Koliko godina ste bili sa svojim partnerom prije braka?

[Carpe Diem!!!]

Mene samo zanima faktor realnog poznavanja osobe.

[lazan]

wild rider7 kaže:

ovo je da, vrlo zrelo razmišljanje. ali život vrlo često piše neke sasvim druge priče.






od puno ljudi to čujem. ili se dogodilo, ili bez puno razmišljanja ili nikako.


ali bespredmetno je tu vući neke paralele. svatko bira za sebe što mu se u datom trenutku čini kao najbolje rješenje.

Tocno ovo boldano . Medjutim , sada mislim da sam napravio dobru stvar . Krenuli smo obadvoje od nule . Imali tisucu zelja ,planova . Sve lijepo na tanane realizirali . Nismo se jednog dana dosadjivali . Nismo imali vremena . Otkrivali jedno drugo polako kroz zivotne situacije . Ni dan danas se ne poznajemo i svaki dan nam donosi neko iznenadjenje .Meni je sasvim glupavo iz moga kutka gledanja doci na gotov sredjen zivot gdje ne fali ni jedna kasika . Meni bi takav zivot brzo postao dosadan .

[mrafica]

Carpe Diem!!! kaže:

Mene samo zanima faktor realnog poznavanja osobe.

Osobno mislim da za to nije presudno nikakvo vrijeme, već iskrenost prema sebi i drugome.

Po meni, ljudima ne fali više vremena prije braka, nego manje zavaravanja da će se to nešto (čega su već svjesni) promijeniti (kad se usele, kad se ožene, kad dođe dijete), nego je takvo kakvo je.

[lazan]

Carpe Diem!!! kaže:

Mene samo zanima faktor realnog poznavanja osobe.

Licno , mislim da nikada ne upoznas jednu osobu realno . Vidis ono sta ti ta osoba zeli pokazati otkriti . Svako od nas u braku/vezi se cuva da pokaze sve svoje mane i vrline . I na koncu sa vremenom se mijenjamo, izgradjujemo nas personalitet ,gledamo na zivot drugim ocima . Od jedne strasljive izkompleksirane gusjenice izraste jedan predivan leptir .

[wild rider7]

Carpe Diem!!! kaže:

Mene samo zanima faktor realnog poznavanja osobe.

realno, teško je reći koliko je to točno vremena potrebno za upoznati dubinski jednu osobu. ovisi kakva si ti osoba u smislu slušanja i osjećanja ljudi i koliko je druga strana otvorena knjiga.
iz iskustva mogu reći da zajednički život dosta otvori oči po mnogim pitanjima. posebice ako se u njega uđe u fazi gdje su sve roze maske pale.
za to je ipak potrebno neko vrijeme. ali opet nije garancija trajnosti u vremenu.

jačina magnetizma, kompatibilnost i fleksibilnost oba partnera je ono što je eventualna dobra polazišna točka, ali budućnost je ipak jedna vrsta lutrije.

[Carpe Diem!!!]

mrafica kaže:

Osobno mislim da za to nije presudno nikakvo vrijeme, već iskrenost prema sebi i drugome.

Po meni, ljudima ne fali više vremena prije braka, nego manje zavaravanja da će se to nešto (čega su već svjesni) promijeniti (kad se usele, kad se ožene, kad dođe dijete), nego je takvo kakvo je.

A kako biti svjesna nakon tako malo vremena? Ja ne mogu biti. Da bih bila svjesna moram proci milion situacija zajedno da onda znam zavaravam li se ili ne. U tri mjeseca htjela ili ne fizicki ne mogu biti u milion razlicitih situacija. Ali ok, nekom to nije bitno. Meni jeste.

[mrafica]

Carpe Diem!!! kaže:

A kako biti svjesna nakon tako malo vremena? Ja ne mogu biti. Da bih bila svjesna moram proci milion situacija zajedno da onda znam zavaravam li se ili ne. U tri mjeseca htjela ili ne fizicki ne mogu biti u milion razlicitih situacija. Ali ok, nekom to nije bitno. Meni jeste.

Ma ne govorim sada o ta tri mjeseca, nego općenito na temu toga što je presudno da nekoga upoznamo.
Jako često se drvi o obavezno životu skupa prije braka, a po meni to nije faktor koji na išta utječe (kod većine ljudi) u konačnom ishodu.

[Joshua]

Carpe Diem!!! kaže:

Mene samo zanima faktor realnog poznavanja osobe.

Po mojoj procjeni neki minimum bi bio godinu i pol intenzivnog ljubovanja s tim da se minimum živi skupa pol godine. Tada ipak možeš do kraja upoznat osobu. Naravno to do kraja je uvjetno jer ti ipak zaljubljenost malo pojebe neke stvari prilikom prosudbe. Idealno bi bilo godinu i pol bez zaljubljenosti ali to baš nit je romantično,a ni realno baš. Nemreš baš tolko proračunat bit.

[Carpe Diem!!!]

Eto, meni je to bas bitan faktor. Tu se najvise vidi Zanimljivo je kako smo svi razliciti

[mrafica]

Carpe Diem!!! kaže:

Eto, meni je to bas bitan faktor. Tu se najvise vidi Zanimljivo je kako smo svi razliciti

Ja ne govorim o "viđenom", nego o ishodu.
Ne znam još ni za jedan par (a kamoli masovno) da ljudi usele skupa prije braka, shvate da nisu jedno za drugo i odustanu od braka.
Najčešće bude da usele skupa, nastave biti nekompatibilni (kao i prije života skupa, samo možda u još većem razmjeru) i svejedno se vjenčaju.

Ne govorim o ljudima kojima brak ni nije neki "cilj", nego žive skupa zato što žele neovisno o tome što će kasnije, nego baš o onima koji usele skupa prije potencijalnog braka.

