|
|
26.04.2014., 12:50
|
#1
|
David Rudisha
Registracija: Jan 2007.
Lokacija: U zamišljenom svijetu.
Postova: 8,340
|
Veza s psihički bolesnom osobom
Evo otvaram novu temu . I to na US, ne na psihologiji jer mislim da ću ovdje naići na mišljenje zdravih i nestručnih ljudi na ovom polju.
Kakvo vam je mišljenje o ovim bolestima? Biste li se upustili u vezu sa shizofreničnom, depresivnom ili manično-depresivnom osobom? A biste li ostali u toj vezi da ste naknadno saznali od čega boluje?
Naime, bolujem od shizofrenije (F20.0) od 2009. Sad imam 26 godina. Te kobne 2009. godine sam imao gadnu psihotičnu epizodu, kad sam mislio da sam ja smijenio Sanadera s vlasti, ali čak ni tada nisam nikome ništa napravio. Otada redovito uzimam lijekove, jesam malo usporeniji, ali to ne mora biti od lijekova jer sam oduvijek bio mirna osoba.
Kad sam pročitao neke slične teme, neki postovi su ok, ali neki su da ti se želudac okrene za 180. I kako živjeti sa tolikom stigmom? Mislim, ne moram ja reći s čime se borim, ali onda imam osjećaj da nešto skrivam, i kad to otkrijem dovodim je u neugodnu situaciju. A ako budem iskren, riskiram u startu da će se potencijalna cura gotovo sigurno okrenuti i pobjeći. Dosad sam bio u nekoliko veza, od kojih su zadnje 3 cure imale slične probleme. To me malo smeta, jer možda znači da moram birati samo između psihički bolesnih djevojaka. Iako su one bile normalnije od dobrog dijela 'zdravih' cura.
Ne moram ni reći jer se da zaključiti da mi ova situacija dodatno utječe na samopouzdanje.
__________________
“Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”-Steve Jobs
|
|
|
26.04.2014., 12:59
|
#2
|
Grammaton Cleric
Registracija: Jul 2010.
Lokacija: Freedom of speech does not mean freedom from consequences
Postova: 17,809
|
Ovisi kakve bi manifestacije imala njegova bolest.
Čitala sam dosta teme na psihologiji, pročitala sam skoro cijelu o bipolarnom poremećaju i stvarno ima teških priča.
Nije problem u tome hoće li ljudi stigmatizirati nekoga tko je psihički bolestan, već jesu li oni sami u stanju nositi se s takvom situacijom. Dugoročno.
Prijateljica moje majke, dugo godina je patila od kliničke depresije među ostalim. Tj. pati i dan danas, iako u malo blažoj verziji. Bila je udana i imala dvoje djece. Onda se brak raspao jer je ona doslovno mjesecima samo ležala kući u krevetu. Sjećam se da bismo mama i ja došle kod nje, djeca gladna, zapuštena.... a nije ona to radila jer je zlobna, već jednostavno nije mogla niti imala snage. I često je bila hospitalizirana, ali eto, došla bi kući i opet ista priča.
|
|
|
26.04.2014., 13:05
|
#3
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,855
|
Quote:
Meadow kaže:
jer je ona doslovno mjesecima samo ležala kući u krevetu. ......I često je bila hospitalizirana, ali eto, došla bi kući i opet ista priča.
|
zato jer žena nije bila adekvatno liječena
dobro uštimanom terapijom i kvalitetnom psihoterapijom apsolutno je moguće funkcionirati i proći bez hospitalizacije
|
|
|
26.04.2014., 13:06
|
#4
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,855
|
Quote:
Meadow kaže:
Nije problem u tome hoće li ljudi stigmatizirati nekoga tko je psihički bolestan, već jesu li oni sami u stanju nositi se s takvom situacijom. Dugoročno.
|
tu nema garancije kao i u bilo čemu u životu
|
|
|
26.04.2014., 13:15
|
#5
|
Svemirka
Registracija: Feb 2009.
Lokacija: negdje u svemiru
Postova: 36,458
|
Quote:
rejoflajt kaže:
zato jer žena nije bila adekvatno liječena
dobro uštimanom terapijom i kvalitetnom psihoterapijom apsolutno je moguće funkcionirati i proći bez hospitalizacije
|
Da, samo mi nemamo podataka o tome koliko se dotična uopće angažirala u liječenju. Jer ako netko samo leži i pritom zanemaruje obitelj, onda mi je vjerojatnija opcija da se samo prepustila.
