Ljubavna magija

[Lleena]

Ma ok ako si ti sebi privukao neku kvalitetnu osobu, ali važno je da je ona tebi bila nepoznata. Ali možda bi se to dogodilo i bez da si radio taj zakon privlačnosti - jednostavno ušla ti je u život osoba s kojom si imao za ramjeniti neka iskustva i da naučite nešto jedan od drugog u tom trenutku.

Ali primjerice, raditi taj zakon privlačnosti jer se npr. neka žena zaljubila u lika koji je u braku i ima troje djece - e pa to bi bilo jednako loše kao i crna magija.

I općenito mislim da ti zakoni privlačnosti, tajne, transirfinzi nisu baš dobri jer potiču ljude da imaju sve više i više želja i jačaju ego i djetinjasto ponašanje, umjesto da čovjek odraste, prihvati da ga neka osoba ne voli i da ga ne mora voljeti, sazrije putem te spoznaje da ne može dobiti sve što poželi (kao neko razmaženo dijete svaku igračku koju poželi - zamisli samo kako bi to utjecalo na razvoj tog djeteta), nauči neke stvari o sebi na tom iskustvu i o tome kakvi smo mi ljudi, kako funkcioniramo, i ide dalje kao jača i iskusnija i mudrija osoba.

Mislim da je to puno bolje, prihvaćanje stvarne situacije i pomirenost sa vlastitim životom, nego bilo kakva fiksacija i zastoj. Pogotovo ako ta fiksacija uključuje drugu osobu ili osobe.

[old-soul80]

Lleena kaže:

Ma ok ako si ti sebi privukao neku kvalitetnu osobu, ali važno je da je ona tebi bila nepoznata. Ali možda bi se to dogodilo i bez da si radio taj zakon privlačnosti - jednostavno ušla ti je u život osoba s kojom si imao za ramjeniti neka iskustva i da naučite nešto jedan od drugog u tom trenutku.

Ali primjerice, raditi taj zakon privlačnosti jer se npr. neka žena zaljubila u lika koji je u braku i ima troje djece - e pa to bi bilo jednako loše kao i crna magija.

I općenito mislim da ti zakoni privlačnosti, tajne, transirfinzi nisu baš dobri jer potiču ljude da imaju sve više i više želja i jačaju ego i djetinjasto ponašanje, umjesto da čovjek odraste, prihvati da ga neka osoba ne voli i da ga ne mora voljeti, sazrije putem te spoznaje da ne može dobiti sve što poželi (kao neko razmaženo dijete svaku igračku koju poželi - zamisli samo kako bi to utjecalo na razvoj tog djeteta), nauči neke stvari o sebi na tom iskustvu i o tome kakvi smo mi ljudi, kako funkcioniramo, i ide dalje kao jača i iskusnija i mudrija osoba.

Mislim da je to puno bolje, prihvaćanje stvarne situacije i pomirenost sa vlastitim životom, nego bilo kakva fiksacija i zastoj. Pogotovo ako ta fiksacija uključuje drugu osobu ili osobe.

To je tvoje uvjerenje i kao takvo, tebi će se kroz život pokazati točnim.

Meni ta osoba nije bila 'nepoznata' jer mi instinkt jako dobro radi. To što se nismo poznavali ne znači da nisam znao kakva je onaj tren kada sam ju ugledao.

Što se tiče ovog drugog dijela da je neka žena zaljubljena u nekog tipa sa ženom i djecom. Nije crna magija iz jednostavnog razloga što svemiru nikada nećeš, ako si pametan i osviješten, odašiljati poruku da nekome propadne odnos, već da ti dobiješ ono što želiš.
Ljudski odnosi propadaju svaki dan i katkad se ljudi raziđu u miru. Tog muškarca možda žena već vara. Možda ju više baš niti ne voli ili ona njega. To su sve tako relativne stvari i na kraju potpuno nebitne kada mi privlačimo nešto u život. Ako smatraš da je neka situacija "moralno upitna", onda jednostavno ostaviš podsvijesti (svemiru) da učini ono što je najbolje za tebe. Ti u svojim mislima vidiš sebe sretnu s muškarcem koji ti se sviđa. Ne vidiš u svojim mislima tuđu nesreću. To je velika razlika jer ako ti šalješ samo ljubav i pozitivnu energiju iz sebe, nikada se neće tebi ili nekome drugome nešto dogoditi na štetu. Ako se možda nešto i čini katkad kao šteta, ne znači da nije za nekoga dobro na duge staze.

Jedna cura koju znam je jednom upoznala nekog tipa. On se praktički već odselio drugoj curi, ali ona je rekla da je znala, ni sama kako, ali znala je da će oni biti skupa. Čak niti to što je on otišao drugoj nije ništa značilo jer je uistinu uskoro završio kod nje. To je bilo nesvjesno. Crna magija? Možda jednostavno sposobnost predviđanja neizbježnog? U svakom slučaju, i uvjerenja dostižu "neizbježno".

Zakoni privlačnosti i transurfinzi mogu "ne biti baš dobri" kao što mogu i "biti baš dobri". To je sve osobni stav i izdresiranost podsvijesti da vjeruje u što želi. Ti koristiš Zakon privlačnosti stalno, no protiv si njega jer kada ti netko kaže da postoji i opiše ti ga na način koji ti je stran, ne svidi ti se, a prakticiraš ga svake sekunde svog života. I sada dok ovo pišeš, dok dišeš.. ti imaš cijelo vrijeme svoja podsvjesna uvjerenja, nadanja, svoju sliku o sebi na ovome svijetu. To ti je ta tvoja "crna magija".

ZP i Transurfing nisu tu da ispunjavaju nužno djetinje želje, već da čovjeku ne samo dadu ono što želi, već dadu i još više jer podsvijest vjeruje u ono što se dešava upravo sada. Znaš li da ljudi kojima se najviše ispunjavaju želje preko Zakona privlačnosti se u stvari najmanje fiksiraju na ono što žele? Fiskacija, žudnja, želja, nestrpljivost te samo udaljavaju od željenog pojma. Takvi ljudi potvrđuju da nemaju što bi htjeli.

Polaziš od nerazumijevanja jer ZP nema ama baš nikakve veze s razmaženošću. ZP je tvoja podsvijest. To nisu nekakvi teško shvatljivi i ludi psiho-mentalni procesi i postupci, već kako sam napisao, tvoja podsvijest koja vidi tebe u odnosu na svijet i ona usklađuje svijet prema tvojim uvjerenjima, a ne prema onome što želiš jer željenje nečega potvrđuje podsvijesti da ti to nemaš.

