Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Dojenčad i predškolci

Dojenčad i predškolci Roditeljstvo korak po korak

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 21.05.2015., 06:34   #81
Quote:
rokolina kaže: Pogledaj post
'Situacija' () rijetko kada traje vise od par minuta, i ne samo da je tada svako pregovaranje i uvjeravanje nemoguce, a fizicki pristup (recimo zagrljaj) znatno otezan i nepozeljan od strane djeteta, vec je, smatram, neuplitanje (da opet ne upotrijebim ocito omrznuti izraz 'ignoriranje' koje se prevelo kao 'odjeb' ) nacin da se djetetu da dovoljno prostora da ispuca svoj bijes i da samo odluci kada ce se pridruziti roditelju (jer, gotovo uvijek se radi o roditelju) koji je u blizini no ne sudjeluje u tantrumu.
Možda ti je promaklo, iako sam napisala više puta, ali uopće ne zagovaram nikakvo pregovaranje ni uvjeravanje, ni pokušaje grljenja, nego jednostavno bivanje tamo i čekanje da se dijete smiri. Razlika u odnosu na to što ti radiš je samo to što bih ja izašla iz sobe jedino da se ja jako moram smiriti, inače bih bila kraj djeteta.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 07:48   #82
Bivanje tamo dok se dijete ne smiri - kakv divan univerzalni koncept.
Pogotovo dok je "tamo" npr nasred ceste, nasred ducana, dok u drugoj sobi imas gladnu bebu koja place, dok preostalih 3-4-5 ukucana ceka da dovrsis rucak, dok te starije dijete ceka da mu nesto vazno pomognes, ili najcesce od svega - dok moras ostaviti dijete u vrticu i odjuriti a posao.

Ja fakat ne kuzim u kojem to paralelnom svemiru neki zive, u mom dijete koje ima tantrum nije centar svemira, moze dobiti moju standardnu paznju pod uvjetom da je na listi prioriteta njegov tantrum trenutno najvazniji, i pokusaj pomoci u trajanju od cirka jedne minute, ali ako odbija pomoc da se smiri onda nek se izvoli smiriti samo, ja imam pametnijeg posla nego stajati i gledati kako urla i divlja zbog neke pi**arije tipa "ja sam htio prvi proc kroz vrata".

Zanimljivo, nakon nekog vremena se pokaze da dijete ipak zeli zagrljaj i cut tvoj prijedlog kako rijesiti njegov problem, kad vidi da urlanjem, bacanjem po podu,udaranjem glavom u pod i inim nece postici nista. I ovo traje sve krace i krace, i onda jedan dan samo nestane. Bar kod mojih. Vani znam primjetiti neke puno starije primjerke ciji roditelji nisu svladali kako pomoci djetetu da nema tantrum i da na pristojan i konstruktivan nacin rijesi svoje probleme, sto obicno pripisujem da je u njihovim zivotima djetetov tantrum bio i ostao cntar svemira, pa je dijete naucilo da je to bas super...
proab is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 09:53   #83
pa zapravo je vrlo slicno ovo sto pisu rokolina i kuki i ovo sto ti radis, proab, samo sto njih dvije imaju vremena smireno i paznje usmjerene na dijete stati i pricekati da tantrum prodje a ti ces za to vrijeme dovrsiti rizoto i uputiti starije dijete kako da izgugla odgovore za domacu zadacu.
__________________
dinamo
Angry Bird. is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 09:58   #84
Ako ne možeš, ne možeš, prilagođavaš se okolnostima i šta sad. Meni je to glupo koristiti kao metodu jer će dijete završiti predstavu kad mu publika ode. (Ako se ne radi o planskoj histeriji. )

Glupo mi je i držati bebu vezanu u autosjedalici na podu sat vremena, a nije mi glupo držati je sat vremena vezanu u autosjedalici u autu koji se kreće.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 10:28   #85
ja vas tu više ne razumijem. ali razumijem svoje dijete od 1,5 god. koje pod a) mene ili neku drugu odraslu osobu koristi kao oruđe kada nešto ne može ostvariti, a htio bi, b) slijedi nas i oponaša nas, c) nije u stanju shvatiti da je nešto jako opasno za njega i da mu s razlogom neke stvari branimo.

