Dogo argentino

[Misery's Crown]

Pas_Ikar kaže:

DA je velik i snazan pas. Kad se spomene ta pasmina uvijek se sjetim jednog svog poznanika koji svog DA seta tako da mu je pas osim na lajni zakacen i za neki remen tako da ga on citavim svojim tijelom usporava i uvijek mi je smijesno kad ga tako navlaci po gradu kad kaze: evo ga, pa ne kaze se bez razloga da sluze da kolju ljame i ima neki mali u kvartu kujicu od nekih 6-7 mj. koja se dosad igrala sa svim psima, a sad se vlasnici pasa micu s livade kad je vide. mislim, sori, mozda nece nista, al nikom se ne da zajebavat. pa se ti onda druzi s psima kad se nitko nece druzit s njom.

Taj covjek ocito nije u stanju hendlati tog psa... napominjem, psa se ne hendla uopce toliko svojom fizickom snagom koliko odgajanjem.
I da je taj pas pravilno odgajan, ne bi vukao nimalo ni na uzici, a kamoli da bi vlasniku trebao neki dodatni remen .

Ovaj drugi slucaj mi je isto ... znaci dok je bila stene i (prepostavljam) se lijepo igrala sa njihovim psicima je bila u redu, sad cim je malo veca nije u redu?!
Ti vlasnici ostalih pasa su biseri, imam takvih (pogotovo vlasnika malih pasa) na lopate oko sebe i sklanjaju svoje zlato cim pride pas koji prelazi neku njihovu zamisljenu dopustenu velicinu... psi su im neodgojeni/nesocijalizirani (iliti zivcano i iz straha laju na svaku pridoslicu, u panici bezglavo bjeze, itd...) i meni je iskreno zao tih pasa jer nisu oni krivi za to.
A vlasnici umisljaju neku sigurnost takvim panicarenjem i drze se svog svijeta u magicnom balonu uspjesno ignorirajuci cinjenicu da im neki veci neodgojeni/lutalica moze doletiti niotkud i da ce vjerojatno bas zbog stava njihovog neodgojenog/nesocijaliziranog psica isti nastradati pri tom susretu .

Ukratko, tretiram pse od psa do psa i ponekad sam zato jedini "biser" koji se na livadi hoce druziti sa vlasnicima lijepo odgojenih rotova/dogoa/staforda i ostalih... ja iz toga imam samo pozitivna iskustva: em je meni puno pomoglo da se rijesim nekih svojih iracionalnih strahova, em je itekako pomoglo mojoj kujici da se malo osokoli.
Neodgojene svake velicine se trudim izbjegavati, a ako opet naletimo na iste (pogotovo vece/snaznije) nevezane/bez vlasnika u blizini kao sto nam se par puta dogodilo, jebiga, to ne mogu kontrolirati... mogu samo pokusati u konkretnoj situaciji reagirati sto bolje i smirenije da spasim svoju kujicu.
Barem znam da moja nece bezglavo pojuriti preko ceste od straha, da ce poslusati naredbu i tada ako se moze maknuti i nisu bas u klincu i ostalo i time mi je olaksano razmisljanje o tome sto mogu napraviti.

Odoh ja s teme .

[Pas_Ikar]

bokte na ovoj temi ne mozes reci nista, a da si ekipa ne stavlja skrnicle na glavu.
ja sam ti rekla iz svog iskustva kaj znam od DA. i ja nisam tip osobe koja dize svog cucka kad dodje staff i slicni. ok, sad kad ima artritis i kad neki masivan cucak ga isprevrce po livadi, to me izzivcira jer ce onda ovaj sepat 3 dana poslije. al se ne bojim da ce ga pojest.
gle, al moras shvatit da ekipi na livadi nije svejedno. ne kuzim kaj je tu tolko neshvatljivo.

[white alien]

Smartie kaže:

Joj WA, tvoji su odrasli s mačkama...

