Kompulzivno prejedanje (Binge eating)

[femmelatin]

I da, ovo što ti pričaš nema veze ni sa samokontrolom, ni sa snagom volje ni sa slabošću karaktera. Sve dok postoje nerazriješeni emotivni konflikti ni čelična snaga volje neće ti pomoći da prestaneš - ili hoće, pa će se simptom manifestirati negdje drugdje. Ne treba liječiti posljedicu, već uzrok.

[samonesto]

nadam se da ce se ovaj link uspjet otvoriti. priznajem, procitala sam samo uvodni post i ubacujem se bezveze, ali dobro je procitati o ovome.

[TeeBee]

gerbengoy kaže:

Interesantno. Kako to mislis? Jedes da zaboravis na sebe?
Mozda bi bilo dobro da nadjes neku okupaciju, koja ce te toliko okupirati da ces zaboraviti i jesti.

Ne smijes cekati da te netko drugi izvuce, a u medjuvremenu tonuti sve dublje i dublje.
Nema idealne obitelji. Nema idealnih prijatelja, niti nekog tko ce ti doci kao spasitelj i izvuci te iz svega toga, ako se ti sama ne pokrenes.

Mozda ti stvarno treba da "dotaknes dno" nebi li se nogama odgurnula prema naprijed.
To cekas?

Ne, ovo da sam presvjesna sama sebe mislim na to da u većini stvari znam di griješim i kaj radim krivo, no i dalje stojim na mjestu.
Možda i trebam dotaknut dno da se opametim konačno.
Tražim posao, nadam se da ću ga pronać i da on bude moja prekretnica.

femmelatin kaže:

Razmisli - čega ti fali? Čega si gladna? Ljubavi, pažnje? Zašto se osječaš prazno? Sve ima svoju simboliku. Kad je to počelo? Što ti se tada događalo u životu, što ti se sada događa? Što zamjeraš roditeljima? Jesu li hladni i distancirani, previše zaštitnički, kontrolirajući, kritiziraju? Ima li nešto što te u životu ispunjava (osim hrane)?

Sve skupa već traje od završetka osnovne, a kulminiralo je nakon završetka prve godine faxa
Dok bi trebala bit super i sretna da sam skoro pa diplomirala ja sve više pucam po šavovima.
Valjda mi fali neki normalan odnos.
Nit ga imam s obitelji nit ga mogu ostvarit s drugima
Ponekad mislim da jedem upravo da ostanem kod kuće, čisti paradoks, to je onaj love and hate odnos.
Osjećaj krivnje me veže uz mjesto i ljude koji mi štete.
Al teško je dić sidro i napustit obiteljsko gnijezdo makar kolko me činilo zbediranom. Lakše mi je zašutit i trpat se hranom. Valjda se bojim obaveza i samostalnosti jer nemam samopouzdanja ni snage da prekinem određene veze.
Ma neznam, kompiciram više.
Kaj će meni psiholog kad znam razlog zbog čega si radim sva sranja
Jednostavno sam kukavica

[TeeBee]

samonesto kaže:

nadam se da ce se ovaj link uspjet otvoriti. priznajem, procitala sam samo uvodni post i ubacujem se bezveze, ali dobro je procitati o ovome.

Tnx , pročitat ću!

[mirko77]

TeeBee kaže:

Tražim posao, nadam se da ću ga pronać i da on bude moja prekretnica.
...
Jednostavno sam kukavica

znam neke cure koje su ocekivale velike zivotne prekretnice kad se udaju,
i.. opet ista sitacija sa muzem kakva je bila doma.. neke se rastavile bla bla

cini mi se da je to djetinjasto razmisljanje, uvijek se ocekuje da netko drugi dodje i napravi meni-tebi prekretnice, ili brak ili roditelj ili diploma ili posao ili sanader ili ...

as always pitanje je sto ti konkretno zelis

[TeeBee]

@mirko

Neznam, posao mi se čini kao dobar način za novi start.
Da, pitanje je kaj ja želim
Svakak se želim riješit ''emocionalne prtljage'' iza sebe.

[Nanidia]

Potpisujem sve što je autorica topica rekla.

gerbengoy kaže:

Kazem ti, ti moras promijeniti percepciju sebe same u svojim ocima.
Trebas se nauciti voljeti i postivati.
Jer, ako ces i ti sama biti protiv sebe, koga ocekujes da ce bit uz tebe?
Ja ti kazem da taj slabi karakter dolazi od tvoje percepcije tebe same, koja se za nesto krivi, misli da nista ne zasluzuje, itd.