Ja svoju depresiju sasvim uspješno držim pod kontrolom kombinacijom farmako- i psihoterapije, tako da nisam bila ni na bolovanju, a kamoli da bi mi trebala hospitalizacija.
|
|
|
26.04.2014., 13:20
|
#6
|
Grammaton Cleric
Registracija: Jul 2010.
Lokacija: Freedom of speech does not mean freedom from consequences
Postova: 17,809
|
Quote:
Martian7 kaže:
Da, samo mi nemamo podataka o tome koliko se dotična uopće angažirala u liječenju. Jer ako netko samo leži i pritom zanemaruje obitelj, onda mi je vjerojatnija opcija da se samo prepustila.
Ja svoju depresiju sasvim uspješno držim pod kontrolom kombinacijom farmako- i psihoterapije, tako da nisam bila ni na bolovanju, a kamoli da bi mi trebala hospitalizacija.
|
Koliko se sjećam, bio je neki period kad se njoj ništa nije dalo, samo se izolirala od svijeta, a kad bi joj se ljudi pokušali približiti, govorila im da ju puste na miru. I derala se, radila scene. I tako je završila hospitalizirana. Pa tako u krug godinama. Rezime je takav da se razvela, starije dijete je otišlo s ocem (nije htjelo s njom ni pod razno), a mlađe je ostalo s njom, za koje sam se na kraju ja brinula jer je ona non-stop spavala.
|
|
|
26.04.2014., 13:20
|
#7
|
Tainted Soul
Registracija: Nov 2011.
Lokacija: The lonely street of dreams
Postova: 5,835
|
Quote:
rejoflajt kaže:
zato jer žena nije bila adekvatno liječena
dobro uštimanom terapijom i kvalitetnom psihoterapijom apsolutno je moguće funkcionirati i proći bez hospitalizacije
|
Odgovor na terapiju je individualan, nema nikkave garancije da ce terapija uspjesno drzati pod kontrolom simptome. Same hospitalizacije nisu problematicne pri relapsu. I kad imas infark miokarda ides se lijeciti u bolnicu, ne ostajes doma.
Moram se sloziti s Meadow, sve ovisi kako se bolest manifestira te uzima li decko uopce terapiju, koliko su cesti relapsi i kakva bi nam bila kvaliteta zajednickog zivota. Necu biti licemjerna i reci da bih mogla biti sretna i da bih i ja psihicki dugo izdrzala uz tesko bolesnu osobu koja pati, a i ja posljedicno s njom.
__________________
Thoughts are the shadows of our feelings - always darker, emptier and simpler.
|
|
|
26.04.2014., 13:21
|
#8
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,855
|
Quote:
Martian7 kaže:
Da, samo mi nemamo podataka o tome koliko se dotična uopće angažirala u liječenju. Jer ako netko samo leži i pritom zanemaruje obitelj, onda mi je vjerojatnija opcija da se samo prepustila.
Ja svoju depresiju sasvim uspješno držim pod kontrolom kombinacijom farmako- i psihoterapije, tako da nisam bila ni na bolovanju, a kamoli da bi mi trebala hospitalizacija.
|
potpis
|
|
|
26.04.2014., 13:24
|
#9
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2008.
Postova: 641
|
Quote:
rejoflajt kaže:
zato jer žena nije bila adekvatno liječena
dobro uštimanom terapijom i kvalitetnom psihoterapijom apsolutno je moguće funkcionirati i proći bez hospitalizacije
|
Da, ali pogoditi terapiju je ravno dobitku na lotu.
Moj bratić je nažalost iskusio borbu s manično-depresivnom suprugom.
Sve su probali. 4 godine borbe je, ukratko, završilo njenim suicidom.
Nije joj bilo pomoći.
S druge strane, znam suprugu od mog kolege. Ona boluje od shizofrenije i dobro je. Terapija joj koristi. Rodila je dvoje djece i sve je ok.
Iskustva su različita.
Moje osobno mišljenje je da je to sve zapravo jako teško i neizvjesno.
Bilo koji kronični bolesnik je, nažalost; bolesnik i nikad ne znaš u kojem će to smjeru otići.