Neki jesu, neki nisu. Od 8 dogoa trenutno oba mužjaka nisu odrasla s mačkama i oba ih normalno prihvaćaju, jedan od njih je u kući i jede i spava s mačkama, upoznao ih je prije 2 mj. kad je i stigao kod nas. Prije njih dvojice smo također par mj. imali odraslog dogoa koji je također kad je došao k nama imao prvi susret s mačkama i kao i ovi, najnormalnije ih prihvatio. Ni bandog Had nije odrastao s mačkama, prvu smo mu donijeli doma kad je imao 2.5 godine, također nema nikakvih problema s mačkama spavati ni jesti.

Jedan pas obični, kvartovski, koji ne živi i nije u doticaju s mačkama može svakako reagirati

Ovdje nije riječ o običnom kvartovskom psu. Da, svaki pas može svakako reagirati no obino će reagirati kako vidi od gazde.
.

Evo, ja svog malog mješanca pokušavam od malena naviknuti na mačke i jednostavno neide. Mrzi mačke. Točka. Da je odrastao i živio s njima, vjerojatno ne bi. Psi različito reagiraju. Tvoji ne reagiraju, kak znaš da neće tuđi?

Nisam rekla da svi moji psi 'vole' mačke, jedna kuja koja je kupljena odrasla također ih doslovno hoće pojesti no, nažalost, kod nje je riječ o naučenom ponašanju, učili su je hvatati mačke i nagrađivali za to i na našu veliku žalost nikad je nismo uspjeli to odučiti bez obzira koliko ona bila predobar nježan i poslušan pas, tu ništa ne vrijedi jer joj je usađeno u glavu da je to nešto dobro i da će ju se nagraditi ako donese mačku u ustima . Čudo je što su ljudi u stanju napraviti od psa.

Govori se o velikom psu. Toliko ima i moja rotica koja je naj mirnije naj blaže stvorenje na svijetu. Da li bi se osjećala ugodno da ju šeće neko dijete (samostalno)? Ne bih

To je ono o čemu pričam, kužiš

Ja NIGDJE nisam rekla da treba pustiti dijete da samo šeta psa, citiraj ako jesam. Više puta sam rekla da cijela obitelj nabavlja psa , a ne dijetetu . Pri tom sam i smatrala da se prema istom i s istim ponaša odgovorno, a to nije pustiti dijete da šeta samo psa, ali bilo kakvog psa jer kako bi njegov dogo mogao ozljediti nečijeg psa tako bi mogao i on ( pas) biti ozljeđen, a ista je stvar s bilo kojom pasminom, da šeta nekog malog zvrkića koji zeza sve žive na livadi jednako ti dođe jer bi njega neki drugi pas mogao naučit pameti, nastradati i dijete itd. tako da ne znam zašto odgovornost prema psu uključuje samo to da se ne pušta dijete da šeta velikog psa, a može nekog malog, ionako dođe na isto, isti rezultat je moguć.

Ja dobijem mlade i kad vidim razne bakice kako šetaju male psiće, a psići krešte i trgaju se na sve živo pa još dovikuju da'l ja mogu držat svog savršeno mirnog psa koji ih ni ne gleda i kojeg evidentno držim, nema mi ničeg nakaradnijeg od toga.

Što se tiče tipova koji vode psa na dv lanca i ne znam kako sve ne, nažalost znam dosta takvih no to je obično predstava za javnost, takvi vole na sva usta urlat i pokazivat kako imaju strašnog psa makar on bio mačkica koja se boji svoje sjene, a šta im zapravo fali u životu da moraju imat psa za plašenje okoline ne bih ulazila u to, nisam psihijatar

