mišljenje i meditiranje?

[parsifal]

Nea-- kaže:

Ljudi nakon meditiranja izvještavaju da se lakše mogu skoncentrirati, fokusirati, i tome slično, a te priče o "poistovjećivanju s Jednim" i postojanju koje je lišeno Ja i tobože je potpuno transcendiralo pojedinačnost pa se meditant sada osjeća kao nekakvo božanstvo koje "živi u trenutku" i bla bla - to su samo bljeskovi a nikada trajno stanje.

S ovim se slažem i to je dobar uvid.

Dokle god smo (ljudska) svijest u (ljudskom) tijelu, dotle nema nikakvog trajnog prevazilaženja pojedinačnosti i ograničenosti, da sad sjediš ispod stabla ili u pećini sto godina.

S ovim se ne slažem .
Otkud znaš da je tako.
A što je onda Buddha bio ? Varalica ?
Kome vjerovati njemu ili tebi ?

Nisargadatta i teta Bernadetta izvješćuju da se može postići ''trajno stanje'' i prevazilaženje ograničenosti.

Ti kažeš da nemože .

I što sada ...

pa nije valjda rješenje nastaviti čitati Hegela i pisati po forumu kao da rješenje nema jer ne možemo biti sigurni tko govori istinu o tome da postoji istinska sloboda

parsifal?
nea?
Buddha?
beljki?
mravac88?
sapunice?
blog sa citatima velikih filozofa ?

[Jednostavko]

parsifal kaže:

kako ti uopće vidiš i doživljavaš meditiranje i taj unutrašnji svijet i jesi li ikada meditirao.

Pod meditacijom podrazumijevam sabranost. A pod unutrašnjim svijetom podrazumijevam sve ono što sam podijelio s drugima ili što želim podijeliti s drugima.

I kako gledaš na to da je većina tvojih i mojih i svačijih misli kombinacija

uzaludnosti, preskakivanja s teme na temu, ometanja tekućeg posla, zabrinutosti, straha, fantaziranja, ....brbljanja....projeciranja...

Gledam na to kao na savršenost u nesavršenosti. Niti je moguće niti bi bilo dobro misliti uvijek ispravno (što god to značilo).

[La Baba yaga]

Jednostavko kaže:

Pod meditacijom podrazumijevam sabranost. A pod unutrašnjim svijetom podrazumijevam sve ono što sam podijelio s drugima ili što želim podijeliti s drugima..

Wtf.....ovo je malo bizarno....al dobro....nego dal to sve skupa stane na dve tri strane....prored 1.5?

[Jednostavko]

La Baba yaga kaže:

Wtf.....ovo je malo bizarno....al dobro....nego dal to sve skupa stane na dve tri strane....prored 1.5?

Svaka riječ koju izgovorimo u sebi ili naglas je nešto što smo podijelili s drugima. Kod mene to ne bi stalo na dve tri strane.

[Nea--]

parsifal kaže:

Otkud znaš da je tako.
A što je onda Buddha bio ? Varalica ?
Kome vjerovati njemu ili tebi ?

Buda je doživio iskustvo/uvid koje ga je sasvim promijenilo - ali je on i dalje ostao taj isti čovjek, isto ljudsko biće koje je bio i ranije: taj i taj, rođen tada i tada, s takvom i takvom biografijom, s tim i tim imenima, zanimanjima, načinima života, itd itd.
Razumiješ li na što mislim?

Nisargadatta i teta Bernadetta izvješćuju da se može postići ''trajno stanje'' i prevazilaženje ograničenosti

Dokle god su oni "Nisargadatta" (ili neko drugo ime) i "teta Bernadetta" - ograničeni su tim identitetom, jednako kao i ljudskim tijelom na koje se taj identitet/ime odnose.
Kako ne shvaćaš da je identitet sam po sebi ograničenje... ?
I kako zamišljaš tu "bezgraničnost" (jer tako se zove "nadilaženje ograničenosti"?) koja je osuđena boraviti unutar krajnje ograničenog ljudskog tijela i da pri tome ne izgubi ništa od svoje bezgraničnosti?

