Prekinuti vezu ili ne? Žudim li za nestvarnim/nedostižnim?

[versilov]

Mimose kaže:

Za početak, u vezi sam 2 godine. Dečko je super, drag, nježan, simpatičan. Međutim, prema njemu nemam jake
osjećaje...doslovno mi je svejedno. Nekada se ne čujemo 2, 3 dana i meni uopće ne nedostaje.

mlada si godinama, al si stara, kalkulantska duša.

šalim se, ne voliš ga baš.

a bio je neki forumaš šta je pričao, o nekoj napetosti il strahu od ostavljanja šta treba stvorit ženama u vezi, nešto da je ona uvijek nesigurna bar malo i da se ne uljuljka u rutinu, ima neki izraz na engleskom za to, al zaboravio sam. to stvarno nije loša opcija za vas balavice u ranim 20ima. kome se da bavit tim. televisa presenta

[Carpe Diem!!!]

Drag ti je ali to nije dovoljno za musko - zenski odnos. Nije bas da treba traziti filmske scenarije ali barem u pocetku bi trebala imati konstantnu zudnju da ga vidis i cujes. Tada je strast najjaca. Ono sto dodje kasnije je prica za sebe i nema veze s tvojom pricom.

Ne idi linijom manjeg otpora a i njega ne pravi ludim nego potrazi normalnu vezu.

[kokicha]

Mimose kaže:

Koliko dugo mi je svejedno? Err...nije tako bilo na početku. Početak je bio idiličan, vrlo sličan početku s prvim...no flegmatično ponašanje se pojavilo ubrzo, nakon 3,4 mjeseca. Sad smo već 2 godine u vezi, a moje emocije još uvijek stagniraju.
Jesam li sretna? Trenutno nisam.
Hoće li tuđa mišljenja da je veza dobra meni olakšati dušu? Pa ovako, ja se bojim jedne stvari, a to je da ne napravim u ovom slučaju kobnu grešku.
Primjerice, ukoliko ostanem s njim u vezi, i probudim se nakon 20 godina te kažem samoj sebi: "glupačo jedna, dala si cijelu svoju mladost i život nekomu koga ni ne voliš". Još ako se on uz to vremenom promjeni pa me ostavi, povrijedi... ili se pak ja zaljubim u drugog, a u braku sam....Katastrofalan ishod. Također, što ako ga sad napucam i upoznam nekog super lika u kojeg se zaljubim, a na kraju me taj lik bude varao, zlostavljao...ili pak ako ne nađem nikoga normalnog pa završim s 10 mačaka. Također katastrofa.
Opet, može se dogoditi i da ostanem s njim i nakon 20 godina ga zavolim i kažem sebi:"hvala Bogu što nisam napucala ovako divnog čovjeka" te s druge strane, također može biti da nađem svoju srodnu dušu i nakon 20 godina pomislim:"Hvala Bogu što sam napucala onog kojeg nisam voljela, da sam ostala s njim, nikad ne bih bila sretna."
Znači, htjela bih savjet, proricanje...kad bi mi netko mogao savjetovati koji je najizgledniji ishod. Znam da će većina odgovora biti; nitko ti ne može reći što će biti i sl., ali ako bi mi bar netko mogao otvoriti oči da malo racionalnije sagledam situaciju.
Hvala na dosadašnjim odgovorima, neki su zaista dobri.

Ne znam koliko se ljudi uspije 20 godina nakon " nevoljenja" zavoljeti. Čini mi se po iskustvima oni koji se nisu voljeli na početku, nisu ni kasnije. Zanemarimo sve, i prijateljice, i tuđa iskustva. Imaš 21. godinu. Što želiš od veze? Šta je tebi bitno? Je li ti bitno imati nekoga kraj sebe samo da imaš nekoga na broju ili želiš biti s nekim koga voliš, tko tebe voli? Bi li voljela biti s nekim tko te ne voli?

[usernotinuse]

versilov kaže:

mlada si godinama, al si stara, kalkulantska duša.

