Kako treba izgledati meditacija?

[RuskaSnaga]

Dakle, kako točno treba izgledati meditacija? Čuo sam dosta toga o meditaciji, iz raznih knjiga, iz raznih filmova, stranica.. i uvijek sam mislio da meditacija znači sjediti u određenom položaju i pokušavati isprazniti svoj um od misli. Ali onda sam saznao da to neki ljudi to ne shvaćaju tako. Za njih je meditacija promatranje vlastitih misli i usredotočenost na sadašnji trenutak.
Neki kažu da meditacija ima cilj a neki kažu da nema. Što vi mislite? Ako prakticirate meditaciju, možete li opisati kako to radite?

[Spot Perdita]

Ovisi koja vrsta meditacije. U zen budizmu meditacija jednostavno znaci "ne raditi nista" i pustis misli da tecu sve dok se same od sebe ne smire. U drugim vrstama meditacije se fokusira na odredene slike ili se rabe mantre. Uglavnom, dosta se mistificira sto uopce nije potrebno: a meditacija je ljudima uglavnom teska jer im je tesko smiriti se

[RuskaSnaga]

Spot Perdita kaže:

Ovisi koja vrsta meditacije. U zen budizmu meditacija jednostavno znaci "ne raditi nista" i pustis misli da tecu sve dok se same od sebe ne smire. U drugim vrstama meditacije se fokusira na odredene slike ili se rabe mantre. Uglavnom, dosta se mistificira sto uopce nije potrebno: a meditacija je ljudima uglavnom teska jer im je tesko smiriti se

Evo recimo zen meditacija, neki kažu da treba poseban položaj, a neki da položaj uopće nije bitan nego da se radi o vježbi uma....kome vjerovati? Ima dosta toga što je nejasno.

[Spot Perdita]

Treba se sjediti i disati ispravo, no to se sa praksom uglavnom samo od sebe popravi, manje/vise. U zen meditaciji se pusti da misli tecu dok se um ne smiri - i tu treba mnogo vremena, pocme se s nekoliko minuta pa se to prosiri na duzi vremenski period - i iz tog smirenog uma dodu odredeni uvidi. I to ti je to. Nije to neki veliki show ili sto vec, niti zivot postaje laksi niti bilo sto. Kako rekoh, zen meditacija je 'raditi nista' i upravo sav taj cirkus, kako se treba sjediti ovako ili onako.......to je bas zelja kako bi se dobilo kontrolu. Sjedi ovako, disi onako i ukazati ce ti se recept za neku Ogromnu Duhovnu Snagu, ali nije to to.

[RuskaSnaga]

Znači, treba sjediti mirno i pustiti misli da teku i tako smiriti um.

[Spot Perdita]

Glede japanskog zen budizma, da. Kako rekoh, meditacija znaci 'raditi nista' a to je tesko vecini ljudi Ovo znam od budistickog svecenika Nizozemca, koji prakticira soto zen budizam. Ima razlicitih meditacija (budizam, hinduizam itd itd), ja govorim iskljucivo o ovoj grani.

[tehuti]

Savjetujem moderatoru da spoji ove postove sa ovom temom:

https://www.forum.hr/showthread.php?t=227650&page=16

Ovdje su iznešene sve teoretske i praktične ideje o meditaciji na ovom pdf-u.

[Prof. Okultis]

Cilj meditacije je zaustaviti unutarnji dijalog na način da se ne hvatamo za misli koje dolaze - propuštamo ih. Jedna po jedna prolaze, sve rijeđe i rijeđe dolaze a svijest odlazi u prazninu. Ako se prije meditacije nešto nepokolebljivo namjeravalo spoznati, nakon praznine dolazi uvid u namjeravano.

[Laurus Nobilis]

Evo nekoliko dobrih članaka kako se pripremati i kako uspješno meditirati:
Razni članci o meditaciji ( Meditation Various Articles )
O meditacijskim tehnikama ( About Meditation Techniques )
Šta je potrebno za uspješnu meditaciju ( What is Necessary for Successful Meditation )
Kako Meditirati? ( How to Meditate )
5 zlatnih pravila za meditiranje ( 5 Golden Rules for Meditation )

[Fazlija]

Ovako treba izgledati meditacija: http://www.yu-budizam.com/bud27b.html

[krena]

Prof. Okultis kaže:

Cilj meditacije je zaustaviti unutarnji dijalog na način da se ne hvatamo za misli koje dolaze - propuštamo ih. Jedna po jedna prolaze, sve rijeđe i rijeđe dolaze a svijest odlazi u prazninu. Ako se prije meditacije nešto nepokolebljivo namjeravalo spoznati, nakon praznine dolazi uvid u namjeravano.

