Nu, nu, zachataste mi topik. Ova Gospon Pesica uopce ne obavlja svoj posao kak treba.
Nego, ukopcam se na net na recepciji u bungalowima.
Inace, danas idem za Bangkok, a Brazilci su nam isto upravo otisli. Smrc.
Kako to da sam se bas napenalila na nekog s totalno drugog kraja planete.
Ma, anyway....
Za sve one koji misle da su nasi soferi autobusa jedini koji naviju Narodni radio, znajte da svi soferi u Tajlandu isto slusaju neki Thai ekvivalent istog. Izgleda da im je to (soferima) u krvi. Gdje god smo isli, svugdje smo morali slusat tu pingilingi muzikicu.
Buraz i ja smo skuzili da se u svakoj pjesmi spominje Chiang Mai (ili mozda samo mi to brijemo jer nam svaka rijec vuce na Chiiiiaaaaang Maaaiiii) i da svaka pjesma mora biti otpjevana drhtavo vristecim glasom i popracena cijelim limenim orkestrom, nekom azijskom frulicom (za patetiku) i elektricnom gitarom (za modernistiku, jelte).
Najbolja pjesma dosad (ovo najbolja zato jer nisam znala dal da placem, vristim ili da se smijem) je neka gdje frajer prvo solo pjeva (i to dizuce spustajucom intonacijom) "oooooooooOOOoooooOOOOOooooo" jedno 40-50 sekundi i onda mu se pridruzi cijeli orkestar sa "Iju Iju IIIJUUUUU Ijuuuu", sve je to popraceno limenom glazbom, frulicom i bombasticno dramaticnim bubnjevima i cimbalima uz melodiju Can Cana (bar je meni zvucalo tako). Ne znam dal mozete to zamisliti, ali vjerujte na rijec, pjesma je nezaboravna.
Isto smo tako skuzili da Tajlandjani nemaju pojma o matematici. Ne znam sto ih uce u skolama, al matematiku sigurno ne. Svaka transakcija u restoranu izgleda ko neki oveci i poduzi obred. Bez obzira koliko vas je za stolom (jedna osoba ili deset), racun ce doc na jedno 20 komada papira. Ritual je slijedeci. Konobar ce prvo sve maknut sa stola, onda ce sjest, rasporedit svu papirologiju po stolu i onda ce te pitat sto si imao za jest. Onda kako ti nabrajas tako on trazi papire i kriza i racuna (na prste, naravno). Kad skupi sve sto si jeo, donese kalkulator pa onda zbraja (to traje bar jos sat vremena) i onda jos malo, zlu ne trebalo, zbroji i na prste jer ko ce vjerovat kalkulatorima, ne?
Na kalkulator i na prste se zbrajaju cak i takve sume kao sto su 10+10 ili 5+5.
Ako vas je u restoranu vise od jedan, cijeli obred traje jos 2 sata duze jer ih vise ljudi malo vise zbuni.
Cak i ako im kazes da zelite zajedno platit, nista ne pali. Oni ce i dalje posebno svaki papir zbrajat i oduzimat i brojit na prste. I ne znam uopce kakva im je to logika da ne napisu sve na isti racun ili bar jedan racun za jednog covjeka, a, jok, to bi majstorima bilo prekomplicirano pa onda oni imaju sistem gdje napisu 1 koka kolu za mene i jednu rizu za mog susjeda na jedan papir. Onda tunjevinu s rizom i bananu za buraza te noodles za Brazilca na drugi, pad thai za drugog Brazilca na treci i jos jedno 2, 3 pive za ljude za susjednim stolom na cetvrti papir. Mada, njima je njihova logika ocito logicna jer isti sistem vrijedi uzduz i poprijeko Tajlanda.
Al ono sto mi se jako svidja je da svi rade na povjerenje. Jucer smo Brazilac i ja isli na neku drugu plazicu i usli smo u neki bar po pice u kojem nikad nismo bili. Narucili smo pice, popili i onda smo skuzili da smo zaboravili novcanike na nasoj plazi. Ljudi u baru uopce nisu radili nikakav fuss oko toga. Mi smo im rekli da cemo odmah doc s novcem i htjeli smo da jedan od nas ode po novac,a drugi ostane, a oni su nam rekli da nis ne brinemo i da dodjemo kad stignemo. Opcenito je svugdje tako...checkiras se u bungalow i nitko te nis ne pita. Samo ti daju kljuc, nit te pitaju pasos, nit novac nit nis. Platis kad ti hoces, dan po dan, ili unaprijed ili na kraju, kako god tebi pase. Mi smo znali imat vecere na nekim mjestima onak nabrzeke s plaze i onda platit drugi dan kad bi se ponovo namjerili tamo i nikom nista. Mislim...ono...to se u Londonu nikad ne bi dogodilo.
Eh, ne mogu vjerovat da mi je odmor vec pri kraju. Joooj, jos tri dana i gotovo.
Poludit cu.
Ovaj odmor mi je bio ko onaj film "The Beach" s Leonardom di Caprijom, ali bez shitty dijelova.
Cak smo jucer imali i phosphoressence na plazi. Korejka, Kanadjanin (koji su isto putovali s nama) i ja smo poceli od srece i ushicenja skakat po plazi i grlit se i ljubit jer nikad nismo vidjeli nesto takvo.
Phosphoressence su one neke alge sto svijetle kad ih energiziras, a energiziras ih tako da plivas ili hodas po njima.
Tako smo jucer bili na plazi po noci i alge su pocele svijetlit i izgledalo je kao nebo sa bezbroj zvijezda, ali na podu.
Onda smo usli u more i poceli plivat i to je...ah...ma ne mogu vam to uopce opisat...kao da imas vlastiti light show zvjezdani oko sebe. Kako ti plivas tako alge svijetle i rade show. Na kraju ih imas i po sebi i izgleda kao da si se posuo zvijezdama, a ako prstom predjes preko jedne onda izgleda ko padajuca zvijezda. Ma ja tako nesto nikad nisam vidjela. Bila sam vesela ko malo dijete.
I tak...ne znam vise kaj da vam pisem. Za 20tak sati cu bit u Bangkoku, onda tamo dva dana i onda doma. A zalosna sam jer mi je bilo tako super i znam da ce mi ovo sve izgledat kao san kad dodjem kuci.
Tajland je totalno chilly, cool place sa relaxed ljudima i sve je onak legerno. Uopce ne sumnjam da bi ovdje mogla zivjet.
Imas sav komfor koji ti treba, a ako hoces pobjec u neku divljinu ima i toga. Ma mislim da bi svi ljudi trebali otic u Tajland bar jednom godisnje na mjesec dana i to pod obavezno placeno od maticne drzave. Tek toliko da se malo relaksiraju i chilliraju.
I eto...vjerojatno cu napisat jos jedan post iz Bangkoka, a onda gotovo.
Linearni mod
