Obiteljski posao

[rocker1987]

Situacija ti je jako loša, te još k tome, ti i dalje ne prihvaćaš savjete.

Tvoje je da promijeniš SVE što si dosad radila.

Znači, obitelj, otac djeteta, bla bla... zajebi to, ako možeš, dijete i ti van, što prije. Zašto? Zato što si u govnima do grla.

Vidim savjete, hrabrenje, ali, ništa od toga nije realno i samo je zavaravanje.

Ako su bili protiv tvog braka, rano se udala, ovo, ono, bili su u pravu, jebiga.

Neki pišu da se činiš zrela i bistra, ja se ne bih složio. Zrela osoba ne pati za roditeljskom pažnjom i prihvaćanjem s 30 godina. Bistra osoba ne radi ovakve gluposti kakve si ti napravila.

Po meni, ti si naivna i sigurno se to uklapa u neki sindrom, ali kao da želiš ocu biti nešto, što nikad nećeš. Realno, ko ga jebe, ti živi svoj život, bori se za sebe, postani uspješna, pa će on doći tebi na koljenima. Govorim iz osobnog iskustva.

Što se tiče tvog oca, on mi se čini kao netko tko je zlostavljan, pa svoju muškost pokazuje na iskaljivanju na slabijima, u ovom slučaju tebi. Je li zlostavljan od roditelja ili vršnjaka, totalno nebitno, ali ima problem s tim. To se dobro vidi koliko je oprezan kad imaš muškarca uz sebe. Obična pičkica.

[blagotebi]

a što se ne udaš ponovo dok si još mlada i možeš?

a zašto je on dobar s tvojim bivšim mužem, jel zbog klinca?

[VDCOTO]

a zašto je on dobar s tvojim bivšim mužem, jel zbog klinca?

Da opravdava sebe i svoj lik i indirektno pljuje po kčerki kako nije ispala onakva kako ju je odgajao.

[Racchella]

VDCOTO kaže:

Da opravdava sebe i svoj lik i indirektno pljuje po kčerki kako nije ispala onakva kako ju je odgajao.

zašto bi se ona uopće i osvrnula na mišljenje-
tih dvaju papaka?
i jedan i drugi su prošlo svršeno vrijeme.
budućnost je ono čemu se treba okrenuti radi sebe i svog dijeteta
(uz zdravu komunikaciju sa djetetovim ocem).

[djurdja]

Da se javim. Strasti su se smirile.
Nisam bila ni citala vise ove zadnje odgovore jer nisam imala osjecaj da me itko shvaca...
Nista konkretno se nije promijenilo, ali situacija jest.

Otisla sam na burzu.
Digla sam kredit. Moj otac ga uredno otplacuje.
Prilikom dizanja kredita vidjela sam da imam jos neka sredstva na deviznom racunu koji dugo nisam koristila.
To mi je dalo neku novu perspektivu. Osjecala sam se lakse.

Doslo je do jedne velike svadje izmedu oca i mene. Puno suza i osjecaja s moje strane.
Njegov emocionalni zivot mi je uvijek nedokuciv.
Shvatila sam nesto kada sam se otrijeznila od svih tih emocija.
Shvatila sam da na neke stvari ne mogu utjecati, koliko god se trudila.
Tako i na to da odnos oca i mene postane ravnopravniji.
Jer je problem bio u meni. Znam kako to zvuci. Ali jest tako.
Opteretila sam se s tim ocekivanjima, gurala se u taj neki podredeni stav
samim time sto sam trazila njegovo odobravanje.

Prilikom te svadje jako me povrijedilo njegovo ponasanje i bila sam bijesna na sebe sto to dopustam.
Promijenila sam svoje ponasanje.
Nismo razgovarali nekih mjesec dana. Prije toga sam mu porucila ako me jos jednom tako napadne
i omalovazava moje misljenje da cu se odseliti i traziti drugi posao.
Dala sam mu do znanja da, s ovakvim manjkom radne snage u drzavi, sam mu nezamjenjiva.
Kako rekoh, bilo je tu 3, 4 tjedna apsolutne nekomunikacije. Ako je bilo sto u vezi posla, onda bih nekome porucila da mu kaze.
Nisam odlazila k mojim roditeljima. Nekako se i poklopilo u to vrijeme (predblagdanski domjenci, sastanci, itd.)
da su ljudi s kojima imamo nekih poslovnih veza njemu hvalili mene kad bi se susretali s njime. Ljudi koje on cijeni.
Kada bi nas razgovor isao u smjeru koji se meni nije svidio ja bih se samo pokupila i otisla.
Sve je to nekako urodilo plodom. Nisam nista od toga planirala, jednostavno sam se bila strasno naljutila i nisam htjela razgovarati s njime.

Promijenio je ponasanje. Vodi me na sastanke kada ja to trazim. Pita me za misljenje.
Cak nesto razgovaramo o tome da bi bilo isplativije prepisati jednu poslovnu jedinicu na mene.
Neki dan je pri povratku iz grada svratio do mene i dosao na kavu. Sam, nepozvan.
Prvi put u 5 godina da je moj otac usao u moju kucu bez da sam ga zvala ili molila da dodje.
I samo smo pili kavu. Nije nista htio od mene, niti sam ja trebala nesto od njega.