[wand_1]

Nea-- kaže:

Buda je doživio iskustvo/uvid koje ga je sasvim promijenilo - ali je on i dalje ostao taj isti čovjek, isto ljudsko biće koje je bio i ranije: taj i taj, rođen tada i tada, s takvom i takvom biografijom, s tim i tim imenima, zanimanjima, načinima života, itd itd.
Razumiješ li na što mislim?

Ja i ne razumijem baš ako je to tako, što je onda anatta u budizmu?

[omen4k]

Enchantress kaže:

Nije li i svest o samom sebi tek jedna misao?

Nije.

Svjesnost dolazi prije misli.
Misao je gradivni element za dio/razinu svijesti. Svjesna si necega van tog dijela/razine svijesti prije pojave misli o tome. Cak i neuroznanost zna za vremenski offset.

Enchantress kaže:

Meditacija je jedan vid koncentracije, ali je i ta koncentracija opet misao.

Netocno.

a) Koncentracija nije misao. Koncentracija je funkcija svijesti kojom se misli manipuliraju.

b) Meditacija nije vid koncentracije. Koncentracija je jedan od alata meditacije.

c) Ima vise vrsta meditacije.
Neke su kontemplativne i koriste misli, neke transcendentalne i uklanjaju misli da bi se samo "bilo" ili se nesto "culo".

Enchantress kaže:

Možemo da posmatramo misli, možemo da se njima bavimo, da o njima razmišljamo, da ih analiziramo, možemo i da ih 'suzimo' na jedva primetni osećaj 'ja' ili 'proširimo' na sveobuhvatni osećaj 'svega', ali sve vreme mi - mislimo.

Netocno.

Mislis kada razmatras iskustvo.
Osjet nije misao. Iskustvo nije misao.

[Nea--]

wand_1 kaže:

Ja i ne razumijem baš ako je to tako, što je onda anatta u budizmu?

"Anattā (Pali) or anātman (Sanskrit) refers to the doctrine of "non-self", that there is no unchanging, permanent self, soul or essence in living beings".
Ti dakle misliš da se ovaj "stalni nepromjenjivi Ja, duša ili esencija" odnose na ljudsku individualnost?
Pa bi onda izjednačio Vječnu Dušu (na koju se anatta referira) sa običnom ljudskom osobnošću, i objavio da nema nikakvog stalnog Ja u čovjeku, koje prepoznaje i sjeća se sebe unutar jedne inkarnacije?

Ako ti nisi onaj isti čovjek od prije 10 ili 20 godina, koji si onda?
Jel se barem isto zoveš?
Jesi li u istom tijelu, koje se doduše neminovno promijenilo ali je tvoj dom/zatvor od rođenja do smrti ... čije smrti u stvari? ako tebe kao nekog stalnog Ja zapravo nema? ...
Meni to pomalo zvuči ko multiple personality disorder

[Leteća]

Nea-- kaže:

"Anattā (Pali) or anātman (Sanskrit) refers to the doctrine of "non-self", that there is no unchanging, permanent self, soul or essence in living beings".
Ti dakle misliš da se ovaj "stalni nepromjenjivi Ja, duša ili esencija" odnose na ljudsku individualnost?
Pa bi onda izjednačio Vječnu Dušu (na koju se anatta referira) sa običnom ljudskom osobnošću, i objavio da nema nikakvog stalnog Ja u čovjeku, koje prepoznaje i sjeća se sebe unutar jedne inkarnacije?

Ako ti nisi onaj isti čovjek od prije 10 ili 20 godina, koji si onda?
Jel se barem isto zoveš?
Jesi li u istom tijelu, koje se doduše neminovno promijenilo ali je tvoj dom/zatvor od rođenja do smrti ... čije smrti u stvari? ako tebe kao nekog stalnog Ja zapravo nema? ...
Meni to pomalo zvuči ko multiple personality disorder

Ja ne razumijem više ništa. Dovoljno mi je teško bilo ubrati one koncepte 'Self' i 'Higher Self' (iako i dalje nisam baš skroz sigurna da kužim razliku).

