Posvojenje romske djece - iskustva

[jednamama]

kajperinja kaže:

Moj je bio u smislu da mislim da potencijalni roditelj mora biti informiran i da nije u redu da se takve stvari ne kazu roditeljima.

Naravno da ne bi bilo u redu. Ne znam za takav slučaj. Može biti samo situacija da netko posvoji bebu kod koje se (kao i svake druge bebe) neki problemi još nisu mogli dijagnosticirati.
Mislim da bi mogući posvojitelji veće djece mogli zatražiti i dodatne pretrage u slučaju da postoje određene sumnje.

kajperinja kaže:

(kao sto je recimo bio primjer udomljene djevojcice...gdje su problemi u skoli shvaceni kao posljedica domskog zivota (socijalne deprivacije), a istina da je dijete ipak posebno (tj. smanjene inteligencije) je presucen.

Nisam udomiteljica pa ne znam koliko se udomitelje detaljno informira ali smatram da bi trebali biti upoznati sa svim ev. dijagnozama kako bi mogli adekvatno odgovoriti potrebama tog djeteta.
Međutim, svako dijete prije upisa u školu,u svibnju ako se dobro sjećam, prolazi testiranja od strane osoblja te škole (pedagog/psiholog) te mi se čini nemogućim da dijete, ukoliko je upisano u redovni a ne prilagođeni program, nije pri upisu već pokazalo određene poteškoće, ukoliko su bile tako bitne da sada ometaju praćenje programa.


Ali na kraju pitanje, kakve veze sve ovo ima sa specifičnom temom ovdje, a to je posvajanje djece posve određenog etničkog, romskog porijekla?

[Lyanna Stark]

kajperinja kaže:

Moj je bio u smislu da mislim da potencijalni roditelj mora biti informiran i da nije u redu da se takve stvari ne kazu roditeljima.

Ali dijete nije imalo šizofreniju. Roditelji su je imali.

O mentalnim bolestima se zna malo i malo se zna zašto se dobivaju i nitko ne može sa sigurnošću reći da će to dijete biti bolesno.

Recimo da dijete ima 100% šanse da dobije šizofreniju. Da li to znaći da djeca s šizofrenijom ne trebaju obitelj i ljubav? Da se ne trebaju posvojiti?

Da, roditelji bi trebali znati je li dijete bilo bolesno. Ali ovo dijete nije bilo bolesno. Većina šizofreničara oboli kad otiđe na faks, tj. sa 20 godina. U to vrijeme dijete je moglo dobiti ljubav i pažnju i potporu i taj nutritivni utjecaj bi vjerojatno odgodio šizofreniju ili možda dijete zbog ljubavi i pažnje ne bi obolilo uopće. Jer malo se zna o poveznosti gena i mentalnih bolesti.

A i da je dijete obolilo, pa što? I dalje bi bio čovjek.

[kajpa]

jednamama kaže:

Svi smo informirani o obiteljskoj anamnezi biološke obitelji naše djece onoliko koliko je centar za socijalnu skrb o tome znao. Ni jedno od te djece nije bilo od nepoznatih roditelja, tako da smo svi mogli dobiti određene informacije o biološkim roditeljima. Također, svi smo dobili informacije i o zdravstvenom stanju djece. I liječničke nalaze (djeteta).

Nadam se da danas i je tako. No eto..navela sam slucaj gdje nije bio...da, potencijalni usvajatelji jesu dobivali podatke, ali ne sve, ono (dosta) bitno im je presucivano. Dijete je tada bilo tek u pocetnom procesu usvajanja, moze biti da su onima koji su trebali postati roditelji ipak rekli...iako iskreno sumnjam da bi im takvo sto rekli tik pred usvajanje.

Od kuda ti ova priča?

Kakve to ima veze?
Jasno da necu ovdje dati takve podatke.

jednamama kaže:

Nisam udomiteljica pa ne znam koliko se udomitelje detaljno informira ali smatram da bi trebali biti upoznati sa svim ev. dijagnozama kako bi mogli adekvatno odgovoriti potrebama tog djeteta.
Međutim, svako dijete prije upisa u školu,u svibnju ako se dobro sjećam, prolazi testiranja od strane osoblja te škole (pedagog/psiholog) te mi se čini nemogućim da dijete, ukoliko je upisano u redovni a ne prilagođeni program, nije pri upisu već pokazalo određene poteškoće, ukoliko su bile tako bitne da sada ometaju praćenje programa.

