Kompulzivno prejedanje (Binge eating)

[kalei]

Delilah_ kaže:

Zašto baš večeri?

ne znam...nekak mi se baš jede navečer... uz komp, ili film...
ak sam doma naravno

a u zadnje vrijeme nemam volje nikam ić... pa sam dosta doma...

jednadžba je jednostavna...

[Delilah_]

kala_kalei kaže:

ne znam...nekak mi se baš jede navečer... uz komp, ili film...
ak sam doma naravno

a u zadnje vrijeme nemam volje nikam ić... pa sam dosta doma...

jednadžba je jednostavna...

ah..
Samo se nadam da će to jednom prestat...
da neću više imat problema s tim...

[kalei]

ja isto
al sve ide nizbrdo

sjebano je to fulll
kolko sam čitala nemogu ti ni psihići ni nitko pomoć
mora se dogodit taj neki klik u glavi
moraš naći nešto važnije u životu

ja to čekam

[Delilah_]

kala_kalei kaže:

ja isto
al sve ide nizbrdo

sjebano je to fulll
kolko sam čitala nemogu ti ni psihići ni nitko pomoć
mora se dogodit taj neki klik u glavi
moraš naći nešto važnije u životu

ja to čekam

ma i ja isto...
Da se riješim tog problema, pa da mogu normalno živjeti...
Ovako, nema koristi ni od dijeta koje započinjem, jer obično prije ili kasnije se prejedem, i onda imam taj glupi osjećaj krivnje, i onda mi dođe da povraćam... a nebi htjela početi s tim, jer znam da će mi biti još gore...

[kalei]

Delilah_ kaže:

ma i ja isto...
Da se riješim tog problema, pa da mogu normalno živjeti...
Ovako, nema koristi ni od dijeta koje započinjem, jer obično prije ili kasnije se prejedem, i onda imam taj glupi osjećaj krivnje, i onda mi dođe da povraćam... a nebi htjela početi s tim, jer znam da će mi biti još gore...

curka, nemoj ni slučajno počet povraćat, to je pakao, vjeruj mi iz prve ruke!
klečala sam nad zbljuvanom školjkom i plakala.... strašno

moram ti ići sad, al bilo bi zgodno da se čujemo tu na ovom topiku.
ali i sve druge cure koje imau ovaj problem pa kad nam je teško i kurcu da se raspišemo

[alapača]

Marija10 kaže:

Dok god budeš o svojoj kilaži i proporcijama mislila kao o svojoj bitnoj karakteristici tapkat ćeš na mjestu. Cilj ti treba biti umjerenost, a kilaža koja je optimalna za tebe doći će sama od sebe, vrlo sporo, ali trajno

puno je toga napisano na ovom topicu, ali ovo gore je recimo razlog što ću vas staviti u pretplatu i čitati i ponekad nešto i napisati...
vjerujem da je kod mene u pitanju postporođajna depresija, jer sve je počelo rođenjem najljepšeg bića u svemiru , ali sad kad sam vas pročitala pojavila sse misao da je možda problem nastao i prije, a porod je samo okidač...
dakle nalazim se u situaciji da imam 20 kila previše (objektivno i realno), koje sam natukla u trudnoći, i ssad kad se pogledam u ogledalo padnem u tako loše raspoloženje da idućih nekoliko sati ne mogu ni razgovarati s ljudima, ni maknuti misli sa grozote koju sam vidjela u ogledalu. obješena koža, strije... grozno.
imam silnu potrebu ne jesti uopće, ali nekako se natjeram, jer želim biti sa tim djetetom još puno godina, ono mi je lajt motiv, pa se trudim razmišljati o, kako je marija napisala, umjerenosti a ne kilaži. teško je, ali iz dana u dan nekako kao i uspjevam
inače, moje faze prejedanja i nejedenja nisu, kao kod vas, na tjednoj bazi, nego u periodima od nekoliko godina, tako da sam nekoliko puta u životu bila grozno mršava a nekoliko puta pa ne baš debela ali svakako bucmasta (sa desetak kila viška). naravno, u fazama jedem stalno i sve, odnosno ne jedem po cijele dane ništa, uživajući, kako je netko napisao, u osjećaju gladi.
ni ja nikad nisam imala nikoga tko bi mario za moje osjećaje. od mene se očekivala odgovornost i briga i razumijevanje za druge, konkretno najuže članove obitelji, a preko mojih se osjećaja i problema, čak i kad bih ih jasno i glasno izrazila, vrlo brzo prelazilo kao da su potpuno beznačajni. kad god sam rekla da me nešto muči, objasnili bi mi da je to što me muči glupost, da se samo trebam skulirati i da je jedini način da si sama pomognem, i nastavili bi isticati svoje probleme i tražiti za njih razumijevanje. u slučajevima kad nisam imala razumijevanja (iz inata ili bunta) za tuđe probleme, slušala bih rečenice poput: "ti samo o sebi razmišljaš. tebi do nikoga nije stalo." i slično.
i što je najgore ne razumijem zašto je okidač morao biti baš najljepši događaj u mom životu? zbog količine stresa?
ok, možda. ali u svakom slučaju, trenutno sam izuzetno nestabilna, i ostat ću ovdje trkeljati s vama da mi pomognete da se ne uvalim u još veću kakicu.
hoćete li, molim vas?

