Sama - i nesretna (a pomalo i zavidna)

[stagediver]

Alison9 kaže:

Imam 32 godine ...

Sad me hvata neka vrsta panike jer ne samo što nemam vezu, imam i osjećaj da nemam više krug ljudi sa kim mogu da živim i dalje svoj „solo život“ - družimo se mi i sad naravno, i provodimo vrijeme skupa, ali njihovi interesi su sada, sasvim prirodno, usmjereni prema svojim dečkima - planiranje odmora, slobodno vrijeme itd. Neće više biti zajedničkih putovanja, ni toliko izlazaka, a samim tim opet smanjene šanse za upoznavanjem novih ljudi i muškaraca. To je ono prvo što mi teško pada - da nam se životni "stil" promjenio.

Situacija nije baš dobra, ali pozitivno je što si toga svjesna pa ćeš možda nešto napraviti kako bi je izmijenila. Ako ćeš sve manje vremena provoditi s dosadašnjim prijateljicama (a hoćeš, naročito kad veze odu korak dalje i počnu pristizati i djeca), ovisno o tvom djelovanju, stvarno može doći do toga da ćeš se osjećati puno osamljenijom nego dosad.

[MaloJa]

Jebga, nebi me čudilo da ja otvorim jednog dana isto ovakvu temu Ništa me fakat više nemre iznenaditi.

A šta da ti kažem, život je nepravedan, netko čeka sto godina pa ne nađe, netko ne traži pa nađe
Sjetim se kako kažu da svaki čovjek ima svog partnera, ali ja u to više ne vjerujem.

Kakva je kvaliteta veza tvojih prijateljica s tim momcima je dobro pitanje. Kužim da bi i ti isto htjela ali da to jednostavno u ovom trenutku ne dolazi. Od puno ljudi sam čula kako su upoznali dečka/curu tek kad su digli ruke

[miki1988]

Alison9 kaže:

da, definitivno mi je bolje ovako nego kad sam bila mlađa i imala te prilike koje mi ustvari uopće nisu odgovarale.

I sad znaš što ti odgovara i vodi se time, samo ne treba očajavati.

pomisao da ću ostati sama nije skroz neprihvatljiva, jer "šta je tu je" ako mi je takva sudbina u životu, šta sad....

Kao prvo, ovako ispada sada kao da si potpuno odustala i pomirila se s tom činjenicom, a s druge strane se potajno nadaš i želiš upoznati tog nekog. Te dvije strane se samo kolju i dovodi do ovoga da se ljudi zapitkuju i traže riješenje za problem kojeg realno nema, a ti problema nemaš. Samo si se sada našla u tom razmišljanju i traženju "krivca" za taj svoj problem kojeg si ovdje napisala.
Drugo, ne postoji nešto što se zove sudbina. Ti si ta koja upravljaš svojim životom i sve što ti napraviš, dobro ili loše je produkt svega onoga što ti se događa, a ne produkt nečega na što ne možeš nikako utjecati. Da se ljudi vode sudbinom i tako lako mire s njom, hrpetinu stvari danas ne bi ni imali, možda bi vjerovatno bili zaostali jer eto, dobri i loši pokušaji su produkt nečega na što mi nemamo utjecaja, tu neku treću stranu. Mislim, to je tvoj život i ti upravljaš njime i sama si stvaraš put. Vodi se time, a ne prepustiti sve toj sudbini jer treća strana ne odlučuje o tvojem životu i da isto tako odluči da si ti ne možeš naći dečka. Yeah right.

znam da bi trebala proširiti krug ljudi, i trudim se (upisala sam se na zumbu...),probat ću to preko neta ... ali tako je teško kad uđeš u neke godine .... gdje svi imaju svoje grupice ili veze.