Spomenula sam da je ni itko tko zna ovu pasminu ne nazivam svakog bijelog psa dogoom jer to nije tako, nekad ni kad je riječ o psu s rodovnikom, nažalost, često se radi o križancima i kod nekih vrlih ljudi se potenciraju osobine u uzgoju s psima koji bi se trebali uspavat, a ne razmnožavat no kako ima onih koji se vole kur.. s psima tako ima i onih koji takve proizvode, tako to ide. Usput, karakter je vrlo nasljedna osobina, odgoj može puno popraviti stvari, ali kad se u uzgoju generacijama potenciraju krive osobine onda to ipak uđe malo dublje u karakter psa do te mjere da nema tog trenera koji će ga unormalit i ustabilit ma šta netko mislio da je odgoj sve . Da je odgoj sve nikad se ne bi niti uzgajale pasmine s ovim ili onim određenim željenim urođenim osobinama izmeđuostalog i karakternim, a kod dogoa se moraju potencirati osobine neagresivnosti prema ljudima ni psima jer takav pas ne odgovara standardu ( nažalost, nekima to promakne da i tako nešto tamo piše) makar bio najljepši na svijetu, šta vredi ako će te pojeste jelte. Kad se uzgaja joši na divlje, ajme, nedavno neki tip u oglsima prodavao dogoe s plivaćim kožicama, pa jednom neki smeđe dogoe i tako, nema šta
To što sam rekla o igranju s igračkama, grickanju kad su štenci, a odrasli pogotovo rekla sam za svoje pse i svoj uzgoj i tako je, bar su takvi bili do sad.
Doduše linije dogoa kakve mi imamo danas postaju rijetkost u svijetu jer u modi ( čitaj na izložbama) se ne potencira ni karakter ni funkcionalnost ni ništa osim lijepog ( iako je to relativan pojam) exterijera i što većeg i debljeg psa makar bio plah ko leptir ( što je opet opasna životinja), agresivan ,šepav ili mu u porodičnom stablu 90% pasa uginulo od iste bolesti, tko to pita kako to već ide danas kod većine molosoidnih pasmina, većina ih više ni ne liči na sebe, a karakteri su svi slični, al kog briga

O nasljednosti karaktera nekima zaista ne vrijedi pričati no svatko tko je ikad imao bar jedno leglo od svoje kuje kojemu zna i oca i porijeklo to je vidio i sam, neki štenci budu karakterno preslike roditelja, govorim o urođenim osobinama i dobrim i lošim, odgoj je nešto sasvim drugo i u biti samo usmjeravanje onoga što pas već ima u sebi.
Kod uzgoja 'bez papira' se ne potencira baš ništa tako da je o tome smiješno i pričati, a obično kad vidite nekog baju da vodi psa na dvije lančine budite 99% sigurni da se radi o takvom psu jer takvima niti jedan uzgajivač koji drži do sebe i do svojih pasa nikad ne bi ni za koje novce prodao štene /psa.

ja sam ti rekla iz svog iskustva kaj znam od DA.

Ne znam kako netko može poznavati pasminu ako je vidio dva primjerka u šetnji.
Ja tako mogu nabrojati 100 pasmina minimalno za koje znam da su izgrizle čovjeka, vlasnika, dijete i šta ja znam šta i ne postoji pasmina u kojoj se nikad tako nešto nije desilo pa ni kod džepnih pasa ( čak da pomeranac zakolje dijete recimo), a to opet ne znači da su svi pripadnici te pasmine takvi niti da je to ikakvo mjerilo i još manje da sma ja stučnjak i odmah poznajem te pasmine , ipak su psi samo psi, a vlasnici ljudi.
Dalje neću ulaziti u dubioze i ponavljat se, nemam vremena.

[Smartie]

Ovo sve što pišeš je super, braniš svoju pasminu iako ju nigdje nitko nije napadao, ulaziš u dubinsku raspravu, a pitanje je vrlo jednostavno:

Da li bi dala 14 godišnjem djetetu da samostalno šeće psa poput DA (pod "taj kalibar" mislim većinu ako ne i sve pasmine te veličine i snage i da, pasmine snažnog karaktera što DA jest)?

Da

Ne

Moj odgovor je NE. Bio to Dogo ili kraljevska pudla.

[Maiya]

