Kad si jadna šupendara (priče iz prošlosti) Volume 2!

[ZgSash]

Marijanne kaže:

On je momentalno samo svjestan cinjenice da sam ja nezadovoljna a on mi sve daje. Daje mi u Tom smislu da on radi, zaradjiva, pomaze oko djece... a ja, kao sto sam vec rekla, ja sam nezadovoljna kucka koja hoce provod i izlaske, ja to zelim ali S NJIM (ili sam zeljela, ne znam ni sama vise)... vjeruj mi, zvakali smo temu milijun puta, on ostaje pri svome da je u MENI Problem, ja da sutim nebi bilo nikakvih problema....

ok
to ti u svakom slucaju smanjuje kolicinu izbora, zar ne?
ne trebam ti ja govoriti sto da mislis o nekome tko namjerno povrijeduje

[miki1988]

Marijanne,

uspjela si osvjestiti problem koji te muči i kojeg si nama ovdje prenijela, no i dalje će ti to biti sve teret jer se nisi maknula iz okruženja u kojem je tvoj muž. Ono što ti mogu reći da je tvoj muž vjerojatno bio odgojen u dosta patrijahalnom društvu i da to sada prenosi u vašem braku. I može on biti divan i krasan prema djeci, da imate dom, da ste financijski stabilni, no odnos prema tebi, kao nižem biću, to je ono najgore što ti može napraviti. A vjerujem da on razmišlja na način da tebe smatra samo ženom koja će biti doma i čuvati klince, dok će on biti pater familias, glava kuće gdje će njegova riječ biti zadnja. U takvom odnosu nema kompromisa, nema normalnog razgovora, dogovora, nema jednakosti, nema ništa, ti si doslovno ispod njega i naravno, nakon nekog vremena to sve treba početi izlaziti na površinu jer se više ne može to skupljati.

Isto tako, siguran sam da ovakvih primjera ima gro u ovom našem primitivnom balkanskom podneblju. Manje više svi znamo nekoga, direktno ili indirektno tko se nalazi u situaciji kao i ti i nažalost, mnogi trpe u takvim odnosima, godinama. Život prolazi, vrijeme ide, a frustracije sve veće i veće, teret sve veći i veći, a osoba koja bi trebala s tobom snositi teret, koja bi trebala razgovarati s tobom, poslušati tebe, tretirati te kao jednaku osobu u tom odnosu, ta osoba to ne želi, jer ima neka svoja uvjerenja i mišljenja. I sve dok ti to okruženje ne promijeniš, neće biti ništa bolje. A promijeniti nešto u tom okruženju, za to treba ogromna snaga, ali i podrška, koju ti mi možemo ovdje dati da izađeš iz toga jaka i da nastaviš dalje sa životom, ali bez njega. Neće biti lako, pogotovo s takvom osobom koja u svojoj glavi ima nekakvu svoju viziju svega i gdje si ti u toj viziji samo sporedna ličnost koja ima malo prava i koja je tu očito služila za nekakve druge svrhe.

Mislim da nakon tih 12 godina nemaš ni snage mijenjati išta u vezi njega, jer vjerujem da si pokušavala puno puta doprijeti do njega, no bez ikakvog rezultata i da imaš sve manje i manje snage za to. Što je razumljivo. No sada moraš pronaći novu snagu da preneseš svoje viđenje i razmišljanje u vezi svega ovoga i da jednostavno kada budeš sigurna da možeš otići i da možeš sebe uzdržavati, da tada odlučiš otići. Dal imaš kod koga, dal možeš skupiti dovoljno novaca za to ili nešto, ne znam, ali o tome moraš početi razmišljati, da napraviš plan i da ga sprovedeš. Neće biti jednostavno i lako, ovo je jako veliki korak jer trebaš i na djecu razmišljati, no ako budeš zbog djece ostala u ovom odnosu s njime, to će tako biti sve dok se djeca ne odseli. I onda ćeš biti prestara za ikakve korake, a vjerojatno će ti biti i puno manje mogućnosti da napraviš sama korak s kojim ćeš se odvojiti od njega. velim, nije lako i biti će teško, no vjerujem da se i uovoj situaciji može naći način da se se skupa sa djecom odvojiš od njega i nastaviš svojim putem bez da imaš grč u želudcu kada si blizu njega.