[Delilah_]

kala_kalei kaže:

curka, nemoj ni slučajno počet povraćat, to je pakao, vjeruj mi iz prve ruke!
klečala sam nad zbljuvanom školjkom i plakala.... strašno

moram ti ići sad, al bilo bi zgodno da se čujemo tu na ovom topiku.
ali i sve druge cure koje imau ovaj problem pa kad nam je teško i kurcu da se raspišemo

oke, hvala na savijetu...

čujemo se...

[alapača]

evo vidiš da sam alapača, prava pravcata alapača
jer, zapravo sam htjela samo pitati kako ste počele povraćati? onaj prvi put kad ste povratile, da li je to bilo zbog fizičke mučnine ili je to bila odluka? jeste li mislile na taj način skinuti kile, ali zadržati povraćanje pod kontrolom?

(samo sam to htjela pitat, a napisala sam post veličine slona . tipkovnicu bi mi trebalo oduzeti )

[kalei]

alapača kaže:

ok, možda. ali u svakom slučaju, trenutno sam izuzetno nestabilna, i ostat ću ovdje trkeljati s vama da mi pomognete da se ne uvalim u još veću kakicu.
hoćete li, molim vas?

alapača kaže:

kako ste počele povraćati? onaj prvi put kad ste povratile, da li je to bilo zbog fizičke mučnine ili je to bila odluka? jeste li mislile na taj način skinuti kile, ali zadržati povraćanje pod kontrolom?

naravno da ćemo ti pomoć, barem ja
ja sam počela povraćati zato što sam se prejedala i htjela sam na taj način skinuti kile.
npr. na dijeti sam, zgriješim i onda povratim.
a imala sam faze u kojima sam se toliko prejedala da sam povračanjem čisto održavala težinu.
užas
prestala sam sad s tim, tj. dosta su se prorijedile epizode i odlučila sam to više ne radit ako želim živjeti, ali sam se zato udebljalaaaaaaa

evo od danas živim normalno. pojela sam kriškicu kruha, breskvu i kavu.

[third eye]

to je i moj problem,al kod mene postoji jedan jos veci.naime,s dijabetesom moje prejedavanje ne daje dobre rezulate.nisam debela,daleko od toga,normalna sam bas zbog secera...al znam ako tako nastavim da mi se svasta moze desiti.i godinama mi je secer los,a jako sam mlada.i pokusavam,borim se,al ne ide.cim sam lose zderem.mrzim svoju bolest i zivim onako kako bi htjela da bude,ne cuvam se dovoljno.svjesna sam sto radim,svjesna sam buducnosti ako ne prestanem,al osjecam se kao narkoman.doslovno ovisnom.ako u tom trenutku ne pojedem nesto poludim.moj problem je to sto ja ne mogu prihvatit da imam tu bolest.morat cu,ako zelim bit zdrava i docekat jednog dana neke promjene u ljecenju dijabetesa.prejedanje mi je doslo kao neka reakcija,ne znam ni sama vise.izgubljena sam

