Fizičko kažnjavanje

[katjes]

frupy kaže:

P Kod nas u vrticu je to sjedenje za stolom dok se ostali igraju, vani u parku sjedenje na klupi dok ostali trckaraju okolo,misljaju.

razgovor i objašnjavanje. da. ali do kad? koliko?

a kazna sjedenjem ionako traje par minuta. dovoljno za pouku -uzročno posljedičnu vezu (ne)djela i kazne. to nisu u stanju shvatiti dvogodišnjaci. ali trogodišnjaci da.

razgovor i objašnjavanje -apsolutno. al ima momenata kad ona namjerno usprkos svemu napravi nešto što sam joj taj čas argumentirala zašto ne bi smjela. i radi baš zato da vidi šta će biti. odnosno da me naljuti. nekad kažem: ozbiljno ti kaže. kaznit ću te ako... a ona: hoću da me kazniš! ok, onda dobi to što traži.

ako se tako inate i ponašaju zločesto i u vrtiću, onda što bi tete trebale napraviti?

[SummerNight]

zato sam ja rekla da nisam apriori protiv kazni, ali cini mi se ucinkovitije za kucnu upotrebu kazniti dijete s nekom posljedicom nego sjedenjem na stolcu

[katjes]

pa i meni. neš ti minut sjedenja. zapravo se ne usudim niti to pokušati jer ako je u tom modu onda bi mi mogla ne htjeti sjediti a šta ću onda? zavezat je? radije nema sladoleda/bombona/crtića do kraja dana/odlaska u dm sutra.

al za vrtić mi je legitimno sjedenje. kad nitša drugo ne pali.

[Monstera]

nuklea500 kaže:

Poanta? Mislim da se previse danas prica o fizickom kaznjavanju, a da je najveca prijetnja za psihu djeteta upravo verbalna kazna.

a kaj je verbalna kazna?

inace, ovo sto opisujes da djeca pamte sto im se govori, i da rijeci bole, tocno je...
i da mnogi znaju kojesta reci djetetu, a da ga pritom nikad nisu udarili...ali isto tako, ne poznam djecu koja su bila fizicki kaznjavana i premlacivana, da nisu dobili i prociju verbalnih uvreda, pretnji, omalovazavanja...prije, poslije i naravno za vrijeme batinjanja.
grozne su to poruke

uz to, na nekoj drugoj temi, jednom davno su neki roditelji raspravljali kako, "da batinama", kad nista drugo ne djeluje.
cak niti razgovor, u stilu, pokusali smo razgovorom, ali nismo uspjeli

osim sto sumnjam u kvalitetu razgovora (nerjetko to budu duuuugi monolozi), koju poruku dijete dobiva batinama?
Ono, tolko si glup i gluh, da moje rijeci ne dopiru do tebe, da te moram ("bezbolno") namlatiti

roditelj svoj neuspjeh vodjenja razgovora ili prebrzog odustajanja (ocekuju da ce dijete jednim njihovim razgovorm nauciti ponasat se kak roditelj hoce), iskaljuje na malom, 5puta bespomocnijem bicu....

sto se tice popularnog tajmauta, to je metoda preuzeta iz sporta, dobra je za sport i grupe.....i naravno, u kombinaciji sa medijacijom-nenasilnim rjesavanjem sukoba.
doma je isto dobra, kada tajmaut vrijedi i za mene i za dijete, da se obje ispusemo/skuliramo prije nego krenemo rjesavati sukob
(i u vrticu, i na treningu, dijete koje je nasilno treba razdvojiti, treba i smiriti-dakle nuzan je tamjaut, i onda treba rjesavati dalje....samo sto ovo zadnje obicno izostane)

kad je jednostran, beskoristan je, a moze biti jako ponizavajuci....nimalo drukciji od balkanskog stajanja/klecanja u cosku ili magarece klupe
(o meditiranju dvogodisnjaka na stolici o svom ponasanju , ne bih trosila rijeci.
To mi je u rangu montipajtona)

[frupy]

katjes kaže:

razgovor i objašnjavanje. da. ali do kad? koliko?

Koliko god je potrebno.

Ali koja je pouka "kazne" kad moras dvije minute sjediti na stolcu?
Sama po sebi takva univerzalna kazna za razlicite vrste "nedjela", a bez dodatnog objasnjenja je totalni promasaj.
A u vrticu vrlo cesto to verbalno objasnjenje izostane jer tete za to nemaju vremena.