Pa onda ono 'unutarnje dijete' iz neke psihologije. Ako ćemo pak po Jungu, možemo pridodati Animu, Animusa i Sjenu. Onda je tu i ta hipotetska Duša koja se seli iz tijela u tijelo, ali se opet po nečem razlikuje od Duha. Valjda.

Nekad je to bilo mnogo urednije podijeljeno, npr., kod Nordijaca.

Samo za wanda, izdvajam...

The Hamingja

The fourth and final part of the Norse self that we’ll consider here is the hamingja (pronounced “HAHM-ing-ya”). The word is often used in an abstract sense to signify “luck,”[6] but the Norse understanding of luck is very different from our own. In Bettina Sommer’s fitting words, “luck was a quality inherent in the man and his lineage, a part of his personality similar to his strength, intelligence, or skill with weapons, at once both the cause and the expression of the success, wealth, and power of a family.”[7]

Luck, the hamingja, is a personal entity in its own right, is part of the self, and can be split off from the other components of the self in certain circumstances. When a person dies, his or her hamingja is often reincarnated in one of his or her descendants, particularly if the child is given the name of the original owner of the hamingja.[8] Sometimes, as in Viga-Glum’s Saga, the hamingja bequeaths itself of its own accord to a relative of its original owner, without any special naming having to take place.[9] The hamingja can also be lent to others during life to assist them in particularly perilous missions where luck is needed especially badly.[10]

Svoju više ne rentam, ofucalo je.

[Leteća]

Nea-- kaže:

Meni to pomalo zvuči ko multiple personality disorder

Nego, sad sam malo škicnula Duovnost. Pa kaže:

Hodao sam jednog dana ulicom , svijestan svakog pokreta svog tijela(hodajuća meditacija) i odjedanput počeo slušati nekog tipa tamo kako priča(slušao sam svoje misli) i ogovara prolaznike i sve oko sebe , pa se onda tužaka na sve i svašta.....poznat mi je bio taj glas i kad sam shvatio da se to moja svijest odvojila od svega i da to ja kao svijest promatram tamo nekog tipa(sebe) kako hoda ulicom i ogovara sve oko sebe , počeo sam umirati od smijeha , jer sam u tom trenu intuitivno shvatio da ja nisam ni ovo tijelo koje koristim , niti misli koje kao oblaci dolaze i odlaze , već čista svijest koja oživljava oboje.

Ako to čitamo iz psihološko/jatrijske perspektive, radi se o disocijaciji. Plain and simple. Onako, generalno, zanima me gdje je granica između tih nekih uzvišenih stanja i običnog puknuća. Kako znati razliku? Za obavjesti o nuspojavama kontaktirajte svog gurua, šamana ili ascendentiranog učitelja?

[Nea--]

Čini mi se da je razlika između "uzvišenih stanja" i "običnog puknuća" vrlo tanka, kao između ludila i genijalnosti.

Sigurno znaš onaj princip da kada nešto dođe do svog vrhunca ili dna (ukratko, do kraja) tada prelazi u vlastitu suprotnost?
Po toj logici bi onda trebalo kliznuti u ekstrem pa vidjeti što to može dati. Ovo je teško jer se čovjek nesvjesno i zbog self-preservation razloga nastoji držati zlatne sredine/sigurnosti u svemu i nije baš da će se svjesno i dobrovoljno prepustiti ekstremima...

A što se tiče samih misli, one zaista nisu "zalijepljene" za nas i mi nismo naše misli osim ako im se ne prepustimo i automatski im vjerujemo tj dozvolimo da utječu na nas - tada misli upravljaju nama, kao nekakvi svemoćni i istiniti bogovi, umjesto da je obrnuto.
Misli mogu biti bilo čije, mogu dolaziti od bilo kuda, i zabluda je vjerovati da su "samo naše". Mogli bismo čak kategorizirati misli, prema ozračju kojega stvaraju u svom domaćinu, i to je u stvari već napravljeno tako da imamo "pozitivne" i "negativne" misli; možemo ići dalje te ih svrstati na "misli o neadekvatnosti i inferiornosti", pa onda na "misli o zlim slutnjama i tragedijama, porazima i neuspjesima" itd itd itd... Kada ih svrstamo i razvrstamo, skužimo da se ponavljaju i da ih , ako na njih obratimo pažnju, umjesto da dopustimo da u nama stvaraju/pojačavaju odgovarajuće emocije, možemo prepoznavati kada se ponovo pojave....
Na taj način misli postaju nešto kao automatizmi koje prepoznajemo kada se pojave i čijeg se (lošeg) utjecaja na taj način rješavamo.
Ako ti svjesno stojiš na jednoj strani kao promatrač, a bujica misli postaje nešto što promatraš dakle u tom smislu stoji nasuprot tebi, onda je očito da ti nisi ta bujica, zar ne?
Sve što možeš promotriti i čega možeš postati svjesna - to nisi ti.

