Roditelji djece s posebnim potrebama

[kikac]

Dakle ponukana svojom osobnom situacijom, zanima me dali je vama majkama koje imate djecu s pp-om ikad itko rekao da se možete obratit prihologu radi stanja vas! Naime kako sam već pisala moja curica ima dijagnozu infatilne anoreksije dojenačke dobi, i sad imam osijećaj kao da mi se to sve nekako skupilo. Doslovno imam feeling da pucam po šavovima, uz to javili su mi se popratne bolesti povezane s dugotrajnim stresom. Znam da smo svi drugačiji no zanima me kako se nosite s stresom? Hvala

[lasica76]

nemam iskustva,možda da probaš na rodinom forumu?koliko mene pamćenje služi,(ne znam za infantilnu) anoreksija je jako povezana sa duševnim stanjem majke djeteta,a i inače se liječi cijela obitelj u takvim slučajevima,tako da svakako bi ti preporučila da prihvatiš psihološku pomoć.samo si nađi dobrog terapeuta.
držim fige.

[kikac]

Nažalost nisam na rodi registrirana. Neki stavovi pojedinaca tamo su me ponekad znali svtano izšokirat! Uopće ne znam gdje ni kome se obratit, znam da glupo zvući, no eto nisam do sad o tome razmišljala ali sad mi je potrebno pa barem da s nekim razgovaram. Ne treba mi sažaljenje nego da me netko sasluša i da mi pomogne, odnosno da me nauči kako da se nosim sa stresom. Ne znam dali se to radi s psiholozima ili psihijatrima?

[~Scarlet~]

kikac kaže:

...Ne znam dali se to radi s psiholozima ili psihijatrima?...

Psihijatri liječe duševne/psihičke bolesti/poremećaje korištenjem različitih vrsta terapija; farmakotrapija, psihoterapija, EST, hipnoterapija, helioterapija... imaš ih dosta...

Psiholozi, (imaš puno smjerova: u prosvjeti, sportu, kadrovskim službama, klinički...). U ovom slučaju možda psiholog- kliničar, koji se bavi savjetovanjem, osnaživanjem osoba-obitelji, pružanjem podrške...

Na pdf-u psihologija imaš topic o preporukama za psihologe, psihijatre i psihoterapeute, pa možeš probati i tamo.

[Calliope]

kikac kaže:

Nažalost nisam na rodi registrirana. Neki stavovi pojedinaca tamo su me ponekad znali svtano izšokirat! Uopće ne znam gdje ni kome se obratit, znam da glupo zvući, no eto nisam do sad o tome razmišljala ali sad mi je potrebno pa barem da s nekim razgovaram. Ne treba mi sažaljenje nego da me netko sasluša i da mi pomogne, odnosno da me nauči kako da se nosim sa stresom. Ne znam dali se to radi s psiholozima ili psihijatrima?

Od kuda si?
Ideš li nekamo sa malom? Nisam ulovila koliko je ona "stara", je li ona uključena u tretman psihologa? Tko joj je postavio dijagnozu? Ne dovodim dijagnozu u pitanje, nego pretpostavljam da je u postavljanju iste bio uključen i psiholog, pa možda da od tamo kreneš, tj. da pitaš tamo postoji li neka mogućnost da i ti s nekim popričaš, uključiš se u neko savjetovanje, terapiju.
Moguće je da postoje i grupe za roditelje, pokušaj se raspitati.

[kikac]

Hvala svima na odgovorima, iz Zagreba sam . Dijagnozu su postavili prvo kao poremećaj prehrane na Šalati dr. Tješić Drinković a u Klajćevoj dr. Mišak sadašnju dijagnozu. Kako je Mia 17 mj stara vjerujem da je to razlog da nije ukljućen psiholog, ne znam nitko nikad nije spomenuo. Osim što na goljaku idemo logopedu, fizijatru, neuropedijatru i na radnu terapiju drugdje nas nisu nigdje upućivali.

[~Scarlet~]

Klinika za psihološku medicinu na Šalati ima dječjih psihijatara i psihologa.
A i za odrasle, jer sad ne kužim da li treba terapeut za tebe ili kćer. Pretpostavljam obje.