Ajoj Ikar, iskreno. Ja kužim što je neshvatljivo. Neshvatljivo je to da pretpostavljaju hrpu stvari radi predrasuda. Hrpu stvari koje ja nikad nisam doživjela, a odmalena sam s takvim psima. Eto, to je neshvatljivo. Ja takve ljude ne mislim obrazovat, nek se kupaju u svom neznanju. Ali naravno da mi je neshvatljivo. Procjenjujem pse na neki drugi način, a ne po vrsti. I naravno da neću pustit svog psa da se igra s bilo kojim. Meni nije svejedno kad na mog psa doslovno vrište sitni psići i pokušavaju ga ugrist, al to je valjda oke jer su sitni. Imam sreću pa je njemu ispod časti zajebavat se s takvima. S druge strane s malim psićima koji su prijateljski raspoloženi druga priča. Uvijek ista stvar, kužiš. Ovi valjaju jer su mali i slatki, a mogu bit i sasvim sumanuti, a ovi drugi ne valjaju i nije važno kakvi su. Jednostavno ne valjaju. Tako da, je neshvatljivo je. Poznata i uvijek ponavljajuća situacija, ali normalnom čovjeku neshvatljiva. Ja volim pse i ne mogu shvatit kako neki selektivno vole pse i njihov pas se ne smije družit s provjereno dobrim recimo dogo argentinom. Al eto. Tako je to. Naravno da ti sve to i znaš, ali eto zato to i je takvo ponašanje teško razumljivo, ali očekivano. Ljudi se prave ćoravi i na veće stvari. Srećom pa me takvi ljudi ne zanimaju. Da se zamaram s takvim fakat bi imala o čem razmišljat cijeli dan.

[Misery's Crown]

Pas_Ikar kaže:

bokte na ovoj temi ne mozes reci nista, a da si ekipa ne stavlja skrnicle na glavu.
ja sam ti rekla iz svog iskustva kaj znam od DA. i ja nisam tip osobe koja dize svog cucka kad dodje staff i slicni. ok, sad kad ima artritis i kad neki masivan cucak ga isprevrce po livadi, to me izzivcira jer ce onda ovaj sepat 3 dana poslije. al se ne bojim da ce ga pojest.
gle, al moras shvatit da ekipi na livadi nije svejedno. ne kuzim kaj je tu tolko neshvatljivo.

Jesi ti procitala uopce sto sam napisala?!

Skarnicl je bio upucen meni samoj... i kako si iznijela svoje iskustvo (odnosno dvije situacije), tako sam ja komentirala te iste sa svog gledista, ne vidim da sam igdje pretpostavila da si ti takva.
A zasto mi je neshvatljivo sam isto tako lijepo napisala i Maiya je jako lijepo nadopunila .

white alien kaže:

O nasljednosti karaktera nekima zaista ne vrijedi pričati no svatko tko je ikad imao bar jedno leglo od svoje kuje kojemu zna i oca i porijeklo to je vidio i sam, neki štenci budu karakterno preslike roditelja, govorim o urođenim osobinama i dobrim i lošim, odgoj je nešto sasvim drugo i u biti samo usmjeravanje onoga što pas već ima u sebi.

Ako je ovo upuceno meni:
Mislim da smo vec jednom pricale o ovome i da si i sama rekla da se i te duboko usadene karakterne odlike mogu promijeniti (kada bi netko zapeo) - tipa napraviti od cistokrvnog (iz kvalitetnog legla) DA agresivca.

Odgojem se te osobine usmjeravaju, slazem se.
Ono s cime se ne slazem je da vlasnici ne mogu unistiti pse krivim odgojem (tako da promijene i neke od tih urodenih osobina) - suprotno je vec druga stvar (da se unistene pse moze "popraviti") i tu se slazem da nekad zbilja nema pomoci.

[white alien]

Ako to dijete ( opet 14 godina je tinejđer ne dijete) može tog psa kontrolirati, ako je pas socijaliziran i ima ga gdje prošetati, a da ondje nema likova koji šetaju psa na dva lanca jer ima i takvih koji namjerno puštaju pse na druge pogotovo ako ih šeta netko slabiji po njihovom mišljenju ( i meni se to događalo, a nisam dijete), neko mjesto gdje ako netko šeta je kulturan i normalan i pouzdano se zna da to dijete ( od 14 god., od kud znate može dačko ima već 2 m visine tad bi tek stvar bila smiješna , ja sam s 14 godina bila u milimetar iste visine kao i danas i 2 kg lakša i šetala sam pse-sama bez problema oosim s drugima i tuđim bezobrazlukom no i stim sam se u toj dobi lakše nosila nego sad) da bi. Ako nije tako ne, ne bi. Valjda je sad jasno. Odoh jer nije stvar da ja ikog branim samo je činjenica da se ne radi o dogou ili sl.( nego o pudli ili šta ja znam) da ne bi ni bilo ove rasprave niti sam vidjela takvu kad se radilo o takvom psu.

duboko usadene karakterne odlike mogu promijeniti (kada bi netko zapeo) - tipa napraviti od cistokrvnog (iz kvalitetnog legla) DA agresivca.