Strah je uvijek prisutan.
|
|
|
26.04.2014., 13:25
|
#10
|
Pametnjakovićka
Registracija: May 2009.
Lokacija: Sljeme
Postova: 6,998
|
Ja nebi mogla biti s takvom osobom jer mi je tata psihički bolesnik i iako je rijetko imao napadaje, kad ih je imao kuća se tresla i dan danas svi imamo velike traume i jako loše živce zbog toga. Da sam na maminom mjestu odavno bi se rastala od takve osobe ako ništa onda zbog psihičkog zdravlja nas djece na koje je njegovo ponašanje jako negativno utjecalo i danas smo svi malo psihički sjebani zbog njega.
Sorry znam da zvučim okrutno, ali oni koji ne žive s takvom osobom me ne mogu razumjet. Tvoje stanje možda nije takvo ko kod mog tate, ali ja osobno ipak navjerojatnije nebi riskirala još jednom prolazit kroz sve to s nekim drugim...
__________________
Ne.
|
|
|
26.04.2014., 13:26
|
#11
|
ZABRANJEN
Registracija: Mar 2005.
Postova: 3,380
|
Ne znam, teško je ... na prvu se ne bih upuštao u takve veze, ali opet ne mogu tvrditi stoposto, jer bilo je toga. Bio sam u ajmo reći bliskim odnosima s osobama koje su imale slične probleme, neke dijagnoze sad ne znam je li baš ovako ili nešto drugo, lakše ... pa sad donekle je čak i išlo ali kad je puklo onda je bilo dosta gadno.
Tu mislim da je najgori problem što se bilo kakvo loše ponašanje može pripisati bolesti i tu onda nema baš načina da se problemi rješavaju, kada su na neki način zadani sa samom bolesti...
Stigmatizacija okoline jest problem, sigurno, to mi je jasno. Zapravo nemam neko pametno mišljenje, evo samo to da će se naći i ponetko "normalan" (bez dijagnoze) tko će probati prijeći preko toga, znači ne mislim da si baš toliko ograničen s curama samo mogućnosti ti jesu manje ali postoje.
|
|
|
26.04.2014., 13:26
|
#12
|
vrag u selu
Registracija: Mar 2003.
Lokacija: Dance on Glass
Postova: 13,892
|
Quote:
dr. diego kaže:
Biste li se upustili u vezu sa shizofreničnom, depresivnom ili manično-depresivnom osobom?
|
Ne.
__________________
Dokoni je um, đavolje igralište.
|
|
|
26.04.2014., 13:27
|
#13
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,855
|
Quote:
Velvet Black kaže:
Odgovor na terapiju je individualan, nema nikkave garancije da ce terapija uspjesno drzati pod kontrolom simptome
|
.
da je, ovisi i o pacijentu i o stručnosti psihijatra-psihoterapeuta
Quote:
Moram se sloziti s Meadow, sve ovisi kako se bolest manifestira te uzima li decko uopce terapiju,
|
neuzimanje terapije je neozbiljno i uopće se ne bi moglo zamjeriti partneru da iz te veze izađe
inače hospitalizacija zbog psihičkih poremećaja je bitno drugačija od one zbog infarkta miokarda
|
|
|
26.04.2014., 13:33
|
#14
|
Tainted Soul
Registracija: Nov 2011.
Lokacija: The lonely street of dreams
Postova: 5,835
|
Quote:
netsky prospekt kaže:
Stigmatizacija okoline jest problem, sigurno, to mi je jasno. Zapravo nemam neko pametno mišljenje, evo samo to da će se naći i ponetko "normalan" (bez dijagnoze) tko će probati prijeći preko toga, znači ne mislim da si baš toliko ograničen s curama samo mogućnosti ti jesu manje ali postoje.
|
Stigmatizacija je veliki problem, ali ona se IMHO ne manifestira kroz ovo odbijanje ljudi da budu u vezu/braku ili imaju obitelj s djecom s takvom osobom. Tko nije bio u vezi s osobom koja ima neku tesku kronicnu bolest ne moze znati kako je to te je najlakse upirati prstom i vikati sebicni, povrsni itd. (tu se ne referiram na tebe, samo sam uzela tvoj post kao pocetnu tocku ).
