Ljubavna poezija III

[NIKMAN]

BILO JE NECEG TAJANSTVENOG

bilo je neceg tajanstvenog
u tom plamenu vasih pogleda
u toj neprestanoj borbi
cvijetova i nesigurnih rijeci
taj mali rat ljubavi izmedju dvije tuge
vino izmjesano u casama
muzika poslije ponocnih vijesti na uzglavlju
u toplini vaseg tijela
i vjerujte
ja danas strepim nad svakim budjenjem
za mene je opasnost taj zrak mirisnih naranci

i bilo je neceg

znam da je bilo malo ljubavnog
u toj kratkoj epizodi
koja je zivjela na vasim usnama

predivna gospodjo
vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili
a meni su se otvarali vidici
meni su u ocima planule zore lomeci mi srce
na beskrajnim zvucima
vasa lomna bojazljivost u velovima snova

i vjerujte
ja danas strepim nad svakim budjenjem
za mene je opasnost svaki vlak
koji donosi mirise juga
u ovu mirnu sliku davnine
i nema vise toga kao nekad
ovo je druga mladost
ovo vise nisu hrabri vulkani
i ne govori se kao nekad
predivna jasnoca mojih retrospektivnih lutanja
ocajnickih pokusaja bjekstva

noc

i eine kleine nacht musik
kao zvono nad celom
kao luna nabrekla nad povrsinom oceana koji umiru
i jos ima neotvorenih strana
i tajanstvenosti u pogledima
kao da nismo oboje porazeni
u tom malom ratu ljubavi
izmedju dvije tuge

Z.Krznaric

[pseto]

Vidjeh na cesti danas mrtva psića
i majku mu kraj njega. Bijednu majku
što bespomoćno obilazi malo truplo
a truplo se ne miče i samo leži

Truplo samo leži i ne miče se
i majka obilazi i u njega gleda
i ne zna što bi

i ne može da ode dalje putem
i stoji pored trupa i spuštene glave gleda ga, bespomoćno kao svaka majka

a.b. šimić

jebiga, morao sam

[NIKMAN]

BLUDNE MISLI NJENE

mene svake ponoci snene
pohode bludne misli njene

mene u oknima nocnim
njene ruke prisile na sve

i na smrt je jednom prizivala jasno
kad je bilo tako
u jednoj jeseni kasnoj
ona u gradu jednom drugom
daleko od mene

koliko je kilometara moja ljubav putovala
otvorila vrata
i mrak joj skocio u zjene

jedinice moja krasna
lutacice kroz zivot
andjeoski strasna
geometrija zivota nas dijeli i spaja

i ja joj se divim

divim joj se cijelo vrijeme
za sve promasene stvari u zivotu
ja joj se divim za njen naglasak otmjen
i malo lukavstva
za njen hod graciozan smjeli
za njen dah vreli koji mi usne pali

ona je kao nitko drugi
zanosna i zanesena
meka i ostra
podatna

i ona je zena koja sanja
najljepse od svih kurtizana

i od najljepse ruze
trnovita i lijepa

ona je budna uvijek
ona je vidovita i slijepa
ona ljubi i gubi
dobija i daje

njoj zivot ne traje kao svima
njeno je ime kao snijeg
u prelijepoj noci
najljepsa rima

svjetska ljubomora u njoj spava
u njoj su oci umornih mornara
tugu kao od sale stvara
za nju ne postoji kraj

u njoj su izvori ljepote
i sve boli svijeta

ona je oprostite molim
potomak i nasljedje cvijeta
kojoj se klanjam
koju mrzim
i iznad svega volim

[NIKMAN]

Povezi nas
nevidljivom linijom nocas
spusti zavjesu
u toploj postelji,
fikcije radi
neka se tijela
u omamu pretvore,
neka ljubav traje i traje vjecno

[pseto]

Zločin


U gaju tamnom borovi... i šutnja.
Dan lijep i sunčan kao misli vjerenika
U vedre noći. Negdje jeka ptičjeg krika
I šumor vjetra kao zvuci zvonik lutnja.

