Ovisnost o roditeljima

[Reebok]

Nije stvar da mi je stara luda, ona je potpuno normalna i ok osoba... Stvar je u tome da se nikad nije ni malo trudila oko mene, da sagradi moju licnost, nego bas suprotno, uvijek je vrsila psihicki pritisak....

Kao dijete sam vrijeme provodio u vrticima, a nakon vrtica bi me se slalo baki... U osnovnoj dnevni boravak, i opet baki... Vikendom baki... A kod bake bi me ili otac odveo van "u setnju", sjeo se u birtiju, platio mi sok, a kad bi ga popio, poslao bi me van da se igram na cestu, jer "nije primjereno da dijete sjedi u birtiji"... Kako pazljivo od njega

Ali oca najcesce nije bilo, on je ruzio, a ja bi kod bake promatrao alkoholicara od strica kako divlja, prijeti da ce nas sve pobit, kako se tuce sa ocem i djedom dve metra ispred mene, a nakon toga se trese na podu od napada epilepsije...

No, zasto bi to zaustavilo moju mamu da me salje baki, pa mora me se rijesit, da bi se mogla kurvat okolo, i ici na izlete u italiju i neznamsvedi sa svojim dragim...

Ja sam zbog svega toga bio povucen, plasljiv, a to je njoj savrseno pasalo... Nikad ne prigovaram, uvijek poslusan, i uvijek me strah da ne napravim nesto sto mama ne zeli... Panican strah da ne napravim nesto sto ne zeli... Nikada mi i nije probala objasniti da covjek mora imati neki svoj stav, da nesmije dati svima da ga iskoristavaju i maltretiraju... No, nista cudno, jer kad bolje razmislim, nije u zivotu provela 5 minuta igrajuci se samnom... Ali, zato sam se barem naucio zabavljati sjedeci u kutu sa igrackama...

Jos uvijek me strah da ne prekrsim njene zelje, jos uvijek kad idem spavati, moram prekriti pokrivacem glavu i skvrciti se, jos uvijek mastam kako sakatim, mucim i ubijam nekoga tko me povrijedi, ili nepravedno razljuti, jos uvijek neznam normalno pricati s nekime od straha da ne kazem nesto sto ne zeli cuti, jos uvijek skoro sutim kad sam s nekim koga slabo poznam, jer ne mogu znati sta se njemu nebi svidjelo, pa me strah bilo sta pricati, a kad mi se desi neka sitnica koja me razljuti, u sekundi izgubim kontrolu, i pocnem razbijati sve oko sebe u divljem bijesu, ali samo ako nema nikog u blizini... Ako ima, spremam to u sebe, i to me razbija i unistava iznutra... Jos uvijek sam ovisan o misljenju "prijatelja", ne znam im se suprotstaviti, i strah me uciniti bilo sto sto se njima nebi svidjelo...

Ja nemam samo komplekse, ja imam psihicke tegobe, i pun sam mrznje... I stvar je u tome, da ako se ja rijesim svojih kompleksa, i budem ono sto jesam, biti cu netko okrutan, sebican, osvetoljubiv, materijalist, i samo je pitanje vremena kad cu ubit, ili probat ubit, nekoga zato jer mi nesto krivo napravi...

U sedmom razredu osnovne, ja sam skoro na smrt zadavio decka iz mog razreda u napadu bijesa, jer me podjebavao... Srusio sam ga na pod, stisnuo mu ruke oko vrata, i stezao zeleci ga ubiti, sto bi i ucinio da me drugi nisu maknuli s njega...

Sve to zato jer se majka htjela kurvat okolo, i nije joj se dalo zajebavat oko djeteta... pa bio sam tih i submisivan, zasto se zajebavati... savrseno dijete, koje ti ne smeta u zivotu...

A kakav cu otac biti? Agresivan, nece me nikad biti doma, jer cu se zeljet provodit vani, da nadoknadim to sto u mladosti nisam uzivao, vjerojatno cu postat alkoholicar, ako ne i ovisan o nekoj drogi (ako bude para), zeni necu moci biti vjeran, jer necu moci odoljeti prilici da vodim ljubav s nekom drugom zenom... To je osoba koja zivi u meni, i koja je dio mene, i bez obzira sto ja sve to mogu predvidjeti i shvatiti, opet cu biti takav, jer ce ta osoba u meni to zeljeti, i smatrati da ima pravo na to...