To je dobro, no pitanje je dal ti to stvarno želiš? Dal je to ono što ti stvarno želiš i što će te podići? Pazi, nitko ti ne garantira da će te promjene donijeti neki rezultat. možda donesu, možda proširiš društvo, možda ne, no na kraju svega ti moraš sama vidjeti dal te to veseli i dal te to ispunjava. Ako ćeš se pokrenuti iz tih nekih drugih razloga za koje se nadaš da će preusmjeriti malo vodu i na tvoj mlin, moguće je da će možebitni neuspjeh produbiti ovaj tvoj problem i što onda?
Ne želim biti ptica zloslutnica i pokapati tvoje želje i planove , želim ti samo pokazati da radiš samo ono što tebi paše, što tebe veseli i što ti želiš i ako smatraš da će te ove stvari i podići i da ćeš tamo upoznati i nove ljude, malo se družiti, zašto ne? Bitno je da si u pokretu, ali radi to zbog sebe, ne očekuj puno i više ćeš uživati. Kad ljudi očekuju dosta od nečega, a s vremenom se to ne ostvari, malo posustanu i povuku se, a to nije baš dobro.
Isto tako što se tiče online upoznavanja. Idi s namjerom da nekoga upoznaš, da se družite, dopisujete, baš onako opušteno, pozitivno, vedro i veselo, bez ikakvih obveza i traženja prilika, tako će te najbolje druga strana upoznati i stvarno vidjeti kakva si ti osoba.

[Gorštak]

Ne vidim zašto bi sad odjednom i ti morala ući u neku vezu, samo zato što su ti frendice u vezi. Baš suprotno, ti se možeš nastaviti zabavljati i gledati kako njihovi brakovi propadaju, kako se razvode i kako se brinu o deriščadi. Zatim ćete one same zvati vani, da nađu nekog novog, i ti ćeš opet uživati s njima. Samo ostani fit i u formi, tako da te pritajeno mrze, i dobro prati situaciju da vidiš kad će ti prva zabiti nož u leđa, pa je preduhitri. Ako ostaneš fit i u formi, vjerojatno ćeš ih nadživjeti.

Sretno

[Alison9]

MaloJa kaže:

Od puno ljudi sam čula kako su upoznali dečka/curu tek kad su digli ruke

i ja sam to cijeli život slušala, ali ja sam digla ruke već neko vrijeme, pa opet ništa
ma mislim da je to sve neki splet okolnosti, svi žele ... neki idu planski i to, traže sve dok ne nađu, neki ne pa im se desi sasvim slučajno i na mjestu i sa osobom gdje je to skroz neočekivano itd...

miki1988 kaže:

Idi s namjerom da nekoga upoznaš, da se družite, dopisujete, baš onako opušteno, pozitivno, vedro i veselo, bez ikakvih obveza i traženja prilika, tako će te najbolje druga strana upoznati i stvarno vidjeti kakva si ti osoba.

tako ću i pokušati (i sa online upoznavanjem i sa novim hobijima) i želim - ništa na silu ni sa prevelikim očekivanjima. jednostavno, gledati na to kao na jedno proširivanje vidika, ljudi, interesa, pa ako se nešto izrodi iz toga - super, a ako ne, nema veze, idemo dalje. (trudim se ovako razmišljati, ali neki strah od neuspjeha je naravno tu..)

Turbulentni Um kaže:

Zatim ćete one same zvati vani, da nađu nekog novog, i ti ćeš opet uživati s njima. Samo ostani fit i u formi, tako da te pritajeno mrze, i dobro prati situaciju da vidiš kad će ti prva zabiti nož u leđa, pa je preduhitri. Ako ostaneš fit i u formi, vjerojatno ćeš ih nadživjeti.
Sretno

haha, ovo me baš nasmijalo

[MilkyWay]

Alexa kaže:

Dečki obično ne padaju s grane.

Ako želiš dečka, nađeš si ga.

Hahaha, baš to da.
Puno žena ne kuži da muškome treba malo uputiti poziv, a ne samo sjedit na stolcu i zvjerat u plafon.

[Centurionzg]

Daj ti meni reci na koju ćeš ti stranicu za upoznavanje pa da se i ja tamo prijavim, čisto da se upoznamo...