tako npr. situacija: vidi na ranoj ploči u kuhinji da se suše zanimljivi sjajni predmeti poput noža, vilice, kuhinjskih škara i silno mu se to svidi jer je njemu kao i svoj ostaloj djeci najzanimljivije sve ono što nije igračka. dolazi po mene u drugu prostoriju hvata me za ruku i odvodi u kuhinju do mjesta gdje se nalazi željeni predmeti. pokazuje mi prstom na to očekujući da ću mu to i dohvatiti. naravno ne dolazi u obzir i ja mu govorim "ne, ne možeš to dobiti" x puta. sve jače počinje negodovanje, dok u sekundi ne bukne histerično "AAAAAAA". počinjem shvaćati da ga silno ljuti što mu ne popušatam i ne dam što traži. i dok stojim i razmišljam kako da ga uvjerim da to nije za njega, on gleda u mene suznim očima i dalje viče i meni se sve više čini da on misli "mama je tu i ne želi mi to dati. možda ona ne razumije da ja to sada želim?". odlazim zovući ga u nadi da će učiniti što uvijek i čini - dođe za mnom u drugu prostoriju, ugleda nešto sasvim drugo, neku igračku koja ga zainteresira i zaboravi na zabranjene predmete u kuhinji. i stvarno nakon minute to se i dogodi. eventualno još malo potuli, ali puno smirenije nego prije i tada ga mogu uzeti k sebi u naručje, pokazati mu neku igračku, slikovnicu, dati mu malo vode za smirenje, bilo što.

zar bi vi stvarno u takvoj situaciji do preksutra stajale pored djeteta gledale u njega dok vrišti i produbljivale frustraciju jer gle, tu ste, a ne želite ili ne znate (u njegovim mislima) napraviti to što dijete hoće?
__________________
26111984.27032003.23102004.22092012.29092013.22082016.
M.B. is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 10:28   #86
ali zakljucili smo (jesmo li?) da djeca u toj dobi ne histeriziraju planski.
__________________
dinamo
Angry Bird. is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 10:43   #87
ako modovi dopuste mali odmak od tantruma:

Quote:
chocolatecookie kaže: Pogledaj post
U međuvremenu su istraživanja pokazala da su jednojajčani blizanci obično podosta slični, da su dvojajčani blizanci manje slični od jednojajčanih, i da su posvojeni siblinzi podosta različiti. Pokazalo se i da je utjecaj roditelja na to kakva će djeca ispasti kad odrastu zapravo prilično malen , iako je u djetinjstvu veći (pa se smanjuje kako se smanjuje utjecaj roditelja).
nije li bold u suprotnosti sa valjda svime što i ti i svi mi ostali pišemo na RiD-u kad prozivamo ljude za sjebavanje djetetovih emotivnih potencijala?

btw u mom je fakultetskom udžbeniku stajalo da je genetika vs odgoj 50:50, jer je u stvari nemoguće odrediti utjecaj jednog ili drugom, pa se našlo kompromisno rješenje




na temu tantruma, ignoriranja, tješenja: IMO najbitnija stvar je da djetetov tantrum ne dovede roditelja u stanje tantruma
ako roditelj vlada situacijom, razumije što se i zašto događa, mislim da će se svako dijete brzo smiriti, a zatim i potpuno prestati s ispadima bijesa.
i potpis na ono da se dijete u fazi bijesa valjda treba pustiti na miru, a kasnije utješiti, ukoliko djetetu utjeha treba.

