Da li ce razum na kraju ipak pokvariti sve?

[alfa111]

Vec nekoliko mjesci sam u vezi sa jednim "prijateljem" kojeg znam vec duzi niz godina i stvarno sam prvi put iskreno zaljubljena preko usiju. Kao "klinci" smo se ljubakali, ali na tome je ostalo sve dok se nedavno nismo sreli i zapoceli prvo bezobavezno druzenje, a kasnije i vezu.

Prije njega sam bila u 2 ozbiljnije veze, a sa bivsim sam i zivjela 3 godine, no onaj osjecaj kojeg sada imam nikada nisam dozivjela. Doslovno mogu lezati sa njim i gledati se satima. Svakom nasem susretu se veselim svaki put sve vise iako je proslo vec par mjeseci i trebala sam se naviknuti. Stvarno mislim da osjecam onu pravu iskrenu ljubav, prvi put u zivotu, a i on se ponasa prema meni kao sto do sada nitko nije. Barem pola sata kad smo skupa provedemo u izjavljivanju osjecaja jedan drugome.

I sve to zvuci divno i krasno kako i je, no postoji jedan veliki problem. On je iz dobrostojece obitelji (ali opet ne ultrabogate) i sa svojih 29 godina nema tjedan dana radnog staza, zivi sa roditeljima. Iako je nacitan i mozemo raspravljati o svemu, ima zavrsenu samo srednju skolu. Sa druge strane ja imam odlican posao, zivim sama bez icije pomoci vec 3 godine, trenutno studiram na 2. fakultetu (na prvom sam diplomirala sa 23 godine) i u pokretu sam od 0-24. Cijeli zivot sam mastala da cu dozivjeti ovo sto sada zivim, ali sa nekim tko je meni barem malo slicniji. Iako se pokusavam oduprijeti, ne mogu pobijeci od osjecaja da ce me kad tad (iako me sad ne smetaju) te njegove karakteristike poceti smetati. Jednostavno mi mozak govori da nas dvoje nemamo zajednicku buducnost, dok bi sa druge strane srce puklo od tuge da visr ne budrmo skupa.

Da li je netko bio u slicnoj situaciji? Da li je ljubav dovoljan razlog da bi se preslo preko u ovom slucaju drustvenih razlika? Bojim se sa jedne strane da mi se vise nikad nece dogoditi ovakva ljubav, a sa druge da ssm zasljepljena osjecajima i da ne vidim kako on nije za mene.

[Flat]

Zakaj on ne bi mogao biti domacica i da pidize eventualnu djecu, a ti da budes provider?

Mozete i popricati o svemu.

I naravno da ce te sve to smetati jer te vec sad smeta.

[lara79]

On uvijek može naći posao , možda ne želi raditi jer njegov životni standard to dopušta ... uzdržavaju li ga njegovi s mukom ili je odgajan da ne mora ništa što neće ..

Prvo to Saznaj - nema ništa loše u tome da netko tko ne mora raditi ne radi -pogledaj pola engleske aristokracije - strašno bi bilo da mora raditi jer je socijalan slučaj , a ne želi i ne osjeća odgovornost prema sebi i svojoj obitelji.

No ako ti je to dealbreaker , šetaj - jer to će te smetati sve više - u tvom svijetu posao je dio identiteta a u njegovom možda nešto što radiš samo ako moraš ...i ako nemaš sreće da se rodiš bogat

[TheSpy]

A sto on konretno radi po cijele dane u zadnjih 10 godina kako je zavrsio srednju? Onak je li bas ima neke interese kojima se kontinurano bavi, ili bleji iz dana u dan i tu i tamo pripomogne starcima u dobrostojecim obvezama?
Ne kuzim sto te tocno muci: ti imas odlican posao i furas drugi fax, ako vec nisi onda ces biti dobrostojeca ili, jel, barem sasvim pristojan zivot si priustiti, dani su ti ispunjeni i ne vidim problem. Pitanje je jesu li njemu dani ispunjeni i bez obzira kakvog je statusa, ljudi dolaze do razmirica u odnosima gdje je jedno okupirano a drugo ne zna sto bi sa sobom...

[Tomgold]

alfa111 kaže:

Vec nekoliko mjesci sam u vezi sa jednim "prijateljem" kojeg znam vec duzi niz godina i stvarno sam prvi put iskreno zaljubljena preko usiju. Kao "klinci" smo se ljubakali, ali na tome je ostalo sve dok se nedavno nismo sreli i zapoceli prvo bezobavezno druzenje, a kasnije i vezu.