Normalno, sve se može kad se jako hoće i zna, a lakše je pokvariti psa nego ispraviti, to svakako, ali ovdje ipak koliko znamo pričamo o ljudima s normalnim namjerama da imaju kućnog ljubimca.

[Misery's Crown]

white alien kaže:

Normalno, sve se može kad se jako hoće i zna, a lakše je pokvariti psa nego ispraviti, to svakako, ali ovdje ipak koliko znamo pričamo o ljudima s normalnim namjerama da imaju kućnog ljubimca.

Je , opet ja odoh.
Pocela sam nesto skroz drugo bila, pa se sjetila sto smo piskarale onda .

Tipa spominjani odnos prema mackama - tu samo vlasnik odreduje kako ce se pas ponasati.
Hoce li (ako postoji prethodno negativni odgoj koji je uzeo previse maha ili je pas jednostavno takav da ih ne voli) poluditi kad ih vidi i cak ih pokusati ubiti ili ce se ipak svladati ili ih cak i zavoljeti/prihvatiti (ako nema vec navedenih stvari u prici).

Tu nema usmjerenog odgoja jer to ovisi od psa do psa (ovo je samo primjer i mozda ne vrijedi za pasminu DA), ne o pasmini.
I tu neiskusni vlasnici znaju pogrijesiti, a takvih "manjih" stvari isto ima dosta - pa zato ja uvijek zavrsim na tome da opcenito o vlasniku/odgoju ovisi kakav ce pas biti u cijelosti.

Ma slazemo se, cini mi se , samo ja tupim o onom dijelu koji ovisi samo o odgoju/vlasniku i uvijek to naglasavam, a ti si orjentirana na usmjereni odgoj .

[zumbulka]

Rasprava o tome treba li adolescentu omogućiti i povjeriti brigu o štenetu, kasnije o odraslom velikom ili malom psu, "potencijalno opasnom" ili ne, datira vjerojatno od davnih vremena, kad su roditelji, rodbina i sl. shvatili da, unatoč ogromnoj ljubavi spram ljubimca i želje da se takvog "ima", ne znači i nužno spremnost na odricanje od ustaljenog načina života (izlasci sa škvadrom, ritam učenja i škole, treninzi nekog sporta, odlasci u kino, tulumi).
Sama sam prošla istu "školu" sa nepunih 15 god kad mi je kao poklon trebao stići mali šarplaninac. Starci su me posjeli i obavili samnom šprehu koju ću pamtiti do kraja života, a koliko sam ih u tom trenu skoro mrzila neću ni spominjat. Osnovno pitanje je bilo baš ono o ćem govorim na početku, tj. koliko sam se spremna odreći dotadašnjih navika i postaviti određene prioritete u koje bi se uklopila i intenzivna briga o štenetu (koliko puta dnevno jede, kad se igra, kad spava i da se taj red održava bez iznimke). Naravno, njihova pomoć pri tom nije bila upitna, ali nisu bili spremni sami preuzet baš svu brigu o "mom" štenetu, za koje, blago rećeno, ja doista tada nisam imala vremena. U školi sam bila odlikaš, plus vanškolske aktuvnosti, plus sport koji sam svakodnevno doslovno "grizla", plus milion drugih neplaniranih obaveza koje se u toj dobi samo kote.
Tek sa 27 god sam imala dobro organiziran i donekle uhodan život i tek tad sam se odlučila na taj korak, ne zato što sam pronašla vremena za ljubimca, nego zato što sam ga odlučila imat, (ma koliko to tražilo odricanja i reorganizacije stila života), nabavila sam NJO, moju prvu ljubav. Vrlo brzo mi je postalo jasno da se pas ne odgaja i ne školuje sam (ma kako "pametan" bio), već da zahtjeva brdo vremena, učenja i volje, naročito u prvoj godini života. Sa 9 mj smo krenule u školu (u to doba nije postojala mogućnost ranijeg početka, osim kaj delaš sam po doma), što je iziskivalo dodatno vrijeme i ozbiljan svakodnevni rad.
Dakle, ono što hoću reć je da nije problem biti uz dijete i naučit ga kako se nosit sa bilo kojim ljubimcem, onda to fakat super "hoda", ali bi ipak malo sa zadrškom prihvatila varijantu da se pas "uzme", pa svi mi imamo vremena, pa svi ćemo pomoć...bez najozbiljnije konzultacije sa ljudima koji su već prošli slične situacije i naravno bez konzultacije o pasmini, sklonostima i sl.
Nakon NJO sam vrlo uspješno odškolovala 2 tornjakuše i moram priznat da mi nije bilo ni izbliza drago kad je moj nećak (tada 14 god) odlučio sam, bez mog znanja, malo izfurat jednu od njih. Mada su obje već znale osnove ponašanja, hodale na lajni bez diskusije, nigdje ni traga agresiji i sl. još nisu bile dovoljno "izrađene" za sve moguće situacije koje su ih oboje mogu iznenadit u gradu, što moj nećak nije mogao znati,a i sam je kasnije priznao da se nebi snašao u nekim od njih.
Da zaključim, prekrasno je imati obiteljskog psa, prekrasno je vidjeti kad se mlada osoba zna s njim ponašati, samo naglašavam da uvijek netko u obitelji treba bit svjestan važnosti prvih koraka u odgoju, jer i sami prečesto čitamo o posljedicama nedosljednog i lakonskog pristupa odgoju, pogotovo tzv "opasnih" pasa.
Trenutno imam bebača DA, uočavam nevjerojatne razlike u karakteru spram mojih dosadašnjih pasa, time su i sva moja dosadašnja iskustva sa školovanjem i odgojem podložna prilagodbi potrebama i sklonostima DA i ono što sad već iz iskustva kužim, DA je inteligentan, osjetljiv emotivac koji zahtjeva cjelodnevno prisustvo, ogroman angažman i bezgraničnu ljubav.
Zato bi možda ipak razmislila o nabavci tog ljepotana nekome tko sa psima još nije imao iskustva, i to samo zato što se zaljubio u njihov izgled.