A oni koji misle da je tako lako reći nešto i samo razgovarati u ovakvim odnosima, te da se nakon 12 godina tek pokrećeš nešto napraviti, ti ljudi vjerojatno nisu bili u nekakvom odnosu gdje ih se psihički maltretira, a pogotovo fizički. Zato im i jesu takvi komentari, kao da je jednostavno samo tako i reći nešto i otići i sl., jer nije, i takve ljude smatram da emocionalno nisu zreli da se mogu postaviti u situaciju i na mjesto osobe koja guta govna dugo godina. Ne znaju kako je teško nakon godina maltretiranja reći nešto, podići glas, dati svoje razmišljanje, skupiti hrabrosti za to jer jbg, ljudi uvijek vjeruju u nešto, u promjene, u bolje sutra, hrane se time, hrane se mrvicama, ali promjena nema. Zato ljudi koji olako ovaj problem shvaćaju kao da se može riješiti jednim potezom prsta jednostavno nisu emociionalno zrele osobe, nemaju empatije prema ljudima sa ovakvim problemima, ne mogu se postaviti na njihovo mjesto i sagledati realno situaciju. Imaju samo projekciju onoga kako bi to izgledalo, pa se vode tim razmišljanjem, no kada se takve stvari osjete na vlastitoj koži, kada nastupi ono realno, sve projekcije padaju u vodu i oni toga nisu svjesni.

Zato draga marijanne, probaj skupiti snage, probaj na neki način smisliti plan, nešto s čime ćeš moći započeti nešto novo, napraviti korak u nekom drugom smjeru i korak ka tome da i ti budeš napokon i iskreno sretna i zadovoljna životom. Ovako ako dalje nastaviš s njime, život odlazi u nepovrat i biti će uludo potrošen na osobu koja te vjerujem više ni ne voli ko prije. Vjerujem da možeš naći snage za to i moju podršku imaš, jer vjerujem da se iz toga možeš izvući i biti napokon sretna.

Budi jaka. I sretno.

[rocket86]

Marijanne kaže:

On je momentalno samo svjestan cinjenice da sam ja nezadovoljna a on mi sve daje. Daje mi u Tom smislu da on radi, zaradjiva, pomaze oko djece... a ja, kao sto sam vec rekla, ja sam nezadovoljna kucka koja hoce provod i izlaske, ja to zelim ali S NJIM (ili sam zeljela, ne znam ni sama vise)... vjeruj mi, zvakali smo temu milijun puta, on ostaje pri svome da je u MENI Problem, ja da sutim nebi bilo nikakvih problema....

Mene zanima jesu li ti izlasci bili jedna od stvari preko kojih ste mislili(ili makar jedno od vas) da preko toga možete prijeći, jer sve ostalo(tada) paše, ili je to područje nekada "štimalo", a sada je došlo do promjena?


Nije svakome do izlaska, mrdanja od kuće, provoda, pogotovo kad se "smiri". Nisam siguran o kakvim izlascima se radi(meni je malo zbunjujuće, ali ima osoba koje i odlazak na kavu s frendovima, ili odlaskom s psom u šetnju smatraju izlaskom).


Na svom iskustvu mogu reći da je razgovor bitan, na vrijeme. Da izostanak razgovora i krivi odgovori u krivo vrijeme mogu dovesti do toga da odnos koji možda i ima neke šanse ode u krivom smjeru. Ali na taj razgovor, koliko god jedna strana, možda, bila svjesna da je on bitan, i išla otvoreno u to, druga strana mora biti jednako otvorena, inače razgovor neće proći nikako, i pozitivnih rješenja ili zaključaka neće biti. Imao sam problem u vezi koji sam nastojao riješiti, ali onako, više pasivno. Jer mi se čini da bi aktivno rješavanje stvorilo pritisak bivšoj, i natjeralo ju da radi nešto što ne želi. I bilo je milijun malih smjernica, da govorimo o stvari koja nije nebitna, ali da će se riješiti, da nije toliko bitno. E sad, tu je i ona neke stvari izignorirala, jer joj neke stvari nisu bile prihvatljive ranije, i tek na moje da moramo razgovarati(jer ja sam praktički u toj vezi bio gotov), ona je odlučila pričati sa sebi bliskima o svom ponašanju, sebi, vezi, problemima. Samo što smo tu došli pred zid, jer ja tada više nisam imao volje ništa rješavati.