Ja sam od 1980. redovito vježbao Transcendentalnu meditaciju. A također i napredne tehnike. Da li sam što postigao. Malo i ništa. A što je to čovjek očekivao? Ono što se nudi prilikom uvodnih predavanja. Da li sam mnogo očekivao? Ne, bio sam vrlo skroman. Svoja sam zapažanja stavio na svoj blog.
To su opisani moji DUBOKI UVIDI Iz tih dubokih uvida sam stavio svoju simpatiju kao sličicu avatara !!!
1. Moj prvi rođak je ovo postigao: http://degmat.bloger.hr/post/bonus-p...s/3313473.aspx
2. Ja i neki moji prijatelji smo ovo postigli: http://degmat.bloger.hr/post/slucaje...a/3252386.aspx
3. A žena mojeg rođaka je ovo postigla, kao i jedan poznanik: http://degmat.bloger.hr/post/negativ...e/3395140.aspx

[tuvok]

krena kaže:

Ja sam od 1980. redovito vježbao Transcendentalnu meditaciju. A također i napredne tehnike. Da li sam što postigao. Malo i ništa. A što je to čovjek očekivao? Ono što se nudi prilikom uvodnih predavanja. Da li sam mnogo očekivao? Ne, bio sam vrlo skroman. Svoja sam zapažanja stavio na svoj blog.
To su opisani moji DUBOKI UVIDI Iz tih dubokih uvida sam stavio svoju simpatiju kao sličicu avatara !!!
1. Moj prvi rođak je ovo postigao: http://degmat.bloger.hr/post/bonus-p...s/3313473.aspx
2. Ja i neki moji prijatelji smo ovo postigli: http://degmat.bloger.hr/post/slucaje...a/3252386.aspx
3. A žena mojeg rođaka je ovo postigla, kao i jedan poznanik: http://degmat.bloger.hr/post/negativ...e/3395140.aspx

Ne boj se nisi ti jedini koji se razočarao u gurue i tehnike koje preporučuju, ima ih puno, kao i onih drugih koji su se sa tim istim tehnikama ili vodstvom gurua našli sebe , postali bolji, sretniji i uspješniji, dobili mnoštvo spoznaja, itd...
Kreni dalje možda ti se posreći, možda skužiš nešto, možda nađeš pravog gurua, tehniku, svećenika koji će ti dati ono što ti treba, što očekuješ.
A možda tebi nema pomoći, možda je tvoja uloga u životu da sve to probaš, neuspiješ, pa se tome izruguješ cijeloga života jer nisi uspio.
Možda za tebe vrijedi ona narodna "use, nase i podase" možda je to najvažnije što trebaš postići u životu, ne teže svi za istim.
Za kraj da sumiramo, tražio si na par mjesta, nisi našao, što ne znači da ne postoji, ali si nešto zaključio i krečeš se prema svojim spoznajama, prema smrti sigurno jer kroz to svi prođu, i oni što skoče s nebodera, i oni koji nastradaju u nesreći i oni koji umru od bolesti, smrt tjela je neizbježna.

Ako ne uspiješ sada bit će bolje drugi put.

[krena]

tuvok kaže:

Ne boj se nisi ti jedini koji se razočarao u gurue i tehnike koje preporučuju, ima ih puno, kao i onih drugih koji su se sa tim istim tehnikama ili vodstvom gurua našli sebe , postali bolji, sretniji i uspješniji, dobili mnoštvo spoznaja, itd...
Kreni dalje možda ti se posreći, možda skužiš nešto, možda nađeš pravog gurua, tehniku, svećenika koji će ti dati ono što ti treba, što očekuješ.
A možda tebi nema pomoći, možda je tvoja uloga u životu da sve to probaš, neuspiješ, pa se tome izruguješ cijeloga života jer nisi uspio.
Možda za tebe vrijedi ona narodna "use, nase i podase" možda je to najvažnije što trebaš postići u životu, ne teže svi za istim.
Za kraj da sumiramo, tražio si na par mjesta, nisi našao, što ne znači da ne postoji, ali si nešto zaključio i krečeš se prema svojim spoznajama, prema smrti sigurno jer kroz to svi prođu, i oni što skoče s nebodera, i oni koji nastradaju u nesreći i oni koji umru od bolesti, smrt tjela je neizbježna.

Ako ne uspiješ sada bit će bolje drugi put.