Ja bih rekla da je najbliža definicija onoga što "ja jesam" = (samo)svjesnost, i dodala bih nešto što mi se jako svidilo kada sam to pročitala, a to je da je SVIJEST = BLAŽENSTVO

[Harry Haller]

Filozofi su do sada samo različito tumačili svijet, radi se o tome da se on mijenja.

[omen4k]

Leteća kaže:

Onako, generalno, zanima me gdje je granica između tih nekih uzvišenih stanja i običnog puknuća. Kako znati razliku?

Jedno je puknuce pa spajanje a drugo samo puknuce.

[Gaja Kvint]

Imam dulje vrijeme "meditativni ritualić", samosročen, od niza nekih saznanja. Kad je jača sfera, ode to u nešto nalik psihosomatskom transu. U svakom slučaju, korisno je, barem meni, na mnoge načine. Prvi i nabitniji, osmjeh mi nikad ne silazi sa usana.Iskreni, ne hinjeni.A ako je on odraz unutarnjeg stanja, onda je jasno da sam DOBRO od to svog meditativnog čuda...

[Beljki]

parsifal kaže:

A možeš li mi (nam) predočiti kako ti vidiš npr 2500 godina inzistiranja budizma na meditaciji.
kako ti uopće vidiš i doživljavaš meditiranje i taj unutrašnji svijet i jesi li ikada meditirao.

I kako gledaš na to da je većina tvojih i mojih i svačijih misli kombinacija

uzaludnosti, preskakivanja s teme na temu, ometanja tekućeg posla, zabrinutosti, straha, fantaziranja, ....brbljanja....projeciranja...

Ne znam za njega, ali ja bih odgovorio da je tvrdnja o 2500 godina inzistiranja mozda ipak nesto sto se moze problematizirati.

Npr danas je teravada na zapadu najpoznatija upravo po vipassana meditaciji. No to je praksa koju su razvili tek unatrag stoljece do dva, iako ljudi misle da je nesto neprekinuto od vremena Bude i tako se predstavlja.

Meditacija jest bitna u budizmu. Ali ne uvijek isti oblik meditacije, ne uvijek jednako (ili uopce) u svim granama i povijesnim periodima. Stvari su malo kompleksnije od toga

Danasnje vidjenje budizma u tolikoj mjeri kroz meditaciju, osobito na zapadu, je djelom samo karakteristika istog, a dobrim djelom i odgovor na potrebe trenutnog alternativnog religijskog trzista zapada koji te aspekte trazi, jaca i izvlaci iz konteksta, a druge zanemaruje.

zoroasterix kaže:

Buda?

U stvari i on je (prema budistickoj teologiji i mitologiji, jasno, ne nuzno faktualnoj povijesti) "potpuno utrnuce (paranirvana)" dostigo tek u smrti.

wand_1 kaže:

Ja i ne razumijem baš ako je to tako, što je onda anatta u budizmu?