Prije njega sam bila u 2 ozbiljnije veze, a sa bivsim sam i zivjela 3 godine, no onaj osjecaj kojeg sada imam nikada nisam dozivjela. Doslovno mogu lezati sa njim i gledati se satima. Svakom nasem susretu se veselim svaki put sve vise iako je proslo vec par mjeseci i trebala sam se naviknuti. Stvarno mislim da osjecam onu pravu iskrenu ljubav, prvi put u zivotu, a i on se ponasa prema meni kao sto do sada nitko nije. Barem pola sata kad smo skupa provedemo u izjavljivanju osjecaja jedan drugome.

I sve to zvuci divno i krasno kako i je, no postoji jedan veliki problem. On je iz dobrostojece obitelji (ali opet ne ultrabogate) i sa svojih 29 godina nema tjedan dana radnog staza, zivi sa roditeljima. Iako je nacitan i mozemo raspravljati o svemu, ima zavrsenu samo srednju skolu. Sa druge strane ja imam odlican posao, zivim sama bez icije pomoci vec 3 godine, trenutno studiram na 2. fakultetu (na prvom sam diplomirala sa 23 godine) i u pokretu sam od 0-24. Cijeli zivot sam mastala da cu dozivjeti ovo sto sada zivim, ali sa nekim tko je meni barem malo slicniji. Iako se pokusavam oduprijeti, ne mogu pobijeci od osjecaja da ce me kad tad (iako me sad ne smetaju) te njegove karakteristike poceti smetati. Jednostavno mi mozak govori da nas dvoje nemamo zajednicku buducnost, dok bi sa druge strane srce puklo od tuge da visr ne budrmo skupa.

Da li je netko bio u slicnoj situaciji? Da li je ljubav dovoljan razlog da bi se preslo preko u ovom slucaju drustvenih razlika? Bojim se sa jedne strane da mi se vise nikad nece dogoditi ovakva ljubav, a sa druge da ssm zasljepljena osjecajima i da ne vidim kako on nije za mene.

Čim otvaraš rano ujutro ovakvu temu,ima i kod tebe dosta razuma

iskreno,meni bi to bio strašan minus,da osoba od 19-29 godine života,znači 10 užasno efektivnih godina potrati na nečijoj grbači.

Kao i uvijek,dajem i dao bi priliku,da vidim jel njega to smeta da ti radiš,imaš ispunjen a on besposličari.

S time da trebaš računati da će se on teško priviknuti preko noći da rutinu od 10 godina sada sa 30 promijeni samo tako.

[Almost Rosey]

A gle ovo, a zašto on ne bi, a mogao bi on, a što on...
Ti si se zaljubila, i to je slatko, ali tu nema ni lj od ljubavi. Lijepo se to vidi iz tvog opisa navodne savršenosti partnera, uz obavezno "ali", koje dolazi od želje da se on promijeni pa da se do kraja uklopi u tvoju fantaziju i ideju nekog "savršenog partnera". Ne uklapa se u maštu i projekciju idealnog, što je bezopasno dok si zaljubljena preko ušiju i dok si svaki dan gugućete ljubavne izjave. Ali nakon što shvatiš da se nije promijenio i da se neće promijeniti i da se ne uklapa u tvoju projekciju idealnog - a ovakvog kakav je ga ne možeš prihvatiti - nastat će razočaranje, zamjeranje i problemi. Loša je vijest, dakle, da to što imate nije ljubav. Dobra je vijest da takvu zaljubljenost, uz malo truda, mašte, projekcije, zamišljanja... možeš naći gotovo na svakom koraku.

[Mamekica]

Predobar da bi radio, ha?

Jebat, kući ne vodit.

[Preveza]

Da, pitanje je sta on radi po ceo dan od kako je zavrsio srednju?
Da li je toliko bogat da ce imati puno novca i kada njegovi ne budu zivi?

