Bog i slobodna volja

[Sin Sunca]

Speare Shaker kaže:

Antonio Damasio odnosno moderna neuroznanost kaže drugačije. Pročitaj njegovu knjigu koju sam spomenuo ranije (Osjećaj zbivanja) pa se uvjeri i sam.
Ako ti je stalo do znanstvenih objašnjenja i dokaza.
Ako nije, onda zaboravi na to i drži se onoga što je za tebe prihvatljivo ili uostalom i privlačnije.

Hmm, nekako sumnjam u to da kažu drugačije.Možeš li izvaditi citat gdje se izričito spominje to što tvrdiš jer evo na Wikipediji piše da je um aspekt svijesti ,a ne obrnuto.
Moguće je i to što ti kažeš ali to ne znači da je to točno.Jedni znanstvenici kažu tako ,a drugi potvrđuju ovo što ja pišem.

Meni je poznato i znam da postoje znanstvenici koji ne priznaju svijest kao nešto zasebno nego isključivo kao produkt mozga.Naime oni tvrde da ne postoji čak ni ljudska duša.Tvrde da smo mi organske mašine ,a da nama upravlja mozak ,a ne mi mozgom odnosno odluke donosi mozak ne na temelju naše volje nego na temelju onoga što je potrebno da se u tom trenutku donese.

S druge strane ne znaju objasniti kako nastaju misli.Ne znaju objasniti kako to da um ima moć da utječe na materiju.Ne znaju objasniti van tjelesna iskustva, nastanak i svrhu snova, telekinezu te mnoge druge pojave vezane za čovjeka.

Naravno da je ne mogu objasniti jer znanost je razumijevanje i spoznaja materijalne i vidljive prirode.
Kako možeš objasniti i dokazati svijest kada svijest nema oblik,agregatno stanje, masu, boju, miris, zvuk, bilo što ,a znamo da je tu jer upravo si sad svjestan.Ne bi mi sad ovdje raspravljali da nismo svjesni.Snovi se također ne mogu objasniti jer su nemjerljivi.Oni na aparatima jedino mogu vidjeti da se nešto događa u nekom djelu mozga odnosno da postoji povećana aktivnost i to je sve.Ništa drugo oni ne mogu vidjeti.Ne možeš ti vidjeti ni dokazati snove ,a ipak znamo da postoje.Ne možeš dokazati ni misao jer misao je nemjerljiva ,a opet znamo da postoji.Možeš samo vidjeti na monitoru aktivnost u određenom djelu mozga no to je samo prikaz rada neurona odnosno izmjena informacija u mozgu u obliku impulsa no što dovodi do tog impulsa?Mi znamo da se ruka pokreće tako što iz određenog djela mozga impuls stiže do ruke i ona se podiže gore no što stvara taj impuls ?? Ajmo reći da ga stvara nekakva interakcija u mozgu no suština pitanja je što zapovijeda toj interakciji od koje će nastati implus.E tu dolazimo do polja nevidljivog.

Teorija struna je donedavno bila ismijavana no sve više znanstvenika je prihvaća ,a svi zaboravljaju da je teorija struna povezana sa teorijom kolektivne svijesti ili kvantnog polja.Dakle kolektivna svijest djeluje po principu razmjene informacija koja se događa vanvremenski odnosno trenutačno.Postoje i pokusi gdje su ispitaniku izvadili krv.Razdvojili je u dvije epruvete.Te dvije epruvete izolirali kilometrima udaljenosti odnosno jedna epruveta je odnešena u Japan ,a druga je u Americi.Krv iz jedne epruvete su izlagali električnoj struji ,a za to vrijeme je druga krv promatrana na mikroskopu.Dokazano je i uočeno da je krv koja je tretirana strujom informacijski razmijenila podatke sa drugom krvi koja je izolirana tisućama kilometara udaljenosti jer je primijećena reakcija i u drugoj krvi.Pojedini znanstvenici su tvrdili i u prošlosti da subjekt odvojen od matrice komunicira sa matricom bez obzira što je odvojena od matrice.Tako recimo u budističkoj tradiciji imaš to da se budisti šišaju na čelavo iz razloga što ne žele da im dlaka padne na neko područje jer ako nečista duša stane nogom na tu dlaku može da mu poremeti auru.To definitivno nije bzvz koliko god nama to smiješno zvučalo.