I znam sta cete reci, pa ako to vidis u sebi, pokusaj se promijeniti... Ali, jednostavno duboko u sebi, ja smatram da sam zasluzio i da imam pravo nadoknaditi ono sto nisam imao u mladosti, i protiv toga se cak ni ja ne mogu i ne zelim boriti... A osobito ne ono cudoviste u meni koje vice "pravda za mene i osveta"

Unistit cu zivot nekoj zeni, unistit cu zivot djetetu... bit cu svoj otac, samo vjerojatno gori... Jer, postao sam sebican, i duboko u meni je "ja" na prvom mjestu... Ja, ja i samo ja...

[Septembar]

Originally posted by magic
Zacrtaj si cilj da se osamostalish, ako je zaista tvoj zhivot s majkom nemoguc. Svakoga dana kad se probudish razmishljaj o tome kako cesh sve snage usmjeriti ka tome da postanesh gospodar svoga zhivota. Ma pod koju cijenu! Nadji posao - bilo kakav. Nadji cimera - makar i preko oglasa. Unajmi stan, odseli! Ali ne ljut, za trajanja konflikta. Sve uvjete sredi PRIJE nego shto odesh.

:t
potpuno se slazem
stime ces uciniti da sam sebi u ogledalu draze izgledas
a respekt drugih mozes ocekivat tek kad steknes respekt prema sebi

[Reebok]

Originally posted by Septembar
a respekt drugih mozes ocekivat tek kad steknes respekt prema sebi

A na osnovi cega da dobijem respekt prema sebi, kad se sam sebi gadim, i prezirem se...

[Gospon Pes]

Hehe, Ree, kao da svoje citam... Samo kaj se moja stara nije kurvala nego je vrijeme provodila dresirajuci mene i pokusavajuci od mene napraviti lutku. Sa 17 sam stajala s ogromnim kuhinjskim nozem iza nje i vjeruj, zaista je dlaka falila da joj zavrsi u ledjima. I ima gomila takvih prica, vrlo slicnih tvojima.
A pogledaj me danas. I nije gluma sto od mene citate, ja sam zaista sretna i zadovoljna svojim zivotom, a neki ce ti moci potvrditi da i te kako govorim i radim sto JA smatram da treba, a ne sto bi njima pasalo.
Moze se, Ree. Ako TI hoces, mozes sve sto zelis. Kompletnu svoju proslost mozes okrenuti u svoju korist.
I ja sam mislila da ne mogu...

[magic]

Originally posted by Gospon Pes
Sa 17 sam stajala s ogromnim kuhinjskim nozem iza nje i vjeruj, zaista je dlaka falila da joj zavrsi u ledjima. I ima gomila takvih prica, vrlo slicnih tvojima.

Ja s peglom u ruci...

Ne znam zashto, ree, ali mislim da ti ovo uopce ne dopire do sivih stanica. A trebalo bi.

[Reebok]

Dopire... Samo... meni to nije samo mama, to su svi koje ja poznam... Od svakoga trpim ponizavanje, nemam kamo pobjeci...

I strah me trpiti svu tu bol, sam, jos godinama... Treba mi netko uz koga se mogu skloniti od te patnje, a ja tog nekog ne mogu naci... Netko da ju volim, pa da sve ima bar nekog smisla...

Netko s kime mogu pobjeci od ovog svijeta u kojem moram zivjeti, i koji me svakim danom sve vise unistava...

Sigurno ste imale nekoga, uz koga ste mogli bar malo pobjeci od svega... Prijatelja, prijateljicu, decka... bilo koga... Uz takvu osobu je odmah sve to tisucu puta lakse... I mozes poceti pomagati samom sebi, a ovako... danas odlucim si pomoci, ali cim izadjem van, izgubim volju za sve... a doma ne mogu biti, zatvoren u cetiri zida...

[Shtefitza]

Moja mama isto ne razumije o cemu govori Ree.

Zapravo razumije na intelektualnom nivou. O tome smo razgovarale bezbroj puta. Ona je jako pametna zena. Ali u praksi, kao da postoji zid, koji se ne mice.

Mislim da je najvaznije nauciti nove mehanizme ponasanja. Jer automatski ucimo ono cemu smo izlozeni. Moja mama ponavlja greske koje je radila njena, njena mama ponavlja greske koje je radio njen otac... i tako to ide tko zna dokle.