Razumijevanje/uvid (ili indoktriniranje, ako je nekom draze ) u nepostojanje fiksnog sebstva ne znaci automatski nestanak i "nepriznavanje" "kolokvijalne", pragmaticne i privremene "osobnosti". Djelom se neki suvremeni skeptici interesiraju za budizam zbog takvih stavova koje nalaze uskladivim sa nominalisticko-materijalisickim pristupom koji vidi osobnost kao privremeni (bioloski u ovom slucaju, ne samo bioloski u tradicionalnih budista) i promjenjivi konglomerat elemenata i funkcija. Ali kao sto i taj materijalist u prakticnom funkcioniranju i dalje djeluje kroz ideju individualne osobnosti tako radi i budist. Ok, nakon intenzivnijih meditativnih iskustava stvari mogu biti malo potresene jos neko vrijeme i moze utjecati na buduce ponasanje, no dok postoji neko tijelo kao fokus oko kojeg gradimo osjecaj identiteta neki ce njegovi repovi uvijek postojati. Barem kod osoba koje su iole funkcionalne u svjetu i mogu recimo koristiti jezik za komunikaciju, pa makar uz izrazeno disociativno stanje gdje se te aktvnosti vide automatiziranim i perifernim.
Covjek moze recimo shvatiti da je stol na kojemu pise sastavljen od atoma, da su ti atomi jucer (pa unatrag do big benga) bili u nekom drugom rasporedu, a da ce sutra biti u nekom trecem i da ne postoji neka neovisna esencija, dusa isl tog stola. Ali ce ga i dalje zvati stolom i koristiti za pisanje u prakticnom zivotu kao i do tada. Oliti sto bi ona klasicna zenovska rekla: "prije prosvjetljenja cijepam drva i nosim vodu, poslije prosvjetljenja cijepam drva i nosim vodu".

Takodjer, postoje razliciti pravci budizma, a neki su bliski advaiti pa je njihovo poimanje annate drugacije od ortodoksno teravadskog (jer ima i tu drugacijih) ili madjamickog.

[Beljki]

Leteća kaže:

Ako to čitamo iz psihološko/jatrijske perspektive, radi se o disocijaciji. Plain and simple. Onako, generalno, zanima me gdje je granica između tih nekih uzvišenih stanja i običnog puknuća. Kako znati razliku? Za obavjesti o nuspojavama kontaktirajte svog gurua, šamana ili ascendentiranog učitelja?

Nema neke granice IMHO. Vise je pitanje perspektive, interretacije, referentnog okvira, uskladjenosti sa okolinm i osobnim ciljevima kontrolom procesa (iako niti to ne uvijek) isl. Kad usporedim iskustva poznanika sa klasicnim kundalini sindromom, price ljudi sa diagnosticiranim psihoticnim poremecajima, iskustva na halucinogenima i ( manje i kontrolabilnije ako nije doslo do tzv kundalini sindroma) duhovnim praksama ne mogu reci da vidim neku razliku. Recimo nakon prvog uzimanja LSD sam otiso kod poznanika sa kundalini sindromom, a onda razgovarao i sa nekima sa psihozom te se rasitivao o pojedinacnim simptomima i pojavama od fizickih preko afektivnih do kognitivnih te zakljucio da je kundalini sindrom de facto psihoza, a LSD dosta blizak istom uz neke iznimke poput specificnih duginig boja u halucinacijama. Meditativna iskustva su najcesce ipak manjeg intenziteta i razlicitijeg karaktera i mogu ispoljiti citav niz pojava od psihoticnih i manicnih preko disocijativnih do anksiozno-depresivnih.
Uglavnom, svjesnm cackanjem, spontano ili unosenjem kemije izvana na kraju dobijes isti klinac. Pravo je onda pitanje upucuje li to na biolosku podlogu duhovnog iskustva?

Nea-- kaže:

Čini mi se da je razlika između "uzvišenih stanja" i "običnog puknuća" vrlo tanka, kao između ludila i genijalnosti.