Postavlja se pitanje da li ti tko može išta dati. i što je to što čovjek cijeli život traži ? Prosvjetljenje ? Krishnamurtu U.G. je jednom reako da bi svi bježali od prosvjetljenja kao vrag od svete vode, kada bi imali iskustvo kakvo je on imao. Možda se svi krećemo prema novim spoznajama: a to je da nema spoznaja. Kao što je reako jedan zen budist: Tao ne pripada niti svijetu spoznaje niti svijetu ne-spoznaje. Spoznaja je iluzija, a ne-spoznaje je bezvezna riječ poput ravne krivine !
Na kraju nam samo preostaje sakramentalna kopulacija. Ali je moj šef često znao govoriti: ja bih samo jeb... , jeb...., jeb..., ali mi uvijek nedostaje jedna od dviju stvari: ili nemam što, ili nemam s čim

[PashkoPata'q]

Sudeći prema prijašnjim postovima meditacija jest onakva kakvom ti netko drugi kaže... aha, meditacija nije onakva (značenje tog pojma) kakvom su je tvorci napravili te za što su je koristili, jer to nije novi pojam, nego je meditacija onakva kakvom je neki prevoditelj tog jednostavnog pojma odredi...

No, umjesto toga - zar nije jednostavnije i točnije, ako te zanima neka riječ, pogledati etimološki rječnik, kako je nastala ta riječ, što je značila za one koji su je napravili, a ne što znače za one koji žele izokrenuti značenje?

Npr. etimološki rječnik je na nekoliko klikova od bilokoga (naravno onih koji posjećuju forum) etymonline - meditation.

I što bi značilo to? Ne znači li možda kako nije potrebna određena poza za razmatranje, posmatranje problematike? Ne znači li to možda kako ne moraš biti član neke sljedbe kako mi naučio što je meditacija?
Ne znači li to možda kako je dovoljno usmjeriti svoje psihosomatske sposobnosti u jednom smjeru?

Nije li dovoljno poznavati alat kojim se koristiš - jezik? (opaska moja - zadnje retoričko pitanje je pojednostavljenje, no u principu pogađa metu)

[tehuti]

PashkoPata'q kaže:

Sudeći prema prijašnjim postovima meditacija jest onakva kakvom ti netko drugi kaže... aha, meditacija nije onakva (značenje tog pojma) kakvom su je tvorci napravili te za što su je koristili, jer to nije novi pojam, nego je meditacija onakva kakvom je neki prevoditelj tog jednostavnog pojma odredi...

Postoji hrpa tehnika i pristupa, kako i definicija meditacije.

Na zapadu, meditacija, posebno u kršćanstvu znači kontempliranje tekstova i učenja. Na Istoku je meditacija obično vezana za prestanak svih svjesnih procesa osim čistog promatranja i razvijanja koncentracije pomoću fokusa (mantra, zvuk, boja, simbol, božanstvo...). Na Istoku kontemplacija je ono što je na zapadu meditacija. Zbog toga dolazi do konfuzije jer mnogi govore da kršćani ne meditiraju, što je potpuno pogrešno. Kod kršćana kontemplacija znači stanje bivanja bez misli, osjećaja prostora i vremena.

Možemo razlikovati aktivnu i pasivnu meditaciju. Pasivna je receptivna u kojoj je od veće vrijednosti ne raditi ništa i promatrati nego sama koncentracija koja ide u određenom smjeru. U aktivnom obliku meditacije više je na snazi koncentracija i točno određen, strukturiran proces koncentracije. Meditacija može biti labavo strukturirana i nestrukturirana i strukturirana, pa čak i ritualizirana. Sve ovisi o tradiciji iz koje potječe i s kojom namjerom se prakticira.

Abrahamski misticizam i duhovnost više cijene aktivnu kontemplaciju koja ne služi pražnjenju uma već njegovom punjenju i kontempliranjem božanskih misterija.

Ne smatram da je ijedan oblik superiorniji, već ih smatram komplementarnim metodama s možda drugačijim početnim pretpostavkama. Ja koristim obje forme. Tehnika "lectio divina" (božansko čitanje Spisa) u kršćanstvu mi je ipak najomiljeniji oblik meditacije jer koristi čitanje (lectio), razmišljanje o tekstu (meditatio), molitvu (oratio) i bivanje, predaju (contemplatio). Posljednja faza orakse jako podsjeća na istočne oblike u kojima se napuštaju sve mentalne koncepcije i meditant jednostavno biva, predaje se apsolutu. Mislim da je to dobar logički slijed prakse jer uključuje sve razine ljudske svijesti: i intelekt, i emocije predaju (odricanje od obje preference). Od stanja fragmentirane svijesti stupnjevito se napreduje do iskustva jedinstvene svijesti.

