Za one koje su imale spontani: kako se borimo?

[toka13]

TEško je uvijek čitati na ovoj temi.
i ja sam prošla jedan spontani sa kiretažom, teško je, to sve doživjeti i preživjeti, uvijek misliš da se dešava nekom drugom. meni se to desilo između dvije uredne trudnoće, ali psihički je ostavilo traga jel sam se u drugoj trudnoći užasno bojala da opet nešto ne krene pozlu.

želim vam da što prije ugledate plusiće, a zatim i za 9 mjeseci držite i mazite svoje bebice!

[matejiaa]

pozdrav!
i ja sam imala spontani i kiretazu evo sad ce god. dana ...bilo je tesko i sada je pogotovo jer sam ponovno trudna i strah me da se ne ponovi,ali eto nekako se drzim..ali mmislim da se psihicki nikada ne oporavis prebolno je to :/

[minica1210]

pozdrav!!!
imala sam 2 spontana (2.prije 5 mjeseci) i sad smo još u fazi pretraga,za sad svi nalazi uredni.

uskoro planiramo opet pokšat i užasno se bojim, a s druge strane jako sam nestrpljiva.
psihički se pripremam na cijeli proces...prvo pokušaji da se pojavi plusić,a onda tek umiranje od straha

[Canjab]

pozdrav.

razumijem kako ti je.

meni ce 15.10.biti godina dana ód 1.kiretaže,grozan osjećaj,drugu sam imala u 3.mj ove godine.

nemoguce je to nekom shvatit ko nije prosao tako nesto.

ovo je 3.ciklus kako pokusavamo opet.

[Iryna]

Pozdrav na ovako tužnoj temi

I ja sam imala spontani u 16 tjednu trudnoće .Inace mi je ovo trebala biti treća srecica .Dugo smo pokušavali i uspili i taman kada su prošle mučnine i bilo mi lakše na uobičajenom pregledu sok i nevjerica -bebi stalo srce
kiretazu sam imala prije tjedan dana i psihički sam dotucena
Prošla sam pakao jer je beba bila veća pa dva dana trudovi da sama izađe .
Ta je bol nešto neopisivo .Nemam se kome izjadati .
Sve sa trudnoćom ok svi nalazi ,beba se super razvijala i na kraju ovo .
bol ...
Mislim da ce mi biti još teze kad budem u nalazu pročitala sve .
Kako ovo prebroditi ??

[LilLiYellow28]

Iryna kaže:

Pozdrav na ovako tužnoj temi

I ja sam imala spontani u 16 tjednu trudnoće .Inace mi je ovo trebala biti treća srecica .Dugo smo pokušavali i uspili i taman kada su prošle mučnine i bilo mi lakše na uobičajenom pregledu sok i nevjerica -bebi stalo srce
kiretazu sam imala prije tjedan dana i psihički sam dotucena
Prošla sam pakao jer je beba bila veća pa dva dana trudovi da sama izađe .
Ta je bol nešto neopisivo .Nemam se kome izjadati .
Sve sa trudnoćom ok svi nalazi ,beba se super razvijala i na kraju ovo .
bol ...
Mislim da ce mi biti još teze kad budem u nalazu pročitala sve .
Kako ovo prebroditi ??

Jako mi je zao Na zalost nekog posebnog recepta nema, bilo bi lakse da ima. Al jednostavno moras odugovat svoje i oplakati. Placi kad ti se place, izbaci iz sebe.. Nece bol s vremenom prestati ali ces ti nauciti zivjeti s njom....

minica1210 nazalost, i kad vidis plus strahovi ostaju, ja sam imala dva spontana u 10 i 12 tt... i biokemijsku u lipnju.... i evo prije 10 dana sam popisala plus.. malo je reci da strahujem .. na svaku bol trckam u wc i gledam ima li krvi, na uzv se tresem i znojim... najgore ce mi biti kad dodjem u tjedne gdje sam prethodno imala spontane.... jako se bojim i nije ni malo lako, ali pokusavam biti sto pozitivnija, ne misliti o proslosti, ostavit to iza sebe........ i nadam se da cu ovaj put izaci iz bolnice "punih" ruku! a to zelim i svima vama ovdje

[LilLiYellow28]

Eee da...i treci spontani upravo prozivljavam... Pitam se dal cu se ikad maknuti s ove teme,na neke veselije...