Tu se ne bih slozio. Kod "uzvisenih stanja" tome zaista jest tako. No ovo sa genijalnoscu i ludoscu je vise neki "urbani mem".
Oni mogu biti u nekoj korelaciji, odnosno suegzistirati statisticki cesce od prosjeka populacije, pa cak i biti povecani (npr bitno visa inteligencija u okruzenju "krkana" moze dovesti do socialnih poremecaja i neprilagodjenosti), ali ne bih rekao da su dio istog kontinuuma.
Takodjer tu postoji i malo "samoostvarujuceg prorocanstva". Naime kako postoji arhetip ludog znanstvenika takvi se "cudaci" posebno istaknu i zamjete, dok se oni koji su jednako genijalni znanstveici ali manje osebujni pri tome ignorirju. Sa druge strane gomila "ludjaka" u drugim profesijama se potpuno ignorira jer nije arhetipski interesantno. Pa je onda ludi sover samo sofer koji je istovremeno i vozac te se ne stvaraju fame oko veze izmedju te dvije pojave, no ludi znanstvenik se odmah povezuje sa ludoscu.
Doduse direktne veze mogu biti kod nekih poremecaja, neki ljudi u autisticnom spektru mogu biti uspjesni u nekim usko specializiranim poljima, ljudi sa manijom mogu biti hiperaktivni i kreativni. Ali opet to nije posebno vezano za znanost, jednako to ogu biti i u umjetnosti npr, pa cak i biznisu..

[parsifal]

Beljki kaže:

Meditativna iskustva su najcesce ipak manjeg intenziteta i razlicitijeg karaktera i mogu ispoljiti citav niz pojava od psihoticnih i manicnih preko disocijativnih do anksiozno-depresivnih.
Uglavnom, svjesnm cackanjem, spontano ili unosenjem kemije izvana na kraju dobijes isti klinac. Pravo je onda pitanje .....

....

PRAVO JE PITANJE USTVARI ...

Ali zašto ti ne govoriš o pozitivnim iskustvima i realizacijama kroz meditaciju ?

Ti isključivo iznosiš sumnje u bilo kakove realizacije , mada je tradicija i literatura (i naravno- osobno iskustvo) prepuna pozitivnih primjera i proboja i realizacija koji su analogni u raznim tradicijam i kulturama i školama što porotnika kao mene navodi na zaključak da su istinita.

Istina je da avioni padaju i autom čovjek može upropastiti sebe i nožem se može ubiti druge ali to nije razlog da ništa ne kažeš o enormnoj POZITIVNOSTI automobila i aviona i skalpela kod kirurga i noža kod domaćice.

Istina je da kroz duhovni rad čovjek dolazi u kontakt sa svojom sjenkom i smećem ali i to se može pozitivno i sa principle of charity razumijeti i ČAK PREPORUČITI

Netko kaže :

parsifal (ili ubaci neko drugo ime)

ili čovjek je
je

pametan
obrazovan
dobar
pošten
i lijepo miriše
i
skroman

ali onda dođeš ti koji pozitivna iskustva meditacije ne ističeš i šutiš o čovjeku kao veličanstvenom biću i ponosno obratiš pažnju svima

na to da parsifalu i muškarcima i ženama svaki dan nešto smrdljivo izlazi iz tijela.


Iritantna i žalosna i zabrinjavajuća metoda te obuzela u tvom stadiju razvoja
ono što je pozitivno i inspirativno prešućuješ ili sumnjičiš ili postmodernistički relativiziraš

a ono što je manje izraženo ali ''negativno'' minuciozno apsolutiziraš i ističeš kao da je
svakodnevno GOVNO glavna karakteristika čovjeka kao bića

[parsifal]

Leteća kaže:

Ako to čitamo iz psihološko/jatrijske perspektive, radi se o disocijaciji. Plain and simple. Onako, generalno, zanima me gdje je granica između tih nekih uzvišenih stanja i običnog puknuća. Kako znati razliku? Za obavjesti o nuspojavama kontaktirajte svog gurua, šamana ili ascendentiranog učitelja?

pa razlika je (skroman) svakodnevni život i pozitivan utjecaj tih ljudi na okolinu i enorman utjecaj njihovih života i djela .

Čak ni Beljki ne može pronaći ništa sumnjivo u ponašanju
Ramane Maharšija, Nisargadate Maharaja i tete Bernadette Roberts nakon
što u postigli nirvanu ili consciousness without an object ili turijatittu ili zovimo to ''najviši stupanj realizacije''.