Imate razlicite zivotne stilove, mozda i mogu da prodju zajedno, ali deluje mi da on ni u kuci nista ne bi radio, kao ni sa decom. Mozete imati i kućne pomocnice i kuvara i dadilju, ali opet mora nešto da radi, a ne samo da mašta :-)

[alfa111]

Nije toliko bogat da nikad u zivotu nece imati potrebu raditi. Jednostavno su mu svi poslovi ili premalo placeni ili prenaporni. Nedavno mu je jedan frend nudio posao za 5500 kn (sto je super placa za nekog sa njegovim stupnjem obrazovanja), a on je to kategoricki odbio uz komentar da on iovako ionako ima te novce svaki mjesec i da nema potrebe raditi 6 dana tjedno za isto.

Uglavnom se dize u podne, do navecer zuji po kavama i onda smo navecer skupa ako ja nemam drugih obaveza. Kuzi on da krade Bogu dane, ali je jednostavno prerazmazen i ocekuje posao na kojem ce moci spavati cijeli dan i na kraju mjeseca ce dobiti placu barem 1000 eura. Skuzila sam da ga muci to sto sam profesionalno 2000 svjetlosnih godina ispred njega, pa mi apsolutno nikad ne dopusta da platim veceru, cugu, kino, itd. Valjda na taj nacin lijeci svoje komplekse...

Sa druge strane nikad se nisam kraj nikog osjecala tako sretno i zaljubljeno...

[ema1]

Kavu, večeru, kino... ne plaća ti on.

[Pulank]

Nema tu sretne budućnosti. Već se sada osjeti da tebi užasno smeta njegov način života. Uzalud je očekivati da će se odrasla osoba u 30-ima promijeniti. Odbio radito posao placen 5500 kn??? Jbt ljudi se ubijaju za 3 soma kuna a njemu ispod časti raditi za 5500.. Katastrofa :/

[skorpionka87]

ema1 kaže:

Kavu, večeru, kino... ne plaća ti on.

😂😂

alfa111 kaže:

Nedavno mu je jedan frend nudio posao za 5500 kn (sto je super placa za nekog sa njegovim stupnjem obrazovanja), a on je to kategoricki odbio uz komentar da on iovako ionako ima te novce svaki mjesec i da nema potrebe raditi 6 dana tjedno za isto.

Sa druge strane nikad se nisam kraj nikog osjecala tako sretno i zaljubljeno...

Run for your life 🏃‍♀️

Ne znam šta te tu, osim njegovog k, ima činiti sretnom.

[Mamekica]

ema1 kaže:

Kavu, večeru, kino... ne plaća ti on.

Da imam takvog sina, to ne bi bio trošak, neg investicija. Da ga uvalim, tako beskorisnoga nekoj naiFki. Ma karamelom bi se namazala da mi je na periskopu takva potencijalna lovina od snahe

[Notfunny]

alfa111 kaže:

Vec nekoliko mjesci sam u vezi sa jednim "prijateljem" kojeg znam vec duzi niz godina i stvarno sam prvi put iskreno zaljubljena preko usiju. Kao "klinci" smo se ljubakali, ali na tome je ostalo sve dok se nedavno nismo sreli i zapoceli prvo bezobavezno druzenje, a kasnije i vezu.

Prije njega sam bila u 2 ozbiljnije veze, a sa bivsim sam i zivjela 3 godine, no onaj osjecaj kojeg sada imam nikada nisam dozivjela. Doslovno mogu lezati sa njim i gledati se satima. Svakom nasem susretu se veselim svaki put sve vise iako je proslo vec par mjeseci i trebala sam se naviknuti. Stvarno mislim da osjecam onu pravu iskrenu ljubav, prvi put u zivotu, a i on se ponasa prema meni kao sto do sada nitko nije. Barem pola sata kad smo skupa provedemo u izjavljivanju osjecaja jedan drugome.

I sve to zvuci divno i krasno kako i je, no postoji jedan veliki problem. On je iz dobrostojece obitelji (ali opet ne ultrabogate) i sa svojih 29 godina nema tjedan dana radnog staza, zivi sa roditeljima. Iako je nacitan i mozemo raspravljati o svemu, ima zavrsenu samo srednju skolu. Sa druge strane ja imam odlican posao, zivim sama bez icije pomoci vec 3 godine, trenutno studiram na 2. fakultetu (na prvom sam diplomirala sa 23 godine) i u pokretu sam od 0-24. Cijeli zivot sam mastala da cu dozivjeti ovo sto sada zivim, ali sa nekim tko je meni barem malo slicniji. Iako se pokusavam oduprijeti, ne mogu pobijeci od osjecaja da ce me kad tad (iako me sad ne smetaju) te njegove karakteristike poceti smetati. Jednostavno mi mozak govori da nas dvoje nemamo zajednicku buducnost, dok bi sa druge strane srce puklo od tuge da visr ne budrmo skupa.