Druga stvar bi bila da to hladjenje nije samo sebi svrhom nego da nakon njega, nakon sto se smire strasti uslijedi objasnjenje, pomirenje, votever.
Ovo sto je extreme pisala je puno efikasnije i smislenije:
dijete napravi neku nepodopstinu, svi se skuliraju prije nego krenu rjesavati problem, ali dijete ne saljes na neko vrijeme u neku izolaciju na "razmisljanje" pa se poslije pravis da se nista nije dogodilo ili jos gore, pilas ga s nekim beskrajnim monologom.

[Lyanna Stark]

A što ako dijete ne želi razgovarati?

[frupy]

Lyanna Stark kaže:

A što ako dijete ne želi razgovarati?

A sto ako ne zeli sjediti i razmisljati?

Pod "razgovorom" podrazumijevam objasnjavanje, makar i jednostrano (jer ti jedan jaslicar od godinu dana nece ni moci odgovoriti).
Ali djeca upijaju kao spuzve, ne treba nikad prestati objasnjavati i/ili demonstrirati bilo kakvu emociju koju je njihovo ponasanje prouzrocilo.

[Monstera]

Lyanna Stark kaže:

A što ako dijete ne želi razgovarati?

pa dijete ne zeli niti da ga se tuce

(osim kada skuze da imaju frendove koje doma nalemaju i gotovo, a oni moraju odradjivati kaznu tv-a, kompa kojecega dan dva tri, pa onda zicaju starce da ih istuku, da odrade "pokoru" sto prije i idu se dalje igrati)

[Kakadu]

nosorog kaže:

(osim kada skuze da imaju frendove koje doma nalemaju i gotovo, a oni moraju odradjivati kaznu tv-a, kompa kojecega dan dva tri, pa onda zicaju starce da ih istuku, da odrade "pokoru" sto prije i idu se dalje igrati)

ha?

[Monstera]

Kakadu kaže:

ha?

"ja bih radije da me tata istuce ko mog frenda, nego da sad ne smijem na fejs tjedan dana jer su mi oduzeli mobitel/komp, a obojica smo jucer markirali cijeli dan. njegov tata je bolji."

eto. jedan od tramvajskih razgovora teenagera.
(ja ih ne bih niti tukla, niti ukidala mobitel, nego trazila da nadoknade gradivo iz skole)

anyway, htjedoh reci, djeca ne zele da ih se tuce (ne samo sto ne zele kazne, nego ne zele ponizenje koje te kazne nose sa sobom), tako da mi je pitanje sto ako ne zele razgovor zbunjujuce.

vjerojatno nekad i ne zele, al je roditeljska duznost/odgovornost poslati poruku da je neko ponasanje nepozeljno/opasno/stetno i kako ga moraju ispraviti ili nikada ne ponoviti...it o se moze jednom-dve recenice, ne treba to biti Sveta Misa od sat vremena (za koju sam sigurna da ne zele)
Djeca zele kontakt sa roditeljem, zele biit prihvaceni i voljeni, il barem vidjeni od njih, pa onda recenica dve, je dovoljna da djetetu posalje poruku: zajebo si, zelim da to popravis (tako i tako) i dalje te volim.

batine tu poruku ne salju.
ja bih se usudila reci niti vecina kazni (jer su kazne najcesce igrice moci odraslih, da sami sebi dokazu da su autoritet)
pogotovo kazne koje nemaju veze sa ponasanjem koje je dijete ispoljilo kao lose/nepozeljno.

[SummerNight]

ali sto je lose u zabrani interneta/televizije dok dijete ne.ispravi ocjenu? ne kao kazna, nego kao micanje dekoncentrirajucih faktora i ukidanje gubljenja vremena. jednostavno, dok ne popravis.ocjene nemas vremena.za fejs/tv.

[BBC drama]

Čini mi se da ovdje svi imate malu djecu ili ih uopće nemate. Puno savjeta je dano,a iza toga ne stoji neko veliko iskustvo. Najlakše je dok je još malo, dok gleda u roditelje "kao Boga" i dok ga možeš vodit za rukicu, gdje si ti tu je i on. Zato se i kaže "mala djeca, mala briga".
Zanima me kako bi vi riješili problem sa tinejđerom koji dok se vi trudite, ispuštate dušu razgovorom, ono vam se u facu smije (mislim na skroz dobro odgojenog tinejđera koji je u pubertetu, dijete puno hormona i želje za dokazivanjem ). Ili koju bi vi odgojnu metodu primjenili na dijete koje ne uči, svakodnevno je na internetu, a da nije oduzimanjem laptopa, zabrane odlaska na internet.
Eto, ovo su neki od problema koji muče mene i moje prijateljice pa pucajte sa savjetima.