Probati ću sada što jednostavnije objasniti ZP u praksi da se bolje shvati.
Ležiš recimo opuštena negdje na plaži (ili meditiraš u krevetu) i odjednom u svojim mislima se zamisliš sretnom i osjetiš to, ispunjena svim onim što bi htjela da bude u tvom životu. Doživiš to stvarnim u tom trenu... možda je to kuća, posao, djeca koju još nemaš, muž (izmišljeni ili stvarna osoba) i jednostavno uživaš u tome.. zamišljaš kako se zafrkavate, kako primaš pažnju od nekoga i ljubav, kako si zdrava, potpuna. To te ispuni do te mjere da ti doslovno postaneš svjesna da ne samo da je to moguće, već tvoja podsvijest to prepozna kao stvarnost. Kada inače u životu nešto dobijemo, mi tada prestajemo imati ŽELJU za time, već možemo to OTPUSTITI. Na neki način, da bi ti dobila nečijeg muža, upravo tu fiksaciju trebaš otpustiti da bi ti to stiglo.
U tome nema ništa loše. Htjeti što više toga dobroga i vjerovati da to zaslužujemo je upravo način na koji rastemo. Čovjek samo osuđuje i sebe i druge "ne možeš to, razmažen si, zločest si, glup si". I upravo su takvi stavovi razlog svih "zala" na ovom svijetu. Nismo! Čovjek je ljubav, divan, savršen i ima dosta svega za svakoga. Mi smo svi Bog.

Traženje pojma "morala" u nečemu što je toliko fundamentalno, te svakodnevni dio nas i što nam može poslužiti upravo kao sredstvo osobnog rasta (kada osvijestimo da to postoji) je besmisleno.

Što bi to po tebi bila "stvarna situacija" i "prihvaćanje stvarne situacije"? Pristajanje na nešto loše ili zahvalnost na tome što imamo i pritom svjesnost da će biti bolje? Jer vidiš, to su dvije potpuno različite stvari. Čovjek može biti zahvalan i na nečemu što nema, ali zna da će stići.

U stvari, ono kako smatraš da život funkcionira je u stvari naopako okrenuto od stvarnog stanja stvari i zato se daju toliko svemu često 'negativni' pridjevi jer ljudi jednostavno ne shvaćaju život. Nemamo tu svijest da shvatimo da fizička aktivnost ne dolazi prva, već da naša uvjerenja iniciraju fizičku aktivnost koja dovede do pojedinog rezultata u stvarnosti.
Ljudi ne završavaju fakultete zato jer puno uče, već zato jer vjeruju da je normalna stvar da će fakultet završiti. Učenje je samo nus-produkt nečijeg uvjerenja, a ne razlog zašto je netko fakultet završio.

Upravo spoznaja kako svemir funkcionira stavlja čovjeka u stanje mira. Nastojanje kvazi moraliziranja oko nečega takvoga je besmisleno jer mi stalno krojimo svoje živote u odnosu na druge preko svoje podsvijesti. To što recimo, hipotetski, možda nisi svjesna da nekome svojom podsviješću uništavaš život, pa samim time i svoj, to ne znači da ti to ne radiš. I naopako.
ZP nije o svijesti, već o podsvijesti. ZP je o onome što mi uistinu vjerujemo da jesmo, a ta vjera pomiče planine, pa stvorili mi tim uvjerenjima nešto loše ili dobro. ZP-u nije bitno. On ti uvijek daje. Ako kažeš "ne vjerujem u ZP i postati ću mudra i odrasla ovako", ZP će reći "istina, ZP ne postoji i biti će tako kako kažeš". Ako kažeš da to postoji, opet nebitno. Nije bitno u što mi vjerujemo jer ćemo uvijek biti u pravu, no kako sam rekao, uglavnom za sebe.
Postoji i kolektivna svijest i zato se s ljudima čak i lako povezivati mentalno i telepatski. Nije bitno da li netko ima ženu, već je bitno šalješ li nekome mislima ljubav ili netrpeljivost.

[Lleena]

Imam dojam da si se uvrijedio, pa ako jesi, nema potrebe za time, nisam napisala ništa o tebi osobno.

Samo ispravka - nije bitno jel ti ta žena po svojim osobinama bila nepoznanica ili ne, nego sam htjela reći da je bitno da nisi usmjerio svoju želju (za koju poslije kažeš da nije želja) na neku određenu osobu. Ako će ovako biti jasnije.

Možeš napisati što hoćeš, ali ako se meni netko objektivno ne sviđa, ja ne bih voljela da me on nekako putem ZP ili bilo čega učini da mi se sviđa.

A ako ću nekome slati ljubav putem kolektivne svijesti, onda to može biti samo pozitivna energija i dobre želje prema njemu bez ikakve želje (i uvjerenja, da se izrazim tvojim terminom) da se nešto fizički dogodi, nikakva posesivnost, želja za imanjem te osobe i potreba za rasturanjem braka (u nadi i nekakvoj neutemeljenoj pretpostavci da je taj brak već možda ionako i bez mene na klimavim nogama).

Disclamer: nisam zaljubljena u oženjenog muškarca! (da ne bi bilo...)

Što se tiče ZP, nisam previše upoznata, koliko vidim, on uči "kako" nešto željeti da bi se to ostvarilo. Moj cilj je uopće ne željeti. Tvoj cilj je imati bogatstvo, lijepu i kvalitetnu ženu itd. štogod ti padne na pamet, moj cilj je samo živjeti, proživjeti svakodnevna iskustva, dobra i loša i prihvatiti sve što mi dolazi s jednakim mirom i jednakom dobrodošlicom. Tako da ako npr. postanem beskućnik, jednako reagiram kao da sam upravo osvojila milijune na lotu (bez tuge, bez euforije). Znači, beskućnik sam i nemam potrebu željeti prestati to biti jer jedino što želim je živjeti to iskustvo. (nikakvih preferencija prema tome hoću li biti s nekim ili sama, bogata ili siromašna itd.).

Ne znam kako da objasnim, jednostavno vjerujem da postoji razlog zbog kojeg smo ovdje i ja jako malo znam o tom razlogu, pa ću radije prepustiti svom životu da bude kakav on hoće i slijedit ću ga u iskustvima koja mi pruža, nego što ću nastojati (na ovaj ili onaj način) mijenjati, kontrolirati, određivati ta iskustva i tako promašiti svrhu svog života. Jednostavno vjerujem da postoji _____ (fali mi riječ, nije ni bitna) koji/koja zna bolje od mene, koja pak ništa ne znam, što mi je potrebno i vjerujem tome.