I da se razumijemo, nije to generalno loš odnos(makar ako uzmemo u obzir moje iskustvo sa ženskim rodom dosad). Ali imali smo problem u situacijama gdje ja generalno imam"problem" u svom životu. Uz to, zbog nekih njenih reakcija sam morao u nekim situacijama paziti što ja govorim, kako se ja ponašam.

Imate više nego smo mi imali. Imate 11 godina zajedničkih. Brak. Djecu. Ne mislim da trebaš ići u smjeru razvoda, ako te taj i takav odnos pritišće. Ali ako razgovor ne pomaže, ja bih predložio mirnu soluciju, neku stručnu osobu koja će vas usmjeriti u pravom smjeru. Ako dođeš do zaključka da nemaš što spašavati, reagiraj, ali korake poduzimaj dok ne bude kasno. Jer neće se ispraviti ili promjeniti samo.

[rocket86]

Edit(ne mogu editirat, ali možda se mogu spojiti postovi), skrenuta mi je pažnja na prvi post(valjda). On je posesivan, i on ima problem koji treba riješiti. Ne znam je li ga moguće riješiti. To nije uobičajena situacija koju moraš trpjeti. Vjerujem da neki limiti u druženju nakon vjenčanja(ili uvezivanja) mogu postojati. Naravno, ako su obostrani i dobrovoljni. Kod tebe to ne izgleda tako, ako ti on bira društvo.

[IamBlackShip]

Almost Rosey kaže:

Oprosti, Marijanne, stvarno mi je teško zamisliti obitelj u kojem se jedna odrasla osoba prema drugoj odnosi kao što se suprug odnosi prema tebi a da to na djecu ne utječe nikako. Iako nije prema njima nasilan i iako je možda stvarno brižan otac, to kako se odnosi prema tebi djeca vjerojatno vide i čuju i osjete i, još gore, uče.

Upravo tako. Prenošenje tih obrazaca na djecu od njih čini invalide i unaprijed upropaštava njih i njihove buduće partnere.

[Wayfaring S]

IamBlackShip kaže:

Upravo tako. Prenošenje tih obrazaca na djecu od njih čini invalide i unaprijed upropaštava njih i njihove buduće partnere.

Ne nuzno, nismo svi kopije svojih roditelja. Nije pravilo, no ako se povijest ponovi, tesko da je slucajnost.

[IamBlackShip]

Wayfaring S kaže:

Ne nuzno, nismo svi kopije svojih roditelja. Nije pravilo, no ako se povijest ponovi, tesko da je slucajnost.

Postoji i obrazac ponašanja gdje djeca iz takvih brakova razviju averziju prema konfliktu i kritici svake vrste i odu u drugu krajnost. Složit ćeš se da je u svakom odnosu često neophodno verbalizirati neslaganja i kao odrasli ljudi raspraviti o problemu. Ljudi o kojima govorim se samo zatvore na najmanji povišen ton i nikad ne postanu sposobni za hendlanje takvih situacija, osim ako puno ne porade sebi. Been there, done that, bought the t shirt.

U svakom slučaju, nije dobro.

[rocket86]

Ovo donekle mogu potvrditi na vlastitom primjeru. Strah od sukoba i izbjegavanje istog po svaku cijenu mi zna zakomplicirati neke životne situacije, a mogući uzrok, vrlo vjerojatan, jesu roditelji.

[Lord Byron]

IamBlackShip kaže:

Prenošenje tih obrazaca na djecu od njih čini invalide i unaprijed upropaštava njih i njihove buduće partnere.

Lakše malo s apodiktičkim tvrdnjama i generalizacijama. Obrasci se mogu, ali ne moraju prenijeti.

IamBlackShip kaže:

U svakom slučaju, nije dobro.

To svakako.

[Just Here]