a jedna je sasvim druga stvar što sad roditelji, budući čitaju Internete, svako dječje negodovanje i plač zovu tantrumom
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
miss daisy is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 10:46   #88
Quote:
M.B. kaže: Pogledaj post
zar bi vi stvarno u takvoj situaciji do preksutra stajale pored djeteta gledale u njega dok vrišti i produbljivale frustraciju jer gle, tu ste, a ne želite ili ne znate (u njegovim mislima) napraviti to što dijete hoće?
To što opisuješ meni uopće ne izgleda kao temper tantrum. Minuta. Joj.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 10:56   #89
Quote:
miss daisy kaže: Pogledaj post
ako modovi dopuste mali odmak od tantruma:



nije li bold u suprotnosti sa valjda svime što i ti i svi mi ostali pišemo na RiD-u kad prozivamo ljude za sjebavanje djetetovih emotivnih potencijala?

btw u mom je fakultetskom udžbeniku stajalo da je genetika vs odgoj 50:50, jer je u stvari nemoguće odrediti utjecaj jednog ili drugom, pa se našlo kompromisno rješenje
Ako ti i modovi nemate ništa protiv, napišem ovih dana, ne da mi se tlapiti iz glave.

Nije 50:50, vidi se na studijama na blizancima i posvojenim siblinzima.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 11:01   #90
Quote:
chocolatecookie kaže: Pogledaj post
To što opisuješ meni uopće ne izgleda kao temper tantrum. Minuta. Joj.
ma dobro, minuta, dve ili tri. vjerujem da bi trajalo duže da mu uporno tupim pored glave "NE" ili da samo stojim i buljim u njega. ovako ga vani brzo nakon par "ne" odnesem od situacije, a doma se odmaknem.

ne znam je li to planski ili ne, da li je to uopće tantrum ili ne i je li karakteristično za tu dob. ono što me malo stiltalo je što je prije negodovanje bilo blaže i što sam mu mogla uvaliti neki drugi zamjenski predmet dok bi se cendrao za nečim što ne smije, a sad to više ne pali. sve je manje beba.
__________________
26111984.27032003.23102004.22092012.29092013.22082016.
M.B. is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 11:11   #91
Quote:
chocolatecookie kaže: Pogledaj post
Ako ti i modovi nemate ništa protiv, napišem ovih dana, ne da mi se tlapiti iz glave.

Nije 50:50, vidi se na studijama na blizancima i posvojenim siblinzima.
ajd daj, mene baš zanima.

ja sam inače do rođenja djeteta bila za genetiku (ono, da je 80-90% genetika, zato recimo nisam razumjela žene koje rađaju djecu kretenima ok i dalje ne razumijem, ali općenito dosta toga ne razumijem u svijetu ), međutim sad kad gledam odrastanje nekolicine djece, smatram da su odgojni postupci (barem ti u ranoj dobi) barem jednako utjecajni za formiranje osobe i njezino kasnije življenje (recimo kako muškarci koji imaju nervozne matere koje ih tuku i zanemaruju nađu surpuge koje djecu odgajaju jednako ).

inače kod jednojajčanih blizanaca koji idu na posvajanje, bila je riječ o tome da idu u obitelji što sličnijeg socio-ekonomskog statusa, odnosno u sličnu okolinu, pa da je i tu teško odrediti što je što.

ugl kažem, ja sam čitala opći udžbenik, pa je skraćeno bilo 50:50 (ali ok, pred koju godinu, jasno da se uvijek dolazi do novih spoznaja )
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
miss daisy is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 11:36   #92
i mene zanima, tim vise sto sam bas prekujcer citala clanak o friskom istrazivanju o odnosu blizu 50:50
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is online now  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 21:41   #93
Quote:
M.B. kaže: Pogledaj post
zar bi vi stvarno u takvoj situaciji do preksutra stajale pored djeteta gledale u njega dok vrišti i produbljivale frustraciju jer gle, tu ste, a ne želite ili ne znate (u njegovim mislima) napraviti to što dijete hoće?
Da.

Sva tri puta kad je imao tantrum bila sam pored njega, frustracija je rasla iz ljutnje u bijes, dosegla vrhunac - u tom stanju nije ni dopuštao da mu priđem ili bilo šta drugo. Potom se rastužio, tražio utjehu i nakon toga kao da se ništa nije dogodilo. Nisam odlazila od njega niti mu pokušala odvratiti pažnju. Svaki put je trajalo max 20min, ali da je bilo duže isto bi postupala.