Kako da se naučim voljeti i poštovati kada sam svjesna da ništa ne radim dobro i da u životu nisam ništa pametnog napravila, da mi ništa ne ide od ruke i da sam nesposobna za sve. Nemam što voljeti na sebi. Nemam fizičkih niti psihičkih kvaliteta na koje bi mogla biti ponosna i na tome izraditi neke temelje za izgradnju samopouzdanja. Teško se voljeti kada ništa ne vrijediš Eto ne mogu ni jesti prestati, dobila sam 5kg u zadnja 3mjeseca

irenko007 kaže:

očito kritične godine-i ja 23
samo,ja mislim da imam premalo godina da bih sve ovo prolazila!

Evo još jedne u tim godinama

[femmelatin]

TeeBee kaže:

NeKaj će meni psiholog kad znam razlog zbog čega si radim sva sranja(

Psihoterapeut, ne psiholog, i ne zato da bi ti rekao razloge nego da bi proveo terapiju. A terapija ti nije savjetovanje. Terapija je proces i u kojem se kroz ODNOS s terapeutom rješavaš emotivnih poteškoća, ne na racionalnoj već prvenstveno na emotivnoj razini. Kroz terapiju se sazrijeva, odrasta i prihvaća sebe, rješava se negativnih naučenih emotivnih obrazaca, rješavaju podsvjesni konflikti, oslobađa se negativnih uvjerenja.

[TeeBee]

Nanidia kaže:

Kako da se naučim voljeti i poštovati kada sam svjesna da ništa ne radim dobro i da u životu nisam ništa pametnog napravila, da mi ništa ne ide od ruke i da sam nesposobna za sve. Nemam što voljeti na sebi. Nemam fizičkih niti psihičkih kvaliteta na koje bi mogla biti ponosna i na tome izraditi neke temelje za izgradnju samopouzdanja. Teško se voljeti kada ništa ne vrijediš Eto ne mogu ni jesti prestati, dobila sam 5kg u zadnja 3mjeseca

Nažalost i ja se tak osjećam.
Krivit nekog drugog za svoje stanje mi je glupo više
A mrzit samu sebe iz dana u dan isto
Btw ja dobim tolko kg za tjedan dana jer dok počnem jesti nemrem stat.
I najgore od svega je da znam da sam emocionalni invalid

femmelatin kaže:

Psihoterapeut, ne psiholog, i ne zato da bi ti rekao razloge nego da bi proveo terapiju. A terapija ti nije savjetovanje. Terapija je proces i u kojem se kroz ODNOS s terapeutom rješavaš emotivnih poteškoća, ne na racionalnoj već prvenstveno na emotivnoj razini. Kroz terapiju se sazrijeva, odrasta i prihvaća sebe, rješava se negativnih naučenih emotivnih obrazaca, rješavaju podsvjesni konflikti, oslobađa se negativnih uvjerenja.

Osjećam da to mogu i sama (bez psihoterapeuta) jer fakat znam većinu stvari zbog kojih sam to kaj jesam, znam greške koje radim i kaj je najvažnije znam koja mi je trenutno najveća kočnica u životu.
No s druge stvari sam i zabrinuta jer nemam baš vjere u samu sebe i bojim se nove okoline, samopouzdanje mi je na nuli, osjetljiva sam na kritike...tak da, i dok se recimo odselim, opet nemam neku predispoziciju za bolji početak.
Kad sam već sad roba s greškom
Mislim da tome nikad kraja.

[gerbengoy]

TeeBee kaže:

Kad sam već sad roba s greškom

Znas sta, ja cu ti doci tamo i nalupati te.
I tebe, Nanidia, iz ovih stopa, iako ne zivim u Hr.

Pa sto je vama, cure, kakvu vi to koncepciju imate o sebi i svijetu, odkud vam to? Kakva "roba" i to jos "s greskom"?
Tko vam je to usadio u glavu?