I što bi značilo to? Ne znači li možda kako nije potrebna određena poza za razmatranje, posmatranje problematike? Ne znači li to možda kako ne moraš biti član neke sljedbe kako mi naučio što je meditacija?
Ne znači li to možda kako je dovoljno usmjeriti svoje psihosomatske sposobnosti u jednom smjeru?

Ovisi o sustavu iz kojeg se stvar promatra. Na zapadu poza nema neko specijalno značenje, možda u sufizmu (zikr) i proročkoj kabali, no u kršćanstvu je to totalno sporedno. Na istoku je već pola prakse u pozi jer se tamo naglašava postojanost koncentracije kroz cijelu praksu a um je mirniji ako tijelo miruje (smanjenje otkucaja srca, obustavljanje nepotrebnog svraba, osjećaja napetosti u mišićima, itd.). Psihosomatika na minumum osim ako nije tako propisana praksa (primjer kabalističko njihanje u praksi Abrahama Abulafije i ekstatičko disanje u grupnom zikru kod sufija).

Pripadnost sustavu je negdje apsolutno naglašena (obično tradicionalni krugovi), negdje manje. U modernoj slobodnoj duhovnosti sve se više gleda u smjeru individualnog pristupa.

[venerijanac]

tehuti kaže:

Postoji hrpa tehnika i pristupa, kako i definicija meditacije.

Na zapadu, meditacija, posebno u kršćanstvu znači kontempliranje tekstova i učenja. Na Istoku je meditacija obično vezana za prestanak svih svjesnih procesa osim čistog promatranja i razvijanja koncentracije pomoću fokusa (mantra, zvuk, boja, simbol, božanstvo...). Na Istoku kontemplacija je ono što je na zapadu meditacija. Zbog toga dolazi do konfuzije jer mnogi govore da kršćani ne meditiraju, što je potpuno pogrešno. Kod kršćana kontemplacija znači stanje bivanja bez misli, osjećaja prostora i vremena.

Možemo razlikovati aktivnu i pasivnu meditaciju. Pasivna je receptivna u kojoj je od veće vrijednosti ne raditi ništa i promatrati nego sama koncentracija koja ide u određenom smjeru. U aktivnom obliku meditacije više je na snazi koncentracija i točno određen, strukturiran proces koncentracije. Meditacija može biti labavo strukturirana i nestrukturirana i strukturirana, pa čak i ritualizirana. Sve ovisi o tradiciji iz koje potječe i s kojom namjerom se prakticira.

Abrahamski misticizam i duhovnost više cijene aktivnu kontemplaciju koja ne služi pražnjenju uma već njegovom punjenju i kontempliranjem božanskih misterija.

Ne smatram da je ijedan oblik superiorniji, već ih smatram komplementarnim metodama s možda drugačijim početnim pretpostavkama. Ja koristim obje forme. Tehnika "lectio divina" (božansko čitanje Spisa) u kršćanstvu mi je ipak najomiljeniji oblik meditacije jer koristi čitanje (lectio), razmišljanje o tekstu (meditatio), molitvu (oratio) i bivanje, predaju (contemplatio). Posljednja faza orakse jako podsjeća na istočne oblike u kojima se napuštaju sve mentalne koncepcije i meditant jednostavno biva, predaje se apsolutu. Mislim da je to dobar logički slijed prakse jer uključuje sve razine ljudske svijesti: i intelekt, i emocije predaju (odricanje od obje preference). Od stanja fragmentirane svijesti stupnjevito se napreduje do iskustva jedinstvene svijesti.

Ovisi o sustavu iz kojeg se stvar promatra. Na zapadu poza nema neko specijalno značenje, možda u sufizmu (zikr) i proročkoj kabali, no u kršćanstvu je to totalno sporedno. Na istoku je već pola prakse u pozi jer se tamo naglašava postojanost koncentracije kroz cijelu praksu a um je mirniji ako tijelo miruje (smanjenje otkucaja srca, obustavljanje nepotrebnog svraba, osjećaja napetosti u mišićima, itd.). Psihosomatika na minumum osim ako nije tako propisana praksa (primjer kabalističko njihanje u praksi Abrahama Abulafije i ekstatičko disanje u grupnom zikru kod sufija).

Pripadnost sustavu je negdje apsolutno naglašena (obično tradicionalni krugovi), negdje manje. U modernoj slobodnoj duhovnosti sve se više gleda u smjeru individualnog pristupa.