No, svatko ima svoj cilj i uvjerenja i bit će mu prema tome, slažem se.
Mene bi ZP samo odvukao dalje od mog cilja.

[old-soul80]

Lleena kaže:

Imam dojam da si se uvrijedio, pa ako jesi, nema potrebe za time, nisam napisala ništa o tebi osobno.

Definitivno se nisam uvrijedio

Samo ispravka - nije bitno jel ti ta žena po svojim osobinama bila nepoznanica ili ne, nego sam htjela reći da je bitno da nisi usmjerio svoju želju (za koju poslije kažeš da nije želja) na neku određenu osobu. Ako će ovako biti jasnije.

Možeš napisati što hoćeš, ali ako se meni netko objektivno ne sviđa, ja ne bih voljela da me on nekako putem ZP ili bilo čega učini da mi se sviđa.

Tvoje je pravo da ti se to ne sviđa, ali da netko učini da ti se sviđa, ne bi toga bila niti svjesna, već bi započela vezu s tom osobom

A ako ću nekome slati ljubav putem kolektivne svijesti, onda to može biti samo pozitivna energija i dobre želje prema njemu bez ikakve želje (i uvjerenja, da se izrazim tvojim terminom) da se nešto fizički dogodi, nikakva posesivnost, želja za imanjem te osobe i potreba za rasturanjem braka (u nadi i nekakvoj neutemeljenoj pretpostavci da je taj brak već možda ionako i bez mene na klimavim nogama).

Disclamer: nisam zaljubljena u oženjenog muškarca! (da ne bi bilo...)

Naravno, možeš ti slati što god želiš bilo kome, no imam osjećaj da želju da imaš ono što ti srce iskreno želi smatraš nečim negativnim, posesivnim, itd. Ako je nešto negativno i posesivno to definitivno ne vodi do toga da druga strana pozitivno reagira na tvoja očekivanja.

Što se tiče ZP, nisam previše upoznata, koliko vidim, on uči "kako" nešto željeti da bi se to ostvarilo. Moj cilj je uopće ne željeti. Tvoj cilj je imati bogatstvo, lijepu i kvalitetnu ženu itd. štogod ti padne na pamet, moj cilj je samo živjeti, proživjeti svakodnevna iskustva, dobra i loša i prihvatiti sve što mi dolazi s jednakim mirom i jednakom dobrodošlicom. Tako da ako npr. postanem beskućnik, jednako reagiram kao da sam upravo osvojila milijune na lotu (bez tuge, bez euforije). Znači, beskućnik sam i nemam potrebu željeti prestati to biti jer jedino što želim je živjeti to iskustvo. (nikakvih preferencija prema tome hoću li biti s nekim ili sama, bogata ili siromašna itd.).

Znači, ti koristiš ZP na isti način, ali za drugu namjenu koja nije ništa manje ili više vrijedna. U stvari, da bi koristio ZP kako spada za bilo što, mislim da je naučiti biti sretan i pomiren sa onime što trenutno imaš ionako dobitna kombinacija. To naravno uključuje i reakciju na životne događaje bez obzira završiš li kao bogataš ili siromašan. Nije niti prepuštanje struji loše, dapače, no ipak je tada bolje vjerovati da će ti svemir donijeti sve što je dobro za tebe i što ti je potrebno, pa bolje da to ne uključuje biti bez krova nad glavom, gladan, žedan, sam i bolestan.

Ne znam kako da objasnim, jednostavno vjerujem da postoji razlog zbog kojeg smo ovdje i ja jako malo znam o tom razlogu, pa ću radije prepustiti svom životu da bude kakav on hoće i slijedit ću ga u iskustvima koja mi pruža, nego što ću nastojati (na ovaj ili onaj način) mijenjati, kontrolirati, određivati ta iskustva i tako promašiti svrhu svog života. Jednostavno vjerujem da postoji _____ (fali mi riječ, nije ni bitna) koji/koja zna bolje od mene, koja pak ništa ne znam, što mi je potrebno i vjerujem tome.

ZP nije kontroliranje, već kreiranje. Kreiraš uvijek sama bez obzira što želiš dobiti. Ako želiš iskustva kroz životne oscilacije, možda to i dobiješ. Svrha života je ono što sami odlučimo. Čovjek upravo zato treba upitati svoju podsvijest, naći svoj mir i dopustiti svemiru da ga vodi. Meni je cilj u životu biti sretan i ne živjeti u grču. Znači, nemam puno drugačiju želju od tvoje.

No, svatko ima svoj cilj i uvjerenja i bit će mu prema tome, slažem se.
Mene bi ZP samo odvukao dalje od mog cilja.

Tvoj stav prema ZP-u nije isto što i ZP. ZP ionako već prakticiraš od rođenja. I sada ga prakticiraš i možda čak i bolje od mnogih drugih, samo te malo zbunjuje definicija istoga i možda kako su drugi to prikazali.
ZP si ti, tvoja podsvijest, tvoja uvjerenja. Kada jednom osvijestiš da to postoji, to ne postaje odjednom nešto drugo, već samo eventualno dobije definiciju i postaneš svjestan da si cijeli život utjecao na svoj život htio-ne htio. Sada kada to znaš, ne mijenja puno na stvari, ali može ti pomoći da postaneš pozitivniji i uvidiš svoje mogućnosti.
Postoje znači dvije vrste ZP-a:
1. ljudi prakticiraju ZP, ali nisu toga svjesni (ti)
2. ljudi prakticiraju ZP, no postali su svjesni toga (netko drugi)

[Lleena]

Ono što želim reći je da se ne radi o tome "što ti srce iskreno želi" (lijepe riječi, moram priznat), nego o želji ega. O želji naplićeg dijela osobe koji ne vidi dalje od najpovršnije površine stvari. I sad da ti taj dio kreira događaje, stvarnost, život... hm. Čemu?

Ako je na primjer dio čovjekova života naučiti nešto kroz patnju, što se dobije time da se od nje pobjegne? i da se nikad ne ode u dubinu - onda si džabe dolazio.

Ne vidim načina da te to odvede do tvog cilja da "budeš sretan i da ne živiš u grču". Možda samo kratkotrajno.

