bezrazložni histerični napad, ali nije tako.
Kada se malo primirio, pitala sam ga zašto mu je tako važan taj noktić i onda mi je priznao.
Pa mama, to je prvi noktić koji sam uspio sam odrezati. Bio je tako lijep (jer je bio cijeli u komadu), a ti si mi ga usisala. Ja sam ga htio sačuvati za uspomenu.
Onda je meni postalo krivo, pa smo pronašli neki zaostali na kauču i spremili ga skupa u kutijicu.

Možda ovaj slučaj nema veze sa gornjim, ali meni je to palo napamet pa sam i napisala.
ljutika is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2004., 15:57   #20
Adela
moje mišljenje je slijedeće:
djeca su potpune formirane osobe koje se s godinama i iskustvom mjenjaju "u nijansam". Hoću reći neke važne značajke ostaju za cijeli život (ona djeca koje ste smatrali prevrtljivima u vrtiću i danas ih percipirate kao takve). Neka djeca su jednostavnija za odgajanje. Ona je vjerojatno jako kompleksna i trebate naći put komunikacije koji je njoj blizak, što nije jednostavno a u tome bi pomoglo da ju promatraš i pažljivo saslušaš što ima za reći. Kreni s pitanjem zašto se ona tako ponaša? a i sama kažeš da je tako bilo odmalena.
Ljudi agresivno reagiraju kad se smatraju ugroženi ili je ugrožen jedan dio njihove osobnosti.
Mislim da ti najbolje poznaš svoje djete i da bi trebala procjeniti dali bi psihijatar pomogao ili odmogao.
Ljubavi, maženja i poljubaca nikad nemože biti previše.
Naravno roditelj treba postaviti neke granice i smjernice u ponašanju i jasno staviti do znanja da se određeno ponašanje neće tolerirati, ali isto tako trebaš znati da ukoliko je tvoje djete emocionalno "normalno" to histerično ponašanje je izazvalo nešto u ponašanju vas kao roditelja. To ne znači da ste vi loši roditelji, naprotiv! Sretno!!
sve je relativno is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:14.