Jednostavno, dok god vi tako vjerujete, tako cete se i osjecati, ne kazem i biti to, jer to ne postoji.
Morate napraviti jedan "switch" u glavi i poceti objektivno sagledavati situaciju.
Kao prvo, mlade ste. Stignete jos jako puno toga napraviti.
Druga stvar, opterecivati se s time sto vas sve ceka u zivotu i pri tom se koncentrirati samo na najgore scenarije, je suicidalno.
Da tako razmisljam, nebi se mogla pomaci s mjesta od straha. Tko moze znati sto mi se moze dogoditi za 10 godina i kakve me katastrofe MOZDA mogu snaci? Zasto se UNAPRIJED time opterecivati, bez ikakve realne podloge za to?
Vi nerealnu sliku o sebi uzimate kao da je stvarna.
Da ste vi najgore, da upravo vi ne zasluzujete nista i da samo vas nista dobro ne ceka. Uvidjate li koliko je to nerealno?

Morate se toga rijesiti cim prije i morate se zeljeti toga rijesiti.
Druge nema. Ne moze nitko drugi umjesto vas.

[Nanidia]

TeeBee kaže:

Nažalost i ja se tak osjećam.
Krivit nekog drugog za svoje stanje mi je glupo više
A mrzit samu sebe iz dana u dan isto
Btw ja dobim tolko kg za tjedan dana jer dok počnem jesti nemrem stat.
I najgore od svega je da znam da sam emocionalni invalid

Ja znam da sam si za svoje probleme sama kriva a ne netko drugi ili viša sila. Tako da se još gore osjećam jer sam si sve sama sje*ala u životu. Od tuda osjećaj bezvrijednosti. E, imamo totalno isti problem, sve što si navela tako se i ja osjećam

gerbengoy kaže:

Znas sta, ja cu ti doci tamo i nalupati te.
I tebe, Nanidia, iz ovih stopa, iako ne zivim u Hr.

gerbengoy kaže:

Tko moze znati sto mi se moze dogoditi za 10 godina i kakve me katastrofe MOZDA mogu snaci? Zasto se UNAPRIJED time opterecivati, bez ikakve realne podloge za to?

Ja se ne opterećujem budućnošću više kad mi je i sadašnjost sranje.

gerbengoy kaže:

Vi nerealnu sliku o sebi uzimate kao da je stvarna.
Da ste vi najgore, da upravo vi ne zasluzujete nista i da samo vas nista dobro ne ceka. Uvidjate li koliko je to nerealno?

Morate se toga rijesiti cim prije i morate se zeljeti toga rijesiti.
Druge nema. Ne moze nitko drugi umjesto vas.

Znam, hvala na savjetu. Ali tu uvijek ostaje taj problem opsesivnog prejedanja o čemu je i riječ. Brijem da prvo to moram savladati a onda raditi na samopouzdanju.

[TeeBee]

gerbengoy kaže:

Jednostavno, dok god vi tako vjerujete, tako cete se i osjecati, ne kazem i biti to, jer to ne postoji.
Morate napraviti jedan "switch" u glavi i poceti objektivno sagledavati situaciju.
Kao prvo, mlade ste. Stignete jos jako puno toga napraviti.
Druga stvar, opterecivati se s time sto vas sve ceka u zivotu i pri tom se koncentrirati samo na najgore scenarije, je suicidalno.

Znam da je takvo razmišljanje destruktivno i pokušavam ga smanjit, al teško se borit sa glasovima iz dubine.
Teško se riješit negativnih misli samo tak
Nadam se da budem ovo boldano jednom i doživjela.
Hvala na savjetima i komentarima , baš sam si posudila danas neke knjige da pročitam.
Idem za početak radit na samopouzdanju, nadam se da ću time počet odmotavat klupko.

Nanidia kaže:

E, imamo totalno isti problem, sve što si navela tako se i ja osjećam

Iako sam emocionalno zakinuta šaljem ti virtualni hug

[femmelatin]

TeeBee kaže:

Osjećam da to mogu i sama (bez psihoterapeuta) jer fakat znam većinu stvari zbog kojih sam to kaj jesam, znam greške koje radim i kaj je najvažnije znam koja mi je trenutno najveća kočnica u životu.