"ne dopuštam ti to/neću ti dati" - frustracija raste, kulminira, prelazi u tugu i na kraju dolazi prihvaćanje i utjeha - to je prorada frustracije.

Većina ljudi danas u svom djetinjstvu nije imala ovakva iskustva potpune prorade frustracije pa su neki dominatno ljuti, neki na sve frustracije plaču a neki pak ni ne znaju jesu li ljuti ili tužni, potpuno su otcijepljeni od svojih emocija.
Tko se smio ljutiti, bacati, vikati; tko je vidio da dečki plaču itditd
boo-boo is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.05.2015., 21:45   #94
i ja bih pročitala to kukino ali ajde naći ću adekvatniju temu, neku na kojoj će to imati smisla.
__________________
dinamo
Angry Bird. is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2015., 02:03   #95
Quote:
M.B. kaže: Pogledaj post
zar bi vi stvarno u takvoj situaciji do preksutra stajale pored djeteta gledale u njega dok vrišti i produbljivale frustraciju jer gle, tu ste, a ne želite ili ne znate (u njegovim mislima) napraviti to što dijete hoće?
Da.
Evo kako kod nas to izgleda. Moja je ušla u TT fazu prije nekih pola godine otprilike (sad ima 2 god. i 10 mj.), tad su počeli i tantrumi. Prvi tantrum trajao je pola sata, a izgledao je tako da je ona htjela nešto (ne sjećam se više što), nisam joj to dala i počela je plakati, frustracija iz minute u minutu sve veća, sve jače plače, onda se legla na pod i plakala, svako malo pogledavajući u mene i ponavlja da to nešto hoće, ja joj smireno, ali sigurno odgovorim ''ne, ne možeš to dobiti''. Niti u jednom trenutku nisam odlazila od nje, nego sam sjedila pored nje na podu i čekala da ljutnja popusti. Povremeno sam je pitala ''dođeš meni?'', ali samo je vriskala ''ne'' i dalje plakala. Kad je ljutiti vriskajući plač prešao u tužni, sama je došla k meni u krilo i tu još plakala neko vrijeme, dok sam je ja mazila. Moram reći da mi je taj prvi tantrum bio najgori i najteži za izdurat, jer me totalno zatekla ta silina emocija u tako maloj osobici. Drugi tantrum je trajao isto nekih 20-ak minuta, a nakon toga sve kraće i kraće.

Kod svih tantruma postupam na isti način, nikad ne objašnjavam, ne uvjeravam, jer me ionako tad ne može shvatiti, uvijek sam pored nje i čekam da se smiri. Naime, meni uopće nije cilj tijekom tantruma da ona shvati da nešto ne može dobiti jer je opasno ili nije za igru (npr. moje naočale) ili je ovakvo ili onakvo, dakle, nije mi cilj da shvati razlog nedobivanja, objašnjavanje dolazi nakon tantruma, meni je cilj tijekom tantruma da ona shvati da to NE MOŽE dobiti i točka. Dakle, da shvati da je to vrišteće plakanje uzaludno u smislu ostvarivanja njenog cilja (dobivanja tog nečeg što želi), da shvati da ne može dobiti sve što poželi, da nauči prihvatiti ''ne može'' i da nauči odustati od tog svog htijenja (ne znam kako se bolje izraziti). Na kraju tantruma je uvijek mazim i grlim jer joj to jako treba (sama me traži).