Ali, što se same teme tiče, mislim da shvaćam osjećaj, u relativno sam sličnoj situaciji, izuzev toga što sam ja imao 2 konkretnije veze i bezbroj avantura. Kad su me te avanture prestale "veseliti", zaglavio sam sam.
Sad soliram već cca godinu dana i moram priznati da nije to baš više tako interesantno. Dođe valjda ta faza u životu kad jednostavno znaš da si spreman za sljedeći korak koji sam po sebi podrazumijeva da ga radiš s nekim.
I, onda se okreneš oko sebe i vidiš da je izbor... 'ajmo reć' kao na Zavodu za zapošljavanje, puno toga ima, jako malo toga vrijedi, to što vrijedi je već rezervirano za nekog drugog i jbg...
Mislim, nije tako loše, ali nije baš ni bajno...
No, ja zbilja vjerujem da se dogodi taj neki tren kad upoznaš nekog dovoljno vrijednog da budeš spreman na dozu kompromisa, dozu ljubavi i dozu poštovanja i shvatiš da je sva ta "nervoza" bila iracionalna. No, lako je onda pričati, jel'...

[william1]

Alison9 kaže:

Bojim se ostati sama, ne želim zavidjeti prijateljicama, ne želim si postavljati pitanja „a zašto ja ne mogu naći?“ ... Planiram se prijaviti na stranicu za upoznavanje - pa eto, možda i kod mene upali

Tvoj strah je iracionalan i besmislen. Ne možeš naći jer duboko u sebi još nisi spremna na to. Više puta sam napisao na ovom forumu da je prvo bitnije ostvariti osjećaj sreće samostalno, kada sama uspiješ biti sretna i kada tvoj osjećaj sreće ne bude ovisio o nekom drugom, onda ćeš ono što tražiš naći ne u nekome, nego s nekim. A i vidjet ćemo hoćeš li zavidjeti svojim prijateljicama nakon što se (možda) dogodi nekakav brodolom i ispadne da su njihovi savršeni partneri nešto potpuno drugo.

Javi se na PP za dulje razgovore i obradu tvoje teme jer sam bio u identičnoj situaciji kao ti.

[SportsGirl]

Ful su mi glupi ovi odgovori u stilu "vidjet ćeš kako ćeš im zavidjet kad se razvedu" itd, njezina sreća valjda ne bi trebala ovisiti o tuđoj nesreći.

Ja mislim da to autoričino nije neka zloba ni ne znam kakva zavist, problem je samo u tome što ju njezine prijateljice i njihova situacija svako malo podsjećaju na to što njoj fali, zbog nje, ne zbog njih.

Priče da se bezveze bedira i da je njen strah iracionalan isto ne stoje u potpunosti, u tim je godinama sasvim normalno da ju to muči, pogotovo ako je riješila egzistencijalne probleme i ako s te strane ima lijep život, naravno da joj je iduće bitno upravo to, obitelj. To je ljudski i normalno.

Ključno je ostat neopterećen (što je vjerojatno lako reći a teško učiniti) i biti otvoren za nova poznanstva i ne podići zidove oko sebe zbog nekih loših iskustava. Po ljudima iz svoje okoline znam da što su stariji to im je po tom pitanju teže, ali ima ih koji to sve super hendlaju.

Glavno je biti u pokretu i raditi što više ono što voliš, aktivirati se i po pitanju traženja partnera (navedene su dating stranice) a možda netko uleti i na treningu, plesu ili izlasku s nekom novom ekipom.
Činjenica je da je upoznavanje ljudi mnogo teže nego u studentsko doba, ali to ne znači da je nemoguće. Izbora je puno manje, ali ako ništa drugo sad si puno samopouzdanija i znaš što hoćeš, pa ćeš bolje filtrirati ljude.

[skorpionka87]

Ovo "sama" i "nesretna" još nekako i kužim, svi smo to prošli, ali - zavidna??
Ljubav nije sve što vidiš, zato pazi kome zavidiš..kako kaže Brena.
Možda one i završe u braku i sve 5. 10g poslije dođe do razvoda zbog preljuba s klinkom recimo. A ti tek poslije 10g nađeš nekog i happy end. I tko će onda tu bit zavidan?
Budi sretna što si sve ostalo riješila, što ne ovisiš o nikom. A frajer će doći, kad-tad, samo je pitanje vremena.
Ali prije nego završimo s nekim, i pronađemo sreću, zadovoljstvo, moramo prvo poraditi na sebi i naći unutarnji mir, unutarnje zadovoljstvo. Ovu prazninu koju ti osjećaš neće dečko ispuniti. To ti moraš sama.