šalim se, ne voliš ga baš.

a bio je neki forumaš šta je pričao, o nekoj napetosti il strahu od ostavljanja šta treba stvorit ženama u vezi, nešto da je ona uvijek nesigurna bar malo i da se ne uljuljka u rutinu, ima neki izraz na engleskom za to, al zaboravio sam. to stvarno nije loša opcija za vas balavice u ranim 20ima. kome se da bavit tim. televisa presenta

Ako se ljudima da igrati igre, ista stvar može vrijediti i za muškarce.
S time da se najbolje igra kada misliš da nećeš baš mnogo izgubiti. Ali, čemu onda uopće ?!?! A kamoli igrati ?!?!

S time da mi je stvarno nezgodan taj raspon, ili zadana romantična komedija, ili kalkulacija markize de Merteuil...

[NotGoTArya]

Mimose kaže:

Za početak, u vezi sam 2 godine. Dečko je super, drag, nježan, simpatičan. Međutim, prema njemu nemam jake osjećaje...doslovno mi je svejedno. Nekada se ne čujemo 2, 3 dana i meni uopće ne nedostaje.
Mrzim se zbog toga. Često pomislim da tako mora biti jer većina ljudi kaže kako nakon nekoliko godina više ni ne može biti napetosti, već samo nekakva simbioza.
No, on mi je drugi dečko. Imala sam jednog prije njega s kojim sam bila 6 mjeseci i svaki dan u tih 6 mjeseci bio mi je predivan. Prekinuli smo zajedno jer je došlo do razdvajanja putova (ja sam otišla na faks, a on u Irsku raditi).
Ja često samu sebe uhvatim kako maštam o nekom idealnom liku s kojim bi mi bilo uzbudljivo, savršeno...s kojim bih bila konstantno sretna. No, onda mi naiđu misli kako je to sve utopija te kako bih se od svakog vremenom ohladila te da trebam cijeniti ovo što imam pošto je sadašnji dečko skroz ok. Pomislim da je razlog što se nikad nisam ohladila od prvog, to što smo bili samo 6 mjeseci zajedno.
Zaista ni sama ne znam volim li ga ili ne...uzbudljivo mi uopće nije, no s druge strane, iznimno mi je drag, vezana sam uz njega te mi je oslonac u vezi svega u životu.
Pričala sam o tome s frendicama i sve do jedne su mi rekle: "mahh, svakog bi se zasitila s vremenom, dečko ti je super, budi sretna, to što ti želiš nekog tamo posebnog su bajke, ja sam sa svojim već 3 godine, a ravno mi je sve u vezi njega, i super mi je tako..."
Poprilično sam mlada, imam 21 godinu i mislim si; ako mi je već sad sve svejedno, kako će tek biti kasnije.
No, s druge strane, ne želim da mi ode iz života jer je razuman, dobar, drag...te se zapitam: što ako, ne samo da ne upoznam svog idealnog lika, već ako svi sljedeći budu gori od njega?
Imam li ja krivu percepciju svijeta, veza i odnosa? Jesam li se nagledala previše romantičnih filmova?
Susjeda od 70 godina mi je rekla da ni ne zna što to znači biti zaljubljen (udala se je s 14 godina), a još je u braku. S druge strane, svjedočila sam da se, nekad ludooo zaljubljeni, itekako bolno rastaju.
Ali opet, ovaj vikend sam čula frenda kako je rekao da živi za svoju curu, da mu je ona najveći izvor sreće i da već sad s 21. zna da je prava. Ta izjava me poprilično pogodila jer sam se tako nekako ja osjećala s prvim (on je sad u sretnoj vezi/zarukama s drugom curom koja je trudna te je usput u Irskoj, tak da je on zauvijek nedostižan) te me je potaknula na razmišljanje kako bih trebala prekinuti i potražiti nekoga koga ću tako žestoko voljeti kao toga prvog nekada...
Uglavnom, misli mi se isprepliću...ne znam što da radim, prekinuti ili ne? Živim li u bajci ili trebam pratiti osjećaje?
Hvala na čitanju i svakom savjetu/iskustvu/kapljici mudrosti.