Quote:
M.B. kaže: Pogledaj post
odlazim zovući ga u nadi da će učiniti što uvijek i čini - dođe za mnom u drugu prostoriju, ugleda nešto sasvim drugo, neku igračku koja ga zainteresira i zaboravi na zabranjene predmete u kuhinji.
Eh, ovo što ti koristiš je skretanje pažnje. To je po meni OK kod male djece, beba, prije nego uđu u TT fazu, npr. kad beba hoće dirati utikače za struju pa je uporno mičeš od njih i skreneš joj pažnju na nešto drugo. Prihvatljivo mi je ponekad i u TT fazi u situaciji kad je roditelj u zbilja velikoj žurbi ili mu je jednostavno jako loš dan i nema snage odraditi tantrum kako spada, ali po meni bi u fazi kad više nisu bebe, nego postaju mala djeca trebalo ipak odraditi tu frustraciju do kraja.

Naime, cilj je da se dijete nauči samoregulirati. Ovako kad mu skrećeš pažnju odvođenjem u drugu prostoriju u nadi da će zaboraviti prvu stvar koju je htio i zbog koje se dogodio tantrum, tu zapravo nema ostvarene samoregulacije. Meni tijekom tantruma nije cilj da ona zaboravi stvar koju želi, niti ju ja navodim da odustane od toga što želi time što ju podižem i odnosim u drugu prostoriju (što neki rade), ja s njom ostajem pored stvari koju želi, jer mi je cilj da ona sama odustane od te stvari, da prihvati ''ne'', da se uspješno smiri i potraži nešto drugo s čime bi se igrala. Tantrumi su mi kao vježba s kojom se (s vremenom) dolazi do tog cilja samoregulacije. Dakle, želim da se u njenoj glavici odvije ovakav nekakav misaoni proces: ''ne mogu to dobiti? OK, nije smak svijeta, ne moram se bacati po podu, ne mogu dobiti sve što poželim, dobro sam, pronaći ću nešto drugo za igranje'' i da se pritom emotivno ne raspadne

A napretka definitivno ima. Zadnji tantrum imala je jučer. Trajao je svega cca 2-3 minute, bio puno umjereniji, na kraju je sama rekla ''idemo slagati kockice?'', bila sam presretna jer osjećam da smo na dobrom putu.

P.S. MB, nemoj ovo shvatiti kao kritiku, molim te, ja uopće ne tvrdim da sam ja u pravu, a ti u krivu, samo iznosim kako ja to sve vidim i kako ja postupam, ne kažem da bi svi trebali tako.
__________________
In the midst of winter, I found there was, within me, an invincible summer.../ Salt in the air, sand in my hair...
Sashica is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2015., 02:14   #96
Quote:
M.B. kaže: Pogledaj post
ne znam je li to planski ili ne, da li je to uopće tantrum ili ne i je li karakteristično za tu dob. ono što me malo stiltalo je što je prije negodovanje bilo blaže i što sam mu mogla uvaliti neki drugi zamjenski predmet dok bi se cendrao za nečim što ne smije, a sad to više ne pali. sve je manje beba.
Odlično! Dijete ti daje do znanja da odrasta, obuzimaju ga razne emocije s kojima se ne zna nositi, tj. ne zna ih proraditi i treba tebe da mu pomogneš. Sad je pravo vrijeme za to.

Dakle, moj ti je dobronamjeran savjet da kod sljedećeg tantruma (pogotovo ako si doma i imaš vremena posvetiti se tome), umjesto da razmišljaš kako da skratiš tantrum, ti radije više puta ponovi 'ne' i pusti mu da kompletno izbaci tu frustraciju iz sebe. Kad vidiš da je ljutnja prešla u tužni plač, znat ćeš da je uspio.

Ako ti je vani neugodno, možeš isprva vježbati ovo samo doma, iako sam ja i vani ovo radila, nije me bilo briga za slučajne prolaznike

Quote:
boo-boo kaže: Pogledaj post
.........."ne dopuštam ti to/neću ti dati" - frustracija raste, kulminira, prelazi u tugu i na kraju dolazi prihvaćanje i utjeha - to je prorada frustracije.

