Etika u modernom svijetu

[Alojzije]

Human90 kaže:

To sto su danas moralni standardi bolji nego u proslosti ne znaci nuzno da su uvijeti zivota svugdje po zemlji bolji.

:r ofl: (Evo svih 10)

Od kuda ti uopće ideja da su moralni standardi sada bolji nego prije????'
Uostalom, moralnost nije relativna, već je uvijek ista.

[Human90]

Alojzije kaže:

:r ofl: (Evo svih 10)

Od kuda ti uopće ideja da su moralni standardi sada bolji nego prije????'
Uostalom, moralnost nije relativna, već je uvijek ista.

pa cinjenica da vise nemamo robove .. da zene imaju jednaka prava kao muskarci .. da su kazne humanije ( a ne za krađu rezanje saka i te brije) i slicno .. i ako je moralnost uvijek ista zasto danas nemamo robove?

[Nemruth Dagi]

Alojzije kaže:

Od kuda ti uopće ideja da su moralni standardi sada bolji nego prije????'
Uostalom, moralnost nije relativna, već je uvijek ista.

Moral je relativan a to što misliš da je apsolutan osobna je fantazija koja se krijepi idejom boga kao pisca morala mada je taj moral odavno van upotrebe a služio je za preživljavanje divljaka po kamenjaru gdje je bio san zelena mirisna livada, velika količina žena inkubatora za djecu, genetskih nasljednika ko zvijezda na nebu, tor i bezbroj ovaca.

Moralni standardi se ne mogu uspoređivati jer svaki standard ima duh svoga vremena pa je u bronačanom dobu bilo dobro i poželjno ubiti preljubnicu, zaklati dijete koje ti je neprijatelj, prodati ženu kao kozu i slično...pa čak i u 18stoljeću imati robove jer njih Isus ne spašava...u 20 stoljeću pokrštavati krivovjernike sa kamom na grlu ili blagoslivljati oružje....

Ajde pokušaj to danas napraviti ....da zadržiš moralni standard koji ti je apsolutan

[Nemruth Dagi]

Human90 kaže:

pa cinjenica da vise nemamo robove .. da zene imaju jednaka prava kao muskarci .. da su kazne humanije ( a ne za krađu rezanje saka i te brije) i slicno .. i ako je moralnost uvijek ista zasto danas nemamo robove?

To ne vidi. Njemu je moral jednom zadan i basta.

[PAndroid2]

Human90 kaže:

pa cinjenica da vise nemamo robove .. da zene imaju jednaka prava kao muskarci .. da su kazne humanije ( a ne za krađu rezanje saka i te brije) i slicno .. i ako je moralnost uvijek ista zasto danas nemamo robove?

Da je barem tako prijatelji, da je barem tako. Današnji robovi ni neznaju da su robovi. Barem ne oni koji ne koriste svoju glavu... a takvih ima punoo...

A što se tiče robova kao nekad, pa, ima i toga u nekim ''nestabilnijim'' područjima... Naravno, u medijima takve stvari nikad nećemo čuti

[Human90]

PAndroid2 kaže:

Da je barem tako prijatelji, da je barem tako. Današnji robovi ni neznaju da su robovi. Barem ne oni koji ne koriste svoju glavu... a takvih ima punoo...

A što se tiče robova kao nekad, pa, ima i toga u nekim ''nestabilnijim'' područjima... Naravno, u medijima takve stvari nikad nećemo čuti

postedi me svojih teorija zavjere

[(Ne)stabilni]

SgtHartmann kaže:

Vidim da ima ljudi koji na ovoj temi brkaju etiku sa religijskim nadzorom ponasanja pa sa standardom zivljenja pa sa moralnim vrednotama i tako dalje.
Naravno da je etika primarno nauka o moralu i bas ne spada na temi pod imenom "religija" tako da mi bas i nije to jasno osim ako postavljac teme nije jedan od ljudi da samo religijske dogme budu prihvacene kao eticki Apsolut kad je napisao:"Etikom se i dalje bave svecenici, ali ih se u tome sprijecava. Koja je alternativa?"
Ako cemo biti onako doslovni onda se etika bavi propisivanjem pozeljnih i nepozeljnih modela ponasanja i ti se kriteriji filozofski preispituju tako da etika se bavi nacelima a ne pravilima dok religija priznaje pravila i ravna se prema interpretaciji te je ovisna o djelu svijesti koji nije mjerljiv i dokaziv.

