Prekid nakon 9 godina a isti posao

[katyb]

To nije trčanje za lovom već "čisti račun, duga ljubav". A on nije zarađivao niti imao plaćeno svašta nešto? Bi li ti bio drugačiji stav da se radi o bračnoj zajednici? Skini ružičaste naočale, ovo je realnost i život zna biti katkad itekako okrutan. Sumnjam da si u njezinim cipelama, da bi ostavio /-la sve uloženo.

[blagotebi]

slatkasol kaže:

Prekinuli smo 9-godišnju vezu. Sporazumno. Prošlo je već dva mjeseca. Prekinuli smo zbog zasićenosti, nezainteresiranosti, nedostatka seksa i svega lošega što dođe nakon toliko vremena. Zapravo sam ga ja natjerala da donese tu odluku. Na odlasku mi je rekao da sam nakon smrti njegove majke ja bila samo njezina zamjena (a to je već 4 godine). I da me je toliko puta htio zaprositi. Ali nikada nije, nikada nisam vidjela prsten, šta mi to sad imaš govoriti,halo?? To me užasno boli. Ja imam 27, a on 30 godina. Naša veza je bila dobra, nije nam nedostajalo ničega materijalnog, ali barem meni je nedostajalo ono nešto pa sam počela biti čangrizava i nesretna, skroz sam se žalila. On se nije uključio u pitanja oko kućanstva, ja sam uvijek išla u nabavu, brinula se za popravke, planirala zajednička putovanja...On je samo jedva čekao subotu da ide s svojim društvom u izlaske ili da ide negdje baviti se sportom, još je upisao faks i cijelo se vrijeme žalio da je umoran i umoran da želi spavati. Mene je počeo isključivati iz svojih planova, ja sam to počela shvaćati. Uvijek je bilo bitno da samo ima skuhano i oprano. Prestala me volja za seksom, u zadnje vrijeme smo ga imali 1-2 puta u 2 tjedna. Orgazam nisam doživjela sigurno 5 godina. Sve bi mi to bilo lako za preći i nastaviti novi život da u tih 9 godina nismo zajedno izgradili posao, tj. tvrtku u kojoj je on direktor, a ja djelatnica. Ja nemam riješeno ni stambeno pitanje, imam nešto sitno svoje ušteđevine. On mi je na odlasku ostavio stan i svoj auto samo da ostanem raditi jer kako kaže ako odem on će financijski propasti (pošto sav posao ja obavljam). Nakon dva tjedna sam mu došla da sam spremna da se promijenim i krenem ispočetka da ne ponavljam iste greške, a on je rekao da je to definitivno da se on sigurno neće promijeniti. Šta da ja radim? Htjela bih otići negdje, ali ne znam gdje jer sam mu obećala to zadnje da ću ostati raditi ( iako se svaki dan na poslu jedva kontroliram). Strah me da neću moći naći novi posao i da mi ovo malo moje ušteđevine neće biti dovoljno i mislim da i on to zna, ja sam ovisna o njemu. Nemam roditelje da odem kući, nemam prijateljicu kojoj se mogu izjadati. Sama sam i osjećam da padam u očaj ne vidim izlaz iz svoje situacije. Izjavio je da želi da budemo prijatelji, svaki dan na poslu kada počne nešto pričati govori isto kao što je prije, istim tonom, vodi privatne razgovore, to me ubija, pa mi iznosi datume kada će uzeti godišnji odmor da ide s svojim prijateljima na skijanje ili gdje god. Pa šta ja to moram znati? Dobro, kolika sam ja budala? Završila sam fakultet za posao nisam nesposobna. Ali ne znam što me još drži ovdje? Za cijelu situaciju je krivica obostrana i meni je žao jako, da mogu vratiti vrijeme sve bih drugačije. Dali da se borim ili pustim?

post ti je napisan navrat nanos. zašto imam osjećaj da je tu bilo i drugih žena, a ne samo njegovog društva i prijatelja. čini se da ti hoće ipak izići u susret i osjeća se krivim, tim što ti je dao stan i auto i da ostaneš na poslu, a cijela veza izgleda kao jedan obični materijalni ugovor

gledaj, ako radite u istoj tvrtki, normalno je da ćeš slušat i njegove razgovore. ako ti to ne odgovara, probaj tražit drugi posao, pa kad ga nađeš, preseli se. ili objasni njemu kako stoje stvari i da ti nije lako nakon raskida tu dolazit svaki dan, te ako te može premjestiti negdje, imate li druge urede na drugim lokacijama?

da, on ti je sad prijatelj. što ti u tom dijelu nije jasno?

[blagotebi]

slatkasol kaže:

Ne plaćam ništa, sve mi je free. Zašto?
Ma ja zbog sebe neću dugo moći tako, već si tražim stan da se preselim jer nije fer uopće. Nastaviti ću raditi kod njega koliko ću moć psihički podnijeti, ali nikad ne bi pomislila da preuzmem klijente i ništa tako zlobno. Ipak znam i svjesna sam koliko mi je pomogao svih ovih godina i ne mogu tako to pogaziti samo.

izvedi nekako da nastavite poslovno surađivati, ali da bude što manje fizičkih susreta. ima li načina za to? ne radite valjda vas dvoje sami?