1. boldano - Ne mora
2. boldano - Ako se moraš pitati takve stvari znači da ga ne voliš. Da ga voliš uopće ti to ne bi padalo na pamet.

Draga čitam tvoj post i kao da čitam svoje iskustvo od prije koju godinu

Bila s likom 3 godine, ''dobar, drag, oslonac'' i taj fazon. Zaljubljenost nestala vrlo brzo, pitanje je li uopće bilo i 3 mj. I onda sam 3 godine trpila. I kolutala očima . Mlada, glupa i isto sam imala takve ''brije'' što ako ne nađem nikog boljeg, što ako je to samo faza, što ako, što ako....

ŠBBKBB.

Long story short HVALA BOGU pa sam prekinula tu vezu. Iscpila sam sve kapacitete za trpljenje drugih ljudi za narednih par godina.

Brate sestro ako ti nisi sretna sad i ako to traje već dugo vremena vjerojatnost da ćeš odjednom doživjet katarzu i postati sretna je ravna nuli. Totalno si me podsjetila na mene i na moje razmišljanje oko takvih stvari, samo što sam ja bila nešto mlađa (18 godina).

U životu je najbitnije bit sretan. Ako to nisi moraš sama smoći snage i dogovoriti se sa sobom odakle krenuti. Ostati ili prekinuti.

Pusti frendice i ono što su one rekle, to je tvoja veza i tvoj život, zašto bi se zadovoljila nečim samo zato što je u redu ako možeš imati i odlično

[plavi-safir]

Mozes ti u zivotu kalklirati i predvidjati tko zna sta ali i to nece biti ostvarivo bez tvojih odluka..
Ne mozes napamet znat sta ce biti za 20god,s njime ili nekim drugim..

No cini mi se da je najgora opcija ostati s nekim koga ne volis.
Dojadit ce ti i sto je divan i dobar,moze to biti bilo tko..
Premlada si da se odreknes mogucnosti za bolje,mogucnosti za sretnu tebe.

[Carpe Diem!!!]

Ma na kraju krajeva, ne znam cemu opcenit stav da su dragi i dobri ljudi kompatibilni sa svima. I da... Pod drag i dobar muskarac vecina zena smatra ono: "Ne pusi, ne pije, slaze se sa svim, lako nam se dogovoriti, ne reaguje ni na sta i ima razumijevanja za sve."

Nisam s Isusom i to mi granici s debilstvom, bilo bi mi dosadno i seksualno monotono. Ne bih mogla biti horny na takav nastup. I nikada nisam.

Prema tome, ti mutavi (pardon: dobri) se ne uklapaju sa svima.

[Lee Holloway]

Mimose kaže:

Za početak, u vezi sam 2 godine. Dečko je super, drag, nježan, simpatičan. Međutim, prema njemu nemam jake osjećaje...doslovno mi je svejedno. Nekada se ne čujemo 2, 3 dana i meni uopće ne nedostaje.
Mrzim se zbog toga.

Meni je tak i s onim kog obožavam!

[Carpe Diem!!!]

Lee Holloway kaže:

Meni je tak i s onim kog obožavam!

I meni Onda se svadjam i objasnjavam zasto nemam potrebu NI S KIM u zivotu da se cujem svaki dan.

Kada budem zivjela zajedno moracemo petosoban stan uzeti da ga mogu ne sretati neko vrijeme kad mi dodje.

Cisto da ne ide van svog stana spavati

[Verdadera]

Mimose kaže:

Za početak, u vezi sam 2 godine. Dečko je super, drag, nježan, simpatičan. Međutim, prema njemu nemam jake osjećaje...doslovno mi je svejedno. Nekada se ne čujemo 2, 3 dana i meni uopće ne nedostaje.
Mrzim se zbog toga. Često pomislim da tako mora biti jer većina ljudi kaže kako nakon nekoliko godina više ni ne može biti napetosti, već samo nekakva simbioza.
No, on mi je drugi dečko. Imala sam jednog prije njega s kojim sam bila 6 mjeseci i svaki dan u tih 6 mjeseci bio mi je predivan. Prekinuli smo zajedno jer je došlo do razdvajanja putova (ja sam otišla na faks, a on u Irsku raditi).
Ja često samu sebe uhvatim kako maštam o nekom idealnom liku s kojim bi mi bilo uzbudljivo, savršeno...s kojim bih bila konstantno sretna. No, onda mi naiđu misli kako je to sve utopija te kako bih se od svakog vremenom ohladila te da trebam cijeniti ovo što imam pošto je sadašnji dečko skroz ok. Pomislim da je razlog što se nikad nisam ohladila od prvog, to što smo bili samo 6 mjeseci zajedno.
Zaista ni sama ne znam volim li ga ili ne...uzbudljivo mi uopće nije, no s druge strane, iznimno mi je drag, vezana sam uz njega te mi je oslonac u vezi svega u životu.
Pričala sam o tome s frendicama i sve do jedne su mi rekle: "mahh, svakog bi se zasitila s vremenom, dečko ti je super, budi sretna, to što ti želiš nekog tamo posebnog su bajke, ja sam sa svojim već 3 godine, a ravno mi je sve u vezi njega, i super mi je tako..."
Poprilično sam mlada, imam 21 godinu i mislim si; ako mi je već sad sve svejedno, kako će tek biti kasnije.
No, s druge strane, ne želim da mi ode iz života jer je razuman, dobar, drag...te se zapitam: što ako, ne samo da ne upoznam svog idealnog lika, već ako svi sljedeći budu gori od njega?
Imam li ja krivu percepciju svijeta, veza i odnosa? Jesam li se nagledala previše romantičnih filmova?
Susjeda od 70 godina mi je rekla da ni ne zna što to znači biti zaljubljen (udala se je s 14 godina), a još je u braku. S druge strane, svjedočila sam da se, nekad ludooo zaljubljeni, itekako bolno rastaju.
Ali opet, ovaj vikend sam čula frenda kako je rekao da živi za svoju curu, da mu je ona najveći izvor sreće i da već sad s 21. zna da je prava. Ta izjava me poprilično pogodila jer sam se tako nekako ja osjećala s prvim (on je sad u sretnoj vezi/zarukama s drugom curom koja je trudna te je usput u Irskoj, tak da je on zauvijek nedostižan) te me je potaknula na razmišljanje kako bih trebala prekinuti i potražiti nekoga koga ću tako žestoko voljeti kao toga prvog nekada...
Uglavnom, misli mi se isprepliću...ne znam što da radim, prekinuti ili ne? Živim li u bajci ili trebam pratiti osjećaje?
Hvala na čitanju i svakom savjetu/iskustvu/kapljici mudrosti.

U startu očekuješ da je "pravi" onaj koji popunjava svaku tvoju prazninu. Na taj način zaista je izgledno da ćeš završiti s 10 mačaka još uvijek se podsvjesno nadajući gospodinu Pravom a izvana mrzeći i prezirući muški rod.
Praznine u sebi popunjavaš sama a odnos na to dođe kao šlag na kraju. Danas velika većina kroz vezu traže potvrdu svoje sreće, nadomjestak, drugu polovicu itd. Savršenstvo. Lakoća zajedničkog toka...I to odmah. Gdje je tu tvoj život u svemu ovome? Gdje su tvoji interesi, ambicije, prema čemu stremiš?

Ako na kraju dana ostaneš sama sa sobom i dosadno ti je...onda shvatiš da je problem u tebi. Ti znaš bolje od mene u čemu je stvar. Uspoređujući jednog s drugim ne daješ sebi šansu upoznati ovog kraj sebe. Lakše je očekivati od drugog, pogotovo od muške strane, da će voditi, pokretati. Teže je sam (za)živjeti svoju maštu. Najveći strah ti je ostati sama? Ostani onda sama neko vrijeme i vidi što će se dogoditi. Koliko dugo ti je trajalo ovih 21 godina? Sad zamisli koliko mora proći dok ti ostariš.Čini mi se kao da mnogo ljudi čeka drugu stranu da ih probudi umjesto da preuzmu odgovornost za sebe.