Ono što smatram vrlo bitnim za istaći jeste jedan od efekata vježbanja koncentracije, čistog promatranja.
S vremenom, u umu nestaje potreba za sakupljanjem i pamćenjem prihvaćenih slika i opisa svega i svačega. Prestaje potreba da se igrom asocijacija prepozna neka problem-situacija.
Naime, dolazi se do spoznaje da se pažljivim promatranjem može uvidjeti problem-situaciju i bez asocijacija sa bilo čim upamćenim. Dapače, da je taj uvid, po sadržaju, mnogo cjelovitiji (bliži stvarnosti) od bilo kakvog zaključka utemeljenog na razmišljanju.
Također, smirivanjem uma prestaje njegov pristup problem-situaciji sa predrasudama, a koje bitno umanjuju sposobnost uviđanja, odnosno uvećavaju mogućnost pogrešnog prepoznavanja.
U konačnici se dolazi do tišine uma, odsustva razmišljanja utemeljenog na sviđati - nesviđati, a dolazi do uočavanja istine (ono što jeste), odnosno laži (iluzije). Kolika je moć te promjene (tišine uma) znaju oni koji su ju doživjeli. Oni vide koliko je kombinacija sviđanja i iluzije ubitačna za čovjeka i ljudski rod u cjelini.

[tehuti]

venerijanac kaže:

Ono što smatram vrlo bitnim za istaći jeste jedan od efekata vježbanja koncentracije, čistog promatranja.
S vremenom, u umu nestaje potreba za sakupljanjem i pamćenjem prihvaćenih slika i opisa svega i svačega. Prestaje potreba da se igrom asocijacija prepozna neka problem-situacija.
Naime, dolazi se do spoznaje da se pažljivim promatranjem može uvidjeti problem-situaciju i bez asocijacija sa bilo čim upamćenim. Dapače, da je taj uvid, po sadržaju, mnogo cjelovitiji (bliži stvarnosti) od bilo kakvog zaključka utemeljenog na razmišljanju.
Također, smirivanjem uma prestaje njegov pristup problem-situaciji sa predrasudama, a koje bitno umanjuju sposobnost uviđanja, odnosno uvećavaju mogućnost pogrešnog prepoznavanja.
U konačnici se dolazi do tišine uma, odsustva razmišljanja utemeljenog na sviđati - nesviđati, a dolazi do uočavanja istine (ono što jeste), odnosno laži (iluzije). Kolika je moć te promjene (tišine uma) znaju oni koji su ju doživjeli. Oni vide koliko je kombinacija sviđanja i iluzije ubitačna za čovjeka i ljudski rod u cjelini.

Potpis na sve rečeno.

http://www.youtube.com/watch?v=Rd2LP...eature=related

S ovakve perspektive i duboke realizacije u svakodnevnici, događa se ono o čemu pričaš.

[PashkoPata'q]

tehuti kaže:

... (prethodni dio)

Interesantno je pročitati kulturološkog, povijesnog štiva.

Ne smatram da je ijedan oblik superiorniji, već ih smatram komplementarnim metodama s možda drugačijim početnim pretpostavkama. Ja koristim obje forme. Tehnika "lectio divina" (božansko čitanje Spisa) u kršćanstvu mi je ipak najomiljeniji oblik meditacije jer koristi čitanje (lectio), razmišljanje o tekstu (meditatio), molitvu (oratio) i bivanje, predaju (contemplatio). Posljednja faza orakse jako podsjeća na istočne oblike u kojima se napuštaju sve mentalne koncepcije i meditant jednostavno biva, predaje se apsolutu. Mislim da je to dobar logički slijed prakse jer uključuje sve razine ljudske svijesti: i intelekt, i emocije predaju (odricanje od obje preference). Od stanja fragmentirane svijesti stupnjevito se napreduje do iskustva jedinstvene svijesti.

M'da, samo što je vjerovati (uzeti pretpostavku valjanom bez provjere, bez mogućnosti provjere i/ili toga na čemu se prepostavka temelji) kako postoji apsolut, bog, na temelju knjige pogrješno.
Koji su tvoji motivi, razlozi takvog djelovanja?
(izuzmi omjer uloženog, dobivenog)

Pripadnost sustavu je negdje apsolutno naglašena (obično tradicionalni krugovi), negdje manje. U modernoj slobodnoj duhovnosti sve se više gleda u smjeru individualnog pristupa.

Ne bih se izrazio individualni pristup jer individua znači nedjeljivi, cjeloviti; radije pojedinačni pristup.

Nema veze s "modernom slobodnom (duh)ovnosti" pojedinačni pristup jer jedino takav i funkcionira u postizanju individualnosti.