Samo da ovo boldano komentiram, naime etika i moral su gotovo istoznačnice, jedna je grčkog porijekla (etika) , a druga je latinskog porjekla (moral) i obe znače isto, a to znači običaj, red... jedina razlika je u tome što se pod etikom danas podrazumijeva govor o tome što je čovjeku činiti u odnosu prema dobrome na razumskoj razini, dok se pod moralom to isto podrazumijeva osim što je razum još dodatno osvjetljen objavom. Ili ti mogli bismo kazati da je moral religijski nauk o odnosu čovjeka prema dobrome koji svoje izvore ima u dvije stvari objavi i razumu, dok etika ima svoj izvor u razumu. Tako da etika nije nauka o moralu. I itekako spada na religiju.

[SgtHartmann]

(Ne)stabilni kaže:

Samo da ovo boldano komentiram, naime etika i moral su gotovo istoznačnice, jedna je grčkog porijekla (etika) , a druga je latinskog porjekla (moral) i obe znače isto, a to znači običaj, red... jedina razlika je u tome što se pod etikom danas podrazumijeva govor o tome što je čovjeku činiti u odnosu prema dobrome na razumskoj razini, dok se pod moralom to isto podrazumijeva osim što je razum još dodatno osvjetljen objavom. Ili ti mogli bismo kazati da je moral religijski nauk o odnosu čovjeka prema dobrome koji svoje izvore ima u dvije stvari objavi i razumu, dok etika ima svoj izvor u razumu. Tako da etika nije nauka o moralu. I itekako spada na religiju.

Sa ovim se ne mogu sloziti jer ako ides definirati moral izvan granica razuma dakle kad uzimas sebi pravo i nameces se da si iznad onoga sto je po zdravom razumu dobro ili nije onda se nameces jer bas zato sto ne mozes potkrijepiti istine u tome sto naucavas izvan zdravog razuma dolazis u konflikt sa istim.

Zato religija i etika nisu usko povezane ali dijele neke vazne upute sto je razumno a sto nije.

[(Ne)stabilni]

Ego kaže:

Mislim da je svaki totalitarizam i apsolutizam osuđen da završi tragedijom, nazivao se on komunizam, fašizam, kršćanska teokracija, budistička teokracija...

Jedini način da društvo na duge staze stabilno funkcionira i napreduje je da se ne nameće jedan apsolutni i neupitni moralni autoritet, već da se poštuje pravo svakog građanina da živi u skladu s vlastitim vrijednostima dok god svojim djelovanjem ne uzrokuje mjerljivu štetu drugima.

A da li bi ovo boldano trebala biti neka apsolutna i neupitna moralna norma (ne da se ne slažem potpuno s pometom, ali ako nema apsolutnog moralnog autoriteta, onda nema niti apsolutnih moralnih normi - koje bi vrijedile za sve, pa tako nema baš smisla kazati kako nema apolutnog moralnog autoriteta pa poslje toga dati moralnu normu koja trebala vrijediti za sve te i prema tome biti apsolutna)?

[SgtHartmann]

(Ne)stabilni kaže:

A da li bi ovo boldano trebala biti neka apsolutna i neupitna moralna norma (ne da se ne slažem potpuno s pometom, ali ako nema apsolutnog moralnog autoriteta, onda nema niti apsolutnih moralnih normi - koje bi vrijedile za sve, pa tako nema baš smisla kazati kako nema apolutnog moralnog autoriteta pa poslje toga dati moralnu normu koja trebala vrijediti za sve te i prema tome biti apsolutna)?

Zasto bi morao postojati jedinstveni i apsolutni autoritet koji propisuje sto je moralno a sto nije kad skoro svi od nas imaju zdrav razum na cijim nacelima sama etika i pociva.

Da se razumijemo ponekad eticno nije idealno ali se zato etika kao filozofska disciplina stalno razvija.

[(Ne)stabilni]

SgtHartmann kaže:

Sa ovim se ne mogu sloziti jer ako ides definirati moral izvan granica razuma dakle kad uzimas sebi pravo i nameces se da si iznad onoga sto je po zdravom razumu dobro ili nije onda se nameces jer bas zato sto ne mozes potkrijepiti istine u tome sto naucavas izvan zdravog razuma dolazis u konflikt sa istim.

Zato religija i etika nisu usko povezane ali dijele neke vazne upute sto je razumno a sto nije.