[guardians]

HR zakon je jasan,niko mlađi od 18 godina ne može ulicom voditi potencijalno opasne pasmine, ni stariji od 18 godina ako svojom fizičkom snagom nije u stanju zadržat svoga psa pod kontrolom.

[zumbulka]

E, fakat nas je guardians svojim ex catedra uletom ostavio bez slike i tona. Svim ljubiteljima DA i svih ostalih opasnih, krvoločnih i inih pasa čestitam na neodgovoru.
Već sam pisala o svom malom dogaču i kako je sve s njim išlo po žnorici, učenje po doma, masovna igra i druženje sa drugim pesima svih modela i mustrica, dok... moj mali Miško sa 7 mj. unatoč vježbama, socijalizaciji i školi nije postao agresivan spram doslovno svih pasa!!!!!
Naravno, ovo će izazvat zluradi osmjeh na licima onih "najboljih" poznavatelja opasnih pasmina i šprehu u stilu "to smo i znali", a zaprav stvar izgleda sasvim jednostavno, tj. nisu u njemu naglo proradili neki zli geni, pa je mali samo još jedan dokaz da DA baš i nije cvijeće, nego je uzrok tome upravo ono o čemu se pisalo na ovim stranicama, na pr. kako kokeri ne napadaju i kako djeca sa 14-15 mogu bez nadzora, a bogami i nekog iskustva, vodit velike pse bez izrađenog odgoja.
U prvom slučaju se usred pseće (4-5 svakakvih) igre na plaži, od nekud sa strane, dotepel stariji koker i ravno na mene i mog Miška, valjda zato kaj je najmlađi, sa ful opremom agresivca. Sama sam se uspjela malo izmaknut i uspjela sam uletit točno u trenu kad je koki malo glocnul mog prestravljenog bebača, ali ipak malo prekasno da Miško ne shvati što se od njega traži. Doslovno se u trenu pretvorio u zvijer. Uspjela sam ih rastavit, (izgledalo je opako, ali bez krvi) a gazdarica od kokija je uletila sa šprehom u stilu "...boooože, pa kaj mu je došlo...pa to nije nikad...pa vaš je skoro zaklal moga (??!!)" kaj meni u tom trenu nije apsolutno ništa značilo, jer je Miško napadnut u svojoj najosjetljivijoj dobi, kad je zaprav imal još neograničeno povjerenje i ljubav baš za sve peseke, ma kakvi oni bili i kad mu u toj fazi odrastanja nije tako što trebalo.
Trebalo je par dana da to ispeglamo, ponovno se igrao sa pesima (kokeri off), sam sam po njemu vidjela da je to sad sa nekom dozom opreza.
Drugi slučaj je zakucao klin u ploču. U školu koju i mi dolazimo je dolazila i vrlo mlada cura sa odraslom kujom cane corso. Kuja je u školi radila sve za 5, poslušnost za 5, obrana i napad za 10 itd, ali sa trenerima!!?? Međutim, na izlasku iz škole, ista ta kuja je iz čista mira nasrnula na Miška, makar smo mirno stajali sa strane, a njena mlada gazdarica nije imala dovoljno snage da obuzda pesa. Opet