Ja sam sad naveo samo neke primjere ali poanta je u tome da nije onako kako kažu znanstvenici da se sve svodi na grubo materijalno, unaprijed određeno.Zato postoji i kvantna fizika koja je često u suprotnosti sa konvencionalnom fizikom.Mene ne može nijedan znanstvenik ubijediti da sam ja najobičnije tijelo, organsko i materijalno od krvi i mesa i ništa više od toga.Mislim da je to jasno svima nama ovdje ,a vjerujem i tebi.Čak mislim da je i njima to jasno no oni su znanstvenici i oni smiju prihvaćati samo ono što je vidljivo njihovom oku ili leći mikroskopa ,a sve ostalo je za njih nagađanje.Znanost je zapravo jedan veliki paradoks jer znanost nije nikakvo znanje ,a znanstvenici ne znaju ništa.

[svatiti]

sve mi miriše da je proizvod mozga um i podsvjest znači nešto što je u nama duboko zkopanao ,razni utisci ,događaji koji se kasnije reflktiraju na naše postupke .Čista svjest oni koji vjeruju bi spadala po duhovnu dimenziju i nije zahvaćena raznim utiscima ,ona je uvijek ista u svim uvjetima ,nije da imam iskustva al ima smisla. Drugo stvar je ako neko pomiša tu čistu svijest sa podsvješću i dobijemo miš maš .
kako je tema slobodna volja ,večina ljudi je pod utjecajem podsvjesti tako da i kažem da tu slobodna volja ovisi o podsvjesti onda se tu odma vežu razni utisci , stvari volim, nevolim , koje su več uprogramirane u nama i djelujemo po njihovom nalogu ,tu nema riječi o slobodnoj volji u pravom smislu riječi nego o navođenoj volji ,naravno da čovik nije tako jednostvan biće ima tu puno utjecaja koje utječu na neku odluku al ona je u ovom smislu predvidiva, ne da ću je ja predvidit ,nego mozaki tijelo pamti i reagira kako program nalaže ,slobodna volja bi bila moguća kad bi se izdigli od tih utjecaja .

[yakuzza]

Sin Sunca kaže:

Čak mislim da je i njima to jasno no oni su znanstvenici i oni smiju prihvaćati samo ono što je vidljivo njihovom oku ili leći mikroskopa ,a sve ostalo je za njih nagađanje.Znanost je zapravo jedan veliki paradoks jer znanost nije nikakvo znanje ,a znanstvenici ne znaju ništa.

Za njih su i drugi naučnici koji zastupaju teze koje se razlikuju od njihovog monopola na mišljenje kao mehanicističke paradigme takođe samo kvazi naučnici i šarlatani, dok istorijski važne umove smatraju naivnim u delovima koji im ne odgovaraju, ne čudi kada su im npr specijalna teorija relativiteta ili darvinova teorija neprikosnoveni bezgrešni naučni stubovi u koje ne sme nikako zaći crv sumnje. Ranije je crkva spaljivala na lomači, danas ti "naučni" krugovi u skladu sa potrebom odbrane ograničenosti svog metoda i finansijera anatemišu mnoge visprene naučne umove čija je percepcija šira od kvazimodela naočara koje pokušavaju staviti generacijama ljudi kroz tobožnji obrazovni sistem.

[Speare Shaker]

Sin Sunca kaže:

Hmm, nekako sumnjam u to da kažu drugačije.Možeš li izvaditi citat gdje se izričito spominje to što tvrdiš jer evo na Wikipediji piše da je um aspekt svijesti ,a ne obrnuto.