P.S. fizičko kažnjavanje isključeno

[frupy]

SummerNight kaže:

ali sto je lose u zabrani interneta/televizije dok dijete ne.ispravi ocjenu? ne kao kazna, nego kao micanje dekoncentrirajucih faktora i ukidanje gubljenja vremena. jednostavno, dok ne popravis.ocjene nemas vremena.za fejs/tv.

Nema nista lose u tome.

BBC drama kaže:

Čini mi se da ovdje svi imate malu djecu ili ih uopće nemate. Puno savjeta je dano,a iza toga ne stoji neko veliko iskustvo. Najlakše je dok je još malo, dok gleda u roditelje "kao Boga" i dok ga možeš vodit za rukicu, gdje si ti tu je i on. Zato se i kaže "mala djeca, mala briga".
Zanima me kako bi vi riješili problem sa tinejđerom koji dok se vi trudite, ispuštate dušu razgovorom, ono vam se u facu smije (mislim na skroz dobro odgojenog tinejđera koji je u pubertetu, dijete puno hormona i želje za dokazivanjem ). Ili koju bi vi odgojnu metodu primjenili na dijete koje ne uči, svakodnevno je na internetu, a da nije oduzimanjem laptopa, zabrane odlaska na internet.
Eto, ovo su neki od problema koji muče mene i moje prijateljice pa pucajte sa savjetima.

P.S. fizičko kažnjavanje isključeno

Evo, ja imam malo dijete (pa sam zato i pisala o toj vrtickoj dobi), ali radim s velikom djecom (srednjoskolcima) pa imam svoj stav i o odgojnim metodama koje bih kod njih koristila.
Naravno da s njima nema nekih velikih razgovora (jer svaki razgovor zavrsava monologom roditelja I okretanjem ociju "djeteta") pa ovakav tip zabrana uopce nije los.
Mislim da zabrana interneta/fejsa/tv-a/izlazaka/ cega god u tom slucaju nije nikakvo ponizavanje nego suocavanje klinca s posljedicama njegovog ponasanja.
Ako se tinejdzeru unaprijed jasno kaze da ce mu to biti zabranjeno u slucaju losih ocjena ili,ne znam, popravnih ispita, onda tu nema nikakvog ponizavanja niti se na to treba gledati kao na ucjenu.
Ako je zasrao s ocjenama, neka se potrudi ispraviti ih.

Jedino je problem kako klincu u potpunosti "ukinuti" neke stvari, npr. internet. Uzmes mu laptop i tablet, on i dalje ima smartphone i boli ga briga.
Onda treba uzeti sve. Ili ne platiti racun za mobitel.

Prokleta tehnologija.

[BBC drama]

frupy kaže:

Nema nista lose u tome.


Evo, ja imam malo dijete (pa sam zato i pisala o toj vrtickoj dobi), ali radim s velikom djecom (srednjoskolcima) pa imam svoj stav i o odgojnim metodama koje bih kod njih koristila.
Naravno da s njima nema nekih velikih razgovora (jer svaki razgovor zavrsava monologom roditelja I okretanjem ociju "djeteta") pa ovakav tip zabrana uopce nije los.
Mislim da zabrana interneta/fejsa/tv-a/izlazaka/ cega god u tom slucaju nije nikakvo ponizavanje nego suocavanje klinca s posljedicama njegovog ponasanja.
Ako se tinejdzeru unaprijed jasno kaze da ce mu to biti zabranjeno u slucaju losih ocjena ili,ne znam, popravnih ispita, onda tu nema nikakvog ponizavanja niti se na to treba gledati kao na ucjenu.
Ako je zasrao s ocjenama, neka se potrudi ispraviti ih.

Jedino je problem kako klincu u potpunosti "ukinuti" neke stvari, npr. internet. Uzmes mu laptop i tablet, on i dalje ima smartphone i boli ga briga.
Onda treba uzeti sve. Ili ne platiti racun za mobitel.

