|
Evo jedne zadaće:
NA OSAMI BLIZU MORA ,DOK SE SUNCE ZEMLJI SMIJE
T.Zuppa
Kako opisati čovjeka,kako podijeliti njegov život i razvrstati njegove postupke?Kako opisati osnovne osjećaje koji se nužno pojavljuju u određenim životnim razdobljima?Možda je potrebno krenuti od djetinstva ,a možda i nije.
Jednog lijetnog dana na osami promatram ptice kako lete,igraju se u zraku,pozdravljaju sretnike prelijepim pjesmama.U meni se javlja sjeta jer bi ponekad i ja želio poletjeti i vinuti se u visine.Najednom,neopazice moje misli prijeđu u neki novi svijet,sav nepregledan, nepredvidljiv.Neka me krila dignu u visine i odjednom shvatim da letim.Uokolo mene svugdje šuma,isprva zelena i gusta s puno životinja koje piju po izvorima i međusobno se igraju.No, nepoznata krila mi ne daju da se de zaustavim,ona nose dalje i dalje te s vremenom shvatim da je šuma ostala iza mene samo kao siva pomutnja ili blic sjećanja.Polako se bližim velikom gradu,ne raspoznajem zgrade ni ulice,vidim samo ljude kako užurbano hodaju po ulicama dok dimovi gradskih tvornica tjeraju ptice i druge životije.Nadjednom naglom otežam i osjetim kako me krila nose sve teže i pojavi se strah da ću pasti i ostati u grad,no skupim potrebnu snagu i nastavljam putovanje. Izdaleka mi se učini kao da vidim nekakvu obalu,stijenu obasjanu suncem.Poželim tamo doći što prije,jer krila me nose sve teže.Izbliza ta obala izgleda jako poznato,siguran sam da sam to već negdje vidio,ali sjećanje me ne služi baš najbolje.Sada shvaćam da je to mjesto na kojem želim ostati,jer tu je sve prepuno ptica i ostalih stvorenja,tu se i ja osjećam kao ptica.
U tom trenutku se budim,no ne na obali,već u svojoj sobi i mislim da sam ponešto o životu ipak shvatio.
__________________
Si tacuisses,philosophus mansisses
|
Linearni mod