[čupavostvorenje]

katyb kaže:

To nije trčanje za lovom već "čisti račun, duga ljubav". A on nije zarađivao niti imao plaćeno svašta nešto? Bi li ti bio drugačiji stav da se radi o bračnoj zajednici? Skini ružičaste naočale, ovo je realnost i život zna biti katkad itekako okrutan. Sumnjam da si u njezinim cipelama, da bi ostavio /-la sve uloženo.

da je u bračnoj zajednici onda bi po samoj prirodi stvari isla podjela imovine, ovdje je slučaj da se prvo mora dokazati da je nešto nečije. bitno zajebana stvar i diskutabilno koliko će dobro završiti, dapače mogla bi biti pirova pobjeda. da sam ja u njenim cipelama (uzimajući u obzir da je maltene ona njega ostavila, samo sto je to izvela na nacin da je covjeku bilo dosta zafrkancije pa je on rekao "sudbonosno ajde da zavrsimo") ja bih se pokupio cim se ukaze dostojanstvena prilika. zivot je kao i sve drugo zapravo jedno veliko investiranje u ime buducnosti. nekad se investicija isplati, a nekad ne. uostalom ima pouku za ostatak zivota. inace previse cijenim sebe da bi se natezao oko mrvica, ako sam sposoban stvoriti cu deset puta vise, ako nisam onda mi ni to nesto nece puno znaciti. ukratko, mozes me zenuti da bi se okoristio sitnicom, ali to je prilicno glupo kad mozes imati od mene prilicne koristi kontinuirano samo ako smo si ok; iz toga izvire moja zivotna filozofija

[Ertrinken]

slatkasol kaže:

Istina, šta je tu je

Nisam psihijatar Samo znam previse ljudi koji idu po toj matrici, sa jednim sam u braku
Puno si mladja od mene, tako da ti mogu reci samo da se ne smijes bojati promjene. Kakva god bila, niti smatrati da si ovih 9 godina nesto posebno izgubila. Naravno, ako naucis nesto iz svega ovog. A svaka skola se placa
Sa svojih 25+ imas jos cijeli svijet pred sobom i jos puno kilometara pred nogama. To sto imas naviku kritikovati druge ljud- to je tvoj lazni perfekcionizam, ocekujes da ljudi idu po tvojim matricama, a svjesna si da ni tvoji izbori, karakteristike itd, nisu fenomenalni. Ali ti je lakse tako, sebe ne mjenjati,a drugima traziti greske.
Vjeruj mi, i ja sam bila upala u tu fazu prije godinu i pol: " zasto ja? Vidi ove, ovaj je ovakav,onakav, a bolje im je nego meni" A onda sam se par puta, figurativno,isamarala jer to nisam ja. Sta meni znaci sto neko ima bolji posao ili sretniju vezu nego ja? Sta meni to znaci ako umanjim njihovu vrijednost sa izvlacenjim njihovih mana? Da li ce meni to ista pomoci, sem sto cu se osjetiti par minuta nadmocnije u odnosu na tu osobu koju kritikujem? Ne? Onda moram izaci iz tog sklopa razmisljanja, jer tako se samo osjecam lose.
Tvoja veza je gotova, nemas nista sto vas veze sem tog posla i stana. Ako ces biti ogorcena - to ces samo ponijeti dalje. Ti si odlucila glumiti mu mamu, nije on insistirao na tome, tebi je u tom trenutku odgovaralo i davalo ti osjecaj vaznosti, ti si drzala sve na plecima i to je bilo sjajno. Nisi stala i pocela razmisljati- jesam li ja ovdje stvarno zadovoljna, da li je to zivot koji zelim? Sada i tim raskidom( ne moras nama pisati) sta si u stvari htjela: njega izvesti na pravi put? Da uvidi tvoju vaznost? OK, on vidi tvoju vaznost u firmi, ali ne u svom zivotu. I to te jos vise povrijedilo, jer si, iskreno,prizeljkivala da ce se on baciti tebi pred noge, sav skrusen i moliti te za oprostaj, jer se on prema tebi ponasao kao gad, ali da je svjestan da si ti jedino svijetlo u njegovom zivotu...ono, romanticna komedija made in USA
No, nije bilo tako...on je vec prije krenuo dalje, samo nije imao petlju to otvoreno reci..i sad je samo nastavio. A ti mozes biti ogorcena, pizdit kako si ti njemu sve odradjivala i sredjivala, dala mu 9 godina zivota- i upropastiti sebi sve sanse da imas jedan lijep i ispunjen zivot, jer se ne zelis mjenjati
Ne kazem ti to kao kritiku, nego da se sutnes u g... i krenes dalje, zivjeti onako kako zelis, a ne naricati za necim sto odavno nemas.

[plavi-safir]

Zaista si u teskoj situaciji jer si ustvari sav svoj svjet sagradila oko njega,samim time sto stw poslovno vezani i sto.si toliko se izolirala da nemas drustveni zivot..

Mislim da dugoročno,koliko god si energije i sebe dala u taj posao,to nije opcija za buducnost..
Jedno u drugom ce te uvjek vidjeti ustvari bivseg/bivseg,sto moze smetati u poslu-pogotovo kad jednom krenes dalje s nekim drugim..

Sasvim je normalno bojati se za egzistenciju..
Ne samo to,kada radis negdje dugo,uljuljkas se u tu sigurnost..
A ovo je na neki nacin kotjenita promjenarekid veze plus promjena posla..

Saberi sebe,dobro promisli,skupi hrabrost..
Sigurno da ima i za tebe mogucnosti bilo tu ili vani uglavnom sada htjela il ne moras okrenuti novu stranicu..