A gle, ako tako osjećaš, go for it, ne znam što bih ti drugo rekla.
Samo što za svaku stvar postoji teži, mukotrpniji i nesigurniji način i lakši bezbolniji i sigurniji.
Ne znam otkud otpor, ne znači da nisi normalna ako potražiš pomoć stručnjaka.
Ako se stalno loše osjećaš i ne možeš prestati raditi to što radiš, najbolje je potražiti pomoć.
kao što sportašima treba trener, pored svog njihovog talenta i vježbe, tako bi i tebi dobro došao jedan, ajmo to tako nazvati - trener. Netko tko će te u tvojim nastojanjima voditi, podržavati i pomoći ti. Kao što sam već rekla, znati nešto na racionalnom nivou, kao što ti kažeš da znaš je tek početak - a da bi to riješila na emotivnom nivou, treba ti druga osoba.
No na tebi je da odlučiš. Možeš godinama čitati knjige, to sam ja radila, i ne pomaknuti se smrtve točke. Tek kad sam krenula na terapiju osjetila sam da se stvari počinju mijenjati.

[TeeBee]

femmelatin kaže:

Kao što sam već rekla, znati nešto na racionalnom nivou, kao što ti kažeš da znaš je tek početak - a da bi to riješila na emotivnom nivou, treba ti druga osoba.
No na tebi je da odlučiš. Možeš godinama čitati knjige, to sam ja radila, i ne pomaknuti se smrtve točke. Tek kad sam krenula na terapiju osjetila sam da se stvari počinju mijenjati.

Naručila sam se doktorici opće prakse sljedeći tjedan.
Htjela bi čak i ić psihijatru, nije da me sram, no iskreno neznam način na koji se ja trebam s njom razgovarat da mi napiše uputnicu
Valjda trebam puknut u plač i počet histerizirat
Mislim probala joj budem opet reći za to, no osjećam se glupom dok joj to sve pričam, a ona meni usput govori ''sve ti to bude ok'', ''to je prolazno'', ''vježbaj disanje'' i sl.
Uopće me ne doživljava, ni s eritrofobijom, ni s hranom, pogotovo ovo zadnje ne jer nemam +30kg viška.
Očito moram doć do toga da me ona doživi.
Kaj da ovo kaj si zadnje 3 godine radim nije dosta loše
A ovo za knjige, neznam, iskreno nisam tip osobe koja je tolko smirena i fokusirana na predmet čitanja tak da to sve meni ispari začas, no budem se probala više uživit u takvu literaturu, makar mi je to jakoo teško

[femmelatin]

TeeBee kaže:

Naručila sam se doktorici opće prakse sljedeći tjedan.
Htjela bi čak i ić psihijatru, nije da me sram, no iskreno neznam način na koji se ja trebam s njom razgovarat da mi napiše uputnicu
Valjda trebam puknut u plač i počet histerizirat

Ma kakav plač, kakvo histeriziranje!
"Dobar dan"
"Dobar dan.
Molila bih vas uputnicu za pregled kod psihijatra, na Rebru, u Klinici za psihološku medicinu."
To bi trebalo i moralo biti dovoljno.
(tak sam ja došla svojoj i niš me dalje nije pitala)

Ako ne bude dovoljno, ako pita zašto: tjeskobna, depresivna, imaš opsesivne misli i radnje, patiš od nesanica, ne funkcioniraš.
Možeš reći i da si se već naručila za pregled i da su ti rekli da dođeš s uputnicom liječnika opće prakse. Mogu ti poslati na PM točno što treba pisati na uputnici.
Koliko godina imaš? Tam ti imaju doktore za mlade i za odrasle.

[TeeBee]

femmelatin kaže:

Ma kakav plač, kakvo histeriziranje!
"Dobar dan"
"Dobar dan.
Molila bih vas uputnicu za pregled kod psihijatra, na Rebru, u Klinici za psihološku medicinu."
To bi trebalo i moralo biti dovoljno.
(tak sam ja došla svojoj i niš me dalje nije pitala)

Ako ne bude dovoljno, ako pita zašto: tjeskobna, depresivna, imaš opsesivne misli i radnje, patiš od nesanica, ne funkcioniraš.
Možeš reći i da si se već naručila za pregled i da su ti rekli da dođeš s uputnicom liječnika opće prakse. Mogu ti poslati na PM točno što treba pisati na uputnici.
Koliko godina imaš? Tam ti imaju doktore za mlade i za odrasle.