[da22na]

ja sam imala dva spontana,na kraju dijagnoza sterilitet i antifosfolipidni sindrom...jako je teško i bolno i strašno ne volim čuti kad netko kaže ma bit će sve u redu i kad me gledaju sa žaljenjem..što je nekome "kao od šale" rodit, nama nekima je nedostižno

[da22na]

i još kad netko kaže ma to kao i da nisam bila trudna(oba spontana u 8 tjednu)..ja si samo mislim ne daj bože više nikom

[btivanov]

Pozdrav svima!
Evo da se i ja priključim ovoj tužnoj temi. Prije 4. godine, nakon vjenčanja, suprug i ja smo odlučili da je vrijeme za bebu. Prije svega sam otišla kod ginekologa i jedva nekako, na moje inzistiranje mi napravi ultrazvuk. Otkrili su da imam dobroćudni tumor na jajniku. Na žalost, bio je prevelik i "pojeo" mi je jajnik. Izvadili su ga. Nakon par mjeseci, od prve ostanem trudna, na pregledu mi doktor hladno kaže da nije dobro, da ne prođu sve trudnoće dobro. Bio je to 7. tjedan. Radili su mi kiretažu pod općom anestezijom.. Par mjeseci nakon toga opet ostanem trudna, ali nisam radila test nego umjesto mjesečnice dobijem smeđi iscjedak. Odem kod dr. i pošalju me na tjedan dana u bolnicu. Na žalost, opet su me očistili, al ovaj puta uz lokalnu anesteziju. Nakon toga sam ispovraćala dušu od bola. Iza tog ružnog iskustva, iskreno, jedno vrijeme nisam ni razmišljala o trudnoći. Zaboravih napisati, nakon toga su mi utvrdili da imam trombofiliju i da ću si nakon što se pojave otkucaji davati heparine. Pitam se kako kad mi trudnoća uvijek prerano ode?! I sad sam opet trudna. 6 tj i 5 dana. Gledala me u petak, 6 tj i 2 dana, nije bilo ploda, a koliko sam skužila, gestacijska nije baš pravilna. Beta mi se pravilno dupla. Doktorica mi je danas rekla da po beti imam neke šanse da se razvije plod, al da se ne držim za to. Šanse su 50 : 50. Vrijednost bete je nekih 23 000. I naravno, prestrašena sam, bojim se nadati da se ne razočaram, a ipak se duboko u sebi nadam... Ne znam kako opet sve proživjeti ako u srijedu kaže da ništa od svega...
Oprostite na podužem postu. Nisam mislila toliko pisati, al kad sam krenula, morala sam sve napisati.

[btivanov]

Evo još da napišem, danas bila kod doktora, nema embrionalnog odjeka. Sutra putujem na kiretažu... I treća trudnoća neslavno završila....

[Talija007]

btivanov kaže:

Evo još da napišem, danas bila kod doktora, nema embrionalnog odjeka. Sutra putujem na kiretažu... I treća trudnoća neslavno završila....

Budi hrabra,nisi sama, ali nažalost nema tu riječi utjehe.
Ja sam imala kiretažu jučer, danas sam puštena iz bolnice.
Fizičke boli gotovo da i nema, ali psihički sam dosta loše... ležim u krevetu i plačem.

[da22na]

žao mi je,meni je pomoglo to što sam svima rekla da ne želim da me tješe nego jednostavno odbolovat i dobro se isplakat...

[julianna-24]

btivanov kaže:

Evo još da napišem, danas bila kod doktora, nema embrionalnog odjeka. Sutra putujem na kiretažu... I treća trudnoća neslavno završila....

užasno mi je žao
nakon 2 spontana,1 kiretaže i 1 biokemijske trudnoće mi smo uzeli dužu pauzu i osićam s oslobođeno od cile ove priče.
Užasno mi je razmišljati što sam proživila,što ti sada proživljavaš,i imam osjećaj da se desilo u nekom drugom životu. Ne meni.
Ja također imam trombofiliju,31 godina mi je skoro,nemam uopće volje da nastavimo sa planiranjem trudnoće. Ubilo me godinu ipo dana,ubilo uzelo mi sve što sam imala u sebi,iscrpulo svu radost iz mene i pretvorilo u nešto što ja inače nisam.
Ono što ti želim reći,ima nas,o ima nas tako puno,svaka žena nosi svoj teret u svom srcu i te malene duše ..nikad zaboravljenje.
Odtuguj i okupiraj se s nečim na neko vrime,valjda će nam svaniti

[btivanov]

Drage moje, stvarno je lijepo imati nekoga tko razumije...
Danas sam puštena iz bolnice, dobro se osjećam (naravno koliko je to moguće u ovim uvjetima). Imala sam sreću pa sam naišla na dobru doktoricu koja me uspavala, dobre sestre, čistačice... Znam da smiješno zvuči, al stvarno su se svi ponašali ljudski, toplo... A u takvim situacijama to jako puno znači. Doktorica mi je savjetovala da se prije iduće trudnoće svakako javim dr. Đelmišu, u Petrovu ili privatno. To mi je neka nada pa s vjerom u budućnost čekam da prođe tih nekoliko mjeseci pa da idemo u nove pobjede! Odlučila sam da neću odustati, da ću se boriti za tu bebu svom snagom. Ako treba proći još tri kiretaže, nek prođu, valjda će četvrta trudnoća biti u redu. Ne znam cure, možda glupo zvučim, al ovo me ojačalo i učvrstilo moju odluku da se borim. Jutros dok sam ležala na odjelu i slušala novorođenčad gdje plaču, mogla sam plakati s njima ili si zacrtati da ću i ja jednom uspjeti. I eto, iz tog sad crpim snagu, to me drži... Nadam se da ćemo sve kad tad dočekati taj trenutak, iskusiti tu sreću... Samo ne smijemo gubiti vjeru!