[Alison9]

Centurionzg kaže:

Daj ti meni reci na koju ćeš ti stranicu za upoznavanje pa da se i ja tamo prijavim, čisto da se upoznamo...

hvala na odgovoru. ne živim u hrvatskoj, pa se neću registrirati na "domaće stranice".
ovo si sve dobro rekao , "kao u zavodu za zapošljavanje", avanture te prestanu veseliti ...

SportsGirl kaže:

Ful su mi glupi ovi odgovori u stilu "vidjet ćeš kako ćeš im zavidjet kad se razvedu" itd, njezina sreća valjda ne bi trebala ovisiti o tuđoj nesreći.

puno ti hvala! tvoj post mi je najkonstruktivniji do sada.
stvarno sve mogu potpisati.

skorpionka87 kaže:

Ovo "sama" i "nesretna" još nekako i kužim, svi smo to prošli, ali - zavidna??
Ljubav nije sve što vidiš, zato pazi kome zavidiš..kako kaže Brena.
Možda one i završe u braku i sve 5. 10g poslije dođe do razvoda zbog preljuba s klinkom recimo. A ti tek poslije 10g nađeš nekog i happy end. I tko će onda tu bit zavidan?
Budi sretna što si sve ostalo riješila, što ne ovisiš o nikom. A frajer će doći, kad-tad, samo je pitanje vremena.
Ali prije nego završimo s nekim, i pronađemo sreću, zadovoljstvo, moramo prvo poraditi na sebi i naći unutarnji mir, unutarnje zadovoljstvo. Ovu prazninu koju ti osjećaš neće dečko ispuniti. To ti moraš sama.

pa ne zavidim svima, a pogotovo ne zavidim onim parovima (a znam ih nekoliko) koji su zajedno "reda radi", kod kojih mnogo toga ne štima, koji se boje biti sami, pa su sa "bilo kim" - njima ne da NE ZAVIDIM nego su mi oni (i takvi ljudi općenito) primjer kakav život ne želim.
Ja mislim da sam ja svoju sreću i zadovoljstvo pronašla u sebi oko 30te, kada sam sve završila, osamostalila se, kada sam se prestala baviti nebitnim tipovima, digla kriterije (prije sam bila puno strpljivija i "tripila" neke stvari ... i recimo desilo mi se dva puta u zadnjih par godina da se neki tip sa mnom poigrava mjesecima a da ne bude ništa konkretno od toga, da je nezreo, ne zna šta želi - a to je bilo baš u tom periodu mog života kada sam bila nesigurna u sebe ili nestabilnija po tom nekom egzistencijalnom pitanju -> kad gledam danas samu sebe kakva sam tada bila, ne mogu vjerovati da je to ista osoba. jer danas nebi izdržala, niti bi me zanimalo takvo ponašanje.. igrice, muljanja, manipulacija itd)
Hoću reći - čak bi rekla da sam prije osjećala tu neku prazninu (jer nisam bila sređena) i htjela sam je popuniti nekim (neodgovarajućim) muškarcima. Sad definitivno nije tako. Ne tražim da neko popuni prazninu, kao prije, nego da mi bude partner.
Ja ustvari jesam zadovoljna u svim ostalim poljima svog života, i hvala Bogu na tome, ali kako ide ona dobra stara "čudno je koliko je malo potrebno da budemo sretni .. i još čudnije kako nam baš to nedostaje"

[roziukrasi]

skorpionka87 kaže:

Ovo "sama" i "nesretna" još nekako i kužim, svi smo to prošli, ali - zavidna??
Ljubav nije sve što vidiš, zato pazi kome zavidiš..kako kaže Brena.
Možda one i završe u braku i sve 5. 10g poslije dođe do razvoda zbog preljuba s klinkom recimo. A ti tek poslije 10g nađeš nekog i happy end. I tko će onda tu bit zavidan?
Budi sretna što si sve ostalo riješila, što ne ovisiš o nikom. A frajer će doći, kad-tad, samo je pitanje vremena.
Ali prije nego završimo s nekim, i pronađemo sreću, zadovoljstvo, moramo prvo poraditi na sebi i naći unutarnji mir, unutarnje zadovoljstvo. Ovu prazninu koju ti osjećaš neće dečko ispuniti. To ti moraš sama.

pa svaka veza se može završiti zbog nečeg, i ta što kasnije počne? najgore je čekati 10 godina pa vidit da si u goroj situaciji nego prije 10 godina što se tiče mogućnosti izbora. lijepa analiza, koja nije uzela u obzir da osoba više nije tako mlada i da ne može birati kao prije... po meni to ništa nije točno (al skroz poštujem da svi vidimo različito). po mom iskustvu: neće ti stan i posao nadoknaditi to što nemaš dečka jer one osjećaje i stvari koje dobijaš s njim, možeš dobit samo s njim. drugo, ta neovisnost, posao, stan, posebno to da ne ovisiš o nikome je, o, tako precijenjeno. kad muškarac vidi da si ti neovisna postoje najčešće dvije mogućnost: 1) htjet će ti se uvalit i iskorištavati te financijski ili 2) nećeš mu biti napeta sa svojom neovisnošću jer on traži princezu da ju zaštiti i brine se o njoj

[william1]

SportsGirl kaže:

Ful su mi glupi ovi odgovori u stilu "vidjet ćeš kako ćeš im zavidjet kad se razvedu" itd, njezina sreća valjda ne bi trebala ovisiti o tuđoj nesreći.

Naravno da ne treba. Odgovor je bio zamišljen da se možda i ona malo zamisli vrijedi li joj pokušati tražiti nešto "na silu" što će neizbježno završiti krahom. Ona sada možda zavidi svojim prijateljicama, ali što da neku od njih njen momak povrijedi? Što onda? Jer one sada mogu reći da nisu same, a što će biti sutra? Što onda?

[muflonka]

ja zavidim samo onoj koja ima onog jednog kojeg ja hoću .... a što se tiče upoznavanja na internetu, ja se malo divim onima kojima se to da, s tom namjerom ići tipkati, upuštati se u razgovor, ne bi li im se svidio... kolika to volja treba biti, ići razgovarati s nekim prema kome nemaš nikakvu kemiju, saznanje, uvid, ništa... a da bi do toga evenutalno došlo, dugo se mora tipkati i razgovarati... svaka čast kome se to da :/

[stagediver]

skorpionka87 kaže:

Ali prije nego završimo s nekim, i pronađemo sreću, zadovoljstvo, moramo prvo poraditi na sebi i naći unutarnji mir, unutarnje zadovoljstvo. Ovu prazninu koju ti osjećaš neće dečko ispuniti. To ti moraš sama.

Ovo je vrlo popularna mantra (naročito na ovom podforumu). Dosad nisam uspio niti zamisliti što bi to, zapravo, trebalo značiti. Vjerojatno je riječ o nekoj od varijacija grubog pristupa (sami ste krivi: niste upareni zato što za to niste stvorili preduvjete) koja bi one manje spretne u pronalaženju partnera trebala natjerati na akciju.

Ne vidim zašto je čudno (ne samo zbog društvenih normi zbog kojeg pozicija različitog nije baš lagana, već i zbog bioloških nagona) da netko tko je zadovoljan i obiteljskim odnosima i prijateljskim odnosima i poslom i materijalnom situacijom može osjećati duboko nezadovoljstvo ukoliko ima potrebu za partnerom/obitelji/djecom koju ne uspijeva realizirati. Ne vidim kako bi bilo što drugo moglo ispuniti (trajno/kvalitetno, svako zavaravanje ima rok trajanja) tu prazninu.