Citat:

"Kako se nositi sa zagonetkom

Oni koji proučavaju problem svijesti ne slažu se ni u pogledu toga što je svijest, niti je li uopće moguće shvatiti njezinu biološku podlogu.
Postoji i određen stupanj zbunjenosti, čak i brige, kod onih koji nisu istraživači svijesti nego jednostavno njezini svakodnevni korisnici u pogledu ljudskih posljedica razjašnjenja biologije svijesti.
Za neke nestručnjake svijest i um su praktički ista stvar, kao i svijest i savjest, svijest i duša, svijest i duh.
Za njih, a možda i za vas, um, svijest, savjest, duša i duh oblikuju jedno veliko područje nepoznatoga i neobičnoga koje ljude izdvaja kao posebne, koje odvaja tajnovito od objašnjivoga i sveto od profanoga.
Nije čudo da se svaka razborita osoba jako brine o načinu na koji se pristupa tom sublimnom stapanju ljudskih svojstava, te da neke naizgled odbojne prikaze naravi tih svojstava može doživjeti kao uvredu.
Tko god se suočio sa smrću, znat će točno o čemu govorim, možda zbog toga što ireverzibilnost smrti oštro usmjerava misli na monumentalnu ljestvicu ljudskoga umnoga života.
No, naša osjetljivost pri razmatranju tog pitanja ne bi trebala crpiti poticaj tek iz pomisli na smrt.
Život sam tjera nas da ljudskom umu pristupamo s dostojnim poštovanjem i — gotovo paradoksalno — s nježnošću zbog njegove krhkosti.
Jedna stvar je jasna. Znanost nam pomaže da razlikujemo pojave, pa stoga danas uspješno razlikujemo nekoliko komponenti ljudskoga uma.
Svijest i savjest zbilja se razlikuju: svijest se odnosi na spoznaju bilo kojeg objekta ili postupka pripisanoga jastvu, dok se savjest odnosi na dobro i zlo koje možemo pronaći u djelima i objektima.
Svijest se razlikuje i od uma: svijest je dio uma koji se bavi osjetom samoga sebe i osjećajem spoznavanja.
Um je više od same svijesti i um može postojati bez svijesti, što otkrivamo u pacijenata koji mogu imati jedno, ali ne i drugo.
Znanost napreduje tumačenjem pojava koje uspije razlučiti. U slučaju uma, znanost uspijeva objasniti dijelove velikog područja nepoznatoga.
Ona otvara pogled na neke mehanizme u pozadini nekih pojava uključenih u stvaranje divljenja vrijednog i poštovanog ljudskog uma.
Pa ipak, naše divljenje prema njemu neće nestati samo zato što smo uspjeli objasniti neke sastavne mehanizme prijeko potrebne za njegov nastanak.
Pojavnost jest zbilja — ljudski um kakvog ga izravno osjećamo. Kad objasnimo um, zadržavamo tu zbilju, a istodobno zadovoljavamo dio naše znatiželje u pogledu mehanizma u pozadini te pojave.
Još nešto moram jasno reći: riješiti zagonetku svijesti nije isto što i riješiti sve tajne uma.
Svijest je neodvojivi sastojak stvaralačkog ljudskog uma, ali nije ni cijeli ljudski um ni vrhunac mentalne složenosti.
Moćne su posljedice bioloških trikova koji uzrokuju svijest, no za mene je svijest posredni član, a ne vrhunac biološkog razvitka.
Etika i zakon, znanost i tehnologija, djela Muza i mlijeko ljudske dobrote — to su moji izabrani vrhunci za biologiju. Zasigurno, ništa od toga ne bismo imali bez čuda svijesti na izvoru svakog novog dostignuća.
Pa ipak, svijest je izlazeće, a ne podnevno sunce, a još manje sunce na zalasku.
Razumijevanjem svijesti doznali bismo malo ili ništa o postanku svemira, smislu života ili vjerojatnoj sudbini i svemira i života.
Nakon rješavanja zagonetke svijesti i načimanja nekoliko srodnih zagonetki uma, uz pretpostavku da će znanost ostvariti bilo što od toga, preostaje još dovoljno tajni da ispune brojne životne vjekove znanstvenika, dovoljno strahopoštovanja pred prirodom da nas održava skromnima u predvidivoj budućnosti.
Nakon razmatranja kako bi kilogram i pol "mesa" koje nazivamo mozgom moglo proizvesti svijest, trebali bismo više, a ne manje cijeniti život i poštovati ljudska bića."