I ovi koji su trenutno toliko povrijeđeni i očajni da koriste crnu magiju da nekog pridobiju, dam se kladiti da im se ta osoba pojavi sva zaljubljena, da bi se oni vrlo brzo ohladili. I poželjeli nešto drugo...

Eto to sam nekako htjela reći.


A vidim i da ima nekih nelogičnosti u tom ZP:

"U stvari, da bi koristio ZP kako spada za bilo što, mislim da je naučiti biti sretan i pomiren sa onime što trenutno imaš ionako dobitna kombinacija. To naravno uključuje i reakciju na životne događaje bez obzira završiš li kao bogataš ili siromašan. Nije niti prepuštanje struji loše, dapače, no ipak je tada bolje vjerovati da će ti svemir donijeti sve što je dobro za tebe i što ti je potrebno, pa bolje da to ne uključuje biti bez krova nad glavom, gladan, žedan, sam i bolestan.

Ako si sretan i pomiren s onim što trenutno imaš i vjeruješ da će ti svemir donijeti ono što je potrebno - ali ipak ne želiš da je to "bez krova nad glavom, gladan, žedan, sam i bolestan", pa kako onda možeš biti sretan i pomiren. Ako to ne želiš, moguće da ti je baš to ono što ti je potrebno kako bi naučio da stvarno budeš sretan i pomiren s onim što trenutno imaš

(to nikad nećeš naučiti - stvarno biti pomiren s onim što trenutno imaš ako cijeli život provedeš u zadovoljavanju želja svog tzv. "srca" odnosno ega - čak i kad bi to bilo moguće, jer mislim da to nije moguće ni za jednog čovjeka na ovom svijetu, a i bolje za njega da nije - jer bi to značilo da si sretan i pomiren samo ako je to tako kako ti želiš - što znači da u suštini nisi pomiren jer nisi ako se bilo što promijeni.)

[old-soul80]

Lleena kaže:

Ono što želim reći je da se ne radi o tome "što ti srce iskreno želi" (lijepe riječi, moram priznat), nego o želji ega. O želji naplićeg dijela osobe koji ne vidi dalje od najpovršnije površine stvari. I sad da ti taj dio kreira događaje, stvarnost, život... hm. Čemu?

Ako je na primjer dio čovjekova života naučiti nešto kroz patnju, što se dobije time da se od nje pobjegne? i da se nikad ne ode u dubinu - onda si džabe dolazio.

Ne vidim načina da te to odvede do tvog cilja da "budeš sretan i da ne živiš u grču". Možda samo kratkotrajno.

I ovi koji su trenutno toliko povrijeđeni i očajni da koriste crnu magiju da nekog pridobiju, dam se kladiti da im se ta osoba pojavi sva zaljubljena, da bi se oni vrlo brzo ohladili. I poželjeli nešto drugo...

Eto to sam nekako htjela reći.


A vidim i da ima nekih nelogičnosti u tom ZP:

"U stvari, da bi koristio ZP kako spada za bilo što, mislim da je naučiti biti sretan i pomiren sa onime što trenutno imaš ionako dobitna kombinacija. To naravno uključuje i reakciju na životne događaje bez obzira završiš li kao bogataš ili siromašan. Nije niti prepuštanje struji loše, dapače, no ipak je tada bolje vjerovati da će ti svemir donijeti sve što je dobro za tebe i što ti je potrebno, pa bolje da to ne uključuje biti bez krova nad glavom, gladan, žedan, sam i bolestan.

Ako si sretan i pomiren s onim što trenutno imaš i vjeruješ da će ti svemir donijeti ono što je potrebno - ali ipak ne želiš da je to "bez krova nad glavom, gladan, žedan, sam i bolestan", pa kako onda možeš biti sretan i pomiren. Ako to ne želiš, moguće da ti je baš to ono što ti je potrebno kako bi naučio da stvarno budeš sretan i pomiren s onim što trenutno imaš

(to nikad nećeš naučiti - stvarno biti pomiren s onim što trenutno imaš ako cijeli život provedeš u zadovoljavanju želja svog tzv. "srca" odnosno ega - čak i kad bi to bilo moguće, jer mislim da to nije moguće ni za jednog čovjeka na ovom svijetu, a i bolje za njega da nije - jer bi to značilo da si sretan i pomiren samo ako je to tako kako ti želiš - što znači da u suštini nisi pomiren jer nisi ako se bilo što promijeni.)

Tko je rekao da se nešto može naučiti jedino kroz patnju? Ne kažem da nije istina, no zašto misliš da je patnja bitna, hipotetski? Zašto misliš da jedno isključuje drugo? Da sreća isključuje rast? Zašto misliš da je ego loš? Bi li ga imali ovdje s razlogom da nije potreban? I zašto bi bio plitak? Čini mi se da na silu želiš nešto iskusiti misleći da će ti to dati smisao i dovesti te na viši nivo umjesto da se prepustiš trenutku za što si već rekla da težiš tome. Čemu onda razbijati glavu što je dobro, a što loše?
Ne bi li onda upravo korištenje "crne magije" da nekoga pridobiješ pri čemu bi nanijela patnju sebi i nekome drugome bilo upravo ono što i želiš da rasteš ako misliš da je patnja nužna za to?
Koristi 'crnu magiju' i dovedi se tako do ultimativne patnje. Pritom povuci i sve druge za sobom. I odrasti na taj način ako smatraš da moraš spoznati mrak da bi znala cijeniti svijetlo.

Vidiš, sve je toliko relativno, a aspekti gledanja na jednu stvar su beskonačni. Ono što ti radiš čini mi se jest da želiš odvojiti stvari na crno i bijelo i potrpati nešto u ladice, definirati stvari. Čini mi se da je to možda više pokušaj da kontroliraš svoj život i daš mu smisao pod svojim uvjetima i idejom što smisao možda 'jest'.
Da li je to zbilja smisao? Pa, tebi vjerojatno je. Nekome drugome? Meni? Ne znam baš.