23 g.
Sve bi to bilo super da sam iz Zgb, no probala joj budem tak nekaj reć, opet, po 3. puta, možda upali
Kad su tu kod mene svi neki ''diši'' ili ''plati'' doktori, bar mi se tak čini.
tnx

[Vilenica]

sa 20 god imala sam 10 kila viska. s 30 god- 40 kila viska. upoznala sam cure koje imaju 150 kila, i takodjer ne zele na psihoterapiju, jer "sve znaju"

problem nece nestati sam od sebe. moze se samo pogorsati. jedini izlaz je psihoterapija, slusajte femmelatin

[Nanidia]

TeeBee kaže:

Iako sam emocionalno zakinuta šaljem ti virtualni hug

Tnx
Daj javi kako je prošla terapija. Sve si više razmišljam da i ja odem k nekom profesionalcu

[Sunshine.]

TeeBee kaže:

Kako da se riješim opsesije hranom? pitanje je sad...
U začaranom sam krugu prejedanja već 3 godine. Posljednjih nekoliko mjeseci od samokontrole nema ni traga. Sa mislima o hrani odlazim u krevet, sa istim mislima se budim, sjedim, dok nekaj radim razmišljam samo o hrani. I tako već jaaako dugo. Trenutno sam na maksimalnoj kilaži koju sam ikad imala. I te kako vidljivih 12 kila viška po onoj staroj kvazi idealnoj kilaži (visina -110cm). Pogled na vagu danas ujutro nije me zaustavil da se opet natrpam ko da nisam jela 2 tjedna. U zadnje vrijeme radim to iz dana u dan. Spajam doručak, ručak, međuobroke, večere u jedan veliki ritual hranjenja. Znam da imam previše vremena, ali i kad ga i nemam mislim samo o njoj, o hrani, o najnezdravijoj hrani te kak ju trpam u sebe. Npr bila sam sad par dana izvan kuće al ćim bi došla doma odmah bi se bacila u napad, ma sve ja to stignem nadoknadit navečer
Jedem do te granice da me sve boli, nebrojeno sam puta imala osjećaj da ću se ispovraćat te sam presjedila glavom nagnutom iznad wc školjke. Probala sam i povraćat, nekoliko puta sam čak i uspjela, no naravno opet sam se loše osjećala. Nije mi bitno kaj jedem jer jedem sve, naravno sve sa puno ugljikohidrata. Ne jedem jer sam gladna već je ovo živa ovisnost. Ko droga, jednostavno nemrem prestat. Jedem nekontrolirano brzo, abnormalno puno, te sam počela već hiperventilirat od svega toga, ima dana da nemrem ni zaspat kolko mi je loše te kolko mi srce kuca. Od svojih doma nemam razumijevanje, ne svaćaju to kao problem pogotovo jer ni ne vide kolko dnevno pojedem. Uostalom većinu vremena i jedem krišom u svojoj sobi.
Osjećam da sam prestara za ovo kaj si radim i mrzim se sve više i više. Iz kuće doslovce ni ne izlazim osim u uber nužnim situacijama koje i nastojim smanjit na minimum. Više nemam ni hlače koje mogu obuć, izbjegavam bilo kakva druženja jer se sramim sama sebe.
Znam da je dug post. Ukoliko ima nekog da se uspijel riješit svoje ovisnosti recite mi na koji način jer meni je ponestalo ideja. Onu slavnu rečenicu ''od ponedjeljka sam na dijeti (zdravijem životu)'' sam već izlizala koliko puta sam ju ponovila. Nemojte mi preporučivat psihologa jer nemam za takve izlete love.
Osnovno moje pitanje je ''Kako ojačati karakter'', kako reći ne?? Zakaj je tak teško prestat?

tako je i meni samo što ja znam reći ne,ili sam na nekoj djeti i uopće ne jdem slatko i kalorično i imam raspoređene obroke ili se doslovce pretrpavam dobila sam 10 kg i od ponedjeljka sam opet na dijeti ,a sa prihologom me je stid pričati o tome ma ni nemam nekog...

[gerbengoy]

Sunshine. kaže:

tako je i meni samo što ja znam reći ne,ili sam na nekoj djeti i uopće ne jdem slatko i kalorično i imam raspoređene obroke ili se doslovce pretrpavam dobila sam 10 kg i od ponedjeljka sam opet na dijeti ,a sa prihologom me je stid pričati o tome ma ni nemam nekog...

Ma daj, naslusali su se ti ljudi svega i svacega...a i placeni su za to, nemas se cega sramiti.

Takve pojave, poremecaji u prehrani, sve su cesce medju mladim ljudima.
Prava epidemija.
Nece ti se on(a) nista cuditi, vjeruj.