Da li je netko bio u slicnoj situaciji? Da li je ljubav dovoljan razlog da bi se preslo preko u ovom slucaju drustvenih razlika? Bojim se sa jedne strane da mi se vise nikad nece dogoditi ovakva ljubav, a sa druge da ssm zasljepljena osjecajima i da ne vidim kako on nije za mene.

Ništa nije za vječnost.
Ako se dobro osjećaš s njim, ako možeš pored toga raditi što želiš i voliš, ne vidim razlog da ne budeš u toj vezi.
Čak i da dođu djeca, djeci su važni roditelji, a ne njihovo bračno stanje.
Teci sa strujom, ne tuđih mišljenja, već svojih osjećaja...
(meni izgledate dosta kompatibilni, obzirom da se ti ne žališ na išta drugo, osim završene srednje škole kao krajnje točke školovanja)

[K H S]

prije svega, naslov teme ti nije dobar....
razum neće pokvariti sev, nego će sve spasiti...

i sama vidiš kud te to vodi
dakle, ne možeš pobjeći od razuma
ako to ne bude dobro, razum je bio u pravu, i na vrijee te upozorio, pa se nisi previše prepuistila

ako bude dobro, onda taj razum nije ni bitan

kao da je važno što će biti, nitko od nas to ne zna

te sve činjenice smetaju tebe već sa, čim otvaraš temu s tim naslovom

zato je vrijeme da s njim popričaš i da vidiš može li on napokon krenut normalnim putem, odnsono onim koji je za tebe normalan
reci mu svoje dileme
jer, već sad te to smeta, a uskoro će doći vrijeme kad ti takav njegov život nećeš moći pratiti

za sad, on jošuvijek ima izbora

pa mu sve to i recii...

[morcego]

alfa111 kaže:

Vec nekoliko mjesci sam u vezi sa jednim "prijateljem" kojeg znam vec duzi niz godina i stvarno sam prvi put iskreno zaljubljena preko usiju. Kao "klinci" smo se ljubakali, ali na tome je ostalo sve dok se nedavno nismo sreli i zapoceli prvo bezobavezno druzenje, a kasnije i vezu.

Prije njega sam bila u 2 ozbiljnije veze, a sa bivsim sam i zivjela 3 godine, no onaj osjecaj kojeg sada imam nikada nisam dozivjela. Doslovno mogu lezati sa njim i gledati se satima. Svakom nasem susretu se veselim svaki put sve vise iako je proslo vec par mjeseci i trebala sam se naviknuti. Stvarno mislim da osjecam onu pravu iskrenu ljubav, prvi put u zivotu, a i on se ponasa prema meni kao sto do sada nitko nije. Barem pola sata kad smo skupa provedemo u izjavljivanju osjecaja jedan drugome.

I sve to zvuci divno i krasno kako i je, no postoji jedan veliki problem. On je iz dobrostojece obitelji (ali opet ne ultrabogate) i sa svojih 29 godina nema tjedan dana radnog staza, zivi sa roditeljima. Iako je nacitan i mozemo raspravljati o svemu, ima zavrsenu samo srednju skolu. Sa druge strane ja imam odlican posao, zivim sama bez icije pomoci vec 3 godine, trenutno studiram na 2. fakultetu (na prvom sam diplomirala sa 23 godine) i u pokretu sam od 0-24. Cijeli zivot sam mastala da cu dozivjeti ovo sto sada zivim, ali sa nekim tko je meni barem malo slicniji. Iako se pokusavam oduprijeti, ne mogu pobijeci od osjecaja da ce me kad tad (iako me sad ne smetaju) te njegove karakteristike poceti smetati. Jednostavno mi mozak govori da nas dvoje nemamo zajednicku buducnost, dok bi sa druge strane srce puklo od tuge da visr ne budrmo skupa.

Da li je netko bio u slicnoj situaciji? Da li je ljubav dovoljan razlog da bi se preslo preko u ovom slucaju drustvenih razlika? Bojim se sa jedne strane da mi se vise nikad nece dogoditi ovakva ljubav, a sa druge da ssm zasljepljena osjecajima i da ne vidim kako on nije za mene.