Kraj citata.

"Osjećaj zbivanja — Tijelo, emocije i postanak svijesti"; Antonio Damasio; str 37.-38.

[Speare Shaker]

Ukratko, problem nastaje zbog toga što se uglavnom iz razloga osobnih svjetonazorskih preferencija, a često i nekritičkog (u znanstvenom smislu te riječi) prihvaćanja učenja određenih duhovnih pravaca brkaju pojmovi poput svijesti, duše i jastva.
Svijest u širem smislu predstavlja samo sposobnost kvalitetnog fokusiranja, usmjeravanja pažnje na bilo koji način kako na različite segmente postojeće stvarnosti tako i na tu stvarnost u cjelini, sposobnost za bilo koju vrstu promatranja odnosno uočavanja općih okolnosti i detalja (neophodnih za) postojanje nečega, bilo čega, koja je nužna odnosno iz koje proizlazi sposobnost interakcije sa svojom okolinom i prilagođavanja okolini i njenim promjenama.
Prije svega je zadužena za sposobnost aktivnog odnosa odnosno interakcije nekog svjesnog subjekta sa svojom okolinom u realnom vremenu.
Ima onih koji kažu da se svijest u konačnici svodi na budnost, što je po mojem mišljenju prepojednostavljeno gledanje, a nije baš ni točno, jer znamo da je u i stanjima kada nema jasne svijesti poput nesvjestice, kome ili običnog spavanja čovjek ipak sposoban primati poticaje iz okoline putem bar nekih osjetila.
Dakle, postoje različiti aspekti svijesti poput navedene jasne svijesti, podsvijesti, nesvijesti, a uvijek možemo filozofirati i o metafizičkoj svijesti odnosno transcendentnoj svijesti premda postojanje tako nečeg znanost ne samo da nije dokazala nego niti ne može dokazati jednostavno zato jer se uopće niti ne bavi tim aspaktom stvarnosti zbog svoje temeljne pozitivističke prirode, pa u tom slučaju sve spoznaje o tom mogućem aspektu svijesti ostaju samo na razini obične filozofije.

[Speare Shaker]

Sin Sunca kaže:

Teorija struna je donedavno bila ismijavana no sve više znanstvenika je prihvaća

Bojim se da o tome baš i nisi solidno informiran zato jer se Teorija struna danas praktički smatra slijepom ulicom fizike, što je odlično objasnio jedan od njenih rodonačelnika i najvećih zagovaratelja Michio Kaku u svojoj knjizi "Hiperprostor".
On doduše i dalje ostaje relativni optimist kada je u pitanju budućnost Teorije struna, jer je mišljenja kako će nam bolja matematika donijeti neka nova riješenja koja ćemo kasnije biti sposobni provjeriti u snažnijim akceleratorima od ovih koje sad imamo (premda se i u CERN-u priprema promjena odnosno prelazak na eksperimente sa razinom energije od 6-7 TeV na 12-14 TeV, ali i to je nedovoljno za neke pojave).
Glavni problem je u nemogućnost riješavanja renormalizacije jednadžbi Teorije struna odnosno uklanjanja beskonačnosti iz njih, jer fizičari ne znaju što bi sa njima budući da ne predstavljaju realne vrijednosti, a što se sa sadašnjom razinom poznavanja matematike pokazalo nemogućim.
Kažem, sve je to lijepo na popularno znanstven način objasnio Michio Kaku u svom Hiperprostoru.
Ali mi je pomalo neobično uočiti kako nisi pratio niti poznatu seriju Teorija velikog praska gdje je Sheldon Cooper kao kultni lik fizičara iz serije koji je poznati pristalica Teorije struna u jednoj epizodi razočarano primjetio kako je teorija propala, a kako se njegov um mora baviti riješavanjem određenih zagonetki, u toj epizodi je nastojao iznaći riješenje za mir na Bliskom istoku na način da Izrael premjesti u pustinju u središtu Meksika kako bi se zadovoljili Arapi.
Jasno je na kakav je prijem naišao taj njegov misaoni projekt.
Mislim, jest da je riječ o popularnoj kulturi i zabavi, ali se i na taj način mogu prenijeti neke aktualne znanstvene spoznaje što je scenaristima serije uspjelo u priličnom broju slučajeva, uz nužno pretjerivanje, naravno. Ipak je riječ prije svega o zabavi.

[Speare Shaker]

yakuzza kaže:

neprikosnoveni bezgrešni naučni stubovi u koje ne sme nikako zaći crv sumnje.

Tako nešto po definiciji u znanosti odnosno konkretno u filozofiji znanosti uopće ne postoji.
Naime, da bi teorija uopće bila smatrana znanstvenom potrebno je ispuniti kriterij dokazljivosti teorije, ali još više i kriterij opovrgljivosti teorije (falsifiability - pogledaj na wiki) koji kaže da teoriju mora biti moguće opovrgnuti inače se takva teorija ne može smatrati znanstvenom.
Dakle, ako je ne možeš opovrgnuti - nije znanstvena teorija.
Doduše, ne kažem da nema onih znanstvenika koji određene teorije ne smatraju nekom vrstom nedodirljivih svetih krava, ali tu nije riječ o znanosti samoj nego o zloupotrebi znanosti iz različitih razloga, najčešće u smislu nekritičke obrane nekih svojih osobnih preferencija odnosno svijetonazora u cjelini.

[Speare Shaker]

Sin Sunca kaže:

Meni je poznato i znam da postoje znanstvenici koji ne priznaju svijest kao nešto zasebno nego isključivo kao produkt mozga.Naime oni tvrde da ne postoji čak ni ljudska duša.Tvrde da smo mi organske mašine ,a da nama upravlja mozak ,a ne mi mozgom odnosno odluke donosi mozak ne na temelju naše volje nego na temelju onoga što je potrebno da se u tom trenutku donese.