Također, ne shvaćam zašto se praktično ne smije reći da se ta praznina osjeća (pa valjda je to najnormalnija jebena stvar), a da se odmah ne dobije n komentara o tome kako se najprije treba (ovako ili onako) poraditi na sebi, a da bi se možda zaslužilo dobiti priliku pronaći životnog druga. I još se vjeruje kako se dao odličan savjet?! Nemojte se ljutiti, ali meni je to baš hrpa kravlje balege.

Bojazan pokretačice teme sve je samo ne neutemeljena: prijateljice će stvarno imati sve manje vremena za nju, njen će društveni život najvjerojatnije biti sve siromašniji, izlaženje sa sve mlađim novim prijateljicama također ima ograničen rok trajanja, ne pronađe li ozbiljnog partnera vjerojatno će se osjećati sve usamljenijom kako vrijeme bude prolazilo i kako njena generacija bude zaokupljena onim stvarima koje te godine u pravilu donose.

Ne mislim da pronalazak partnera može riješiti sve njene probleme. Dapače, siguran sam da bi uspjeh na tom području odmah uzrokovao iskakanje nekog novog problema/"problema" u prvi plan (jer bi nestankom onog velikog tad u prvi plan iskočio ili neki koji se sad ne vidi od prvog ili neki novi, povezan s rješenjem/"rješenjem" onog prvog ). Međutim, siguran sam da bi riješio onaj problem koji ona sada osjeća, i to bez obzira na eventualno postizanje bilo kakve unutarnje ravnoteže.

[smoothjazz]

Alison9 kaže:

ne živim u hrvatskoj, pa se neću registrirati na "domaće stranice".

Ne moraš se ti više igdje registrirati, nema potrebe. Pojava usamljene korisnice na forumu haer sa dijagnozom...

Alison9 kaže:

Imam 32 godine, završila sam faks, živim vani, imam ok posao i svoj stan.

osigurava sasvim solidno punjenje inboxa idućih dana.

[Bumblebee24]

Samo jako, činis se kao super osoba

[roziukrasi]

stagediver kaže:

Ovo je vrlo popularna mantra (naročito na ovom podforumu). Dosad nisam uspio niti zamisliti što bi to, zapravo, trebalo značiti. Vjerojatno je riječ o nekoj od varijacija grubog pristupa (sami ste krivi: niste upareni zato što za to niste stvorili preduvjete) koja bi one manje spretne u pronalaženju partnera trebala natjerati na akciju.

Ne vidim zašto je čudno (ne samo zbog društvenih normi zbog kojeg pozicija različitog nije baš lagana, već i zbog bioloških nagona) da netko tko je zadovoljan i obiteljskim odnosima i prijateljskim odnosima i poslom i materijalnom situacijom može osjećati duboko nezadovoljstvo ukoliko ima potrebu za partnerom/obitelji/djecom koju ne uspijeva realizirati. Ne vidim kako bi bilo što drugo moglo ispuniti (trajno/kvalitetno, svako zavaravanje ima rok trajanja) tu prazninu.

Također, ne shvaćam zašto se praktično ne smije reći da se ta praznina osjeća (pa valjda je to najnormalnija jebena stvar), a da se odmah ne dobije n komentara o tome kako se najprije treba (ovako ili onako) poraditi na sebi, a da bi se možda zaslužilo dobiti priliku pronaći životnog druga. I još se vjeruje kako se dao odličan savjet?! Nemojte se ljutiti, ali meni je to baš hrpa kravlje balege.

Bojazan pokretačice teme sve je samo ne neutemeljena: prijateljice će stvarno imati sve manje vremena za nju, njen će društveni život najvjerojatnije biti sve siromašniji, izlaženje sa sve mlađim novim prijateljicama također ima ograničen rok trajanja, ne pronađe li ozbiljnog partnera vjerojatno će se osjećati sve usamljenijom kako vrijeme bude prolazilo i kako njena generacija bude zaokupljena onim stvarima koje te godine u pravilu donose.