Prokleta tehnologija.

Moji još nisu srednjoškolci, ali brzo će to doć .
Želim reći da je odgoj djece svakodnevno "hodanje po rubu". Ne znaš jel dobro ako previše stisneš dijete ili ako mu pustiš. Uvijek je u roditelju borba i preispitivanje svojih postupaka. Jesam li dobro napravila, šta ako je to prestrogo, ako je preblago itd. Nije lako odgajati djecu, ne možeš dijete izolirati iz okoline, a ta okolina ima sve veći utjecaj na njega.

[frupy]

BBC drama kaže:

Moji još nisu srednjoškolci, ali brzo će to doć .
Želim reći da je odgoj djece svakodnevno "hodanje po rubu". Ne znaš jel dobro ako previše stisneš dijete ili ako mu pustiš. Uvijek je u roditelju borba i preispitivanje svojih postupaka. Jesam li dobro napravila, šta ako je to prestrogo, ako je preblago itd. Nije lako odgajati djecu, ne možeš dijete izolirati iz okoline, a ta okolina ima sve veći utjecaj na njega.

Definitivno.
Treba drzati neke kriterije i odredjenu kolicinu strogosti jer oni s godinama postaju majstori manipulacije i savrseno znaju sve okrenuti u svoju korist. Sve je to ljudski, ali svejedno, manjak pravila i strogosti vodi u anarhiju, sto ni za koga nije dobro u konacnici.
Treba naci mjeru - svaki roditelj za svoje dijete, jer niti su svi roditelji isti, niti su sva djeca ista, niti svi zivimo u istim uvjetima.

I tako onda hodas po rubu dok ne postanu punoljetni, a ponekad i duze.

[Kakadu]

i ja radim sa srednjoškolcima, a imam malu vlastitu djecu (kao frupy). djeca s kojom ja radim dovoljno su inteligentna da vrlo dobro znaju kako svijet funkcionira i jasne su im posljedice obrazovanosti/neobrazovanosti pojedinca. zato ja nikad ne bih kažnjavala ili nagrađivala djetetove ocjene (govorim o srednjoškolcima) - njegove su ocjene njegova briga i s posljedicama loših (kao i dobrih) ocjena nosit će se cijeli život. eventualno bih ga zaposlila mjesec dana na baušteli ili bilo kakvom teškom fizičkom poslu - ne kao kaznu, nego da mu pokažem čim se bave ljudi koji završe samo osnovnu školu. ali neka djeca jednostavno iz dubine duše mrze školu i učenje nadam se da ću - ako mi dijete bude takvo - imati snage to prihvatiti. obrazovanje ne garantira sreću. svakako bih ga poticala da završi bilo kakvu srednju školu.
što se tiče odnosa prema nepristojnom pubertetliji - najprije, sama bih se prema njemu odnosila pristojno, s poštovanjem i kao prema odraslom čovjeku, a onda bih takav odnos tražila zauzvrat. poticala bih njegovu samostalnost i ulazak u svijet odaslih (počevši od samostalne brige o svojim vlastitim potrebama unutar kuće do pronalaska vikend/sezonskog posla kojim će dopuniti svoj džeparac).

[frupy]

Kakadu kaže:

što se tiče odnosa prema nepristojnom pubertetliji - najprije, sama bih se prema njemu odnosila pristojno, s poštovanjem i kao prema odraslom čovjeku, a onda bih takav odnos tražila zauzvrat. poticala bih njegovu samostalnost i ulazak u svijet odaslih (počevši od samostalne brige o svojim vlastitim potrebama unutar kuće do pronalaska vikend/sezonskog posla kojim će dopuniti svoj džeparac).

Ovo potpisujem u potpunosti.

Ali za razliku od tebe (vjerojatno radis u gimnaziji), ja radim u strukovnoj i klinci tamo odradjuju praksu, imaju sezonske poslove, zaradjuju si za dzeparac, znaju da je tesko spojiti kraj s krajem i da poslovi ne padaju s neba pa svejedno ne uce..