Možeš biti zahvalan i na onome što nemaš kao da imaš. I možeš biti upravo tada sretan kao da to imaš. Postoji li onda potreba da to dobiješ? Pa gubi se donekle jer si to već dobio. Ego se može zadovoljiti, a podsvijest i prevariti, a prevarena podsvijest više nije prevara, već stvarnost. Da li će se materijalizirati to nije u stvari toliko niti bitno.
To da će se netko ohladiti ako dobije to što želi je eto tvoja slobodna interpretacija. Neki hoće, neki neće. Neke će još više motivirati da život iskroje prema svojim snovima.
Na svijetu ima dosta ratova, patnji i užasa koji su sve naša odluka i ja ne kažem da je to nužno loše jer je to evolucijski proces ljudske vrste. No, sazrijevanje ne vodi patnji, već sreći i skladu. Čovjek je sado-mazohističko biće. Tvoje razmišljanje na neki način isto to dokazuje. Kršćani to dokazuju svaki dan jer smatraju da ih što je patnja veća to više približava Kristu jer je on, zamisli, patio.
U stvari, za mene su sve to upravo igre ega jednog malog bića koje posjeduje čoporativni mentalitet i uživa stavljati se u submisivni položaj naspram nekakvog imaginarnog superiornog entiteta koji često ima odlike nekakvog diktatora s Bliskog istoka.

Možda je upravo taj poriv za patnjom, žrtvovanjima i samokažnjavanjem upravo dokaz potrebe ega da dade smisao nečemu u čemu ne može naći smisao i čini to na autodestruktivni način, a pojam sreće komplicira jer kada je sretan ne osjeća da je u comfort zone.

Znam ljude koji su toliko autodestruktivni, nesretni, ubijaju se mozganjem i mislima da kada su sretni osjećaju se loše i krivima. Kada pate, koliko god im užasno bilo, barem se osjećaju kao da su doma. Meni je to koma, no znam da njima nitko ne može pomoći dok si ne pomognu sami. To je njihov osobni izbor i kao takav jednako validan kao i moj izbor da budem sretan.

Ne glorificiram patnju. Ne vidim u njoj ništa vrijedno, niti smatram da moram imati prema njoj nekakav posebni stav. To ne znači da ju apsolutno obezvrijeđujem jer sve postoji s razlogom. Imao sam je prilično puno u životu i bez nastojanja da ju imam. Upravo je moj rast uzrokovao to da se osjećam bolje, da se stvari promijene na bolje, da ne pridajem svakoj gluposti nepotrebnu pažnju, da ne nastojim sve strpati u ladicu i da se ne osjećam izgubljeno i besmisleno ako se osjećam dobro.

Ljudi su toliko navikli osjećati se loše i mozgati oko svega da na kraju misle da to nije loše, već da im treba još malo više patnje.

Ljudska svijest je toliko sužena, a pokušaji da nastoji nešto pravilno interpretirati obično završe besmislenim ishodima. U životu ne postoje pravila jer rast se dešava u nama, a ne izvan nas ili unutar nastojanja da sve racionaliziramo, da nešto prikažemo lošim, a nešto drugo dobrim.
Niti je ego loš, niti je patnja dobra. A možda je ego loš, a možda je patnja dobra. A možda su to samo naše definicije koje nemaju veze sa ičime, ali definiranjem toga koliko je nešto loše, a koliko dobro, stvaramo si privid da imamo kontrolu nad nečime.
Kažeš, patnja je dobra, a ego je loš. Ako je ego loš, dopusti mu onda da ti prouzroči patnju, pa bude valjda onda dobro, zar ne!?

Činjenica je da se stvari mogu gledati na bezbroj načina, no gledamo ih najčešće na par načina na koje smo uglavnom izdresirani. Reći ćemo "ego je loš" iako u stvari niti ne znamo što govorimo jer s druge strane taj isti ego se može pretvarati da raste preko patnje koju će si sam nanositi. I onda će ego to nazvati "mudrošću", no i dalje će biti samo mali ego, a mi ćemo se nastaviti boriti sa sobom i drugima u nastojanju da definiramo život pod svojim uvjetima i svojim uvjerenjima

ZP (podsvijest) upravo privlači patnju na isti način kako privlači i sreću. ZP (podsvijest) nije briga. On će ti dati ono što vjeruješ da ćeš dobiti.

[intercepts]

old-soul80 kaže:

Recimo, opće je poznato kod Zakona privlačnosti da će mnogi autori detaljno opisivati procese kako da se nešto lakše postigne, a to su pisanja želja na papir, zahvalnost na onome što imamo, izrada kolaž ploča sa slikama onoga što želimo, mantranja, vizualizacije, itd.
Sve to može i ne mora. U stvari ljudi ne vole jednostavniji način jer da se shvati kako to funkcionira, čovjek mora shvatiti princip materijalizacije "želja" ili "uvjerenja".

No, čovjek je naviknuo da stvari budu teže, da za sve postoji mukotrpan proces, no u stvari Zakon privlačnosti iliti mijenjanje vlastite podsvijesti nije uopće proces, no ljudima je to teško shvatiti.
Kako objasniti nekome da će nešto postići samo ako podsvijest preusmjeri u drugom pravcu? Ljudi po defaultu stvaraju cijeli svoj život upravo svojom podsviješću, no nisu toga svjesni i onda kada im kažeš da mogu postići nešto ili izmijeniti u životu ono što im se ne sviđa, onda misle da je to nešto sasvim deseto od onoga što već ionako rade cijeli život. Tada to nazivaju magijom, postupcima, obredima, transurfingom i u neku ruku im stvara to osjećaj da zbilja nešto "rade" da bi nešto postigli.

U društvo je duboko usađeno uvjerenje da bez muke nema nauke, da bez motike nema kruha i slične stvari što je u stvari glupost i štetno razmišljanje, no automatski stvara nesretne ljude koji podsvjesno smatraju da ne zavređuju imati nešto.
I onda kada im ukažeš na mogućnost toga da im njihova vlastita podsvijest koju su do sada negativno koristili, može poslužiti za nešto dobro, oni krenu na mukotrpan "proces" da to učine i time u startu sebi ubiju mogućnost da dostignu to što su zamislili jer stvaraju često preveliki otpor.
Paljenje tamjana ili velika ploča kolaža na zidu... tako je svejedno ako vjeruješ u to ili ne vjeruješ jer uvjerenje i osjećaj koji dolazi uz to su presudni.

Mnogi su se obogatili pišući knjige o Zakonu privlačnosti, a davali su mu razna imena. Pisali su o istoj stvari na različite načine, davali druge definicije istim pojmovima, te katkad nepotrebno komplicirali stvari da ispadnu originalniji i da ljudima dadu više obreda koje mogu vršiti prilikom kalibriranja svoje podsvijesti.