[marinella]

jedno vrijeme sam se tovila slatkim napolitankama kolačima svime šta već možeđ zamisliti. znala sam da u to vrijeme postoje problemi s kojima se ne mogu ili neću moći suočiti.taman sam bila završila faks nigdje posla više od godinu dana po cjele dane bi se depresivno vukla po kući,nisam imala volje ni cilja da se ustajem ujutro iz kreveta.potiskivala sam emocije:ujak na samrt,nesretna ljubav,OKP,socijalna fobija. strah me bilo mogućeg budućeg zaposlenja,ma za kakav sam to ja posao sposobna,čekalo me kumstvo na vjenčanju(sjeti se soc.fobije) sve prijateljice se udaju ja ostajem sama.
e onda sam shvatila da je dosta s utapanjem briga i strahova u slatkišima pa sam uzela dnevnik napisala sve probleme koje me muče,i točku po točku opisivala kako ću ih riječiti korak po korak.odmah sam postala ambisccioznija,spremna na borbu. tada sam se počela fokusirati na rješavanje problema i nisam više imala vremena misliti na želju za hranom.
i jošš jedan savjet:ne pomišljal ni na kakve rigorozna dijete, shvati hranu kao govrivo za svoje tijelo koje će ti pomoći da promijeniš svoj život,da kreneš ostvarenje ciljeva za koje znaš da ih možeš ostvariti,a možeš ako misliš da možeš.hrana koja daje energiju su:umjereno s ugljihodridatima,povrće povrće i opet povrće ako ne voliš voće suho voće je pravi izbor samo ne previše jer je kalorično,orasi mliječni proizvodi(malomasni).vjeruj mi ovo je pravi recept govorim iz vlastitog iskustva,nikad ali baš nikad ne smiješ biti gladna! sretno!!

[Marija10]

alapača kaže:

vjerujem da je kod mene u pitanju postporođajna depresija, jer sve je počelo rođenjem najljepšeg bića u svemiru , ali sad kad sam vas pročitala pojavila sse misao da je možda problem nastao i prije, a porod je samo okidač...

Biti roditelj je velika odgovornost. Svatko se osjeti pomalo nespreman. Ja nisam mama i ne znam koliko sam mjerodavna da ti išta kažem o tome, ali ako se išta može naučiti iz tuđeg iskustva... Ne moraš biti savršen roditelj da bi imala sretno dijete. Uživaj sada, prve godine su najljepše.

dakle nalazim se u situaciji da imam 20 kila previše (objektivno i realno), koje sam natukla u trudnoći, i ssad kad se pogledam u ogledalo padnem u tako loše raspoloženje da idućih nekoliko sati ne mogu ni razgovarati s ljudima, ni maknuti misli sa grozote koju sam vidjela u ogledalu. obješena koža, strije... grozno.

U trudnoći se tijelo mijenja pod utjecajem hormona, nešto od toga će se vratiti na staro, strije nažalost ne. Ali mislim da slika koju ti vidiš u ogledalu nije realna. Ljudi oko tebe te vide drugačije. Ja se recimo često naljutim na dečka kad se fotografiramo, vičem ga da me fotografira kada sam "ružna", dok se ja jako trudim da on na fotografijama bude u svom najboljem izdanju. A on meni kaže da nisam zadovoljna fotografijama jer ne volim sebe. I ima pravo, kad bolje razmislim. Što bi tek rekao da me upoznao prije nekoliko godina, tada sam se zaista mrzila.

imam silnu potrebu ne jesti uopće, ali nekako se natjeram, jer želim biti sa tim djetetom još puno godina, ono mi je lajt motiv, pa se trudim razmišljati o, kako je marija napisala, umjerenosti a ne kilaži. teško je, ali iz dana u dan nekako kao i uspjevam