Većina ljudi danas u svom djetinjstvu nije imala ovakva iskustva potpune prorade frustracije pa su neki dominatno ljuti, neki na sve frustracije plaču a neki pak ni ne znaju jesu li ljuti ili tužni, potpuno su otcijepljeni od svojih emocija.
Tko se smio ljutiti, bacati, vikati; tko je vidio da dečki plaču itditd


Mislim da bi mnogim roditeljima bilo lakše nositi se s tantrumima kad bi razumjeli njihovu pozadinu i shvaćali da su oni mnogoj djeci sasvim normalna i prihvatljiva faza u njihovom odrastanju. Ja sad imam sasvim suprotan problem - od prvog tantruma koji me zatekao i bio mi težak za izdurati, došla sam do toga da se jako kontroliram da ostanem ozbiljna i ne prasnem u smijeh. Sad mi je naprosto presmiješna kad tako zapizdi oko nečega, napući ljutito ustašca, stisne rukice i topoće nožicama u mjestu, a slatke kike joj skakuću oko glave, preslatka mi je
__________________
In the midst of winter, I found there was, within me, an invincible summer.../ Salt in the air, sand in my hair...

Zadnje uređivanje Sashica : 22.05.2015. at 02:24.
Sashica is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2015., 11:50   #97
Quote:
Sashica kaže: Pogledaj post
nije mi cilj da shvati razlog nedobivanja, objašnjavanje dolazi nakon tantruma, meni je cilj tijekom tantruma da ona shvati da to NE MOŽE dobiti i točka.
ovo i ja želim da shvati. samo ja sam mislila da će to shvatiti nakon što X puta proba, i kad svaki put ne dobije, sljedeći puta ni ne traži.
ovo što boo-boo i ti pišete ima smisla, samo što to meni malo vuče na modificiranu CIO metodu. no vjerojatno ima razlike jer jedno je baš plač, a drugo bijes i frustracija.
stvar je u tome što je on meni sad baš na granici bebe i malog djeteta, da je pola godine ili godinu stariji možda bi mi bilo "lakše" gledati ga kako frustracija kulminira, a ovako samo želim da što prije prođe.

malo je offtopic, vezano za AP i link koji je cookie ostavila; nisam slijepi pobornik niti jedne metode, već se nekako najviše vodim instinktima, a AP se najviše podudara s tim. mislim da je jako bitno da sam u prvim godinama što više uz svoje dijete, i da postavim temelje njegovog povjerenja u mene, a naravno kako bude raslo i bivalo samostalnijim u motoričkom smislu da mu dajem više prostora pa da postaje samostalnijim i u psihičkom smislu. osim toga, kako sam vidjela neke roditelje u RL i tu na forumu u odnosu na njih ja sam čak dosta opuštena. dajem mu prostora da se samostalno hrani s vilicom, samostalno se igra, u parku ne visim nad njim osim kad mu treba moja pomoć da se pentra i spušta po spravama, ne trčim odma čim padne, puštam ga da sam ode od mene na veću udaljenost kada je za to prilika i mogućnost. osim toga, ne vidim problem da kasnije u budućnosti i u zrelim godinama i dalje dolazi meni kada treba neku pomoć. jednom roditelj, uvijek roditelj. muž i ja imamo sreću što imamo takve roditelje da im se i dan danas obraćamo kada trebamo neku pomoć i ne osjećamo se anksiozno zbog toga, nego naprotiv.