I ja ponavljam ono sto mi je nekad smetalo kod roditelja. Veselim se kad uspijem prepoznati nesto sto sam nesvjesno, automatski ponovila. Jos vise me veseli kad se ulovim na vrijeme, osjetim poriv da ponovim "obiteljsku tradiciju" i uspijem je modificirati.

Moja mama bi rekla (i ima pravo!!!).. teske situacije uzmi kao dobru priliku da vjezbas svoje ponasanje i stav za slijedeci put!

[Shtefitza]

Bijes je zapravo tuga ili frustracija. Tuga nam izbija, bojimo se pokazati je svijetu. Tuga je u nasem drustvu prihvacena kao znak predaje, slabosti.

Onda tu tugu zamaskiramo destruktivnom energijom i na van pokazujemo bijes. Djelujemo snaznije nego da smo pokazali tugu. Tuga nas eksponira kao vulnerabilne. Bijes nas prezentira kao snazne.

Ako pokazes tugu, das protivniku priliku da ti jos vise zdrobi glavu. Ali das mu i sansu da shvati sto ti je napravio, das mu sansu da se isprica, da promoijenite nacin razgovora.

Bijes protivniku suzava izbor. Protivnik te se boji i podize razinu svog gnjeva.

[Shtefitza]

Citala sam neku odlicnu knjigu o Anger management-u, ne mogu se sjetiti naslova niti autora. Ali sigurno nesto postoji u knjiznicama.

[Gospon Pes]

Originally posted by Reebok
Sigurno ste imale nekoga, uz koga ste mogli bar malo pobjeci od svega... Prijatelja, prijateljicu, decka... bilo koga... Uz takvu osobu je odmah sve to tisucu puta lakse...

Hoces li mi vjerovati da nikoga nisam imala?
Jedina osoba koju sam imala, bila sam ja i ono malo razuma sto mi ga je Bog dao. A toliko ga i ti imas.

Nitko izvana ti ne moze pomoci jer nisi porezao prst, pa da te premota. Ni da te saslusa, ne pomaze zaista. Sve sto te muci, duboko je u tebi i samo ti to mozes promijeniti.

[Reebok]

Originally posted by Shtefitza
Protivnik te se boji i podize razinu svog gnjeva.

Do tocke konfrontacije... I to je bas sto mi i treba, jer ja ne mogu doci do te tocke normalnim putem...

Treba mi nesto da me potice do toga, pa se onda mozda i naucim kako sam doci do sposobnosti da se usprotivim nekome...

A ne da PRED SVAKIME pognem glavu i povucem se...

Ne mozete usporediti sukobljavanje sa roditeljima s time kad se ne usudis sukobljavati s njima...

Da, evo, danas se konacno usudim, ali to je nakon 20 godina sutnje, kad sam konacno uspio zamrziti staru iz dna duse

Zar moram zamrziti cijeli svijet, da bi im se mogao suprotstaviti?

Jer, iz mog iskustva, jedino mrznjom mogu postici da budem ono sto zelim biti... onda cu mrziti...

[Gospon Pes]

Originally posted by Reebok
Zar moram zamrziti cijeli svijet, da bi im se mogao suprotstaviti?

Ponekad da.
Onda okrenes stvar tako da ti nikoga vise ne mrzis, ali oni mrze tebe jer ti vise ne mogu nista.
Moramo ti i ja na kavicu, nema druge...

[Reebok]

Originally posted by Gospon Pes
Sve sto te muci, duboko je u tebi i samo ti to mozes promijeniti.

Ne, ono sto me muci je moja okolina koja me sustavno ponizava i unistava... A sam se nemam gdje maknuti od te okoline, pa sta da radim??? Da sjedim doma sam i buljim u zid? Tako cu samo jos brze izgubiti ovo malo prisebnosti sto imam...

Ili da hodam sam po gradu, i zauvijek izbjegavam kao kukavica susrete sa osobama iz mog drustva, jer da me sretnu samo bi me jos vise ponizavali zbog toga sto bjezim od njih?

S nekime mi je jedini nacin da se maknem od njih, bez da moram stalno gledati iza ramena hocu li naletjeti na nekoga...

[Shtefitza]

Originally posted by Reebok
Sigurno ste imale nekoga, uz koga ste mogli bar malo pobjeci od svega... Prijatelja, prijateljicu, decka... bilo koga... Uz takvu osobu je odmah sve to tisucu puta lakse...

Poslije, kad se snima film o tvojoj prici, stvar bude tako prikazana.

Mozda ce tvoja osoba za potporu biit plisani medvjed, razgovor sa krezubom bakicom na autobusnoj stanici ili neki lik iz knjige koju upravo citas.