[Samojedica]

Draga, znam da ti je teško....
Znaš da sam bila u toj situaciji.
Preporučila bih ti toplo da popričaš sa psihijatrom.
Znaš, sve to će proći a normalno da se može odraziti i na tvoje psihofizičko stanje a ti si malenoj potrebna kao zrak koji diše...
Ako pucaš po šavovima -ja bih ti preporučila psihijatra.
Išla sam i ja.
Doduše ne zbog toga nego sam se rastajala.
Ali imala sam i prije toga jako puno problema sa zdravljem svojeg djeteta i zbog cijele vaše obitelji ako se loše osjećaš idi.
Nije to sramota.
Ja imam krasnu psihijatricu u blizini Zg može na pp. Preko uputnice je ali se dugo čeka.
Gle svašta čovjek preživi i ti češ-
Ja sam recimo u trudnoći dobila karcinom - saznala kada je mala imala 9 mjeseci/ona neurorizično dijete/problemi sa prehranom/vježbe....strava..
A sve sam preživjela i danas sam zdrava.
Mislim malo jesam otkačena ali izašli smo iz svega toga...
Samo idi mila, nemoj dvojiti.

[carrie23]

kikac kaže:

Hvala svima na odgovorima, iz Zagreba sam . Dijagnozu su postavili prvo kao poremećaj prehrane na Šalati dr. Tješić Drinković a u Klajćevoj dr. Mišak sadašnju dijagnozu. Kako je Mia 17 mj stara vjerujem da je to razlog da nije ukljućen psiholog, ne znam nitko nikad nije spomenuo. Osim što na goljaku idemo logopedu, fizijatru, neuropedijatru i na radnu terapiju drugdje nas nisu nigdje upućivali.

koliko ima kg, a s koliko je rođena? zanima me jer sumnjam na jedan takav slučaj u svojoj okolini...

[kikac]

Kod nas nije toliko kilaža upitna jer ja svoju curicu doslovno šopam tako da je čak i bucka, kod nas je problem što ona nema osijećaj gladi! I jedini način hranjenja je stoga šopanje!

[8472]

Kikac, samo da priupitam, imaš možda starije djete?
Jel ti pišulja u vrtiću? Imaš li mogućnost da ju upišeš na barem 3-4 sata?

Kod tih malih klinaca jako brzo pali da upijaju od okoline.
Moja je u vrtiću naučila jesti.
Gledam ih, troje sjede jedan kraj drugog, teta samo ide redom i izmjenjuje tanjure, oni zjevaju ko ptići i nema mrdanja, papa se.
Tamo i žvače, doma ne.

Rekoh, u društvu će prije skužit poantu ručka.



Sorry na OffT.

On T.
A da probaš otić kod doktora opće prakse, da ti preporuči nekog, ionako će ti trebat dati uputnicu...
Ja se mislim to već mjesecima, pa nikako da odem.

[kikac]

Nema frke dapaće zanimaju me iskustva! Imam sina od tri i pol i on inače ide u vrtić , sad nije išao dva mjeseca jer je vadio mandule pa smo ga morali malo pričuvat od infekcija. Mrva je upisana u vrtić ali ne ide jer imunitet joj je koma stalno je bolesna i bez kolektiva. Svaka viroza završava hospitalizacijom barem na dva dana!
I ja si mislim da sad kad malo prođu viroze negdje u trećem četvrtom da ju dam na 3-4 sata, kao što kažeš čisto da vidim kako će tamo biti. Možda će se tamo totalno drugačije ponašat! Istina je što se tiče klope moj u vrtiču jede divno za stolom , doma ga morat animirati s koječime da bi sjedio! Male mustre!

[Samojedica]

kikac kaže:

Nema frke dapaće zanimaju me iskustva! Imam sina od tri i pol i on inače ide u vrtić , sad nije išao dva mjeseca jer je vadio mandule pa smo ga morali malo pričuvat od infekcija. Mrva je upisana u vrtić ali ne ide jer imunitet joj je koma stalno je bolesna i bez kolektiva. Svaka viroza završava hospitalizacijom barem na dva dana!
I ja si mislim da sad kad malo prođu viroze negdje u trećem četvrtom da ju dam na 3-4 sata, kao što kažeš čisto da vidim kako će tamo biti. Možda će se tamo totalno drugačije ponašat! Istina je što se tiče klope moj u vrtiču jede divno za stolom , doma ga morat animirati s koječime da bi sjedio! Male mustre!

Ja sam maloj davala dvije godine neprestano od petrovića med - košta cca 150 kn, med sa dodatkom.Ima ga po ljekarnama. Iskreno jako joj je pomogao. Dobivala je boleštine ali u blažem obliku te dvije godine. Rekli su mi da nakon dvije godine radim pauzu. Sada sam joj kupila nekakve američke vitamine za podizanje prirodnog imuniteta, ne znam sad kako se zovu - kod tate je mala pa su i kapi sa njom. Koštaju 106 kn i smiju se koristiti dva mjeseca. Mi ih za sada koristimo dva tjedna. (mislim da će kapi izdržati sva dva mjeseca). Javim rezultat. Za sada se držimo.
Tvoja mala je stvarno malecna. Doživjet ćeš uskoro da ti kaže da bi papala..
Ima li iša da voli jesti??
Bilo što???