[Leteća]

Beljki kaže:

Nema neke granice IMHO. Vise je pitanje perspektive, interretacije, referentnog okvira, uskladjenosti sa okolinm i osobnim ciljevima kontrolom procesa (iako niti to ne uvijek) isl. Kad usporedim iskustva poznanika sa klasicnim kundalini sindromom, price ljudi sa diagnosticiranim psihoticnim poremecajima, iskustva na halucinogenima i ( manje i kontrolabilnije ako nije doslo do tzv kundalini sindroma) duhovnim praksama ne mogu reci da vidim neku razliku. Recimo nakon prvog uzimanja LSD sam otiso kod poznanika sa kundalini sindromom, a onda razgovarao i sa nekima sa psihozom te se rasitivao o pojedinacnim simptomima i pojavama od fizickih preko afektivnih do kognitivnih te zakljucio da je kundalini sindrom de facto psihoza, a LSD dosta blizak istom uz neke iznimke poput specificnih duginig boja u halucinacijama. Meditativna iskustva su najcesce ipak manjeg intenziteta i razlicitijeg karaktera i mogu ispoljiti citav niz pojava od psihoticnih i manicnih preko disocijativnih do anksiozno-depresivnih.
Uglavnom, svjesnm cackanjem, spontano ili unosenjem kemije izvana na kraju dobijes isti klinac. Pravo je onda pitanje upucuje li to na biolosku podlogu duhovnog iskustva?


Tu se ne bih slozio. Kod "uzvisenih stanja" tome zaista jest tako. No ovo sa genijalnoscu i ludoscu je vise neki "urbani mem".
Oni mogu biti u nekoj korelaciji, odnosno suegzistirati statisticki cesce od prosjeka populacije, pa cak i biti povecani (npr bitno visa inteligencija u okruzenju "krkana" moze dovesti do socialnih poremecaja i neprilagodjenosti), ali ne bih rekao da su dio istog kontinuuma.
Takodjer tu postoji i malo "samoostvarujuceg prorocanstva". Naime kako postoji arhetip ludog znanstvenika takvi se "cudaci" posebno istaknu i zamjete, dok se oni koji su jednako genijalni znanstveici ali manje osebujni pri tome ignorirju. Sa druge strane gomila "ludjaka" u drugim profesijama se potpuno ignorira jer nije arhetipski interesantno. Pa je onda ludi sover samo sofer koji je istovremeno i vozac te se ne stvaraju fame oko veze izmedju te dvije pojave, no ludi znanstvenik se odmah povezuje sa ludoscu.
Doduse direktne veze mogu biti kod nekih poremecaja, neki ljudi u autisticnom spektru mogu biti uspjesni u nekim usko specializiranim poljima, ljudi sa manijom mogu biti hiperaktivni i kreativni. Ali opet to nije posebno vezano za znanost, jednako to ogu biti i u umjetnosti npr, pa cak i biznisu..

Duhovna iskustva definitivno imaju biološku podlogu - bez materijalne baze nema ničega. Maglovito se sjećam da su otkrili i dio mozga zadužen za te stvari, ali neurologija mi nije jedan od primarnih interesa pa ne mogu biti puno preciznija od toga. Kad već spominješ esid, ja sam mu svojedobno pristupila vrlo štreberski - isprintala sve što je tada bilo na netu od Learyja i ekipe, kontemplirala nad pojmovima kao što su set i setting, odredila kamo točno želim otputovati i... kabum! Lansiralo me na odredište u roku keks, proživjela sam to što sam htjela u realnom okruženju, sa stvarnim ljudima, krećući se stvarnim ulicama. Bez halucinacija, samo neke, ajmo reći, kognitivne distorzije. Perfektno.

Ono što je došlo kao bonus bilo je oslobođenje od svih tjeskoba, kojih do tog trenutka i nisam bila skroz svjesna. Ono što me je cijelo vrijeme glodalo i pilo mi krv jednostavno je nestalo. I nije mi bilo ni najmanje jasno zašto ljudi misle da je loše ostati na tripu. Svi bi trebali biti na tripu. Stalno. Trebalo bi ga baciti u gradski vodovod da svi budu dobri i sretni.