Nemoraš se ti s time slagati, ali stvari tako stoje. Naime i etika i moral su usmjerene prema doborome, iako se definicije dobroga kod različitih pravaca mogu i drastično razlikovati, a način na koji mi spoznajemo dobro i određujemo se prema njemu ima svoju mogučnost upravo u razumu. Bez razuma nebi mogi spoznati što je dobro niti se slobodno i svjesno usmjeriti prema njemu. Moral sve to prihvača, ali također polazi od toga da Bog postoji, da je dobar (time i cilj svakog ljudskog djelovanja) te da se ljudima objavio. Stoga moral uzima uz razum i objavu u obzir. Dali netko prihvaća objavu (bilo koju) ili ne je stvar vjere.

Moral ne odbacuje etiku, niti razum, on ih nadopunjava objavom, a to je stvar vjere. Mogli bismo kazati da je moral etika iz objave.

[Human90]

(Ne)stabilni kaže:

A da li bi ovo boldano trebala biti neka apsolutna i neupitna moralna norma (ne da se ne slažem potpuno s pometom, ali ako nema apsolutnog moralnog autoriteta, onda nema niti apsolutnih moralnih normi - koje bi vrijedile za sve, pa tako nema baš smisla kazati kako nema apolutnog moralnog autoriteta pa poslje toga dati moralnu normu koja trebala vrijediti za sve te i prema tome biti apsolutna)?

Svaki pojedinac je kreator svojih moralnih standarda .. ne postoji apsolutni moral .. a i da postoji taj apsolutni moral nemoze dolazit od autoriteta .. barem po mom misljenju

[SgtHartmann]

(Ne)stabilni kaže:

Nemoraš se ti s time slagati, ali stvari tako stoje. Naime i etika i moral su usmjerene prema doborome, iako se definicije dobroga kod različitih pravaca mogu i drastično razlikovati, a način na koji mi spoznajemo dobro i određujemo se prema njemu ima svoju mogučnost upravo u razumu. Bez razuma nebi mogi spoznati što je dobro niti se slobodno i svjesno usmjeriti prema njemu. Moral sve to prihvača, ali također polazi od toga da Bog postoji, da je dobar (time i cilj svakog ljudskog djelovanja) te da se ljudima objavio. Stoga moral uzima uz razum i objavu u obzir. Dali netko prihvaća objavu (bilo koju) ili ne je stvar vjere.

Moral ne odbacuje etiku, niti razum, on ih nadopunjava objavom, a to je stvar vjere. Mogli bismo kazati da je moral etika iz objave.

Prvo ona teorija o tome da je bog dobar i da se ljudima objavio je RELIGIJSKI nauk a ne nacelo logike isto kao i OBJAVA.Da bi netko vjerovao u boga mora biti spreman na kompromis i uvaziti da je biblija i svaka knjiga napisana u tom smislu mjerodavna kad se postavlja pitanje sto je dobro a sto nije i negirati ili potisnuti svoj stav o tim stvarima.
Argument "stvari tako stoje" ima istu tezinu kao kad bi ja rekao "stvari tako NE stoje".Argumentiraj molio bih te.

Slazem se da bez razuma ne bi mogli spoznati sta je dobro a sta nije.Takodjer se slazem da se treba osloniti na razum kad je u pitanju i vjerovanje u boga.
Netko zeli a netko ne zeli i to je to.Vjera u boga nije garancija da ce se svaki put postupiti eticno sto ti svjedoci turbulentna povijest i uloga same KC ali to je tema za sebe.
Etika je grana filozofije sto i sama definicija kaze.Religija je nesto drugo ali definitivno nije znanost.

[i-s-l-a-m-i-c]

Human90 kaže:

Svaki pojedinac je kreator svojih moralnih standarda .. ne postoji apsolutni moral .. a i da postoji taj apsolutni moral nemoze dolazit od autoriteta .. barem po mom misljenju

Tom logikom krug samo ide, ide i ide.

Pojedinac mora naci srednji put izmedju "svojih" moralnih standarda i opceprihvacenih normi (ili u drugom slucaju - normi postavljenih od strane autoriteta). To je nesto sto je najblize apsolutnom moralu. Covjek mora zadrzati svoj udio u svemu, svoju analizu morala, svoje promisljanje i zdravu logiku ali njegova egocentricnost, samoljubljivost, osobni interes - to ne treba uci u moralni zakonik. Naravno, govorimo o utopiji.

Zaboravlja se taj dio - umijece ljudskih bica da sve moguce izmanipuliraju i sebi prilagode. Univerzalni moral ne moze biti univerzalni moral sve dok ne bude slobodan od manipulacije. Ovo ne znaci da treba smisliti sustav kojim je nemoguce manipulirat (jer je nemoguce smisliti sustav kojim se ne moze manipulirat) vec znaci da osoba koja ga primjenjuje minimalizira ili potpuno unisti manipulaciju prvog lica. Osoba koja primjenjuje taj moral mora biti iskrena u pozitivnoj namjeri - tek tada etika i moral imaju svoj pravi smisao.