Stvarno ne znam detalje, moze biti i da su ljudi koji su udomili ponesto i izmislili, ali znam da su je u pocetku bilo rijeci o tome da dijete malo kasni/zaostaje u programu....a kasnije se ispostavilo nesto drugo. Da, u toj dobi kada je bilo kod njih bilo je u skoli s prilagodjenim programom ...ali koliko znam (kako su bili rekli) to nisu unaprijed znali. Mozda su lagali.

Ali na kraju pitanje, kakve veze sve ovo ima sa specifičnom temom ovdje, a to je posvajanje djece posve određenog etničkog, romskog porijekla?

Imas pravo...nema, pa valjda treba prestati na ovoj temi s time. Radi se istina o odredjenoj razlicitosti ...ali druge vrste.

Lyanna Stark kaže:

Ali dijete nije imalo šizofreniju. Roditelji su je imali.

Istina. Samo mislim da bi ljudi koji odluce uzeti to dijete kao svoje ...to trebali znati, pa onda i odluciti jel im to prepreka ili nije.

O mentalnim bolestima se zna malo i malo se zna zašto se dobivaju i nitko ne može sa sigurnošću reći da će to dijete biti bolesno.

Naravno da ne moze, moze biti potpuno zdravo. Mogucnost je veca, ako je bolest prisutna u prvom koljenu.

Recimo da dijete ima 100% šanse da dobije šizofreniju. Da li to znaći da djeca s šizofrenijom ne trebaju obitelj i ljubav? Da se ne trebaju posvojiti?

Cudna pitanja.
Ne, ne znaci da ne trebaju obitelj i ljubav. Ne, ne znaci da se ne bi trebala posvojiti.
Ali mislim da trebaju doci kod onih ljudi koji se zele/mogu nositi s tim i svjesno donose takvu odluku da prihvate to odredjeno dijete.
I romi i djeca s posebnim potrebama trebaju obitelj i ljubav i trebalo bi ih usvajati...no, u RL ...oni su ipak zadnji u redu.

Da, roditelji bi trebali znati je li dijete bilo bolesno. Ali ovo dijete nije bilo bolesno. Većina šizofreničara oboli kad otiđe na faks, tj. sa 20 godina. U to vrijeme dijete je moglo dobiti ljubav i pažnju i potporu i taj nutritivni utjecaj bi vjerojatno odgodio šizofreniju ili možda dijete zbog ljubavi i pažnje ne bi obolilo uopće. Jer malo se zna o poveznosti gena i mentalnih bolesti.

Mislim da bi prema ljudima bilo fer da znaju da ih mozda takvo sto ceka i da imaju pravo znati.
I da imaju pravo i odustati od usvajanja, ako im je to pre velik teret.

A i da je dijete obolilo, pa što? I dalje bi bio čovjek.

Smisao ovoga ne razumijem....
Mislim da mnogima to nije "pa sto". Pitala sam ...bi li tebi to bio problem, barem mali... ili bi odmah i bez predomisljanja rado usvojila dijete cija su oba roditelja sizofrenicari? Ne shvacas li da mnogi ne bi?
Bi li ti bilo ok da usvojis divno slatko malo dijete, ali da ti presute informaciju o bolesnim roditeljima, ne bi te to smetalo, svejedno ti je?

A da bi bio covjek, jasno da bi...sto drugo, predmet?

[Sumrak7]

Ivanicapeca kaže:

Joj, ja znam jedan primjer...nije završio dobro

Radilo se o susjedima moje bake, bračni par u četrdesetima, nisu uspjeli imati djece, krenuli su sa posvajanjem, isto tako je bilo ako ćete prihvatiti romsko dijete, sve će se brzo riješiti...pristali su. Mali je bio preljupko dijete, velikih očiju i dugih crnih gustih trepavica. Svi su ga lijepo primili u obitelji i mi susjedi, no djeca ko djeca zadrkivali su ga doduše ne zato što je Rom nego zato što je usvojen...ipak od najranijeg djetinjstva dijete je bilo hiperaktivno, nešto s njegovim psihom nije bilo ok. Mama je posebno tome pogodovala jer mu je uvijek išla niz dlaku. Toliko je silno željela dijete da je svaka žrtva bila opravdana činjenicom da napokon ima dijete i da sve može. Mic po mic kako je krenuo u školu postajao je sve neprilagođeniji. Mislim da mu roditelji nisu bili na razini zadatka, posve izgubljeni, posebno otac, nije nikako znao s njim, iako su se trudili, na kraju ga više nije podnosio. Sjećam se kad je moj dida umro. Mali ga je obožavao i stalno dolazio kod njih i uvijek bi napravio neku nepodopštinu, al dida ko pedagog je za sve imao razumijevanja iako bi ga znao najuriti doma koliko je ponekad bio nesnosan. Na pogrebu se nije dao obuzdat od svoje mame i išao je prvi iza lijesa ispred nas obitelji i skroz do rake, htio je vidjeti gdje će ga staviti...uglavnom na karminima je sjeo do moje bake i rekao joj: teta sad ste vi sami, nema barbe više, hoćete li vi mene usvojiti, mama i tata su rekli da će me vratit u dom...Baka se slomila...Na žalost, vratili su ga ali se povremeno vraćao, postao je delikventan, tata mu je umro od srca, a on je razvio nekakvu averziju i mržnju prema majci. Imao je već negdje 17 kad je bacio molotovljev koktel kroz prozor vikendice, skoro je stradala, izvukao ju je susjed. Htio je novac od prodanog stana, smatrao je da mu pripada...bilo je tu svega i droge i alkohola, pričala mi je susjeda....ne znam što se dalje dogodilo s tim dečkom...
...ne znam što bi ti rekla, nisam rasist, ali mislim da su to specijalni ljudi, posebnih gena, trebaju biti među svojima, sa svojima se najbolje kuže, ne kažu za sebe bez razloga da imaju vrelu cigansku krv...treba sve to kužiti
Nadam se da ćeš dobro odabrati, što god da bude, ali ako osjećaš imalo kolebanja, radije nemoj. Sretno!

Ovo je nešto što bi baš pravi rasist rekao.

Sorry ali kakva će netko biti osoba ne određuje nacionalnost. Loših ljudi ima među svim nacionalnostima kao i dobrih.

Veći je poblem rasistički nastrojena sredina.

[jednamama]

kajperinja kaže:

No eto..navela sam slucaj gdje nije bio...da, potencijalni usvajatelji jesu dobivali podatke, ali ne sve, ono (dosta) bitno im je presucivano. Dijete je tada bilo tek u pocetnom procesu usvajanja, moze biti da su onima koji su trebali postati roditelji ipak rekli...iako iskreno sumnjam da bi im takvo sto rekli tik pred usvajanje.

Kakve to ima veze?
Jasno da necu ovdje dati takve podatke.

Ima veze. Napisala si da je bio "nasladji deckic kojeg bi si svako uzeo doma i nije pokazivao nikave probleme u ponasanju imao oba roditelja sa sizofenijom". Bilo da si ti bila zaposlena u ovom području pa pišeš iskustvo iz prve ruke, ili ti je netko zaposlen prepričavao, ovo stvara ružan dojam o profesionalcima koji rade na posvojanjima. I može jako zabrinuti sve koji bi željeli posvojiti.

Kako znaš što je kome govoreno? Od kuda ti to?


Potencijalnim posvojiteljima (bez obzira na porijeklo djeteta) koje centar procijeni kao podobne roditelje će se u prvom razgovoru o djetetu najvjerojatnije reći spol, okvirna dob i postojanje eventualnih većih teškoća. Ako je romskog porijekla, mislim da će i to biti rečeno. Nama je.
Ukoliko su zainteresirani za to dijete, doći će na razgovor u centar za socijalnu skrb i saznat će obiteljsku anamnezu i detaljnije o djetetu.
Koliko znam, taj dio ne obavljaju niti djelatnici doma za nezbrinutu djecu niti udomitelji, nego isključivo pravnik, socijalni radnik i psiholog iz centra za socijalnu skrb koji je nadležan za dijete.

Dakle, ako si bila zaposlena u domu ili ti je priču prepričavao netko zaposlen u domu, on nije mogao znati je li itko tko je doista radio na posvojenju tog dječačića nešto zatajio od onih kojih su ga željeli posvojiti. Ili želiš reći da su u centru za soc. skrb to zatajli?

Dodat ću i da smatram da u bilo kojem od ta dva slučaja nije poštovano to dijete, jer bilo tko ako je radio u domu nije imao što komentirati o tom djetetu i njegovim biološkim roditeljima bilo kome koga se to ne tiče.


Potencijalnim posvojiteljima bih savjetovala da kad budu pozvani na razgovor u centar za socijalnu skrb jer su odabrani za neko dijete, pitaju sve što ih zanima. Neka donesu i popis svojih pitanja koja žele postaviti ako se boje da će zaboraviti. Iako sam uvjerena da nijedan centar neće prešutiti obiteljsku anamnezu.