Razmišljaš sama sa sobom u glavi, i svi mi smo to u neku ruku-odjek tvojih misli, ali koliko si njega u to uključila? Koliko si mu dala priliku da uđe u tvoj um i vidi tvoje strahove? Ili se to ne radi u vašoj vezi?
Ako ćeš prekinuti, nije smak svijeta, dečko će se oporaviti a ti ćeš se možda osjećati slobodnije. Ali ako sebe nisi upoznala dovoljno, problem će se ponavljati...onaj idući možda jednostavno neće htjeti neke druge stvari. Izoliraj probleme (očekivanja) koji su u tebi od karaktera osobe koja ti ne paše i doći ćeš do rješenja.

I da, potpuno je nebitno što drugi kažu kakva je njihova slika ljubavi, drugi nisu vas dvoje, forum.hr nije vas dvoje i naša iskustva su jedno- vas dvoje ste drugo. Zbog te vrste očekivanja kako bi "trebalo biti" mnogo odnosa je propalo bez truda. Opet onaj današnji stil života- ja to zaslužujem. Što ne znači da moraš biti u odnosu koji te ne ispunjava, samo znaj zašto to nije to, objektivno, i onda stani iza toga.

Ovim putem se bojim da ćeš iz jednog odnosa uskočiti u drugi ideći logikom- on ima ovo što onaj drugi nema...a ovome prvome još nisi ni dala priliku da ti se otvori i pokaže tko je. Tako hraniš svoje strahove, dugoročno- it's not good.

I da se razumijemo, da si izgrađena osoba od kojih 35 godina moj savjet bi bio potpuno drugačiji jer bih mislila da si do nekih pouka već došla, tvoja odluka bi izvirala s drugih temelja. Tada bi već znala da ljubav i voljeti nekog nisu leptirići u trbuhu i neprestana želja za kontaktom nego svjesna odluka vrlo racionalno određena a izvršena srcem-intuicijom (kao i većina ljudskih odluka). Ali to joj oduzima "čar" pa se ne spominje. U ljubavi ne možeš tražiti karakteristike zaljubljenosti.

Za kraj, kažeš na početku da ti je potpuno svejedno a na kraju se mrziš što ne osjećaš potrebu da ga zoveš. Zapravo, grizeš se cijelo vrijeme.To nije nikakvo "svejedno", to nije ravnodušnost.
Moj konačan savjet bi bio da se posvetiš učenju o sebi, možda najbolje posve sama a možda i uz ovog momka. Mislim da ti je to prioritet a ne potraga za "idealnim" partnerom. I također mislim da je to potpuno normalno za tvoje godine ali imaš priliku ovdje razmišljati "iznad" svojih godina.

[vulibuli]

Mimose kaže:

Za početak, u vezi sam 2 godine. Dečko je super, drag, nježan, simpatičan. Međutim, prema njemu nemam jake osjećaje...doslovno mi je svejedno. Nekada se ne čujemo 2, 3 dana i meni uopće ne nedostaje.
Mrzim se zbog toga. Često pomislim da tako mora biti jer većina ljudi kaže kako nakon nekoliko godina više ni ne može biti napetosti, već samo nekakva simbioza.
No, on mi je drugi dečko. Imala sam jednog prije njega s kojim sam bila 6 mjeseci i svaki dan u tih 6 mjeseci bio mi je predivan. Prekinuli smo zajedno jer je došlo do razdvajanja putova (ja sam otišla na faks, a on u Irsku raditi).
Ja često samu sebe uhvatim kako maštam o nekom idealnom liku s kojim bi mi bilo uzbudljivo, savršeno...s kojim bih bila konstantno sretna. No, onda mi naiđu misli kako je to sve utopija te kako bih se od svakog vremenom ohladila te da trebam cijeniti ovo što imam pošto je sadašnji dečko skroz ok. Pomislim da je razlog što se nikad nisam ohladila od prvog, to što smo bili samo 6 mjeseci zajedno.
Zaista ni sama ne znam volim li ga ili ne...uzbudljivo mi uopće nije, no s druge strane, iznimno mi je drag, vezana sam uz njega te mi je oslonac u vezi svega u životu.
Pričala sam o tome s frendicama i sve do jedne su mi rekle: "mahh, svakog bi se zasitila s vremenom, dečko ti je super, budi sretna, to što ti želiš nekog tamo posebnog su bajke, ja sam sa svojim već 3 godine, a ravno mi je sve u vezi njega, i super mi je tako..."
Poprilično sam mlada, imam 21 godinu i mislim si; ako mi je već sad sve svejedno, kako će tek biti kasnije.
No, s druge strane, ne želim da mi ode iz života jer je razuman, dobar, drag...te se zapitam: što ako, ne samo da ne upoznam svog idealnog lika, već ako svi sljedeći budu gori od njega?
Imam li ja krivu percepciju svijeta, veza i odnosa? Jesam li se nagledala previše romantičnih filmova?
Susjeda od 70 godina mi je rekla da ni ne zna što to znači biti zaljubljen (udala se je s 14 godina), a još je u braku. S druge strane, svjedočila sam da se, nekad ludooo zaljubljeni, itekako bolno rastaju.
Ali opet, ovaj vikend sam čula frenda kako je rekao da živi za svoju curu, da mu je ona najveći izvor sreće i da već sad s 21. zna da je prava. Ta izjava me poprilično pogodila jer sam se tako nekako ja osjećala s prvim (on je sad u sretnoj vezi/zarukama s drugom curom koja je trudna te je usput u Irskoj, tak da je on zauvijek nedostižan) te me je potaknula na razmišljanje kako bih trebala prekinuti i potražiti nekoga koga ću tako žestoko voljeti kao toga prvog nekada...
Uglavnom, misli mi se isprepliću...ne znam što da radim, prekinuti ili ne? Živim li u bajci ili trebam pratiti osjećaje?
Hvala na čitanju i svakom savjetu/iskustvu/kapljici mudrosti.

Slična situacija i kod mene. Na kraju sam ostavio curu prije dva tjedna. Dvije godine smo hodali.
I svaki dan se preispitujem da li sam ispravno postupio ili ne.
Nekad mi je drago sto sam je ostavio, ali kad se sjetim koliko me voli, teško mi je da ostanem nijem na takvu ljubav.
Kada sam ju upoznao, godinu prije no sto smo prohodali, pomislio sam "ovo je ta", po prvi put u životu. Znaci, sve ono sto bi htio da cura ima, u potpunosti. I zavoljela me je, točno onako kako sam zamislio da sve treba da bude.
Zaljubljenost me je pustila s vremenom, ali simbioza s njom mi je super odgovarala.

Nekad bi znao nasjesti na flert s nekom, ali nisam ni u jednom trenutku pomislio na preljub.
Uzimao sam ju nekad zdravo za gotovo, ali nisam joj to pokazao, ali znam duboko u sebi da sam svjesno loše stvari radio.

I sad kad je nemam evo već 15 dana, razmišljam da joj se javim i da pokusamo opet, jer mislim da vrijedi probati, jer ako smo dvije godine hodali, da si možemo dati jos jednu šansu, a ja da se pokušam nositi sa svojim unutarnjim problemima. 26 godina imam.

[Lik321]

vulibuli kaže:

Slična situacija i kod mene. Na kraju sam ostavio curu prije dva tjedna. Dvije godine smo hodali.
I svaki dan se preispitujem da li sam ispravno postupio ili ne.
Nekad mi je drago sto sam je ostavio, ali kad se sjetim koliko me voli, teško mi je da ostanem nijem na takvu ljubav.
Kada sam ju upoznao, godinu prije no sto smo prohodali, pomislio sam "ovo je ta", po prvi put u životu. Znaci, sve ono sto bi htio da cura ima, u potpunosti. I zavoljela me je, točno onako kako sam zamislio da sve treba da bude.
Zaljubljenost me je pustila s vremenom, ali simbioza s njom mi je super odgovarala.