[da22na]

treba samo čvrsto vjerovati,ali nažalost kad dođu loši trenuci izgubim i to malo nade što mi je ostalo..drage moramo,jednostavno moramo vjerovati da ćemo jednog dana i mi imati nekoga zbog koga nećemo spavati ili nećemo uspijeti pospremiti kuću

[Talija007]

da22na kaže:

drage moramo,jednostavno moramo vjerovati da ćemo jednog dana i mi imati nekoga zbog koga nećemo spavati ili nećemo uspijeti pospremiti kuću

ovo mi je tak lijepo ljudski napisano. hvala da22na

[pikica_24]

btivanov kaže:

Pozdrav svima!
Evo da se i ja priključim ovoj tužnoj temi. Prije 4. godine, nakon vjenčanja, suprug i ja smo odlučili da je vrijeme za bebu. Prije svega sam otišla kod ginekologa i jedva nekako, na moje inzistiranje mi napravi ultrazvuk. Otkrili su da imam dobroćudni tumor na jajniku. Na žalost, bio je prevelik i "pojeo" mi je jajnik. Izvadili su ga. Nakon par mjeseci, od prve ostanem trudna, na pregledu mi doktor hladno kaže da nije dobro, da ne prođu sve trudnoće dobro. Bio je to 7. tjedan. Radili su mi kiretažu pod općom anestezijom.. Par mjeseci nakon toga opet ostanem trudna, ali nisam radila test nego umjesto mjesečnice dobijem smeđi iscjedak. Odem kod dr. i pošalju me na tjedan dana u bolnicu. Na žalost, opet su me očistili, al ovaj puta uz lokalnu anesteziju. Nakon toga sam ispovraćala dušu od bola. Iza tog ružnog iskustva, iskreno, jedno vrijeme nisam ni razmišljala o trudnoći. Zaboravih napisati, nakon toga su mi utvrdili da imam trombofiliju i da ću si nakon što se pojave otkucaji davati heparine. Pitam se kako kad mi trudnoća uvijek prerano ode?! I sad sam opet trudna. 6 tj i 5 dana. Gledala me u petak, 6 tj i 2 dana, nije bilo ploda, a koliko sam skužila, gestacijska nije baš pravilna. Beta mi se pravilno dupla. Doktorica mi je danas rekla da po beti imam neke šanse da se razvije plod, al da se ne držim za to. Šanse su 50 : 50. Vrijednost bete je nekih 23 000. I naravno, prestrašena sam, bojim se nadati da se ne razočaram, a ipak se duboko u sebi nadam... Ne znam kako opet sve proživjeti ako u srijedu kaže da ništa od svega...
Oprostite na podužem postu. Nisam mislila toliko pisati, al kad sam krenula, morala sam sve napisati.

Hej, glavu gore , postoji rjesenje :-) Nisu ti bezveze preporucili Petrovu, jer ja sam nakon 2 pobacaja napravila pretrage, isto nasljedna trombofilija. Cim sam napravila test, recimo na 30 dan ciklusa javila sam se svom gin, a on me poslao u Petrovu, nakon sto je ustavnovio trudnocu. Sa 5 tjedana znaci sam bila tamo, zaprimljena u bolnicu nisam bila ni 6 tjedana trudna, napravili mi uzv, ustavnovili otkucaje i sa 6 tjedana ravno pocela uzimati fraxiparin. Dakle za nas sa habitualnim pobačajima nije prerano, i doslovno se prima u bolnicu odmah po ustanovljenoj trudnoći, čak i prije otkucaja srčeka. U ponedjeljak sam bila u ambulanti, u srijedu u bolnici. Tada mi je to bilo prestrasno, a danas imam malog zilavca kraj sebe. Samo hrabro!

[MaLo]

Dogodilo mi se jucer u 7+0... Sve otislo...
Jos sam u soku! Toliko smo se veselili bebici...

[Lakonoga777]

Cure drage,držite mi se sve. Razumijem vaš strah,tko to nije prošao ne zna o ćemu pričamo.Ja sam imala spontani isto,svijet mi se srušio,prva beba i tako završi...mislila sam da se od toga nikad neću oporavit, jednostavno su mi sve lađe potonile i evo...nakon kiretraže,nakon pola godine,opet sam trudna,evo za koji dan trebam rodit. Tko je to prošao,uvijek postoji strah,ja sam se tresla i još me je strah i bit će me strah dok ne rodim i vidim to svoje dijete,to je potpuno prirodno i normalno.Pokušajte se smiriti što je više moguće,sve to u životu dođe na svoje,na neke stvari jednostavno ne možemo utjecati.