[Calliope]

kikac kaže:

Hvala svima na odgovorima, iz Zagreba sam . Dijagnozu su postavili prvo kao poremećaj prehrane na Šalati dr. Tješić Drinković a u Klajćevoj dr. Mišak sadašnju dijagnozu. Kako je Mia 17 mj stara vjerujem da je to razlog da nije ukljućen psiholog, ne znam nitko nikad nije spomenuo. Osim što na goljaku idemo logopedu, fizijatru, neuropedijatru i na radnu terapiju drugdje nas nisu nigdje upućivali.

Mislim da je kod tako male djece psiholog mogao raditi samo obradu, odnosno testove psihomotoričkog razvoja. Za neka savjetovanja, tretmane i terapije je premalena.
Zato sam te i pitala koliko ona sad ima. Da je starija, sigurno bi imala "svog" psihologa. Ovako je najpametnije da ti svog nađeš. Možeš i psihijatra, iako je meni psiholog draža opcija (no to su neke moje osobne preferencije, nebitno totalno za ovo sad). Uglavnom, mislim da možeš pitati liječnike kod kojih nju vodiš, ako su imali takve slučajeve, da ti nekog preporuče. Ili možeš pitati dr. opće prakse da ti da uputnicu pa se naruči kod nekoga.
Obično se u tretman dječje anoreksije uključuju i roditelji, tako da vjerujem da će ti znati preporučiti nekoga tko se time bavi.

[Monstera]

kikac kaže:

Hvala svima na odgovorima, iz Zagreba sam . Dijagnozu su postavili prvo kao poremećaj prehrane na Šalati dr. Tješić Drinković a u Klajćevoj dr. Mišak sadašnju dijagnozu. Kako je Mia 17 mj stara vjerujem da je to razlog da nije ukljućen psiholog, ne znam nitko nikad nije spomenuo. Osim što na goljaku idemo logopedu, fizijatru, neuropedijatru i na radnu terapiju drugdje nas nisu nigdje upućivali.

kod tako malog djeteta psiholog moze pratiti samo razvoj (tako da ga zato nisu ukljucivali, al moguce da ce ga ukljuciti kasnije), al i inace kada je u pitanju dijete, psihoterapija, psiholosko savjetovanje ukljucuje i rad sa djetetom i roditeljem. Za pocetak, mozes probat u Klajcevoj u psihotraumi-djecji psiholog ili na Rebru (sad se ne mogu sjetit imena, psihologica bas radi sa djecom koja imaju poremecaj u hranjenju)

[zgodna]

Evo mene zanima kako ste prihvatili cinjenicu da imate dijete posebnih potreba?Sto ste prvo pomislili,rekli...
Kako ste prezivjeli taj sok?
Evo ja cu opisati sebe mada nisam ponosna na to i mislim da me muci savijest pa sam i otvorila ovu temu.
Super dosao i taj dan idem roditi toliko ocekivanu bebu.Na onom stolu 11 sati bolova ali nema veze doci ce na svijet jedna lijepa curica.Kad je ugledala svijetlost dana prve rijeci doktora su bile"mama bolest je potvrđena"!Molim o cemu govorite?Vase dijete ce biti patuljak?
U valjda 3 sekunde mi se prevrtio zivot pred ocima!Stigla sam prokleti mamu svoju sto me rodila i dan kad sam se ja rodila!Prve rijeci su mi bile dajte mi pistolj da se ubijem!Oni meni smirite se pa ona je vase dijete,kakvo je takvo je vase je!Ja pocnem plakati i govoriti nosite je od mene ne zelim ju vidjeti!A ove rijeci progonit ce me dok sam ziva:recite mojima da je dijete umrlo na porodu!Uzas!
Da,da nisu mi ju ni donosili puna 3 dana.Jednostavno ju nisam zeljela vidjeti!Pedijatar kad je dolazio u vizitu pocne mi govoriti kako je mala ja sam mu rekla samo nezanima me uopce nista gubite se i vi i dijete!Nosite ju u dom ja ju necu uzeti.Tek 4 dan kad sam ujutro ustala pomislila sam na nju.Kako sam mogla tako nesto pomisliti a jos sve to naglas reci!Pocela sam histericno plakati trazila sam svoje dijete.Naravno odmah su mi dali malu.Gledala sam u nju i samo plakala.Satima sam plakala kako sam moga biti takva prema svom djetetu?

[vragolanka]

Rasplakao me tvoj post,ne krivim te,to je bio šok kao što bi bio za svakoga bio.


Polako,vrijeme čini svoje!


Znam da je to lako govoriti,ali vidit ćeš i sama!