I treba doduše vremena da se shvati kako sve funkcionira, no jednom kada se shvati, tj. kada se desi onaj famozni KLIK i "AHA" moment, tada ostaju samo vlastiti psihološki procesi u glavi kojih se katkad doduše teško osloboditi da čovjek ispuni sav svoj potencijal. Podsvijest (iliti svemir) nema pojam o dobrom i lošem ili o moralu. Ono nam ispunjava sve strahove i nadanja ako istinski vjerujemo u njih.

Ne treba se raditi godinama da se dobije što se želi ili da se skrene na pozitivan tok svijesti jer to opet zavisi o uvjerenju. U stvari, vrijeme kao takvo za podsvijest i suptilniji nivo egzistencije ne postoji. Sve postoji SADA. Koliko će proći od naše vizualizacije ili uvjerenja u nešto do manifestacije u 'fizičkoj realnosti' to zavisi pretežno o nama i samo donekle o tromosti materije da se uskladi sa suptilnijim nivoom energije koju šalje naša podsvijest.
Svijet je zrcalo naših podsvjesnih uvjerenja, na žalost, prečesto na našu vlastitu štetu. Dosta je da se svatko sjeti koliko si je puta u glavi ponovio "kako sam glup" i da shvati da je valjda više puta to izgovorio katkad u tjedan dana negoli bi takvo nešto čuo na svoj račun ukupno u životu od svih ostalih ljudi. Upravo to "kako sam glup" čovjeka koči da ostvari svoj potencijal.

Da je u sredinu ovako kako ti tvrdiš,svi na ovome svijetu bi živjeli u izobilju.

[old-soul80]

intercepts kaže:

Da je u sredinu ovako kako ti tvrdiš,svi na ovome svijetu bi živjeli u izobilju.

Ljudi ne žive u izobilju zato jer:
1. sami su si stvorili takav društveni sustav kakav je jer vjeruju da je normalan
2. ne prekidaju takav društveni sustav jer vjeruju da je normalan
3. vjeruju da se jedino teškom mukom i radom može nešto malo dobiti
4. mnogi vjeruju da ne zaslužuju imati izobilje

I to uzimajući u obzir da sada govorim samo o materijalnom izobilju, a izobilje nije isključivo materijalno, već postoje i ostale sfere izobilja koje su također bitne.

Znači, kada kažeš "da je ovako kako ti tvrdiš..." prvo bi trebao uistinu shvatiti što sam napisao. Treba se shvatiti što su uvjerenja, što je podsvijest, a što su želje. Ljudi svašta žele i jako to žele i to upravo zato jer znaju da to neće nikada dobiti.

Gledati djetinjasto, usko i jednodimenzionalno na život može svatko i to mnogi rade.
To je kao kada netko kaže: "Ako postoji Bog zašto dopušta ratove i patnju!?" Bog nije dežurni policajac i on ništa dopušta ili ne dopušta. On samo živi kroz nas jer mi jesmo On. Iskustvo koje živimo si sami stvorimo.

Znači, ideja da "je tako" onda bi svi živjeli u izobilju je u temelju jako naivna jer skoro nitko od ljudi ne želi živjeti u svijetu gdje svi imaju izobilje. To je uvjerenje duboko usađeno u skoro svakoga. Ljudi su naučili da se izobilje ZAVRIJEĐUJE, a ne da se dobiva.
Na žalost većina ljudi ne smatra da ga zavrijeđuje.

Ptica uzima sjemenke besplatno. Lav dobiva antilopu besplatno. Drvo dobiva sunce i kišu besplatno. Jedino čovjek mora ZASLUŽITI da bi preživio na planetu iako je neizostavni dio tog planeta i izašao je iz iste petrijeve zdjelice kao i banana, krumpir, žohar i konj. Ali čovjek je prodao filozofiju da resursi planeta, koji je stvorio i njega samoga, moraju biti ZASLUŽENI. Drugim riječima, čovjek sebe smatra uljezom na planetu Zemlji. Na planetu Zemlji postoji priroda i čovjek. Čovjek je kao nešto drugo... spustio se s Venere recimo.
Drugim riječima, čovjek vjeruje da ako želi izobilje da mora jesti govna, raditi ono što ne želi raditi i mučiti se. I vjeruje da je to normalno jer u svom temelju vjeruje da je bezvrijedno govno i da je u redu da umre od žeđi, gladi i bez krova nad glavom ako ne radi neki glupi posao koji je najmanje njemu od koristi i koji ga truje 40 godina radnog staža nakon kojeg umre ukoliko ga neki karcinom ne poždere u međuvremenu.
S takvim mentalitetom čovjek ne može imati izobilje, već jedino patnju i neimaštinu. To što čovjek sebe smatra bezvrijednim govnom po defaultu nije nešto što će glasno izreći ili svjesno misliti, ali to njegova podsvijest zna. S takvom podsviješću, ideja izobilja je u startu nemoguća.

[intercepts]

U offtopicu si gadnome,ali valjda sam te ja privukao u ovu temu svojom podsvješću.
Imaš malo niže na alternativi temu- zakon privlačenja i iskustva.

[intercepts]

old-soul80 kaže:

Ljudi ne žive u izobilju zato jer:
1. sami su si stvorili takav društveni sustav kakav je jer vjeruju da je normalan
2. ne prekidaju takav društveni sustav jer vjeruju da je normalan
3. vjeruju da se jedino teškom mukom i radom može nešto malo dobiti
4. mnogi vjeruju da ne zaslužuju imati izobilje

I to uzimajući u obzir da sada govorim samo o materijalnom izobilju, a izobilje nije isključivo materijalno, već postoje i ostale sfere izobilja koje su također bitne.

Znači, kada kažeš "da je ovako kako ti tvrdiš..." prvo bi trebao uistinu shvatiti što sam napisao. Treba se shvatiti što su uvjerenja, što je podsvijest, a što su želje. Ljudi svašta žele i jako to žele i to upravo zato jer znaju da to neće nikada dobiti.

Gledati djetinjasto, usko i jednodimenzionalno na život može svatko i to mnogi rade.
To je kao kada netko kaže: "Ako postoji Bog zašto dopušta ratove i patnju!?" Bog nije dežurni policajac i on ništa dopušta ili ne dopušta. On samo živi kroz nas jer mi jesmo On. Iskustvo koje živimo si sami stvorimo.

Znači, ideja da "je tako" onda bi svi živjeli u izobilju je u temelju jako naivna jer skoro nitko od ljudi ne želi živjeti u svijetu gdje svi imaju izobilje. To je uvjerenje duboko usađeno u skoro svakoga. Ljudi su naučili da se izobilje ZAVRIJEĐUJE, a ne da se dobiva.
Na žalost većina ljudi ne smatra da ga zavrijeđuje.