Tako sam razmišljala tad. U međuvremenu mi je postalo jasno da moj set nije tvoj set. Onak, trebalo mi je to biti očito iz prve ali bila sam mlada i naivna, mislila da su svi ljudi dobri u duši i tako to. Okej, možda i jesu, ali su sjebani. Svatko na svoj način. I za dolazak do nekog biološko-duhovnog optimuma nema univerzalnog rješenja, sto kuraca tu može poći po zlu, bez obzira koristimo li kemijsku ili duhovnu tehniku. Klinci sad masovno briju na Ayu, svatko tko drži do sebe kupuje kartu za Brazil (ili bar Afriku po Ibogu), ima gljiva kao poslije kiše. I fajn.

Ono kaj me brine je to što znam kako je biti prosvijetljen među stokom. Grdo je. Ne želim to nikome. Onak, za podnijet ovu raju stvarno se trebaš nakrkat luka i janjetine, pušit kutiju na dan i počet pit. Nema druge, inače si plijen. I to ne u nekom donhuanovskom, metafizičkom smislu, nego više kao u Gruntovčanima. Svijest treba suziti, spustiti, prigušiti. Nismo na jebenom putu za Katmandu nego do grla u panonskom blatu. Ovo je jebena primordijalna močvara s dinosaurima. Ne evoluiraj prije vremena jer si najebao.

Mislim, ne ti nego općenito, za tebe se fakat ne bojim.

[Beljki]

parsifal kaže:

PRAVO JE PITANJE USTVARI ...

Ali zašto ti ne govoriš o pozitivnim iskustvima i realizacijama kroz meditaciju ?

Ti isključivo iznosiš sumnje u bilo kakove realizacije , mada je tradicija i literatura (i naravno- osobno iskustvo) prepuna pozitivnih primjera i proboja i realizacija koji su analogni u raznim tradicijam i kulturama i školama što porotnika kao mene navodi na zaključak da su istinita.

Istina je da avioni padaju i autom čovjek može upropastiti sebe i nožem se može ubiti druge ali to nije razlog da ništa ne kažeš o enormnoj POZITIVNOSTI automobila i aviona i skalpela kod kirurga i noža kod domaćice.

Istina je da kroz duhovni rad čovjek dolazi u kontakt sa svojom sjenkom i smećem ali i to se može pozitivno i sa principle of charity razumijeti i ČAK PREPORUČITI

Netko kaže :

parsifal (ili ubaci neko drugo ime)

ili čovjek je
je

pametan
obrazovan
dobar
pošten
i lijepo miriše
i
skroman

ali onda dođeš ti koji pozitivna iskustva meditacije ne ističeš i šutiš o čovjeku kao veličanstvenom biću i ponosno obratiš pažnju svima

na to da parsifalu i muškarcima i ženama svaki dan nešto smrdljivo izlazi iz tijela.


Iritantna i žalosna i zabrinjavajuća metoda te obuzela u tvom stadiju razvoja
ono što je pozitivno i inspirativno prešućuješ ili sumnjičiš ili postmodernistički relativiziraš

a ono što je manje izraženo ali ''negativno'' minuciozno apsolutiziraš i ističeš kao da je
svakodnevno GOVNO glavna karakteristika čovjeka kao bića

Nisam spominjao ni pozitivno niti negativno niti ugodno niti neugodno.

Vecina iskustava u meditaciji je ugodna, osim ako predje u stvari poput "kundalini poremecaja" (tj akutnu psihozu, nekad cak i trajni poremecaj).

Vecina iskustava sa psihodelicima je takodjer ugodna, zato sto je covjek svjestan ogranicenosti trajanja usljed kemijske uvjetovanosti.

Vecina psihoticnih epizoda (ukljucujuci "kundalini sindrome" ), nezeljenih depersonalizacija i slicno je neugodna upravo zbog nedostatka kontrolabilonsti procesa i boravka u tome neprilagodjenoj okolini, ne zbog neke drugacije prirode dozivljenog.

Samo sam istaknuo slicnosti tih pojava, ne smatram da je kontrolirana psihoza duhovne prakse nesto po sebi negativno, iako cesto ima neke elemente koji mi se ne svidjaju, a to su ( ponekad i pomalo manicne) deluzije, "avatarski sindromi", umisljai velicine i opcenito prenapuhavanje dozivljenog od strane neizivljenog ega "iskustvenika".