S druge strane klinicka istrazivanja pokazuju da pacijenti s dobrim obiteljsko-socijalnim zaledem imaju i bolji outcome doli oni koji nemaju. Znaci ima ljudi koji ostaju ili stupaju u veze s osobma s psihickim oboljenjima.
Potpuno razumijem Yunu i njen stav i ne osudujem ni najmanje sto tako razmislja.
__________________
Thoughts are the shadows of our feelings - always darker, emptier and simpler.
|
|
|
26.04.2014., 13:34
|
#15
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,855
|
Quote:
Bebilina kaže:
Da, ali pogoditi terapiju je ravno dobitku na lotu.
|
ne moraš baš pretjerivati
teško je, istina obično se ordinira jedan lijek na otprilike 3 tjedna, pa ako ne prodjeluje, terapija se mijenja, opet puno ovisi o angažmanu i stručnosti liječnika
Quote:
Strah je uvijek prisutan.
|
to mogu razumijeti, no nisu li strahovi i inače prisutni pogotovo ako iza sebe imaš malo teža iskustva u vezama ili sl.
da, ovaj strah od sajko bolesti čini se "normalnijim" i "zdravijim"
|
|
|
26.04.2014., 13:36
|
#16
|
Tainted Soul
Registracija: Nov 2011.
Lokacija: The lonely street of dreams
Postova: 5,835
|
Quote:
rejoflajt kaže:
.
da je, ovisi i o pacijentu i o stručnosti psihijatra-psihoterapeuta
|
Da, ali odgovor je na terapiju opet individualan.
Quote:
inače hospitalizacija zbog psihičkih poremećaja je bitno drugačija od one zbog infarkta miokarda
|
Nije ni povucena paralela izmedu nacina hospitalizacije, vec da je to hospitalizacija za rjesavanje akutnih stanja koja ne bi trebala biti demonizirana samo zato jer je psihijatrijska.
__________________
Thoughts are the shadows of our feelings - always darker, emptier and simpler.
|
|
|
26.04.2014., 13:36
|
#17
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,855
|
Quote:
Yuna kaže:
Ja nebi mogla biti s takvom osobom jer mi je tata psihički bolesnik i iako je rijetko imao napadaje, kad ih je imao kuća se tresla i dan danas svi imamo velike traume i jako loše živce zbog toga. Da sam na maminom mjestu odavno bi se rastala od takve osobe ako ništa onda zbog psihičkog zdravlja nas djece na koje je njegovo ponašanje jako negativno utjecalo i danas smo svi malo psihički sjebani zbog njega.
Sorry znam da zvučim okrutno, ali oni koji ne žive s takvom osobom me ne mogu razumjet. Tvoje stanje možda nije takvo ko kod mog tate, ali ja osobno ipak navjerojatnije nebi riskirala još jednom prolazit kroz sve to s nekim drugim...
|
žao mi je, Yuna i razumijem tvoj strah i stav, vjerojatno bi i ja reagirala tako
|
|
|
26.04.2014., 13:40
|
#18
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,855
|
Quote:
Velvet Black kaže:
Da, ali odgovor je na terapiju opet individualan.
|
stalno to ističeš i tako kao da prejudiciraš da bi reakcija u najvećem broju slučaja bila očekivano loša/negativna/nepovoljna
Quote:
Nije ni povucena paralela izmedu nacina hospitalizacije, vec da je to hospitalizacija za rjesavanje akutnih stanja koja ne bi trebala biti demonizirana samo zato jer je psihijatrijska.
|
i ne bi trebala biti, ali u društvu je u 99% slučajeva osoba koja je prošla hospitalizaciju stigmatizirana kao i općenito zbog bilo kojeg psih. poremećaja, svaka čast iznimkama koje potvrđuju pravilo
|
|
|
26.04.2014., 13:43
|
#19
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2010.
Postova: 6,572
|
Quote:
dr. diego kaže:
Evo otvaram novu temu . I to na US, ne na psihologiji jer mislim da ću ovdje naići na mišljenje zdravih i nestručnih ljudi na ovom polju.
Kakvo vam je mišljenje o ovim bolestima? Biste li se upustili u vezu sa shizofreničnom, depresivnom ili manično-depresivnom osobom? A biste li ostali u toj vezi da ste naknadno saznali od čega boluje?