Nekad bi znao nasjesti na flert s nekom, ali nisam ni u jednom trenutku pomislio na preljub.
Uzimao sam ju nekad zdravo za gotovo, ali nisam joj to pokazao, ali znam duboko u sebi da sam svjesno loše stvari radio.

I sad kad je nemam evo već 15 dana, razmišljam da joj se javim i da pokusamo opet, jer mislim da vrijedi probati, jer ako smo dvije godine hodali, da si možemo dati jos jednu šansu, a ja da se pokušam nositi sa svojim unutarnjim problemima. 26 godina imam.

Mozes mi onda pomoci. Imam 18g moja sad bivsa isto. Bila je u mene zaljubljena skoro 2g a ja u nju ne. Bili smo u vezi 5mj a prije 2 tjedna sam skroz prekinuo s njom. Problem je bio kaj nisam mogo bit siguran jel je volim ili ne. Uso sam s njom u vezu svjesno bez osjecaja ali sam je zavolio s vremenom. Imali smo problema zadnja 3 tjedna veze i prekinula je samnom 2 puta pa ja s njom nekolko puta i molila me vise puta da joj se vratim a ja nisam htio dok nisam poslozio svoje osjecaje. Sad me mrzi ponasa se ko druga osoba, druzi se s ljudima iz razreda koje mrzi( idemo skupa u razred). 99% sam siguran da je vise nemogu vratit al neznam jel to bila pametna odluka. Stvarno me jako voljela al ima nekih problema doma i imam osjecaj da sam joj ja bio polu ljubav a pola terapija. Kad bi prekinuli njena mama bi mi se javljala i molila me da ne odustanem od nje. Bila je gotovo savrsena. Prelijepa, vjerna, dobra, mira ali jednostavno mi nije bila smijesna i zabavna nije mi bila interesantna kad bi pricali. Bojim se da ne pozalim sto sam ju ostavio, ona mi je bila prva veza.

[plavi-safir]

Morate si staviti onda sta vam.je prioritetno u osobi koju zelite kraj sebe.
Ako unaprijed znas,da netko tko je mozda lijep ali ne i bas dobar ustvari ti nece mozda pasat s vremenim jer nema tu dobrotu-onda i ne pocinji..
Navela sam bezveze primjer,moze biti nesto sasvim drugo.
Al opet da cemo bas u jednoj osobi naci "puni paket" isto ne moze se ocekivati..


Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[fauxpersona]

21 godišnja baba. Jebote pa s 21 sam imao mindset da je cijeli svijet moj za otkrivanje i uzimanje, a ova već sad razmišlja o posljedicama izbora koje će se na nju reflektirati za 50-ak godina. Daleko od toga da ne treba biti odgovoran i promišljen u izborima, no to nije isto što i kalkulacija.

Veza ti je jeza.

[Djed iz Mućki]

Oh wow, ovo će jako dugo trajati. Koga zavaravaš, napucaj ga još ovaj tjedan. Vjerojatno i hoćeš.

[fauxpersona]

Verdadera kaže:

U startu očekuješ da je "pravi" onaj koji popunjava svaku tvoju prazninu. Na taj način zaista je izgledno da ćeš završiti s 10 mačaka još uvijek se podsvjesno nadajući gospodinu Pravom a izvana mrzeći i prezirući muški rod.
Praznine u sebi popunjavaš sama a odnos na to dođe kao šlag na kraju. Danas velika većina kroz vezu traže potvrdu svoje sreće, nadomjestak, drugu polovicu itd. Savršenstvo. Lakoća zajedničkog toka...I to odmah. Gdje je tu tvoj život u svemu ovome? Gdje su tvoji interesi, ambicije, prema čemu stremiš?