[puffko]

tihonsee kaže:

a povezanost "dutch winter famine" i općenito prenatalnog nutritivnog deficita i većeg rizika za shizofreniju?

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9708024

http://www.medscape.com/viewarticle/583090_2

Ne znam za tu studiju, ali znam da roditelji E Sussera, koji su prvi počeli raditi na Dutch Winter Famine kohorti, nisu našli nikakve razlike na kognitivnim testovima. A koliko mi je poznato nitko kasnije shizofreniju nije spominjao pa sumnjam da su druge studije potvrdile.

No, naravno da postoji utjecaj prenatalne, i perikonceptivne (kako se to uopće kaže) ali mi još tako malo precizno znamo o tome da se, kako da kažem, ne isplati uzrujavati u ovakvim što bi bilo kad bi bilo slučajevima.

npr sad je masa studija o tome kako donori metilne grupe utječu na koješta (epigenetički)--a značajan donor metilne grupe je folna kiselina koju prepisuju liječnici iz ozbiljnih i epidemiološki potkrijepljenih razloga!

[Lyanna Stark]

puffko kaže:

npr sad je masa studija o tome kako donori metilne grupe utječu na koješta (epigenetički)--a značajan donor metilne grupe je folna kiselina koju prepisuju liječnici iz ozbiljnih i epidemiološki potkrijepljenih razloga!

Je li to dobro ili loše?

[puffko]

Lyanna Stark kaže:

Je li to dobro ili loše?

Čuj, dobro je za sprečavanje defekata zatvaranja neuralne cijevi, ali moguće da ima učinke za koje ne znamo.

Ali nema smisla o tome raspravljati ovdje.

Kao što je jednamama primijetila, otišlo je u neke druge vode koje nemaju direktne veze s usvajanjem djeteta iz druge etničke grupe.

Ja ne znam ništa o usvajanju romske djece. No meni bliska osoba u Engleskoj je usvojila kinesku djevojčicu. U takvoj su sredini da (u globalu) nitko nije pravio problem od toga.

Jedno pitanje koje je njih mučilo je kako joj približiti kulturu iz koje je došla, a o kojoj oni, u stvari, ne znaju puno. Znam da su svi bili krenuli učiti kineski (tj, oni s njom), i da su zajedno putovali u Kinu. No ona je još uvijek dosta mlada (11 godina) i tek im predstoji vrijeme kada će se ona, pretpostavljam, početi intenzivnije zanimati za svoje biološko porijeklo. Ako uopće počne, naravno..

[kajpa]

jednamama kaže:

Ima veze. Napisala si da je bio "nasladji deckic kojeg bi si svako uzeo doma i nije pokazivao nikave probleme u ponasanju imao oba roditelja sa sizofenijom". Bilo da si ti bila zaposlena u ovom području pa pišeš iskustvo iz prve ruke, ili ti je netko zaposlen prepričavao, ovo stvara ružan dojam o profesionalcima koji rade na posvojanjima. I može jako zabrinuti sve koji bi željeli posvojiti.

Shvacam, zao mi je zbog toga... No u svakoj struci povremeno dodje do nekih nepravilnosti, propusta, necega sto se ne bi trebalo... Ne znaci da je to nekakvo pravilo, nesto sto se redovno radilo...nego neki izuzetak. A i rekla sam da je to bilo poodavno. Zadnjih godina se stvari po pitanju usvajanja krecu na bolje, a ako se nesto i dogodilo davno, sigurno ne znaci da se automatski dogadja i sada.

Potencijalnim posvojiteljima (bez obzira na porijeklo djeteta) koje centar procijeni kao podobne roditelje će se u prvom razgovoru o djetetu najvjerojatnije reći spol, okvirna dob i postojanje eventualnih većih teškoća. Ako je romskog porijekla, mislim da će i to biti rečeno. Nama je.
Ukoliko su zainteresirani za to dijete, doći će na razgovor u centar za socijalnu skrb i saznat će obiteljsku anamnezu i detaljnije o djetetu.
Koliko znam, taj dio ne obavljaju niti djelatnici doma za nezbrinutu djecu niti udomitelji, nego isključivo pravnik, socijalni radnik i psiholog iz centra za socijalnu skrb koji je nadležan za dijete.

Dakle, ako si bila zaposlena u domu ili ti je priču prepričavao netko zaposlen u domu, on nije mogao znati je li itko tko je doista radio na posvojenju tog dječačića nešto zatajio od onih kojih su ga željeli posvojiti. Ili želiš reći da su u centru za soc. skrb to zatajli?