Lijep pozdrav.

P.S. Temu pratim s velikim interesom, zbilja je zanimljiva.

[Human90]

i-s-l-a-m-i-c kaže:

Tom logikom krug samo ide, ide i ide.

Pojedinac mora naci srednji put izmedju "svojih" moralnih standarda i opceprihvacenih normi (ili u drugom slucaju - normi postavljenih od strane autoriteta). To je nesto sto je najblize apsolutnom moralu. Covjek mora zadrzati svoj udio u svemu, svoju analizu morala, svoje promisljanje i zdravu logiku ali njegova egocentricnost, samoljubljivost, osobni interes - to ne treba uci u moralni zakonik. Naravno, govorimo o utopiji.

Zaboravlja se taj dio - umijece ljudskih bica da sve moguce izmanipuliraju i sebi prilagode. Univerzalni moral ne moze biti univerzalni moral sve dok ne bude slobodan od manipulacije. Ovo ne znaci da treba smisliti sustav kojim je nemoguce manipulirat (jer je nemoguce smisliti sustav kojim se ne moze manipulirat) vec znaci da osoba koja ga primjenjuje minimalizira ili potpuno unisti manipulaciju prvog lica. Osoba koja primjenjuje taj moral mora biti iskrena u pozitivnoj namjeri - tek tada etika i moral imaju svoj pravi smisao.

Lijep pozdrav.

P.S. Temu pratim s velikim interesom, zbilja je zanimljiva.

Hmm mislim da se egocentricnost, samoljubljivost i osobni interes ne ubrajaju pod moral .. jer su to osobine .. moral se vise odnosi na to sta jedan pojedinac radi drugome .. a ne kakav je pojedinac.
Mislim da te opceprihvacene norme ne dolaze od autoriteta .. nego od slicnosti među ljudima .. npr jedan pojedinac misli da je nemoralno ubiti nekog .. i dode drugi pojedinac koji to isto misli i onda dode treci pojedinac koji također to misli .. i na kraju se skuzi da skoro svi misle da je ubiti covijeka nemoralno(osim u samoobrani npr) .. onda uz svo to slaganje oko određenog morala proglasimo ubijanje nemoralnim .. naravno mozda se nađe neki pojedinac ne slaze s tim .. ali mora biti doza demokracije u odrađivanju standarda morala.

[i-s-l-a-m-i-c]

Human90 kaže:

Hmm mislim da se egocentricnost, samoljubljivost i osobni interes ne ubrajaju pod moral .. jer su to osobine .. moral se vise odnosi na to sta jedan pojedinac radi drugome .. a ne kakav je pojedinac.
Mislim da te opceprihvacene norme ne dolaze od autoriteta .. nego od slicnosti među ljudima .. npr jedan pojedinac misli da je nemoralno ubiti nekog .. i dode drugi pojedinac koji to isto misli i onda dode treci pojedinac koji također to misli .. i na kraju se skuzi da skoro svi misle da je ubiti covijeka nemoralno(osim u samoobrani npr) .. onda uz svo to slaganje oko određenog morala proglasimo ubijanje nemoralnim .. naravno mozda se nađe neki pojedinac ne slaze s tim .. ali mora biti doza demokracije u odrađivanju standarda morala.

Svakako da se egocentricnosti, samoljubljivost i osobni interes ne ubrajaju pod moral ali se ubrajaju pod "ometajuce faktore cvjetanja morala"

Kakav je pojedinac - tako ce ciniti drugome, tako da te dvije stvari nisu bas odvojive - moje misljenje, naravno.

Iz ovog tvoj pojasnjavanja nastajanja opceprihvacenih normi, moze se zakljuciti da se mogu sloziti i oko pogresnih normi. Npr. fasizam u Italiji, nacizam u Njemackoj? Vecina je bila svakako u tom ludilu... A ne mozemo bas reci da su bili moralni i da nisu ubijali.

Demokracija u odredjivanju standarda morala opet moze biti dvosjekli mac. Kako vidis u gore navedenim primjerima, nije bas puno dobra donijela Nitko drugi nije Hitlera izabrao doli vecine. On je dospio tamo gdje je bio manipulacijom, lazima, propagandom, ali je dospio do umova vecine, na zalost. Tragovi se i danas osjete...