Ptica uzima sjemenke besplatno. Lav dobiva antilopu besplatno. Drvo dobiva sunce i kišu besplatno. Jedino čovjek mora ZASLUŽITI da bi preživio na planetu iako je neizostavni dio tog planeta i izašao je iz iste petrijeve zdjelice kao i banana, krumpir, žohar i konj. Ali čovjek je prodao filozofiju da resursi planeta, koji je stvorio i njega samoga, moraju biti ZASLUŽENI. Drugim riječima, čovjek sebe smatra uljezom na planetu Zemlji. Na planetu Zemlji postoji priroda i čovjek. Čovjek je kao nešto drugo... spustio se s Venere recimo.
Drugim riječima, čovjek vjeruje da ako želi izobilje da mora jesti govna, raditi ono što ne želi raditi i mučiti se. I vjeruje da je to normalno jer u svom temelju vjeruje da je bezvrijedno govno i da je u redu da umre od žeđi, gladi i bez krova nad glavom ako ne radi neki glupi posao koji je najmanje njemu od koristi i koji ga truje 40 godina radnog staža nakon kojeg umre ukoliko ga neki karcinom ne poždere u međuvremenu.
S takvim mentalitetom čovjek ne može imati izobilje, već jedino patnju i neimaštinu. To što čovjek sebe smatra bezvrijednim govnom po defaultu nije nešto što će glasno izreći ili svjesno misliti, ali to njegova podsvijest zna. S takvom podsviješću, ideja izobilja je u startu nemoguća.

Ok,hajdemo reći da si u pravu i napraviti eksperiment...može?
Ti meni kaži kako(navodi me točnim smjernicama)da ja u svoj život privučem Beyonce?Može?
Ja ti ovdje javno obznanim jel eksperiment uspjeo....pod pretpostavkom da je zakon privlačnosti u suštini djeluje kao ljubavna-magija jer ja u to evo tako vjerujem?
Pa da dokažemo da je tvoja teorija mit ili istina!


Meni je suluda ideja da jedna podsvjest može imati direktan utjecaj na tijek okolnosti "spajanja"i susreta sa osobom koja je od mene udaljena cca 8000 kilometara.....i dijeli nas poprilično različita kulturološka i karakterna razlika...
Ti kažeš da ako ja svoju podsvijest istreniram da će zapravo moji instinkti voditi mene u smjeru da se(teoretski)ja i ona upoznamo?

Želim da ja i Beyonce postanemo dečko i cura?

[Baphomet]

Kako ne bi bili dalje u offu savjedojam da nastavite raspravu na prikladnoj temi na Duhovnosti

[old-soul80]

intercepts kaže:

Ok,hajdemo reći da si u pravu i napraviti eksperiment...može?
Ti meni kaži kako(navodi me točnim smjernicama)da ja u svoj život privučem Beyonce?Može?
Ja ti ovdje javno obznanim jel eksperiment uspjeo....pod pretpostavkom da je zakon privlačnosti u suštini djeluje kao ljubavna-magija jer ja u to evo tako vjerujem?
Pa da dokažemo da je tvoja teorija mit ili istina!


Meni je suluda ideja da jedna podsvjest može imati direktan utjecaj na tijek okolnosti "spajanja"i susreta sa osobom koja je od mene udaljena cca 8000 kilometara.....i dijeli nas poprilično različita kulturološka i karakterna razlika...
Ti kažeš da ako ja svoju podsvijest istreniram da će zapravo moji instinkti voditi mene u smjeru da se(teoretski)ja i ona upoznamo?

Želim da ja i Beyonce postanemo dečko i cura?

Ja tebi ne mogu dati naputke da privučeš nešto ili nekoga u što ti ne vjeruješ da ćeš privući.
Ti nikada nećeš sebi moći dokazati da li je nešto mit ili istina za što netko drugi zna osobno da djeluje. Cijeli život bio ja svjestan toga ili ne sam privlačio u život ono u što sam vjerovao i dokazao sam sebi da djeluje.
Mnogi ljude su privukli u život javno poznate osobe na način da su ih barem sreli, pa čak i više od toga. U pravilu, znam osobno osobu koja mi je jako bliska i koja je svojim opsesijama privukla u svoj život jednog tužitelja iz jedne druge europske zemlje. Ne samo to, već su se više puta našli i hmm.. nisam dobio detalje što se točno sve desilo. Ta osoba nije svjesno prakticirala ZP, no desilo se nešto što se činilo nemogućim i to zbog njenih uvjerenja i zbog toga da je ušla u taj 'film' 200%.

Ono što ti želiš je dokaz da to ne djeluje i ti ćeš ga zasigurno dobiti, no to ne bi bio dokaz da tvoja podsvijest ne djeluje, već bi bio dokaz da ti je upravo ispunila tvoje uvjerenje jer ti ne vjeruješ da ćeš sresti Beyonce. Zato to uvijek djeluje.

Ja tebi ne moram ništa dokazati. Ti sam sebi moraš to dokazati
I ne, nisam rekao da će tebe tvoji instinkti voditi da se vi upoznate, već će se to desiti ovako ili onako zato jer ti vjeruješ da je to neminovni ishod.

Problem je što je tvoja podsvijest već preusmjerena na određene obrasce u životu, a iz tvog stava bih zaključio da nećeš tako skoro biti u stanju to mijenjati. To je kao kada me malo dijete u vrtiću traži dokaz da postoji Bog. Znam da tom djetetu ne bih mogao objasniti niti da je materija samo zgusnuta energija, što je inače poznata činjenica. Za shvaćanje postojanja Boga trebaš preusmjeriti svijest na drugi kolosijek i proširiti vidikovac.

U zadnjih sto godina izašlo je na stotine knjiga koje pišu na različite načine o jedno te istome što se tiče Zakona privlačnosti. To su čak i vjerovanja koja seže unazad tisućama godina.
Kako ono piše čak i u Bibliji otprilike "da imate trun vjere, pomicali biste planine".