Ne, ne u Centru, nego u domu. Ok, nije mogao znati, ako ti to kazes. Onda je mozda u tom trenutku tako bilo, a kasnije je ipak receno roditeljima, ili su mozda ti koji su to rekli bili u zabludi, pa nesto krivo zakljucili ili je netko njima lagao ili su sami izmislili. Tko zna...

Dodat ću i da smatram da u bilo kojem od ta dva slučaja nije poštovano to dijete, jer bilo tko ako je radio u domu nije imao što komentirati o tom djetetu i njegovim biološkim roditeljima bilo kome koga se to ne tiče.

Istina.

[kajpa]

jednamama kaže:

Mislim da isključivo to kao činjenica ne utječe, osim kod određenog postotka (ne znam kolikog). Vjerujem da kod velikog postotka utječe u kombinaciji s invalidnošću i/ ili starijom dobi. Ali ni neromska starija djeca s invaliditetom ne bi bila tim istim posvojiteljima atraktivna.
Na posvojenje moga djeteta nije utjecala činjenica je li ili nije romskog porijekla.

Ne utjece...osim kod odredjenog postotka.
Pa naravno da ne utice kod svih. Nisam ni rekla da bas svima to predstavlja neki problem ili moraju oko toga opce razmisljati. Ali odredjen postotak da. A vjerujem da nije neznatan.

Molim te link na tu statistiku.

Krivu rijec sam nepromisljeno upotrijebila, link nemam, jer takvo sto vjerojatno i nije statisticki obadjivano u pravom smislu te rijeci, pa da bi izasli s takvim podacima, koliko je roditelja odbilo romsko dijete. Ispricavam se zbog toga.
No u skoro svakom clanku koji govori o posvajanju i udomljavanju, a u kojem govore osobe iz struke (ne rekla-kazala) spominije se teze/rjedje usvajanje djece koja su starija, imaju problema ili se radi o Romima. Da se brze moze doci do malog Roma, cesto se moglo procitati i u raznim clancima o usvajanju koji prenose iskustva onih koji su u tom postupku bili ili jesu.
Tako da, ako to shvatimo kao svojevrsnu statistiku....vjerojatno nije izmisljeno, nego stvarno postoji.
Da, danas manje nego prije, ali sumnjam da je nestalo.
Evo i nekih clanaka gdje se usput spominje...
Jedan je iz BiH, ali mislim da mi ovdje nismo nesto puno bolji od njih, te da napisano vrijedi i za nase podrucje.

http://www.unicef.hr/show.jsp?newsco...614#news197614

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/s...---274548.html

http://www.jutarnji.hr/tesko-bolesnu...tranci/274274/

Osim djece s ozbiljnim dijagnozama, donedavno su stranci mahom posvajali i romsku djecu, no posljednjih godinu-dvije romski mališani sve češće pronalaze posvajatelje u Hrvatskoj.

Sto znaci da je evidentno da su prije bili rjedje usvajani, a da je i danas problem prisutan, ali ne u tolikoj mjeri. Bar meni tako zvuci.

http://www.nezavisne.com/novosti/dru...nja-38168.html

Ovo ispod je iz prijedloga Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina
NACIONALNA STRATEGIJA ZA UKLJUČIVANJE
ROMA, ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2020.GODINE
http://www.ured-ravnopravnost.hr/sit...pdf/64.-16.pdf