Ti ne ljubiš me, Kitty? Mene muči ljutnja,
Kad samo spazim osjen tvoga lika.
Ti nje ljubiš me, Kitty? Stojiš kraj borika
I lijepa si i strašna kao moja slutnja.

O ostani! Ja ću te ko plavu zvjerku ubiti
I mrtvu te i blijedu u bezumlju ljubiti,
Kad živa nijesi meni dopuštala to.

Oh, kako ću se s divlje boli svijati
I poput strasne žene nada tobom se smijati.
Ti ne znaš, kako moja duša voli Zlo.

[Cinnamon Girl]

Epilog

LII

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.

Hiljadu puta od jutros
kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros
ponovo ti se vracam.

Hiljadu puta od jutros
ja se ponovo plasim
za tebe,
izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat
ko zna kakvim ljudima.

Da li sam jos uvek ona mera
po kojoj znas ko te boli?
Po kojoj znas koliko su pred tobom
svi drugi bili goli?

Ona mera po kojoj znas ko te otima,
a ko placca?

Da li sam jos uvek
medju svim tvojim zivotima
onaj komadic najcistijeg oblaka u grudima,
i najkrvavijeg sacca?

[NIKMAN]

Ispletimo vijenac poezije
od cvijeca koji ne vene
svi...jedno, dvoje...troje
od njih.. nas..tebe ..mene

Upletimo ceznju...ljubavi tajne
nepravde.. boli, tuge do neba
dodajmo rijeke...sume bajne
jezera... i sve sto nam treba.

Nek bude k'o zvijezda Danica
ona sa Sjevera...najljepseg sjaja
Nek bude vijenac od nasih srca
Neka se zove - Poezija!

[NIKMAN]

SAN

Kad zatvorim oci uvijek si tu,
Uz mene...
Lezimo na krevetu, nagi
Tvoje toplo tijelo
Uz moje
Isprepletenih ruku,
Stopljenih dusa…
Moja glava je na Tvojim grudima
Osluskujem Tvoje disanje
Otkucaje Tvoga srca
(o kuca li jos uvijek samo
za mene?)
Silovite i sigurne...
Ti se igras s mojom kosom
I uzaludno se boris protiv sna
Upijam tvoj miris,
Tako drag i blizak
Gubim se…
I ponovno sam sretna kao nekad...
Kao prvi put
Jer volim...


Bruna

[NIKMAN]

Zasto bih te volio

Posebna si kao
Biljka u džungli
Potrebna kao
Kap u moru
Smrtnost u besmrtnosti
Nedostaješ mi kao
Zvuk u buci
Svjetlost u bljesku

Biljka u džungli
Asfalta

Kap u moru
Žeđi

Smrtnost u besmrtnosti
Smrti

Zvuk u buci
Tišine

Svjetlost u bljesku
Tame

Da,
Volim Te

[NIKMAN]

Kada mesec kroz oblake na visini mirno blista,

kada mir se polagano u ulice vlazne vraca,

onda moja jasna misao nije vise sasvim cista

i noc mi se tad necujna u oluju preobraca.

Ne pitaj me kakve tada mesecinom misli kruze

ni kakvu te tada vidim, ni zasto bas tebe hocu.

Oko moj lik tvoj gleda, miluje me miris ruze,

dok ti sasvim mirno spavas - tobom se ja bavim nocu!

Dragocena kao kamen sto se samo jednom nadje,

ponosita k'o planina kad zablista posle kise,

lepa kao pomirenje posle duge, gorke svadje,

mirisljavi beli cvetic kakav niko nema vise.

Ali ono sto te cini najvrednijom od svih tajni,

to su bljesak tvoga oka i tvoj jasni osmeh sjajni

[maryanne]

Opomena

Vazno je, mozda, i to
da znamo:
covek je zeljan tek ako zeli.
I ako sebe celog damo,
tek tada i mi mozemo biti celi.
Saznacemo tek ako kazemo
reci iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi
trazimo, moci ce
neko da nas sretne.

Miroslav Mika Antic

"ležimo goli.
ni treptaj ni riječ,
bez dodira i poljupca,
samo pogled je dovoljan..
Posljednji sam put udahnuo i nikad više."

naletila sam na ovo kako vam se sviđa?