Naime, bolujem od shizofrenije (F20.0) od 2009. Sad imam 26 godina. Te kobne 2009. godine sam imao gadnu psihotičnu epizodu, kad sam mislio da sam ja smijenio Sanadera s vlasti, ali čak ni tada nisam nikome ništa napravio. Otada redovito uzimam lijekove, jesam malo usporeniji, ali to ne mora biti od lijekova jer sam oduvijek bio mirna osoba.
Kad sam pročitao neke slične teme, neki postovi su ok, ali neki su da ti se želudac okrene za 180. I kako živjeti sa tolikom stigmom? Mislim, ne moram ja reći s čime se borim, ali onda imam osjećaj da nešto skrivam, i kad to otkrijem dovodim je u neugodnu situaciju. A ako budem iskren, riskiram u startu da će se potencijalna cura gotovo sigurno okrenuti i pobjeći. Dosad sam bio u nekoliko veza, od kojih su zadnje 3 cure imale slične probleme. To me malo smeta, jer možda znači da moram birati samo između psihički bolesnih djevojaka. Iako su one bile normalnije od dobrog dijela 'zdravih' cura.
Ne moram ni reći jer se da zaključiti da mi ova situacija dodatno utječe na samopouzdanje.
|
Vidi boldano.
Ne mogu se oteti utisku,da i ti sam imaš predrasude(smeta te malo... ),odnosno težnju da te prihvati neka normalna osoba,jer nisi spreman da se nosiš s onim što sam imaš,ako je kod drugoga.
Odmah,da bude jasno,ne osuđujem te,ne stigmatizarim te,već samo zamječujem.
Ovo što si i sam kod sebe uočio,odnosi se na gotovo 80 % tkzv psihički zdravih ljudi.
To je jednostavno,strah od neočekivanog i strah od nemoći snalaženja u odnosu s psihičkom bolešću.Jer tjelesne bolesti su nešto s čim se manje više znamo nositi,ali nevidljivim(psihičke)samo ako je riječ o osobama koje istinski volimo(roditelj-dijete napr),jer tada je ljubav ta koja ruši i strah i osudu,te prihvaća voljeno biće takvo kakvo jeste.
Po mom mišljenju apsolutno psihički zdravih gotovo da i nema.Postoje ljudi,koji se bolje ili lošije uklapaju u pravila društva oko sebe te ophođenja(komunikacija) s ljudima.I oni koji znaju da se ne mogu sasvim uklopiti,ali to znaju prikriti.
Osobno bih debelo oklijevala uči u vezu s nekim tko ima dijagnozu F20,jer sam svjesna,da je uvijek moguć totalni ispad(bez obzira na liječenje) koji može dovesti do tragičnih posljedica.Tu odgovornost ne bih mogla nositi.
__________________
Vjeruj u se i u svoje kljuse
|
|
|
26.04.2014., 13:45
|
#20
|
Tainted Soul
Registracija: Nov 2011.
Lokacija: The lonely street of dreams
Postova: 5,835
|
Quote:
rejoflajt kaže:
stalno to ističeš i tako kao da prejudiciraš da bi reakcija u najvećem broju slučaja bila očekivano loša/negativna/nepovoljna
|
To su tvoji automatski i krivi zakljuci do kojih si dosla krivom interpretacijom napisanog, a nadovezala sam se na tvoju rezolutnu tvrdnju da ako je psihoterapeut dobar te ako se redovito uzima terapija da je uspjeh svima zaganrantiran. Ne znam sto kazu zadnje studije o odgovoru na terapiju, a i sve ovisi o vrsti poremecaja, complianceu i socijalno-obiteljskom zaledu, ali mislim da nigdje ne stoji kako je svima zagarantirana uspjesna kontrola bolesti.
Quote:
i ne bi trebala biti, ali u društvu je u 99% slučajeva osoba koja je prošla hospitalizaciju stigmatizirana kao i općenito zbog bilo kojeg psih. poremećaja, svaka čast iznimkama koje potvrđuju pravilo
|
Ja govorim sto ja osobno mislim o psihijatrijskoj hospitalizaciji. Ne ulazim u to sto drugi o tome misle.
__________________
Thoughts are the shadows of our feelings - always darker, emptier and simpler.
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:45.
|
|
|
|