Posebno ranjive skupine romske djece su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju i djeca izložena zanemarivanju roditelja.
Precizni podaci o broju romske
djece koja ulaze u neku od ovih skupina nisu dostupni jer podaci o skrbi za djecu i mladež bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeci s teškoćama u razvoju i djeci izloženoj zanemarivanju roditelja nisu disagregirani prema etničkoj pripadnosti. Stoga je teško precizno odrediti koliko romske djece ulazi u neku od ovih skupina.
...
Međutim, najnovije studije rađene u Europskoj uniji govore u prilog tome da su, u usporedbi sa svojim ukupnim brojem u populaciji, romska djeca nadzastupljena u institucionalnoj skrbi uvećini zemalja u kojima žive Romi.
...
Za mnogu djecu koja su iz nekog od navedenih razloga institucionalizirana, udomljenje i usvojenje je jedini način da izađu iz institucionalnog okruženja. Za romsku djecu šanse za usvojenje su značajno manje zbog predrasuda i stigmatizacije romske
populacije općenito, a za romsku djecu s teškoćama u razvoju šanse za udomljenje ili posvojenje su još manje.
...
Analiza stanja udomiteljstva za djecu iz perspektive stručnjaka u organizaciji UNICEF-ova Ureda za Hrvatsku provedena tijekom 2008. godine na temelju podataka prikupljenih načetiri stručna skupa na kojima je sudjelovalo ukupno 237 sudionika, stručnjaka i udomitelja, pokazala je da su stručnjaci u većini županija nezadovoljni nedostatkom udomiteljskih obitelji za specifične skupine djece (djecu s posebnim potrebama, djecu sporemećajimauponašanju,djecu romske nacionalnosti). Kao jedno od specifičnih obilježja zajedničkih većini županija, posebno su istaknute poteškoće u smještanju djece romske nacionalnosti u udomiteljske obitelji.Budući da postoji izražen nedostatak udomiteljskih obitelji za romsku djecu,postoji izražena potreba zavećim brojem udomiteljskih obitelji senzibiliziranih i spremnih za skrb o romskoj djeci. Kako bi se djeci iz romskih zajednica bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeci s teškoćama urazvoju za koju roditelji nisu u stanju skrbiti ili djeci koja zbog zanemarivanja roditelja moraju biti izdvojena iz obitelji, pružila odgovarajuća skrb u obitelji, nastoji se poticati potencijalne udomitelje i posvojitelje na udomljavanje i posvajanje romske djece. Ovdje je posebno nužno istaknuti važnost poticanja udomiteljstva i posvajanja te specijaliziranog udomiteljstva unutar romske zajednice, od strane romskih obitelji, kako bi se djeci osiguralo odrastanje u okvirima tradicije i kulture kojoj po rođenju pripada.

Ako se radi na strategiji poticanja udomljavanja i posvajanja Roma, onda valjda to rade s nekim razlogom. Da nikave razlike nema, da ne postoji problem vezan uz to...ne bi nitko o tome posebno ni razmisljao, zar ne?
...a kamoli o tom pisao u takvim projektima kao sto je nacionalna strategoija za 7 godina unaprijed.

[ecc01]

sunček1 kaže:

Muči nas mogućnost dobivanja zdravog, "našeg" djeteta (oprostite, ne znam kako da se izrazim a sve mi zvuči rasistički i "bijelog" i "hrvatskog" i "neromskog")

Meni je veći rasizam smišljati neke izraze da se nebi nekog uvrijedili što je Rom ili što već. Rasizam je to što ti misliš da je uvreda/rasizam reći nekom da je Rom ili da nije Rom.
Svi smo rođeni s nekom bojom kože i nacionalnošću. To nije, te nikako ne može biti uvreda.


Inače mi idu na živce ljudi s tim pro-liberalnim stavovima.
Odmah mi na pamet padnu hipsteri koji se druže s crncima i gayevima samo kako bi mogli reći da su "pro-diversity". Naravno, nije problem što se druže s njima, već što ih CILJANO upoznavaju i druže se. To je po meni veći rasizam od rasizma.


Ontopic:
Dobro razmisli o svemu, da se nebi predomislila za koju godinu. Pogledaj malo okruženje u kojem živiš. I za njegovo dobro, drži ga dalje od "njegovih".

[tisi]

puffko kaže:

Ne znam za tu studiju, ali znam da roditelji E Sussera, koji su prvi počeli raditi na Dutch Winter Famine kohorti, nisu našli nikakve razlike na kognitivnim testovima. A koliko mi je poznato nitko kasnije shizofreniju nije spominjao pa sumnjam da su druge studije potvrdile.

No, naravno da postoji utjecaj prenatalne, i perikonceptivne (kako se to uopće kaže) ali mi još tako malo precizno znamo o tome da se, kako da kažem, ne isplati uzrujavati u ovakvim što bi bilo kad bi bilo slučajevima.

npr sad je masa studija o tome kako donori metilne grupe utječu na koješta (epigenetički)--a značajan donor metilne grupe je folna kiselina koju prepisuju liječnici iz ozbiljnih i epidemiološki potkrijepljenih razloga!

vidiš, a u svim psihijatrijskim udžbenicima se raspreda o gladi i općenito nutritivnim deficitima kao mogućim etiološkim čimbenicima u nastanku shizofrenije i kao primjer navodi Dutch Winter Famine i studije koje su rađene iz toga.

baš zanimljivo ovo za folnu i epigenetiku.

sry svima na offu.