To sve nekako naginje potrebi za autoritetom. Ne u totalitaristickom smislu bez analize, promisljanje i razumijevanja - vec srednjim putem

Pozz.

[Human90]

i-s-l-a-m-i-c kaže:

Svakako da se egocentricnosti, samoljubljivost i osobni interes ne ubrajaju pod moral ali se ubrajaju pod "ometajuce faktore cvjetanja morala"

Kakav je pojedinac - tako ce ciniti drugome, tako da te dvije stvari nisu bas odvojive - moje misljenje, naravno.

Iz ovog tvoj pojasnjavanja nastajanja opceprihvacenih normi, moze se zakljuciti da se mogu sloziti i oko pogresnih normi. Npr. fasizam u Italiji, nacizam u Njemackoj? Vecina je bila svakako u tom ludilu... A ne mozemo bas reci da su bili moralni i da nisu ubijali.

Demokracija u odredjivanju standarda morala opet moze biti dvosjekli mac. Kako vidis u gore navedenim primjerima, nije bas puno dobra donijela Nitko drugi nije Hitlera izabrao doli vecine. On je dospio tamo gdje je bio manipulacijom, lazima, propagandom, ali je dospio do umova vecine, na zalost. Tragovi se i danas osjete...

To sve nekako naginje potrebi za autoritetom. Ne u totalitaristickom smislu bez analize, promisljanje i razumijevanja - vec srednjim putem

Pozz.

Imas pravo .. mogao si jos dodat i robovlasnicki sistem .. ali nas moral evoluira .. popravlja se .. ucimo na greskama.Naravno da nije moral isti oduvijek .. jer drustvo nije bilo isto .. i neke stvari koje su prije bile moralne danas nisu .. to je zato sto smo shvatili zasto je robstvo nemoralno(iako je vecina drustva prije bila za to).To s demokracijom nije savrseno .. ali mislim da je to najbolja metoda.

[(Ne)stabilni]

[QUOTE]

SgtHartmann kaže:

Prvo ona teorija o tome da je bog dobar i da se ljudima objavio je RELIGIJSKI nauk a ne nacelo logike isto kao i OBJAVA.Da bi netko vjerovao u boga mora biti spreman na kompromis i uvaziti da je biblija i svaka knjiga napisana u tom smislu mjerodavna kad se postavlja pitanje sto je dobro a sto nije i negirati ili potisnuti svoj stav o tim stvarima.

Zato sam i napisao da je to stvar vjere.

[QUOTE]

SgtHartmann kaže:

Argument "stvari tako stoje" ima istu tezinu kao kad bi ja rekao "stvari tako NE stoje".Argumentiraj molio bih te.

Pod "stvari tako stoje" mislio sam na podjelu između etike i morala. tj. što je etika a što moral bez da sam imao namjeru ulaziti u bilo kakvo vrednovanje istih.

[divizija]

SgtHartmann kaže:

Zasto bi morao postojati jedinstveni i apsolutni autoritet koji propisuje sto je moralno a sto nije kad skoro svi od nas imaju zdrav razum na cijim nacelima sama etika i pociva.

Da se razumijemo ponekad eticno nije idealno ali se zato etika kao filozofska disciplina stalno razvija.

"zdrav razum" se razlikuje od prostora do prostora, od vremena do vremena, od kulture do kulture.
ne posotji nikakav opći konsenzus o tomu što je moralno, a što nije.

[(Ne)stabilni]

Human90 kaže:

Svaki pojedinac je kreator svojih moralnih standarda .. ne postoji apsolutni moral .. a i da postoji taj apsolutni moral nemoze dolazit od autoriteta .. barem po mom misljenju

Kada tako i ja razmišljam onda mi se postavi pitanje od kada čovjek postaje samostalni subjekt u donošenju etičkih normi.

Dali su to godine u pitanju, početak adolescencije, kraj iste, ili što, prijateljstva, veze, brak djeca...?


Etičke norme se mogu shvatiti razumom, stoga da li je potrebno određeno znanje koje bi meni osiguralo što veću sigurnost u donošenju etičkih normi u mojoj etičkoj samostalnosti.

Ili se iste usvajaju odgojem pa mi je potreban određeni odgoj koji bi mi osigurao etičku samostalnost.

Ili je samo dovoljan razum, ali i razum griješi na stotinu načina...

Ili što?

A i što kada dvoje misle i čine o istome različito? Tko je u pravu? Oboje, ili samo jedan od njih? Po čemu se to pak određuje, ako nema autoriteta, zar nismo onda svi u pravu makar i mislili i činili različito? A kako je to moguće, moj razum se protivi tome.