Ima svakakvih znanstvenika, ali ovo o čemu govoriš uopće nisu znanstveno utemeljene tvrdnje ili zapravo nisu raširene u znanosti.
Takve ideje imaju svoj izvor u filozofiji likova poput Descartesa i onih koji su mu bili jako skloni, a koji je cijeli svemir zamislio kao dobro ugođeni satni mehanizam.
Naravno, rast fizike je kasnije opovrgnuo takav model, a kvantna mehanika ga je doslovce bacila u prašinu.
Međutim, pojavio se i određen broj prije svega filozofa, ali i znanstvenika koji su slijedom te (pogrešne) premise išli objašnjavati kako u konačnici i ljudski organizam pa i um nisu ništa drugo doli obična suma dijelova od kojih se sastoji odnosno da je njegovo funkcioniranje analogno stroju ili čak običnom automatu.
To je prilično davno opovrgla čak i obična teorija sustava odnosno Ludwig von Bertalanffy ispravno uočivši kako za sustav u cjelini vrijede drugačija pravila i zakoni od onih kojima se povinuju podsustavi od kojih se sastoji.
Međutim, danas su se potpuno probila drugačija stajališta od tih prastarih Descartesovih i njegovih nekritičkih sljedbenika. Na stranu što je sam Descartes ipak vjerovao kako čovjek ima tako nešto kao što je transcendentni entitet poznat kao duša.
To je dobro objasnio silozof John Searle sa svojim razmatranjima odnosa između načina funkcioniranja umjetne inteligencije i ljudskog uma u misaonom eksperimentu poznatom kao Kineska soba, a još puno bolje poznati fizičar sir Roger Penrose u svojoj knjizi "Carev novi um".
Što se tiče odnosa između ima i mozga, danas neuroznanost općenito priznaje kako je um i mozak besmisleno izjednačavati, jer to nisu sinonimi.
Pojednostavljeno se uzima u obzir gruba definicija Stevena Pinkera koji je rekao kako je um zapravo ono što mozak radi, ali ni to nije dovoljno precizno jer nije uzet u obzir famozni second brain (drugi mozak) koji također ima svoju ulogu u funkcioniranju uma što je lijepo objašnjeno u domaćem dokumentarcu Univerzum uma koji možeš pronači i na jujtjubu.
Riječ je o 3 epizode po otprilike pola sata, a priča o drugom mozgu (također i slobodnoj volji) se nalazi u trećoj epizodi.
Da ne duljim baš previše, za mozak se smatra kako je prije svega riječ o običnom tjelesnom organu bez kojega doduše ne možeš imati um, ali na koji se um ne svodi, biološkom organu odnosno fenomenu, dok je um s druge strane prije svega kulturološki fenomen.
E sad, kako je kultura prije svega fenomen koji se veže uz naše zajednice odnosno društva (makar postoji i individualni aspekt kulture) ispada da svoj um nismo u stanju formirati na način maksimizacije naših potencijala ako ne živimo u zajednici, pod snažnim utjecajem kulture određene zajdnice odnosno ako živimo kao Pale sam na svijetu i ne crpimo spoznaje i utjecaje iz kulturološkog okruženja.
Što je veća zajednica i složenija odnosno rafiniranija kultura koju je ona generirala, to je mogućnost kreiranja potentnijeg individualnog uma također veća.
I tako su zapravo praktički propale sve one filozofije i duhovna učenja koje nekritički glorificiraju individualizam, a fenomen kolektivnog smatraju nekom vrstom atavizma prošlosti.

[Sin Sunca]

Speare Shaker kaže:

Citat:

"Kako se nositi sa zagonetkom

Oni koji proučavaju problem svijesti ne slažu se ni u pogledu toga što je svijest, niti je li uopće moguće shvatiti njezinu biološku podlogu.
Postoji i određen stupanj zbunjenosti, čak i brige, kod onih koji nisu istraživači svijesti nego jednostavno njezini svakodnevni korisnici u pogledu ljudskih posljedica razjašnjenja biologije svijesti.
Za neke nestručnjake svijest i um su praktički ista stvar, kao i svijest i savjest, svijest i duša, svijest i duh.
Za njih, a možda i za vas, um, svijest, savjest, duša i duh oblikuju jedno veliko područje nepoznatoga i neobičnoga koje ljude izdvaja kao posebne, koje odvaja tajnovito od objašnjivoga i sveto od profanoga.
Nije čudo da se svaka razborita osoba jako brine o načinu na koji se pristupa tom sublimnom stapanju ljudskih svojstava, te da neke naizgled odbojne prikaze naravi tih svojstava može doživjeti kao uvredu.
Tko god se suočio sa smrću, znat će točno o čemu govorim, možda zbog toga što ireverzibilnost smrti oštro usmjerava misli na monumentalnu ljestvicu ljudskoga umnoga života.
No, naša osjetljivost pri razmatranju tog pitanja ne bi trebala crpiti poticaj tek iz pomisli na smrt.
Život sam tjera nas da ljudskom umu pristupamo s dostojnim poštovanjem i — gotovo paradoksalno — s nježnošću zbog njegove krhkosti.
Jedna stvar je jasna. Znanost nam pomaže da razlikujemo pojave, pa stoga danas uspješno razlikujemo nekoliko komponenti ljudskoga uma.
Svijest i savjest zbilja se razlikuju: svijest se odnosi na spoznaju bilo kojeg objekta ili postupka pripisanoga jastvu, dok se savjest odnosi na dobro i zlo koje možemo pronaći u djelima i objektima.
Svijest se razlikuje i od uma: svijest je dio uma koji se bavi osjetom samoga sebe i osjećajem spoznavanja.
Um je više od same svijesti i um može postojati bez svijesti, što otkrivamo u pacijenata koji mogu imati jedno, ali ne i drugo.
Znanost napreduje tumačenjem pojava koje uspije razlučiti. U slučaju uma, znanost uspijeva objasniti dijelove velikog područja nepoznatoga.
Ona otvara pogled na neke mehanizme u pozadini nekih pojava uključenih u stvaranje divljenja vrijednog i poštovanog ljudskog uma.
Pa ipak, naše divljenje prema njemu neće nestati samo zato što smo uspjeli objasniti neke sastavne mehanizme prijeko potrebne za njegov nastanak.
Pojavnost jest zbilja — ljudski um kakvog ga izravno osjećamo. Kad objasnimo um, zadržavamo tu zbilju, a istodobno zadovoljavamo dio naše znatiželje u pogledu mehanizma u pozadini te pojave.
Još nešto moram jasno reći: riješiti zagonetku svijesti nije isto što i riješiti sve tajne uma.
Svijest je neodvojivi sastojak stvaralačkog ljudskog uma, ali nije ni cijeli ljudski um ni vrhunac mentalne složenosti.
Moćne su posljedice bioloških trikova koji uzrokuju svijest, no za mene je svijest posredni član, a ne vrhunac biološkog razvitka.
Etika i zakon, znanost i tehnologija, djela Muza i mlijeko ljudske dobrote — to su moji izabrani vrhunci za biologiju. Zasigurno, ništa od toga ne bismo imali bez čuda svijesti na izvoru svakog novog dostignuća.
Pa ipak, svijest je izlazeće, a ne podnevno sunce, a još manje sunce na zalasku.
Razumijevanjem svijesti doznali bismo malo ili ništa o postanku svemira, smislu života ili vjerojatnoj sudbini i svemira i života.
Nakon rješavanja zagonetke svijesti i načimanja nekoliko srodnih zagonetki uma, uz pretpostavku da će znanost ostvariti bilo što od toga, preostaje još dovoljno tajni da ispune brojne životne vjekove znanstvenika, dovoljno strahopoštovanja pred prirodom da nas održava skromnima u predvidivoj budućnosti.
Nakon razmatranja kako bi kilogram i pol "mesa" koje nazivamo mozgom moglo proizvesti svijest, trebali bismo više, a ne manje cijeniti život i poštovati ljudska bića."

Kraj citata.

"Osjećaj zbivanja — Tijelo, emocije i postanak svijesti"; Antonio Damasio; str 37.-38.

Hvala na citatu.
Mogu reći da se apsolutno ne slažem sa Antoniom Damasiom ,a ne bi se složio ni Anthony Peak kao ni Lynne Mctaggart ,a ni poznati austronaut Edgar Mitchell te mnogi drugi.Ja sad zaista mogu navest veliki broj onih istraživača koji se ne bi složili sa Antoniom ,a sad malo guglajuči sam naišao i na neke nove radove koji dokazuju drugačije od Antonia Damasia.