[mura]

Sjećam se svega ko da je danas bilo... Sa 29 godina, moja prva i tako željena trudnoća bila je skoro pa savršena. Svi smo bili presretni što će nakon punih 18 godina i 5 dečkića naša obitelj ponovno dobiti curicu. Sve je bilo dogovoreno, muž će biti na porodu i sve će biti dobro.
U bolnicu sam došla utorak, tri dana prije termina, zbog povišenog tlaka. Jedva sam čekala porod i nadala se da će brzo biti gotov. Došao je petak, ujutro oko pola pet počeli su prvi trudovi. Nakon obrade i tuširanja, polako su me uputili u rađaonicu u koju sam došla točno u 6:05. Vrijeme mi je jako sporo teklo, u bolovima i uz jednu vrlo neugodnu primalju. Kako se bližilo vrijeme poroda negdje oko 15 sati pridružio mi se muž. Već sam bila na izmaku snaga, a još ni napola gotova sa započetim. U 18:35 Lena je došla na svijet, doduše malo me uplašila činjenica da se nija zaplakala, pa su je tresli, pa polijevali vodom, pa gurali neke cijevčice u usta, pa u nos... Meni se to činilo kao da traje cijelu vječnost.. Kad je napokon zaplakala, odlaknulo nam je, stavili su mi je na grudi , a ja sam plakala ko kiša, plakala od sreće. Muž je bio presretan, nikad ga prije nisam takog vidjela, sa suzama u očima otišao je proslaviti rođenje svoje princeze. Lena, kako smo je nazvali bila mi je najljepša curica na svijetu. Kad su me sredili odveli su me u sobu i rekli da ću kroz sat vremena dobiti dijete. Kako su u sobu kasnije došle još dvije žene koje su se poslije mene porodile i njima su već bili donjeli njihovu djecu, bila sam malo zabrinuta i stalno zapitkivala sestre kad ću ja dobiti svoje dijete?
Nisu rekle ništa konkretno.. Pa na pregledu je , malo je pratimo jer se nije zaplakala, vjerojatno će noć provesti u inkubatoru. Iskreno odlaknulo mi je i mislila sam bar ću se moći odmoriti do sutra kad je napokon dobijem.
Došlo je jutro, opet pitam , ali opet ništa konkretno. Zovem svoju sestru, velim, pitaj ti, što se događa? Vele joj nek dođe suprug u bolnicu pa će onda sve reči. Skamenila sam se, jel slijepa? gluha? što bi drugo moglo biti kad je na izgled meni bila savršena. Došao je muž i moja mama, ja sam se dogegala do neonatologije, ušli smo , donjeli su Lenu, stavili je pred nas...
Počne doktorica: Znate, ovo što ću Vam sada reči će Vam biti jako srtašno, ali nije tome tako. Vaša Lena je djevojčica sa dijagnozom sindrom Down... Ja dalje nisam ništa čula... noge su mi se odsjekle, mislila sam da će mi srce puknuti, nisam mogla ispustiti glas, a suze su tekle kao slap. Pogledala sam muža, on mene... Zagrlili smo se i plakali, to smo jedino mogli. Moja mama je bila u totalnom šoku. Kad smo se isplakali moji su otišli doma, a ja u sobu. Svašta mi se motalo po glavi, kako? zašto? Bila sam jako zabrinuta za njezinu budućnost, danas znam da je to bilo čisto iz mog neznanja o dijagnozi. Kad smo nakon sedam dana došle doma, konačnio sam smogle snage, smirila se i od tada kreće naša borba koja još uvijek traje i trajat će dok sam živa.
Sada, sedam godina nakon tog dana, ja sam sretna majka, sretna žena...
Moja Lena je prekrasna kao i prvog dana kad sam je ugledala, naučila me puno stvari, bezuvjetnoj ljubavi, oplemenila je našu obitelj i danas mogu reči da sam sretna što je upravo mene odabrala da joj budem mama.

Zgodna... nemoj se gristi zbog onog što je bilo... Sve je to normalno, vjeruj mi znam priče poput tvoje, kreni dalje, ostavi to iza sebe, voli je, ljubi , jer ljubav pozlati sve i znaj da će doći dan kad ćeš shvatiti da tvoje dijete nije "kazna" već "nagrada".. Sretno!!!

Oprostite na predugačkom postu...

[vragolanka]

Nevjerovatno kako dirljivi postovi,sad pred spavanje sam toliko uplakana,i u razmišljanju kako imate tu snagu.

[soks]

tužno. netko mi je rekao da cink sprečava nastanak kromosomskih nepravilnosti u DNK i zato bi muškarci i žene prije pravljenja djece trebali bar mjesec dana uzimati cink kao suplement.