Prvi korak u shvaćanju toga što govorim je da ti sam sebe informiraš preko tih knjiga o čemu se radi i kako točno u svoj život privući nešto. Možda ti se desi klik, a možda ne jer nećeš, kao i mnogi ljudi vjerojatno (uključujući i mene dugo vremena) uspjeti shvatiti jednostavnost toga.
Ti ne privlačiš ono što želiš, već ono što jesi, a da bi shvatio što jesi, trebao bi pročitati neke knjige ili čak blogove (koji znaju biti bolji od knjiga) što to Zakon privlačnosti jest, što to podsvijest jest. Može se ista stvar zvati različitim imenima.
Kada jednom shvatiš princip toga, neće ti biti bitna kilometraža između Beyonce i tebe, no sumnjam da ćeš ikada imati iskrenu potrebu i namjeru nju upoznati, tako da bi se trebao preusmjeriti na ono što te uistinu zanima i privlači i dovesti se na tu vibraciju.

Ne možeš očekivati od nekoga drugoga da ti dokazuje nešto što ti samome sebi moraš dokazati. Ne možeš čak niti nikome drugome dokazati da li je to mit ili istina jer to nije eksperiment sa Coca Colom i mentol bombonom

[old-soul80]

Tema uopće nije off. Ako netko želi privući "ljubavnom magijom" nekoga, onda treba shvatiti princip kako to djeluje. Stoga je ovo prilično puno ON.
Ako netko želi kuhati žablje krakove i čupati dlaku s jajeta zmaja, pa to kuhati u velikom loncu za punog mjeseca i smatra da je to jedini način, onda neka izvoli

[antiopee]

old-soul80 kaže:

Tema uopće nije off. Ako netko želi privući "ljubavnom magijom" nekoga, onda treba shvatiti princip kako to djeluje. Stoga je ovo prilično puno ON.
Ako netko želi kuhati žablje krakove i čupati dlaku s jajeta zmaja, pa to kuhati u velikom loncu za punog mjeseca i smatra da je to jedini način, onda neka izvoli

ne vidim uopće razlog zašto se ne bi napravila kombinacija to dvoje.
Ne treba biti ograničen samo jednim sredstvom.

za svaki problem ima barem pet rješenja a ne jedan jedini

[old-soul80]

antiopee kaže:

ne vidim uopće razlog zašto se ne bi napravila kombinacija to dvoje.
Ne treba biti ograničen samo jednim sredstvom.

za svaki problem ima barem pet rješenja a ne jedan jedini

To u stvari nisu kombinacije, već je to ista stvar, samo što si kuhanjem u loncu za punog mjeseca stvoriš snažno uvjerenje da će to djelovati ako eto u to vjeruješ. Batak, zmajeva dlaka ili pun mjesec nemaju utjecaja, već podsvijest i vjerovanje koji dolaze nakon tog čina.

Možeš si isto tako mantrati i vjerovati da mantre djeluju. Možeš si napisati na papir popis želja i vjerovati da će taj popis djelovati. Možeš napraviti kolaž slika na kojima je prikazan život koji želiš, pa će djelovati. Možeš si maštati i vizualizirati, pa će djelovati. A može ništa od toga ne djelovati ako ne vjeruješ da će djelovati i ako ti podsvijest ostane u modu "to nije moguće".

Znači, uopće nije bitno. Ako nekome kuhanje u loncu dade snažan osjećaj da to djeluje, tada je to sasvim validno upotrebljavanje Zakona privlačnosti, iako eto pomalo smiješno i nepotrebno

Ne vrijedi li onda više biti svjestan izvora iz kojega dolazi mogućnost ispunjenja nečega što želimo?

[Baphomet]

old-soul80 kaže:

Tema uopće nije off. Ako netko želi privući "ljubavnom magijom" nekoga, onda treba shvatiti princip kako to djeluje. Stoga je ovo prilično puno ON.
Ako netko želi kuhati žablje krakove i čupati dlaku s jajeta zmaja, pa to kuhati u velikom loncu za punog mjeseca i smatra da je to jedini način, onda neka izvoli

Ako govorite općenito o zakonu privlačnosti slobodno otvorite novu temu. No ovo je specifična tema i tiče se samo ljubavnih odnosa. Zahvaljujem

[antiopee]

old-soul80 kaže:

To u stvari nisu kombinacije, već je to ista stvar, samo što si kuhanjem u loncu za punog mjeseca stvoriš snažno uvjerenje da će to djelovati ako eto u to vjeruješ. Batak, zmajeva dlaka ili pun mjesec nemaju utjecaja, već podsvijest i vjerovanje koji dolaze nakon tog čina.

mislim...upravo sam to rekla u svom prvom odgovoru na tvoj post
možda sam trebala dodati još 20-tak redova teksta da bude razumljivije?

evo recimo jedna čarka za stvaranje opsesije

Take the mirror and on the side where you see your reflection place his/her picture facing the mirror, on the other side facing inward place your picture and tape both securely, on the back of your picture write these words and hold the mirror close to your heart and chant 3 times:

With these magic words I plea
Each time you see your reflection you will think of me
This is my will, so mode it be....

Keep the mirror in your purse or pocket but carry it with you wherever you go...for 30 days you will see the results long before this but it could take up to 30 days ..... Just believe.
Može i na hrvatskom ali prevešću je samo ako shef Baphomet naredi

[old-soul80]

Da, samo ljudi često ne shvaćaju da je sve to jedno te isto. Različita sredstva vode do istog cilja. Sredstva su doduše samo sredstva. Ono što je u glavi je najbitnije... uvjerenje i koje su emocije pritom prisutne.

[Lleena]

(isprike na off-u ako ćemo još pisati, trebamo se prebaciti na drugu temu)

old-soul - krivo si me shvatio da veličam patnju. Zapitaj se: da se možeš vratiti u prošlost i promijeniti neke stvari koje su ti se dogodile (uključujući i tu patnju koju si spomenuo da si proživio) - bi li nešto promijenio ili bi sve ostavio da bude baš tako kao što je bilo?

[old-soul80]

Lleena kaže:

(isprike na off-u ako ćemo još pisati, trebamo se prebaciti na drugu temu)

old-soul - krivo si me shvatio da veličam patnju. Zapitaj se: da se možeš vratiti u prošlost i promijeniti neke stvari koje su ti se dogodile (uključujući i tu patnju koju si spomenuo da si proživio) - bi li nešto promijenio ili bi sve ostavio da bude baš tako kao što je bilo?

Što bi bilo kad bi bilo
Razumijem da želiš ukazati da su svi aspekti našeg života bitni za naš rast, ali ne razmišljam toliko o prošlosti i da li bih nešto mijenjao jer mi u sadašnjem trenutku nije toliko bitno. Možda nešto i bih mijenjao, no onda bih danas bio možda na nekom drugom mjestu što može i ne mora biti bolje.