Ako dojiš moraš jako paziti na svoju prehranu. Dojilje imaju neznatno veću energetsku potrebu, ali imaju gotovo dvostruku dnevnu potrebu za pojedinim vitaminima i mineralima. Sigurno si dobila brošure o prehrani od patronažne sestre ili pedijatra. Tamo su smjernice.
[QUOTE]ni ja nikad nisam imala nikoga tko bi mario za moje osjećaje. od mene se očekivala odgovornost i briga i razumijevanje za druge, konkretno najuže članove obitelji, a preko mojih se osjećaja i problema, čak i kad bih ih jasno i glasno izrazila, vrlo brzo prelazilo kao da su potpuno beznačajni. kad god sam rekla da me nešto muči, objasnili bi mi da je to što me muči glupost, da se samo trebam skulirati i da je jedini način da si sama pomognem, i nastavili bi isticati svoje probleme i tražiti za njih razumijevanje. u slučajevima kad nisam imala razumijevanja (iz inata ili bunta) za tuđe probleme, slušala bih rečenice poput: "ti samo o sebi razmišljaš. tebi do nikoga nije stalo." i slično.[QUOTE]
Ja sam najmlađa u obitelji, i moje mišljenje o bilo čemu je uvijek bilo diskreditirano jer "ja imam najmanje životnog iskustva". Riječi koje bih ja rekla ne bi nitko "čuo", a to isto iz nečijih tuđih usta je bilo jako pametno. Kada bih se usudila reći da imam neki problem, odmah bi me poklopili sa svojim problemima koji su "pravi" za razliki od mojih problema koji su samo posljedica toga što ja blesava ne znam prihvatiti savjet njih koji su iskusniji od mene. Dugo sam se borila da me prihvate i poštuju. A onda mi je prestalo biti važno. Zadovoljila sam se onim što mogu dobiti od njih. A ono što stvarno želim gradim sa dečkom i malobrojnim, ali izabranim prijateljima.

i što je najgore ne razumijem zašto je okidač morao biti baš najljepši događaj u mom životu? zbog količine stresa?

Ne zanosi se, bit će još mnogo najljepših događaja u tvom životu. I svi će biti stresni.

ok, možda. ali u svakom slučaju, trenutno sam izuzetno nestabilna, i ostat ću ovdje trkeljati s vama da mi pomognete da se ne uvalim u još veću kakicu.
hoćete li, molim vas?

To nije kakica. To je samo život. Sve je u redu.

[Marija10]

third eye kaže:

to je i moj problem,al kod mene postoji jedan jos veci.naime,s dijabetesom moje prejedavanje ne daje dobre rezulate.nisam debela,daleko od toga,normalna sam bas zbog secera...al znam ako tako nastavim da mi se svasta moze desiti.i godinama mi je secer los,a jako sam mlada.i pokusavam,borim se,al ne ide.cim sam lose zderem.mrzim svoju bolest i zivim onako kako bi htjela da bude,ne cuvam se dovoljno.svjesna sam sto radim,svjesna sam buducnosti ako ne prestanem,al osjecam se kao narkoman.doslovno ovisnom.ako u tom trenutku ne pojedem nesto poludim.moj problem je to sto ja ne mogu prihvatit da imam tu bolest.morat cu,ako zelim bit zdrava i docekat jednog dana neke promjene u ljecenju dijabetesa.prejedanje mi je doslo kao neka reakcija,ne znam ni sama vise.izgubljena sam

Ti si jedina ovdje kojoj savjetujem disciplinu. Ako te to imalo tješi, svi mi ovdje učimo prihvaćati sebe. I učimo ne biti autodestruktivni.

[Planinski lav]

Otvaranje i citanje ove teme vratilo me je u neke moje teske tinejdzerske godine. Buckica koja sa 16 godina postaje anoreksicarka, da bi nakon par godina anoreksija opet isla u drugu krajnost-zderanje, tj gutanje svake vrste hrane, skriveno. I sada me jeza spopada kad se sjetim. Tada nije bilo ovakvih foruma, koji su, po mom misljenju, jako dobra stvar i mogucnost uzajamne podrske, te razmjene iskustava.
Nisam bila bulimicarka ali samo zato jer tako funkcioniram da bih prije umrla nego povratila.
Svaki nacin da se sebi pomogne je dobar, ali svatko treba pronaci onaj koji najvise odgovara. Bilo to zapisivanje pojedenog, prekidanje jedenja "skrivecki" ili nesto drugo.
Ja osobno, jela sam kako bih popunila nekakvu prazninu, tj; ne jela, nego prozdirala.
I sada mi se desi, ako mi je dosadno, da jedem. Ali NE PROZDIREM. Jedem, ali 3-4 komada voca u kriticnom terminu koji je oko 3 sata popodne.
A i sada jedem slatkise, tj kolace, jer ih obozavam! Ali one prave, domace, ne nekakvo smece/ I ako pojedem 4 ili 5 na tjedan-fino. Ali UNAPRIJED odlucim koliko cu i kad pojesti.
Sve ovo nakon godina zderanja i poslije toga plakanja, i "cvrstih odluka " kako idem na dijetu "od sutra".
Svaciji su problemi drugaciji. Ali treba pronaci nacin za zivot sa samim sobom u harmoniji. Da sami sebe prihvatite, postujete i volite.
I najgore je sve to prozivljavati sam.