Ne mislim da pronalazak partnera može riješiti sve njene probleme. Dapače, siguran sam da bi uspjeh na tom području odmah uzrokovao iskakanje nekog novog problema/"problema" u prvi plan (jer bi nestankom onog velikog tad u prvi plan iskočio ili neki koji se sad ne vidi od prvog ili neki novi, povezan s rješenjem/"rješenjem" onog prvog ). Međutim, siguran sam da bi riješio onaj problem koji ona sada osjeća, i to bez obzira na eventualno postizanje bilo kakve unutarnje ravnoteže.

pronalaženje i harmoniziranje s partnerom JESTE rad na sebi. a ovi savjeti tipa prvo nađi si posao, radi na sebi i sl. mi se čine kao ruganje osobi kojoj iz svake rečenice isijava "treba mi partner".

a naravno da kad formira obitelj onda dolaze drugi problem, djeca, odgoj, briga, puno novijih obaveza. al gle čuda, to su problemi koji idu s tim godinama, a ne s kim ću večeras izić i koji ćemo koktel popiti (to se radi u 20-oj godini kad si student). tako sve u svoje vrijeme, a možete vi to i izmiješati al onda nikad nećete biti harmonizirani, jer čovjek mora biti u skladu sa svojim okruženjem i biologijom

[Alison9]

roziukrasi kaže:

pa svaka veza se može završiti zbog nečeg, i ta što kasnije počne? najgore je čekati 10 godina pa vidit da si u goroj situaciji nego prije 10 godina što se tiče mogućnosti izbora. lijepa analiza, koja nije uzela u obzir da osoba više nije tako mlada i da ne može birati kao prije... po meni to ništa nije točno (al skroz poštujem da svi vidimo različito). po mom iskustvu: neće ti stan i posao nadoknaditi to što nemaš dečka jer one osjećaje i stvari koje dobijaš s njim, možeš dobit samo s njim. drugo, ta neovisnost, posao, stan, posebno to da ne ovisiš o nikome je, o, tako precijenjeno. kad muškarac vidi da si ti neovisna postoje najčešće dvije mogućnost: 1) htjet će ti se uvalit i iskorištavati te financijski ili 2) nećeš mu biti napeta sa svojom neovisnošću jer on traži princezu da ju zaštiti i brine se o njoj

baš tako, sve što imam mi ne može nadoknaditi to nešto što mi fali, jer jedno nema veze sa drugim. što se tiče ovoga da postoje dvije mogućnosti, i toga sam, nažalost svjesna, mada je ovdje malo drugačija situacija jer ovdje je 90% žena neovisno i samostalno, tako da je to normalna pojava...
ali shvaćam misao i mislim da nije daleko od istine ...

william1 kaže:

Odgovor je bio zamišljen da se možda i ona malo zamisli vrijedi li joj pokušati tražiti nešto "na silu" što će neizbježno završiti krahom.

ne vrijedi, niti to želim. ništa na silu, i ništa samo zato da nebi bila sama.

muflonka kaže:

ja zavidim samo onoj koja ima onog jednog kojeg ja hoću .... a što se tiče upoznavanja na internetu, ja se malo divim onima kojima se to da, s tom namjerom ići tipkati, upuštati se u razgovor, ne bi li im se svidio... kolika to volja treba biti, ići razgovarati s nekim prema kome nemaš nikakvu kemiju, saznanje, uvid, ništa... a da bi do toga evenutalno došlo, dugo se mora tipkati i razgovarati... svaka čast kome se to da :/

ne mora značit, ja sam više pobornik toga da se ljudi kratko dopisuju i onda nađu na kavi i ako paše, super, a ako ne ne, a ne dugo dopisivanje i onda možda velike nade, koje mogu biti razočarane in real life. tako da upoznavanje preko interneta može ići brzo i nekomplicirano,a može se i razvući. to je različito od osobe do osobe.

stagediver kaže:

Ovo je vrlo popularna mantra (naročito na ovom podforumu). ......

ovo je sve tako dobro napisano, sažet je cijeli moj "problem", strah i kako razmišljam. svaka čast.

[Rigattoni]

Ne valja imat listu kandidata, ne valja ustvari puno toga.
Ne, nisam glup.