[wild rider7]

mrafica kaže:

Najčešće bude da usele skupa, nastave biti nekompatibilni (kao i prije života skupa, samo možda u još većem razmjeru) i svejedno se vjenčaju.

ovo stoji.
nije baš jednostavno izaći iz te neke zone komfora u koju se čovjek uljuljka, posebno ako postoje tu i neki materijalni interesi.

malo koga je volja započinjati iz nule neke sasvim druge živote, pa se zadovolje s onime što imaju. kaže mi sestrična kada je pitam da li stvarno to želi; 'a šta, ionako je sve to ista pašta sa svakime nakon par godina kad pogledaš. imaš stvari koje su ok i koje ti idu na živce sa svakime.'

[mrafica]

wild rider7 kaže:

ovo stoji.
nije baš jednostavno izaći iz te neke zone komfora u koju se čovjek uljuljka, posebno ako postoje tu i neki materijalni interesi.

malo koga je volja započinjati iz nule neke sasvim druge živote, pa se zadovolje s onime što imaju. kaže mi sestrična kada je pitam da li stvarno to želi; 'a šta, ionako je sve to ista pašta sa svakime nakon par godina kad pogledaš. imaš stvari koje su ok i koje ti idu na živce sa svakime.'

I zato kažem da nije život skupa nešto što je presudno na kraju krajeva.

Što ti vrijedi vidjeti bolje, ako s tim viđenim ne učiniš ništa?

Apropo pitanja iz teme: Nakon 4 godine veze uselili, nakon 2 godine života skupa se vjenčali. Teče 3. godina braka, djece nemamo i ne planiramo još neko vrijeme.
Ne mislim ni da je previše, ni premalo, nismo se zamarali time što bi kada trebalo, jednostavno se tako posložilo. Ne bih mijenjala ništa. Nema univerzalnog recepta, svatko živi u drukčijim cipelama, bitno je samo imati dobar osjećaj oko toga.

[Carpe Diem!!!]

A sta ako bi neko ucinio nesto kada shvati da to nije za njega/nju? Da li onda zajednicki zivot prije papira ima smisla?

[mrafica]

Carpe Diem!!! kaže:

A sta ako bi neko ucinio nesto kada shvati da to nije za njega/nju? Da li onda zajednicki zivot prije papira ima smisla?

Pa u onom smislu, o kojem se često piše na forumu-da.

(Meni zapravo taj koncept "život prije braka" nije baš blizak. Uselila sam s njim prvom prilikom kada su nam to financijske mogućnosti dozvolile, jer sam htjela živjeti s njim, a ne vidjeti je li to to "prije nečeg idućeg". ).

[brzi gonzales]

Carpe Diem!!! kaže:

A kako biti svjesna nakon tako malo vremena? Ja ne mogu biti. Da bih bila svjesna moram proci milion situacija zajedno da onda znam zavaravam li se ili ne. U tri mjeseca htjela ili ne fizicki ne mogu biti u milion razlicitih situacija. Ali ok, nekom to nije bitno. Meni jeste.

Nije da moraš proći milijun situacija, nisu sve ključne u upoznavanju niti bitne za spoznaju sebe i drugoga. Zajednički život je, po meni, jako dobar pokazatelj kompatibilnosti. Nije da se može ono ključno vidjeti baš u tri mjeseca, ali recimo za godinu dana možeš već poprilično dobru sliku dobiti. Samo, naravno, bez vlastitog samozavaravanja.

[Carpe Diem!!!]

Slazem se. Godina dana je mnooogo drugacija situacija od tog samog pocetka. Zato kazem, svaka cast svima koji se vjencavaju na prvu.

Mrafice, nije tako radikalno Ne useljavas sa njim da bi probala kompatibilnost u matematickom smislu, naravno da je zbog emocija, ali je zajednicki zivot dobar pokazatelj.

[nervous wallaby]

U vezi smo dvije godine, znamo se 18 godina. Sad počinjemo razmišljati o braku jer mislimo da dobro funkcioniramo i volimo se i moglo bi potrajati, al opet... Ništa nije sigurno.

[Retra]

Tri mjeseca smo hodali kada smo počeli živjeti zajedno, vjenčali smo kada smo bili šest mjeseci u vezi, postali roditelji nekih godinu i pol nakon vjenčanja.

Prije njega sam bila u vezis likom pet godina.

Koliko vidim po okolini, ljudi koji su se prije braka kratko znali, imaju većih problema kasnije, mislim da smo prešs i ja jednostavno imali sreće (i konjskih živaca).

[QMSBiaaač]

Ne znamo kako smo se upoznali, znamo se iz viđenja od početka prvog srednje i znali smo se potrefit da smo u istoj ekipi.
Cijelu srednju smo se naganjali ko pas i mačka i glumili preslatke glume :')
Dugooo smo se družili i upoznavali prije formalnog stupanja u vezu. U vezi smo bili dvije godine. Sad smo u braku skoro toliko
Bebača nemamo (još), bar ne ljudskog... sigurno za dvije godine. Tako nam sve šljaka :')


Mislim da dosta ovisi o karakteru osoba koji se zaljube. Ima ljudi koji će se upoznati temeljito nakon četiri mjeseca, a ima i onih koji će se opustiti pred nekim tek nakon dvije godine. Faktor iskrenosti i jedne i druge strane je jako bitan

[Carpe Diem!!!]

Retra kaže:

Koliko vidim po okolini, ljudi koji su se prije braka kratko znali, imaju većih problema kasnije, mislim da smo prešs i ja jednostavno imali sreće (i konjskih živaca).

Strah od tih brzopoteznih brakova mi je onda, ipak, opravdan