[Poopsie]

Puffko i ostale koje zanimaju novosti o folnoj ajd predjite na trudnice na tu temu...prizivala sam puffko prije par dana da nas malo prosvijetli sa novijim saznanjima o istoj

[choupette]

Imota20 kaže:

Da li tko zna tko je u postupku posvajanja da li je moguće uć u postupak ako imaš dg depresije? Jel su nam rekli donjeti potvrdu od doktora da ne boluješ od duševnih zaraznih psihičkih ni težih kroničnih bolesti?
Depresija nije godišnja nego prolazna zbog svih životnih problema spontanog itd. pa da uopče predajem tu potvrdu od doktorice u centar ili nema smisla ?

Depresija nije dusevna bolest. Prijavljuju se dusevne bolesti tipa sizofrenija, a ne depresivne epizode i anksioznosti. Depresivnu epizodu imaju svi, barem jednom u zivotu. Nista strasno.

[puffko]

pupi pu kaže:

Puffko i ostale koje zanimaju novosti o folnoj ajd predjite na trudnice na tu temu...prizivala sam puffko prije par dana da nas malo prosvijetli sa novijim saznanjima o istoj

Na kojoj je to temi? Ja ti ne dolazim baš često na forum, a na trudnicama nemam što raditi anyway.

Meni ti se ne da tamo pisati. Na onim vitaminima i suplementima sam jedno milijun puta napisala da nema dokaza da treba uzimati multivitamine. Postoje preporuke za folnu iz specifičnih razloga. POjedinačnim trudnicama treba željezo, magnezij. Neke zemlje preporučuju jod. No piti multivitamine ko bombone.. ne preporučuje, zapravo, nitko. No njima je to nezanimljivo, razgovaraju se je li piju multivitamine od ove ili one firme. I što da se radi?

Oprostite na offtopicu!

[MonotypeCorsiva]

kajperinja kaže:

Moj je bio u smislu da mislim da potencijalni roditelj mora biti informiran i da nije u redu da se takve stvari ne kazu roditeljima. (kao sto je recimo bio primjer udomljene djevojcice...gdje su problemi u skoli shvaceni kao posljedica domskog zivota (socijalne deprivacije), a istina da je dijete ipak posebno (tj. smanjene inteligencije) je presucen.

Oprosti, ali jesi li ti baš jako i sto postotno uvjerena da je činjenica da je dijete smanjene inteligencije doista svjesno i namjerno prešućena, a ne da se doista i mislilo da su problemi u školi posljedica domskog života, pa su roditelji, razočarani jer su uboli robu s greškom, požurili uprijeti prstom u zle institucije koji nisu to pokvareno dijete odvojili na poseban odjel za djecu koja su se pokvarila?

Mislim ono, jebemu, ja doista ne bih posvajala dijete da nisam sigurana, al ono jebeno sigurna da mi činjenica da nije ispalo iz moje vlastite pizde neće činiti razliku u njegovu voljenju u odnosu na dijete koje bi mi eventualno ispalo iz pizde. Pa mi nije baš jasno, što biste vi koje ste biološke majke nekog djeteta učinile nakon što biste saznale da štekanje vašeg biološkog djeteta u školi nije posljedica njegove loše adaptacije na promijenjenu okolinu, nego činjenice da vam je dijete manje inteligentno od prosječnog djeteta? Ostavile ga na autoputu Rijeka-Zagreb?

Meni je jasno da bi potencijalni posvojitelji načelno trebali biti informirani o koječemu, čisto kako bi se znali adekvatno pripremiti na potencijalne teškoće, ali ova pižđenja o tome kako "dijete ima šizofrene roditelje, nije naslijedno al ono ipak za svaki slučaj..." meni opako smrdi na ljude kojima je možda bolje da uopće ne posvajaju jer nisu spremni na imanje djeteta u punom smislu te riječi.

Il ste sve vi biološke majke prije trudnoće sjele s muževima pa prebrajale koje su vam sve bolesti babe imale? A da ste ustanovili da u obitelji imate više od tri raka crijeva, odustale biste od imanja djeteta jer što ako se porodite, a u pedesetoj vam sinče dobije rak crijeva?

[BLR]

puffko kaže:

Na kojoj je to temi?

Ovoj

Ako ti se da, bilo bi super da i tamo napises sta si saznala pa da se cure mogu ukljuciti u raspravu. Naravno, ne silimo te ali ako uhvatis vremena i volje.