I jos bi bilo ok da im se dogodi poneka jedinica, ajde i neki popravni, ali mnogi od njih nakon sto padnu razred nastavljaju po starom s hrpom jedinica i dovedu se u situaciju da bi opet mogli pasti isti razred, sto ujedno znaci i kraj skolovanja.
U takvim situacijama krivi su roditelji, odnosno izostanak bilo kakvih razgovora, sugestija, kazni ili sankcija s njihove strane.
Djeca nisu glupa i neinteligentna, nego koriste to sto roditelji ne brinu.
Uzalud svi nastavnici, pedagozi i psiholozi - ako dijete od pocetka nema support kod kuce, poprilicno je prepusteno samom sebi i nastaju problemi.
Ne kazem da su ocjene najbitnija stvar na svijetu, daleko od toga, ali recimo, kad vec pricamo o skoli, u toj se situaciji jasno ocrtava stav roditelja.

[happygoose]

prvo izvinjavam se sto upadam kao padobranac..

procitala sam uvodni post, i prvo sto mije zapelo je to ne isticanje stava kod uciteljice i "ne znanje" roditelja koji je stav ustanove u koju salju svoju djecu.

Ja trenutno izmedju ostaloga radim i sa petogodishnjacima. Pokrivamo sedam razlicitih djelova programa.Tih sedam je doslovno preneseno i u ucionicu...djeca se konstanto muvaju , zanimaju uce, jedu, bave necim...ako je potrebno disciplinirati, prvo se podsjeti djete na pravila.Pravila(kojih je 5) se ponavljaju, objasnjavaju, demonstriraju, primjenjuju konstantno.Djeca su svjesna(pogotovo kad pogrijese) da ce biti posljedica ako se pravila prekrse...znaci verbalno upozorenje, razgovor nasamo van ucionice da se izbjegne ponizavanje pred ostalima(sto se dogodilo, pa se razgovara i sa drugom stranaom nasamo, proba se naci kompromis, sto je bitno u njihovom daljenjem ucenju i savladavanju konflikata), zatim tajm out, petogodishnjaci pet minuta, da im se shansa da se ispricaju i zadnja opcija je udaljavanje iz razreda u drugi razred na pet minuta.


U nasoj ustanovi se striktno ne primjenjuje fizicka kazna i to je opce poznata cinjenica svima, kadru i roditeljima.

u skoli moje male, uciteljica je dobila otkaz za vikanje... nije ni zavrsila prvi semestar...

mislim da vecina djece nisu maliciozna i oni koji rade s njima vide i znaju sto ta djeca nose u "kuferu" od doma, i kako i koliko roditelji utjecu na njihovo ponashanje.

Kod ovih malih je to posebno vidljivo i djeca vole puno pricati sto se desava doma.

[happygoose]

frupy kaže:

O
U takvim situacijama krivi su roditelji, odnosno izostanak bilo kakvih razgovora, sugestija, kazni ili sankcija s njihove strane.
Djeca nisu glupa i neinteligentna, nego koriste to sto roditelji ne brinu.
Uzalud svi nastavnici, pedagozi i psiholozi - ako dijete od pocetka nema support kod kuce, poprilicno je prepusteno samom sebi i nastaju problemi.
Ne kazem da su ocjene najbitnija stvar na svijetu, daleko od toga, ali recimo, kad vec pricamo o skoli, u toj se situaciji jasno ocrtava stav roditelja.

apsolutno.To je vidljivo i kod malih.

tocno se vidi ciji roditelji rade/zanimaju se sa djecom, pa makar i 1o-15 minuta prije nego se strovale u fotelju ili krevet od umora, a ciji ocekuju rezultate i da skola odradi i njihov dio posla.

ja ne bih rekla da djeca to "koriste", nego jednostavno nemaju nikoga da ih usmjeri, "procita", pomogne, provjeri itd..da im je stalo.

[Kakadu]

frupy kaže:

Ovo potpisujem u potpunosti.

Ali za razliku od tebe (vjerojatno radis u gimnaziji), ja radim u strukovnoj i klinci tamo odradjuju praksu, imaju sezonske poslove, zaradjuju si za dzeparac, znaju da je tesko spojiti kraj s krajem i da poslovi ne padaju s neba pa svejedno ne uce..

imamo posve suprotno iskustvo. ja sam se nagledala roditelja koji kažnjavaju dijete koje je prošlo s četvorkom - često zrelo, normalno i vrlo odgovorno dijete kojem bih ja mirne duše u potpunosti prepustila brigu o vlastitoj budućnosti. da ne pričam o klincima koji se tresu kad doma moraju odnijeti četvorku iz testa.