sam sama morala uletavat, opet je relativno dobro prošlo, ali pogubno za Miškovo poimanje druženja sa pesima, pa bile to i odrasle kuje, koje je do tog trena obožavao. Ne ulazim u to dali će ta mala nastavit školovanje svog pesa, jer je više nisam vidjela, upravo sad kad je najvažnije (vidi se da se boji svog psa), samo znam da su meni trebali tjedni da moj pas opet koliko-toliko počne normalno funkcionirat. Došli smo do faze kad mirno i dugo odležava, bez povodnika, dok se drugi pesi uzmuhavaju okolo, ali ipak, u gradu sa strancima još uvijek moram biti jako na oprezu i znam da će trebat još puuuuuuno rada, šaptanja na uho, maženja i strpljenja da s njim mogu opet mirno šetat među ljudima.
Sve ovo črčkam samo zato jer mi je već dosta pametnjakovića sa šprehama da se DA već rađa sa ubojitim genima i krvavim zubima, samo mislim da treba stalno ponavljat (možda netko i zapamti) da je svaki pas tabula rasa, a kakav će postat ovisi samo o nama i, na žalost, o nekima koji su skloni minoriziranju potrebe za odgojem svojih umiljatih i bezopasnih bebica.

[miss blondie]

ha jebiga i moj je labic volio i obozavao sve pese dok ga u prvoj godini zivota nisu gricnuli rotwailer, afganistanski hrt i jos neki mali zivcenjaci
pa da vidis kak se iz njega znala izrodit "zvijer" koja bi bjesomucno lajala i režala kad bi vidio psa te pasmine... ko bi reko jel

tak da me uopce ne cudi to za tvog argentinca
nazalost...

[white alien]

White Alien mališani velikog potencijala i mali dio odrasle ekipe u edukaciji novih generacija

jedan prekrasan mali dečko, predivnog karatera ( nije da je mogao biti drugačiji)






tata Rivero de Indios Latinos 2 god.




mama Perlita i teta Sangria pokazuju malcima kako savladati međupseće odnose


a onda i tata i svi na hrpu


White Alien Sangria

mali lovici ulovili papirić

i na kraju svakom dogou pa i najmanjem najdraži dio dana

Malo pravih dogoa,krvi,eksterijerom i karakterom koji su imali od koga nasljedit, a i naučit.

[demonium]

prekrasan je...jel za prodaju?

[white alien]

Belezzita






WA Sangria

[blablica]

ajme prekrasan pas
nego, upadam na ovu temu s isključivo jednim pitanjem - jel moguće tu pasminu držat u stanu, dovoljno velikom stanu?
imamo priliku dobit istovremeno štene amstaffa i dogo argentino. pa se dvoumimo.
hvala

[white alien]

blablica kaže:

ajme prekrasan pas
nego, upadam na ovu temu s isključivo jednim pitanjem - jel moguće tu pasminu držat u stanu, dovoljno velikom stanu?
imamo priliku dobit istovremeno štene amstaffa i dogo argentino. pa se dvoumimo.
hvala