Nije se puno promijenilo, ali jest dovoljno. U ovo kratko vrijeme vise nego u zadnjih 5 godina.

[SubSV]

djurdja kaže:

Neki dan je pri povratku iz grada svratio do mene i dosao na kavu. Sam, nepozvan.
Prvi put u 5 godina da je moj otac usao u moju kucu bez da sam ga zvala ili molila da dodje.
I samo smo pili kavu. Nije nista htio od mene, niti sam ja trebala nesto od njega.

Nije se puno promijenilo, ali jest dovoljno. U ovo kratko vrijeme vise nego u zadnjih 5 godina.

Lijepe vijesti drago mi je čuti da je situacija bolja.

[Charlie-Harper]

djurdja kaže:

Da se javim. Strasti su se smirile.
Nisam bila ni citala vise ove zadnje odgovore jer nisam imala osjecaj da me itko shvaca...
Nista konkretno se nije promijenilo, ali situacija jest.

Otisla sam na burzu.
Digla sam kredit. Moj otac ga uredno otplacuje.
Prilikom dizanja kredita vidjela sam da imam jos neka sredstva na deviznom racunu koji dugo nisam koristila.
To mi je dalo neku novu perspektivu. Osjecala sam se lakse.

Doslo je do jedne velike svadje izmedu oca i mene. Puno suza i osjecaja s moje strane.
Njegov emocionalni zivot mi je uvijek nedokuciv.
Shvatila sam nesto kada sam se otrijeznila od svih tih emocija.
Shvatila sam da na neke stvari ne mogu utjecati, koliko god se trudila.
Tako i na to da odnos oca i mene postane ravnopravniji.
Jer je problem bio u meni. Znam kako to zvuci. Ali jest tako.
Opteretila sam se s tim ocekivanjima, gurala se u taj neki podredeni stav
samim time sto sam trazila njegovo odobravanje.

Prilikom te svadje jako me povrijedilo njegovo ponasanje i bila sam bijesna na sebe sto to dopustam.
Promijenila sam svoje ponasanje.
Nismo razgovarali nekih mjesec dana. Prije toga sam mu porucila ako me jos jednom tako napadne
i omalovazava moje misljenje da cu se odseliti i traziti drugi posao.
Dala sam mu do znanja da, s ovakvim manjkom radne snage u drzavi, sam mu nezamjenjiva.
Kako rekoh, bilo je tu 3, 4 tjedna apsolutne nekomunikacije. Ako je bilo sto u vezi posla, onda bih nekome porucila da mu kaze.
Nisam odlazila k mojim roditeljima. Nekako se i poklopilo u to vrijeme (predblagdanski domjenci, sastanci, itd.)
da su ljudi s kojima imamo nekih poslovnih veza njemu hvalili mene kad bi se susretali s njime. Ljudi koje on cijeni.
Kada bi nas razgovor isao u smjeru koji se meni nije svidio ja bih se samo pokupila i otisla.
Sve je to nekako urodilo plodom. Nisam nista od toga planirala, jednostavno sam se bila strasno naljutila i nisam htjela razgovarati s njime.

Promijenio je ponasanje. Vodi me na sastanke kada ja to trazim. Pita me za misljenje.
Cak nesto razgovaramo o tome da bi bilo isplativije prepisati jednu poslovnu jedinicu na mene.
Neki dan je pri povratku iz grada svratio do mene i dosao na kavu. Sam, nepozvan.
Prvi put u 5 godina da je moj otac usao u moju kucu bez da sam ga zvala ili molila da dodje.
I samo smo pili kavu. Nije nista htio od mene, niti sam ja trebala nesto od njega.

Nije se puno promijenilo, ali jest dovoljno. U ovo kratko vrijeme vise nego u zadnjih 5 godina.

Nema se tu sta puno shvatit, tvoj otac kakva bia budala bia cijeli svoj zivot crnci i ne opusta se da bi nesto stvorio, siguran sam da ce minimalno polovica njegove imovine ostat tvome sinu i njegovom unuku.
Jebiga to je cijena koju ti moras platiti, nije te tvoj otac tjerao da se udas ne razvedes. Ekipi sa foruma su to sranja ali tvom ocu je tvoj razvod bio ponizenje, ok mozemo mi to osudivat ali njemu je to to. probaj razgovarati s njim i otvoreno mu reci da si svjesna njegovih ocekivanja i razocaravanja ali da se natrag ne mozes vratiti. A zasto i bi siguran sam da on voli tvoga maloga.

I svaka cast sta maloga ne zelis odvest i odvojit od oca, djeda, bake i ostalih.

Moje misljenje je da si za maloga odabrala bolji put u takvoj obitelji i buducnosti nego isla negdje vani sama s njim. Pitanje dali si to i mogla ako se bivsi muz ne slozi.

Znam da ti je jebeno ali sama si svjesna sta je za maloga najbolje.