[alapača]

Marija10 kaže:

Ti si jedina ovdje kojoj savjetujem

savjetuješ na temelju vlastitog iskustva ili obrazovanja i radnog iskustva?

[TeeBee]

Kako da se riješim opsesije hranom? pitanje je sad...
U začaranom sam krugu prejedanja već 3 godine. Posljednjih nekoliko mjeseci od samokontrole nema ni traga. Sa mislima o hrani odlazim u krevet, sa istim mislima se budim, sjedim, dok nekaj radim razmišljam samo o hrani. I tako već jaaako dugo. Trenutno sam na maksimalnoj kilaži koju sam ikad imala. I te kako vidljivih 12 kila viška po onoj staroj kvazi idealnoj kilaži (visina -110cm). Pogled na vagu danas ujutro nije me zaustavil da se opet natrpam ko da nisam jela 2 tjedna. U zadnje vrijeme radim to iz dana u dan. Spajam doručak, ručak, međuobroke, večere u jedan veliki ritual hranjenja. Znam da imam previše vremena, ali i kad ga i nemam mislim samo o njoj, o hrani, o najnezdravijoj hrani te kak ju trpam u sebe. Npr bila sam sad par dana izvan kuće al ćim bi došla doma odmah bi se bacila u napad, ma sve ja to stignem nadoknadit navečer
Jedem do te granice da me sve boli, nebrojeno sam puta imala osjećaj da ću se ispovraćat te sam presjedila glavom nagnutom iznad wc školjke. Probala sam i povraćat, nekoliko puta sam čak i uspjela, no naravno opet sam se loše osjećala. Nije mi bitno kaj jedem jer jedem sve, naravno sve sa puno ugljikohidrata. Ne jedem jer sam gladna već je ovo živa ovisnost. Ko droga, jednostavno nemrem prestat. Jedem nekontrolirano brzo, abnormalno puno, te sam počela već hiperventilirat od svega toga, ima dana da nemrem ni zaspat kolko mi je loše te kolko mi srce kuca. Od svojih doma nemam razumijevanje, ne svaćaju to kao problem pogotovo jer ni ne vide kolko dnevno pojedem. Uostalom većinu vremena i jedem krišom u svojoj sobi.
Osjećam da sam prestara za ovo kaj si radim i mrzim se sve više i više. Iz kuće doslovce ni ne izlazim osim u uber nužnim situacijama koje i nastojim smanjit na minimum. Više nemam ni hlače koje mogu obuć, izbjegavam bilo kakva druženja jer se sramim sama sebe.
Znam da je dug post. Ukoliko ima nekog da se uspijel riješit svoje ovisnosti recite mi na koji način jer meni je ponestalo ideja. Onu slavnu rečenicu ''od ponedjeljka sam na dijeti (zdravijem životu)'' sam već izlizala koliko puta sam ju ponovila. Nemojte mi preporučivat psihologa jer nemam za takve izlete love.
Osnovno moje pitanje je ''Kako ojačati karakter'', kako reći ne?? Zakaj je tak teško prestat?

[gerbengoy]

TeeBee kaže:

Nemojte mi preporučivat psihologa jer nemam za takve izlete love.

Kazes, nemas love za psihologa?
A koliko mjesecno na hranu potrosis?
Ako tako nastavis, uskoro bi mogla placati skupe lijekove i "obicne" doktore.

Po onome sto sam procitala, ti se doslovno unistavas hranom, i psihicki i fizicki.
Zasto si to radis, sto si si skrivila, zasto se mucis kao da si sama sebi najgori neprijatelj?