I poslije, kad se bude pisala prica o tvom zivotu, taj lik ce biti naglasen, ispast ce kao da te krezuba bakica izvukla. Ona ti je dal a POCETNI IMPULS!!!

Sve drugo si napravio sam, i uz pomoc ponekog prijatelja, ponekog rodjaka, bilo da si im rekao o cemu se radi, bilo da nisi.

[Gospon Pes]

Originally posted by Reebok
Ne, ono sto me muci je moja okolina koja me sustavno ponizava i unistava... A sam se nemam gdje maknuti od te okoline, pa sta da radim???

Samozavaravas se. Ako se i maknes, neka druga okolina ce ti raditi sto i sadasnja.
Ne ponizava tebe okolina, vec ti dozvoljavas ponizenja. Kao dijete se nisi mogao braniti, sad mozes.
Tako ce ti biti dok jednog dana ne kazes svima:"Jebite se."
Samo prvi put je tesko...
Kak stojis financijski? Ima li mogucnosti da se odselis jer ako dobro kuzim, jos uvijek si doma.

[Shtefitza]

Originally posted by Reebok
Do tocke konfrontacije... I to je bas sto mi i treba, jer ja ne mogu doci do te tocke normalnim putem...

A zasto bi zelio doci do konfronacije?

Oprosti, na pocetku ovog topika me jako smeta sto majkama predlazes da odgoje buntovnu djecu. Buntovna ce djeca biti u pubertetu. Ono sto majka treba razvijati je PODUZETNOST a ne bunotvnost.

Zelimo razviti covjeka koji stoji iza svojih misli, a ne svadjalicu i nekoga tko ce ici okolo ljudima dizati tlak.

Aktivan! ne destruktivan.

Cijelo vrijeme se prica o "pobjeci ili boriti se" Sto je s onim u sredini! Sto je traziti ono do cega ti je stalo na normalan, aktivan poduzetan, fini nacin.

[Shtefitza]

Pesica i Ree:
--------------------------------------------------------------------------------
Originally posted by Reebok
Zar moram zamrziti cijeli svijet, da bi im se mogao suprotstaviti?

--------------------------------------------------------------------------------


Ponekad da.



NE slazem se da moras zamrziti cijeli svijet da bi mu se mogao suprotstaviti.

Mozes cijelom svijetu reci da njihovo misljenje u tvom privatnom slucaju ne vrijedi kao tvoje. I gotovo. nitko nema pravo zahtjevati od tebe sto da mislis. Niti ima pravo zahtjevati da se ponasas kako oni zele. I zato slobodno kazes: Ne, hvala (mozes cak i U SEBI koristiti podsmjeljivi smijesak. Imas ih pravo i prezirati. Nemoj ih prezirati naglas niti njima u lice, jer ih onda vrijedjas i eskaliras sukob)

[Shtefitza]

U stvari zato i postoji pubertet da pocnemo prezirati stavove svojih roditelja i da se naucimo na prihvatljiv nacin reci im da NE DIJELIMO NJIHOVO MISLJENJE.

[Reebok]

Eto, eto.... svi sve znaju... I kako nebi popizdio covjek...

Pred drugima ja jos i mogu biti ja, ali zbog toga sto znam da su "oni" tu negdje blizu, i sto imaju odredjeno misljenje o meni, ja se ne usudim ponasati kao ja, nego onako kako me oni vide...

Jer to je drustvo s kojim sam ja godinama i godinama, to mi je skoro kao stara... A kako se moram maknuti od stare da se sredim, tako se moram i od njih...

Pesica, nemoj me ljutit, jeboga ja, ak velim da znam kaj mi treba, onda znam kaj mi treba... nisam tak jadan da ne kuzim kad sam sebe zavaravam, dovoljno dugo sam se zavaravao da to znam prepoznati...

"Sve drugo si napravio sam"

Pa da, samo mi treba netko uz koga se ja mogu osjecati kao ja, netko tko mi nece silom nametati svoju volju, netko tko ce mi biti u zivotu s vremena na vrijeme, da se potsjetim ko sam i sta sam...

Jer ako se svugdje osjecam bezvrijedno, onda nema sanse da ista od sebe napravim

[Shtefitza]

Originally posted by Gospon Pes
Ne ponizava tebe okolina, vec ti dozvoljavas ponizenja.

Nitko me ne moze poniziti ako mu to ne dozvolim!