Veličina stana nema nikakve veze s držanjem dogoa . Ono što ima veze je količina šetnje i boravka van stana što kad se usporedi sa staffom s dogoom je lakše jer nije toliko energičan pas kao staff ni u stanu ni u šetnji. Amstaff u šetnji ( i općenito) traži raditit, raditi, raditi i potoršiti energiju dok dogo je u stanu/ kući vrlo miran pas ( ja sam ih jedno vrijeme imala 6 u kući, bilo ih je teško i primjetiti dok netko ne dođe u posjet, onda znaju bit dosadni jer se vole mazit, al opet, ako ih se ignorira neće navaljivat ako ih netko hoće mazit što uključuje da će im pas bit u krilu cijelo vrijeme opet, mirni su i ležerni u tome). Dogo u šetnji šeta, njuška i vole se igrati s drugim psima s tim da su u igri umjereni i bez problema će se igrat s čivavom i mastifom ( mislim imaju obzira i svjesni su svoje snage pa se sasvim drugačije igraju s malim i velikim psom).
Sad sve to se odnosi na tipičnog dogoa, a ne na psa upitnog porijekla i uzgoja i na tvom mjestu se ne bih upuštala u tako nešto ako štene nije čistokrvni izvorni dogo argentino iz kontroliranog uzgoja jer nažalost ljudi svašta trpaju pod dogo, a onda su problemi nerijetki, jednostvno nije dogo sve što je bijelo ako me shvaćaš.
Ako želiš slobodna si nas posjetiti i upoznati prave primjerke dogo argentino pa ćeš najbolje shvatiti o čemu pričam.
Uglavnom, stan je najmanji problem i nije nikakav problem za dogo ako ima dovoljno kretanja, a to dovoljno se ne razlikuje puno od bilo koje molosoidne pasmine ( terijeri su ipak malo živahniji psi no uz adekvatno držanje i rad ni oni nisu nikakav problem).
Samo napominjem da bez obzira dogo ili staff radije ne uzimaj nešto neprovjereno i bez garancije jer bi se mogla grdno razočarat, a čast iznimkama, ali sumnjam da će ti itko takvo štene poklonit jer previše se ulaže da bi se postigla takva kvliteta pasa, eventualno možda je suvlasništvo u pitanju no to nije baš poklanjanje.
Ako je u pitanju išta što nije kontrolirano i tipično od srca ti preporučam da uzmeš štene iz azila i spasiš ga jer definitivno je sigurnija opcija nego nešto od ove dvije pasmine ako nije ono što treba biti.
Ako te još što zanima slobodno me kontaktiraj na pm.

[white alien]

Vidim da je tema zamrla pa čisto jedna fotkica možda oživi

jedan mali dečec, White Alien Bolero

[numa-ha]

Gledam sad zadnji post, tj. sličicu šteneta DA, pa mi je nešto palo na pamet, ako mi mogu odgovoriti upućeniji u problematiku.

Ne znam od kad datira ova fotka, ali primjećujem da dosta uzgajača kod nas još uvjek kupira uši , repove psima, iako je kod nas nastupila zabrana kupiranja još prije par godina, pa me interesira kako to reguliraju?

Znam da neki uzgajaju preko kin. saveza drugih zemalja, kod kojih još nije stupio zakon o nekupiranju, kao što su Srbija i mislim Italija, ali me zanimaju i druge opcije.



Da se razumjemo , ja nisam ni za, ni protiv kupiranja, sve ima svoje pozitivne i negativne strane , ali čisto me zanima kako to izgleda kad se izlaže kupirani pas, iz HR uzgoja , star npr. godinu dana, kako sudac reagira, što pita, provjerava li se to uopće, kako reagira izlagač koji izlaže nekupiranog psa u istoj klasi, jer koliko sam upoznata, još uvjek bolje prolaze kupirani psi tj. atraktivniji su, ili su se suci već navikli i na nekupirane pse?


Znam da sam off topic.....

[Timbalandica]

white alien kaže:

Vidim da je tema zamrla pa čisto jedna fotkica možda oživi

jedan mali dečec, White Alien Bolero

sviđa mi se ima jako lijepu glavu. daj još koju sliku.