Osnovno moje pitanje je ''Kako ojačati karakter'', kako reći ne?? Zakaj je tak teško prestat?

Morati ces promijeniti kompletnu sliku o sebi, sto ce reci da tesko bez intenzivnog rada na sebi I psihologa.

Ako te tjesi, danas imas jako puno brace i sestara po patnji, a bit ce ih sve vise i vise, cini mi se.

Znam da nije neka utjeha, ali nitko ti ne moze reci carobne rijeci da tvoj problem prestane.

[tjeskobna pastrva]

jel bi tu mogla pomoc ekipa iz vinogradske? tamo se lijece ovisnosti i poremecaji hranjena kolko ja znam... pa valda bi oni znali zasarafit taj binge eating..

a jedna psihologica mi je pricala kako je lijecila svoju pacijenticu onom metodom dvanaest koraka za alkoholicare, mozda da si to proucis? a i istina, kolko potrosis na hranu tolko mos dat i za psihologa iako mislim da moze i preko uputnice i da se more na vinogradskoj pitat.

[ždralexandrijka]

fali ti ispunjavajući seksualni život
i samostalnost...odi nađi pušku

[TeeBee]

gerbengoy kaže:

Kazes, nemas love za psihologa?
A koliko mjesecno na hranu potrosis?
Ako tako nastavis, uskoro bi mogla placati skupe lijekove i "obicne" doktore.

Po onome sto sam procitala, ti se doslovno unistavas hranom, i psihicki i fizicki.
Zasto si to radis, sto si si skrivila, zasto se mucis kao da si sama sebi najgori neprijatelj?

Ne trošim puno na hranu, praktički živim od 500 kn studentskog kredita mjesečno, pa na hranu i nemrem izdvojit puno
Živim kod staraca, situacija mi doma nije bajna i naučena sam da nemam puno toga. Najveći mi je bed kaj mi fakat netreba ''bolja'' hrana da si to radim. Dosta mi je puno bijelog kruha, nekog žblj namaza i sl.
A da, valjda se uništavam hranom.

gerbengoy kaže:

Morati ces promijeniti kompletnu sliku o sebi, sto ce reci da tesko bez intenzivnog rada na sebi I psihologa.

Ako te tjesi, danas imas jako puno brace i sestara po patnji, a bit ce ih sve vise i vise, cini mi se.

Znam da nije neka utjeha, ali nitko ti ne moze reci carobne rijeci da tvoj problem prestane.

Da, znam i sama da ima hrpa drugih ljudi sa sličnim i drugim problemima.
Znam ja da je velik razlog mojeg prejedanja moja situacija kod kuće.
Već jako dugo sam u lošoj family situaciji, prvenstveno glede odnosa.
Nisam ni dobra kći ni osoba, nezahvalna sam, nisam za ništa i slično...
Nisam ni prva ni zadnja sa takvom obiteljskom situacijom, al kaj me boljeg čeka u budućnosti
Niz drugih uvreda, kritika, evo tražim upravo posao i istodobno se bojim tog dana dok se zaposlim, jer znam da dolazi niz obaveza, padova i dr.sranja.
Jednostavno je kod mene hrana ovisnost, obiteljska i ina sranja na stranu, stvar je u tome da nemogu prestat, a znam kolko mi šteti.
Stvar je upravo u slabome karakteru

tjeskobna pastrva kaže:

jel bi tu mogla pomoc ekipa iz vinogradske? tamo se lijece ovisnosti i poremecaji hranjena kolko ja znam... pa valda bi oni znali zasarafit taj binge eating..

a jedna psihologica mi je pricala kako je lijecila svoju pacijenticu onom metodom dvanaest koraka za alkoholicare, mozda da si to proucis? a i istina, kolko potrosis na hranu tolko mos dat i za psihologa iako mislim da moze i preko uputnice i da se more na vinogradskoj pitat.

Nisam iz Zgb tak da. Al hvala, bum si pogledala tih 12 koraka. No probala sam vec svakaj, tipa zapisivanja i brojenja kalorija, vaganja namirnica i sličnih stvari, a kad bi došla na određenu kilažu opet bi počela jesti, prestala pisati i nabila sve te kile natrag i to u jako kratkom razdoblju.