Quote:
Sashica kaže: Pogledaj post
P.S. MB, nemoj ovo shvatiti kao kritiku, molim te, ja uopće ne tvrdim da sam ja u pravu, a ti u krivu, samo iznosim kako ja to sve vidim i kako ja postupam, ne kažem da bi svi trebali tako.
ne, ja sam se zato i javila na ovoj temi da čujem druga iskustva, postupke i savjete. i ne mislim da sve što ja radim je ispravno i da tako baš treba biti.
__________________
26111984.27032003.23102004.22092012.29092013.22082016.
M.B. is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2015., 11:56   #98
Mislim da nema ničeg suprotnog AP-u u tome da pustiš dijete da se ponekad smiri samo.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
chocolatecookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2015., 12:00   #99
Quote:
M.B. kaže: Pogledaj post
ovo što boo-boo i ti pišete ima smisla, samo što to meni malo vuče na modificiranu CIO metodu. no vjerojatno ima razlike jer jedno je baš plač, a drugo bijes i frustracija.
stvar je u tome što je on meni sad baš na granici bebe i malog djeteta, da je pola godine ili godinu stariji možda bi mi bilo "lakše" gledati ga kako frustracija kulminira, a ovako samo želim da što prije prođe.
ima razlike, ja sam velika protivnica cio metoda ali ovo je drugo.
bas kako Sashica pise, skretanje paznje je samo odgoda, zatomljavanje frustracije.
ok je za bebu, koja ni ne moze shvatiti da ne moze i zasto ne moze, ali todler mora shvatiti da da ne moze i to provariti a ne da "zaboravi" da zeli.
nisi ga napustila, nisu mu uskratila ljubav i paznju ako si ga pustila da otplace niti si mu time produbila frustraciju.
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is online now  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2015., 15:58   #100
Quote:
M.B. kaže: Pogledaj post
ovo i ja želim da shvati. samo ja sam mislila da će to shvatiti nakon što X puta proba, i kad svaki put ne dobije, sljedeći puta ni ne traži.
ovo što boo-boo i ti pišete ima smisla, samo što to meni malo vuče na modificiranu CIO metodu. no vjerojatno ima razlike jer jedno je baš plač, a drugo bijes i frustracija.....
Ne, nikako, ja sam veliki protivnik CIO metode, to je nešto sasvim drugo. Također se najviše povodim principima povezujućeg roditeljstva (AP), zato jer prirodno u sebi osjećam da je to ispravno.

Kad djetetu dozvoliš da odradi tantrum do kraja, nije to niti usporedivo s CIO metodom, gdje dijete ostavljaš da plače samo, ne dolaziš na njegov plač i traženje. Ovdje si ti cijelo vrijeme uz dijete dok tantrum traje, podrška si mu u tome i u bilo kojem trenutku dijete može doći tebi u zagrljaj ako to želi, jer si odmah pored njega. Tu mu pružaš podršku u tome da uspije ''isplakati frustraciju'', nakon čega dolazi do smirivanja i prihvaćanja. To niti najmanje nije u suprotnosti s AP, baš suprotno, posve je u skladu.

Jer treba biti oprezan da se iz AP-a ne ode u permisivno roditeljstvo, gdje je djetetu sve dozvoljeno. AP ne znači da dijete neće nikad plakati, naravno da će puno djece plakati kad im nešto ne daš, odnosno kad postavljaš granicu, ali postavljanje granica je nužno i posve u skladu s AP-om.

Uostalom, ne vidim razlog da dijete treba što brže prestati plakati i da mu se što brže treba skrenuti pažnja na nešto drugo. Zašto? Neka se isplače koliko mu je potrebno da se smiri. Kad moja curica plače u tantrumu, kraj nje sam koliko god treba, koliko je njoj potrebno da proradi frustraciju i smiri se. Ali, kažem, to je proces s vidljivim rezultatom, jer smo od prvog polusatnog tantruma došli na prekjučerašnji 3-minutni. Nije mi dječji plač nikakav 'bauk' niti mi smeta, kad sam ostala trudna prihvatila sam da će prvih nekoliko godina njen glavni način komunikacije biti plakanje Niti kad plače iz nekog drugog razloga (npr. lupila se ili se oko nečeg uzrujala ili prepala), ne govorim joj ''nemoj plakati'', zagrlim je i mazim i pustim da plače. Baš sam je jučer gledala kako se igra s medom, opao je na pod, a ona ga je dignula i pitala ''jesi dobo?'', onda ga je zagrlila i tapšala po leđima i ponavljala ''dobo je, dobo je'', totalno je skinula moje geste i ton glasa, sve

No, da ne idem dalje u off.
__________________
In the midst of winter, I found there was, within me, an invincible summer.../ Salt in the air, sand in my hair...
Sashica is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:52.