Mislim da nikako nije dobro ostavljati nekoga s kim ti je lijepo samo zato što ti jednoga dana možda neće biti lijepo.
Veze se mijenjanju i sigurno ćeš kad-tad doći u fazu da će ti neke stvari koje ti sada ne smetaju kod njega početi smetati, a ove koje ti smetaju malo, možda ti počnu smetati više, a možda skroz prestanu. I ljudi se mijenjaju, također, ali onda kad to sami žele, a ne kad se od njih to traži (najčešće).
Ukratko, nema tu kod veza baš nekog univerzalnog pravila u smislu univerzalnog recepta za uspjeh, ali je definitivno recept za tugu prekidati s nekim u koga si zaljubljen i skim ti je lijepo.
Uživaj dok traje, za sve ostalo ćeš imati vremena i nervirat ćeš se, uživala sad ili ne.

[morcego]

Znam da će me sad možda ljudi razapet jer savjetujem da ostaje u vezi s neradnikom Pa da se ogradim - ne savjetujem ja to, samo mislim da je dobro ne forsirat odljubljivanje (a već se zaljubila) dok joj se hoće bit s njim jer će ionako doći trenutak kad će se odljubiti, čak i da je najsavršeniji na svijetu. I tad će znati što joj je činiti.

[Ivanicapeca]

alfa111 kaže:

Nije toliko bogat da nikad u zivotu nece imati potrebu raditi. Jednostavno su mu svi poslovi ili premalo placeni ili prenaporni. Nedavno mu je jedan frend nudio posao za 5500 kn (sto je super placa za nekog sa njegovim stupnjem obrazovanja), a on je to kategoricki odbio uz komentar da on iovako ionako ima te novce svaki mjesec i da nema potrebe raditi 6 dana tjedno za isto.

Uglavnom se dize u podne, do navecer zuji po kavama i onda smo navecer skupa ako ja nemam drugih obaveza. Kuzi on da krade Bogu dane, ali je jednostavno prerazmazen i ocekuje posao na kojem ce moci spavati cijeli dan i na kraju mjeseca ce dobiti placu barem 1000 eura. Skuzila sam da ga muci to sto sam profesionalno 2000 svjetlosnih godina ispred njega, pa mi apsolutno nikad ne dopusta da platim veceru, cugu, kino, itd. Valjda na taj nacin lijeci svoje komplekse...

Sa druge strane nikad se nisam kraj nikog osjecala tako sretno i zaljubljeno...

Curo, uzmi koliko ti se nudi s rukom na rucnoj i kad ti dosadi, stisni gas i bjez glavom bez obzira.
Nema tu kruha u smislu neke svjetle zajednicke buducnosti. Sve je super dok zaljubljenost traje al perspektiva nekog eventualnog sretnog zajednickog partnerskog zivota je ravna nuli.
On zivi dok mu starci zive i financiraju ga. Kad presahne sisa, ti ces prva nadrajsat, to ti garantiram. Lik je parazit a ti si se zatelebala u neku svoju izidealiziranu sliku o njemu iako ti razum vrlo jasno tumaci stvari, rekla bih.
I pazi da se ne zeznes pa vam se ne zalomi dijete.

Poslano sa mog SM-J510FN koristeći Tapatalk

[Ivanicapeca]

Ak te mogu pitati sto te u vezi s njim posebno veseli i usrecuje da nam opises?

Poslano sa mog SM-J510FN koristeći Tapatalk

[ema1]

Mamekica kaže:

Da imam takvog sina, to ne bi bio trošak, neg investicija. Da ga uvalim, tako beskorisnoga nekoj naiFki. Ma karamelom bi se namazala da mi je na periskopu takva potencijalna lovina od snahe

Ajme plačem

Ivanicapeca kaže:

Ak te mogu pitati sto te u vezi s njim posebno veseli i usrecuje da nam opises?

Poslano sa mog SM-J510FN koristeći Tapatalk

Evo, ja nisam ona... ali onako odokativo:
- osoba koja ne radi, spava do podne, brije po birtijama, neopterećen prljavim gaćama, šta će jesti, novcima... svu svoju pažnju usmjerava na nju i to paše... svima bi nam pasalo, vraća nas u vrijeme kad smo bili u srednjoj/faxu, a još ljeto - divno, nesputano vrijeme fatanja 'lada i ševe

A onda odrasteš.