[tisi]

choupette kaže:

Depresija nije dusevna bolest. Prijavljuju se dusevne bolesti tipa sizofrenija, a ne depresivne epizode i anksioznosti. Depresivnu epizodu imaju svi, barem jednom u zivotu. Nista strasno.

depresivni i anksiozni poremećaji su mentalni poremećaji kao i shizofrenija.
to što su obično "lakši" i češći ih ne miče iz klasifikacije mentalnih poremećaja.

[kajpa]

MonotypeCorsiva kaže:

Oprosti, ali jesi li ti baš jako i sto postotno uvjerena da je činjenica da je dijete smanjene inteligencije doista svjesno i namjerno prešućena, a ne da se doista i mislilo da su problemi u školi posljedica domskog života,

Naravno da nisam. Moguce je da nisu znali, no osobno tesko to mogu vjerovati.
Moguce je i da su znali u cemu je problem, moguce je i da su i rekli roditeljima, ali su oni poslije to krivo interpretirali.
Sto i kako je ...naravno ne mogu tvrditi.
Samo mogu reci da mislim da je bi strucno osoblje doma za vece dijete, koje je duze u domu trebalo i moralo znati u cemu je probem, a onda isti i reci udomiteljima.

pa su roditelji, razočarani jer su uboli robu s greškom, požurili uprijeti prstom u zle institucije koji nisu to pokvareno dijete odvojili na poseban odjel za djecu koja su se pokvarila?

Nisu oni u nikoga upirali prstom, od kuda ti to. To sto je bilo problema sa skolom koje su uocili, nije nikavo upiranje prstom.

Mislim ono, jebemu, ja doista ne bih posvajala dijete da nisam sigurana, al ono jebeno sigurna da mi činjenica da nije ispalo iz moje vlastite pizde neće činiti razliku u njegovu voljenju u odnosu na dijete koje bi mi eventualno ispalo iz pizde.

Ni ja.
Oni nisu dijete posvojili nego udomili.

Pa mi nije baš jasno, što biste vi koje ste biološke majke nekog djeteta učinile nakon što biste saznale da štekanje vašeg biološkog djeteta u školi nije posljedica njegove loše adaptacije na promijenjenu okolinu, nego činjenice da vam je dijete manje inteligentno od prosječnog djeteta? Ostavile ga na autoputu Rijeka-Zagreb?

Ne ...Zagreb - Karlovac, ne bi mi se dalo ici dalje.

Meni je jasno da bi potencijalni posvojitelji načelno trebali biti informirani o koječemu, čisto kako bi se znali adekvatno pripremiti na potencijalne teškoće, ali ova pižđenja o tome kako "dijete ima šizofrene roditelje, nije naslijedno al ono ipak za svaki slučaj..." meni opako smrdi na ljude kojima je možda bolje da uopće ne posvajaju jer nisu spremni na imanje djeteta u punom smislu te riječi.

Gle, kao prvo, ja ne pizdim, kao drugo niti ne namjeravam usvojiti dijete. A kao trece mislim da potencijalni posvojitelj treba imati pravo znati takve stvari.
Ako neko ne bi usvojio dijete s takvom anamnezom, bolje je da to zna, pa odustane, nego da ga usvoji pa se onda kasnije nesto dogodi, a ne moze se nositi s tim.

Il ste sve vi biološke majke prije trudnoće sjele s muževima pa prebrajale koje su vam sve bolesti babe imale? A da ste ustanovili da u obitelji imate više od tri raka crijeva, odustale biste od imanja djeteta jer što ako se porodite, a u pedesetoj vam sinče dobije rak crijeva?

Ja nisam, ne bih odustala.
Ali razlika je u tome da znas za to i svjesno ides na dijete.
Isto tako moze i usvojti onaj tko svjesno pristaje na to. Zasto ne, ako mu to ne igra ulogu,
Ali ako ne zna, ne moze odustati...a mozda bi. I bilo bi bolje za to dijete da odustane, ako tako razmislja. Ali ima i pravo tako razmisljati i odluciti. Imo.

[jednamama]

ecc01 kaže:

Ontopic:
Dobro razmisli o svemu, da se nebi predomislila za koju godinu. Pogledaj malo okruženje u kojem živiš. I za njegovo dobro, drži ga dalje od "njegovih".

S prvom rečenicom se slažem. Ne bi bilo dobro za dijete da se (još jedna, nako bioloških roditelja) osoba koja bi trebala biti njegov roditelj zauvijek predomišlja.

Molim te da malo objasniš posljednju rečenicu.