Ne bih voljela da se krivo shvati moj upis, iako sam svjesna da je teško da ga se ne shvati kao generalizirajući, ali jbg.
I profesionalno i privatno moje iskustvo pokazuje da određene primarne obrasce ponašanja nasljeđujemo iz primarne obitelji. To ne znači da ne možemo promijeniti te obrasce, ali isto tako se mora pogoditi širok spektar ostalih okolnosti (karakteristika) da to izbjegnemo bez dodatnog rada na sebi, ali prvenstveno bez osvješćivanja tih obrazaca.
Podržavajući roditelj nije samo dobar otac ili majka, podržavajući roditelj je i podržavajući suprug ili supruga. Tu mislim prvenstveno da ukoliko partner omalovažava ili zlostavlja partnera, on ne može biti dobar roditelj. Prvenstveno jer djetetu primjerom pokazuje kako se odnositi prema drugima. Sreća kao i nesreća su nešto što se osjeti... I djeca ih osjete. Teško da unutar takvog odnosa, a posebno je naivno misliti da djeca ne vide ili ne primjećuju. Primjer od autorice, kad njega nema pjevam i plešem po kući, kad je on kući pazim da nešto krivo ne kažem. To je toliko drastična razlika da ju je nemoguće ne uočiti.
Ali znam da nije lako. Uvijek se problemi u tuđim životima čine lako rješivim.

[Wayfaring S]

IamBlackShip kaže:

Složit ćeš se da je u svakom odnosu često neophodno verbalizirati neslaganja i kao odrasli ljudi raspraviti o problemu. Ljudi o kojima govorim se samo zatvore na najmanji povišen ton i nikad ne postanu sposobni za hendlanje takvih situacija, osim ako puno ne porade sebi. Been there, done that, bought the t shirt.

U svakom slučaju, nije dobro.

Slozit cu se? Ne. Ne ako podrazumijevas da verbaliziranje neslaganja kod odraslih MORA biti popraceno povisenim tonovima. Ne mora.

Je, zajeb je kad te svaki poviseni ton sjebe i na tome treba raditi i nauciti pokazivati srednji prst svijetu, no to je nesto sto netko treba raditi opcenito da si olaksa zivot.

[IamBlackShip]

Wayfaring S kaže:

Slozit cu se? Ne. Ne ako podrazumijevas da verbaliziranje neslaganja kod odraslih MORA biti popraceno povisenim tonovima. Ne mora.

Naravno da ne mora.

[ex anais]

Ovisi od koga je povišen ton. Ako tipa percipiram posesivnim, ljubomornim i latentnim nasilnikom, scimat ću se itekako na povišen ton. S druge strane, s tipom koji je više flegmatičan i kojeg je zbilja teško izbaciti iz takta, neće me nimalo ugroziti ako se izdere na mene i ja na njega. Jer se neću osjećati u opasnosti. Ne volim deranje, ali kažem, neću zamjeriti nekom koga se nemam razloga uplašiti jer znam da to neće eskalirati i da neće biti psihički ni fizički nasilan (doduše, neki i sam povišeni ton percipiraju nasilnim, ja ga percipiram samo u kontekstu nečije osobnosti i našeg odnosa).

[horadic_cube]

Znate kaj je najsuper kod toga kad si šupendara?
Ono kad razviješ malo kičme, zauzmeš se za sebe, a onda se nekoliko sati kasnije "ohladiš" i sam sebe mlatiš po prstima jer si se "prenaglio" i "bio bezobrazan" te "kakva si ti to osoba" da "radiš tako nešto osobi do koje ti je stalo".

Šupendara je prvo i osnovno šupendara sama sebi.

[visoka_peta]

Šteta šta je ovaj post otišao u sasvim neki drugi smjer. Zar ovo nije tema šupendarske priče i zar moderatori ne mogu ove teme koje su prešle ove okvire premjestiti u život u dvoje?

[horadic_cube]

Jel mogu pisat i seksualna supendarenja?

Pripremila sam par prica, pa cist da pitam prvo

[sanjita]

Naravno

Poslano sa mog SM-J710F koristeći Tapatalk

[Wayfaring S]

Sto ce tebi dobrog donijeti ako to sto si pripremila ispises ovdje?

[horadic_cube]

Zasto bi mi trebalo donijet ista?
Boze mili, dijelim vlastitu glupost na forumu. Na temi koja je sasvim prigodna za to, stovise tema je bas o tome .

Znam ja da ste se vi svi ovdje u zadnje vrijeme navikli pisat elaborate i ese(j)irat o supendarstvu, no ja sam stara skola koja ovu temu shvaca onak kak je i nastala. U tom tonu, jel.

Zasto bi ista napisano na forumu moral donijeti ista ikome? Ne kuzim koncept

[Noomi]

Ajmo, horadic reče seksualno šupendarstvo...

Jel se itko sjeća one priče s dečkom koji se drogiran u Parizu nabijao na dildo? Ta priča će me proganjat doživotno. Mislim da se forumašica zvala tequila.