Ako na kraju dana ostaneš sama sa sobom i dosadno ti je...onda shvatiš da je problem u tebi. Ti znaš bolje od mene u čemu je stvar. Uspoređujući jednog s drugim ne daješ sebi šansu upoznati ovog kraj sebe. Lakše je očekivati od drugog, pogotovo od muške strane, da će voditi, pokretati. Teže je sam (za)živjeti svoju maštu. Najveći strah ti je ostati sama? Ostani onda sama neko vrijeme i vidi što će se dogoditi. Koliko dugo ti je trajalo ovih 21 godina? Sad zamisli koliko mora proći dok ti ostariš.Čini mi se kao da mnogo ljudi čeka drugu stranu da ih probudi umjesto da preuzmu odgovornost za sebe....

Potpis na cijeli post.

[silent sound]

Da ne otvaram novu temu...

Viđam se s jednom djevojkom već neko vrijeme i ona uzbuđenost i "leptirići" u trbuhu su nakon prvih par susreta isčeznuli, kad se ne čujemo neko vrijeme meni je svejedno, ništa joj ne nedostaje ni fizički ni psihički. Imam osjećaj da jednostavno nisam zaljubljen.

Sad me zanima da li da nastavim s tim u nadi da ću se zaljubiti nakon nekog vremena ili tu nema pomoći pa bi bilo najbolje završiti s tim?

[Lady_Tila]

Ne možeš niti biti zaljubljen u takvom kratkom vremenu, ali zainteresiranosti i uzbuđenosti bi trebalo biti. Idi dalje ako ti je svejedno.

Via Tapatalk

[Valerie1]

silent sound kaže:

Da ne otvaram novu temu...

Viđam se s jednom djevojkom već neko vrijeme i ona uzbuđenost i "leptirići" u trbuhu su nakon prvih par susreta isčeznuli, kad se ne čujemo neko vrijeme meni je svejedno

Nakon ove rečenice jasno je da tu nema pomoći.

Ne možeš se ti prisiliti da se zaljubiš u nekoga.

Mislim da bi trebao biti iskren i prema sebi i prema toj curi i priznati da to jednostavno nije to.

Bez brige, već ćeš upoznati neku curu, u koju ćeš se zaljubiti preko ušiju.

[4fun]

Mimose kaže:

Koliko dugo mi je svejedno? Err...nije tako bilo na početku. Početak je bio idiličan, vrlo sličan početku s prvim...no flegmatično ponašanje se pojavilo ubrzo, nakon 3,4 mjeseca. Sad smo već 2 godine u vezi, a moje emocije još uvijek stagniraju.
Jesam li sretna? Trenutno nisam.
Hoće li tuđa mišljenja da je veza dobra meni olakšati dušu? Pa ovako, ja se bojim jedne stvari, a to je da ne napravim u ovom slučaju kobnu grešku.
Primjerice, ukoliko ostanem s njim u vezi, i probudim se nakon 20 godina te kažem samoj sebi: "glupačo jedna, dala si cijelu svoju mladost i život nekomu koga ni ne voliš". Još ako se on uz to vremenom promjeni pa me ostavi, povrijedi... ili se pak ja zaljubim u drugog, a u braku sam....Katastrofalan ishod. Također, što ako ga sad napucam i upoznam nekog super lika u kojeg se zaljubim, a na kraju me taj lik bude varao, zlostavljao...ili pak ako ne nađem nikoga normalnog pa završim s 10 mačaka. Također katastrofa.
Opet, može se dogoditi i da ostanem s njim i nakon 20 godina ga zavolim i kažem sebi:"hvala Bogu što nisam napucala ovako divnog čovjeka" te s druge strane, također može biti da nađem svoju srodnu dušu i nakon 20 godina pomislim:"Hvala Bogu što sam napucala onog kojeg nisam voljela, da sam ostala s njim, nikad ne bih bila sretna."
Znači, htjela bih savjet, proricanje...kad bi mi netko mogao savjetovati koji je najizgledniji ishod. Znam da će većina odgovora biti; nitko ti ne može reći što će biti i sl., ali ako bi mi bar netko mogao otvoriti oči da malo racionalnije sagledam situaciju.
Hvala na dosadašnjim odgovorima, neki su zaista dobri.

kakav je sex?