Nije um ono što čini čovjeka nego svijest(prisutnost).Mene jako zanima kako čovjek može djelovati bez svijesti jer ja još nisam vidio ni čuo da netko djeluje i radi nešto bez svijesti pritom ne mislim na gubitak svijesti nego na totalnu odsutnost svijesti.Prilikom totalne odsutnosti svijesti epifiza nestaje i dokazano je da postoji veza između epifize ili pinealne žlijezde i svijesti.Nije bzvz da duhovnjaci vjeruju da je pinealna žlijezda treće oko i predstavlja intuiciju odnosno proširenu svijest.Dokazano je i to da veličina pinealne žlijezde igra ulogu u proširenoj svijesti.Što je pinealna žlijezda veća, dulji je život i proširenija je svijest.Prilikom smrti pinealna žlijezda potpuno nestaje.Ona upravlja hormonima i važnim funkcijama u tijelu.
Sad me baš zanima onaj dio istraživanja Antonia gdje on dokazuje da čovjek bez svijesti može misliti i razmišljati ako uopće postoji taj dokaz.

Što se tiče duše, savjesti, uma i svijesti jasno je da postoji razlika.
Duša bi bila ono što neki nazivaju pranom, Qi-em ili Orgonskom energijom ,a u znanosti je poznata kao biofotonski omotač kojeg neki zovu bioenergijom.

Um misli, osjeća, reargira, odgovara pulsira i vibrira i nema sumnje da um nije aspekt svijesti kako piše i na Wikipediji ali svijest je iznad uma jer svijest je prisutnost.Svi znamo da smo prisutni kada smo svjesni.Nisam ja ono što misli, razmišlja, ili odgovara nego ono što je prisutno.Misli, razmišljanja i djelovanja dolaze kao reakcija na akciju.Dakle ja promatram svoje misli, razmišljanja i akciju ,a ne oni mene.Ne promatra um mene nego ja um.Nije um svjestan svijesti nego obrnuto.Mislit i djelovat ćeš onako kako od tebe zahtjeva vanjska okolnost ali svijest je neutralna i nikad neće ovisiti o vanjskim okolnostima i tu dolazimo do slobodne volje.
Svijest je iznad ograničenja vanjske okoline ali um uvijek djeluje i misli onako kako vanjska okolnost to zahtjeva od njega.

Duboka meditacija u kojoj sam se našao nekoliko puta je za mene dokaz vjerodostojniji od bilo kojeg znanstvenog dokaza.Osjećaj u kojem sjediš ali ne misliš i ne osjećaš nego si samo prisutan je ne mjerljiv sa istraživanjem Antonia.Um se može isključiti u meditaciji ali svijest se ne može isključiti i ako netko misli da može meditirati, djelovati i raditi nešto bez svijesti neka mi objasni kako.Ovo što ja pišem je zakon istočnjačkih religija i filozofija i oni to znaju jako dobro.

[Sin Sunca]

Speare Shaker kaže:

Bojim se da o tome baš i nisi solidno informiran zato jer se Teorija struna danas praktički smatra slijepom ulicom fizike, što je odlično objasnio jedan od njenih rodonačelnika i najvećih zagovaratelja Michio Kaku u svojoj knjizi "Hiperprostor".
On doduše i dalje ostaje relativni optimist kada je u pitanju budućnost Teorije struna, jer je mišljenja kako će nam bolja matematika donijeti neka nova riješenja koja ćemo kasnije biti sposobni provjeriti u snažnijim akceleratorima od ovih koje sad imamo (premda se i u CERN-u priprema promjena odnosno prelazak na eksperimente sa razinom energije od 6-7 TeV na 12-14 TeV, ali i to je nedovoljno za neke pojave).
Glavni problem je u nemogućnost riješavanja renormalizacije jednadžbi Teorije struna odnosno uklanjanja beskonačnosti iz njih, jer fizičari ne znaju što bi sa njima budući da ne predstavljaju realne vrijednosti, a što se sa sadašnjom razinom poznavanja matematike pokazalo nemogućim.
Kažem, sve je to lijepo na popularno znanstven način objasnio Michio Kaku u svom Hiperprostoru.
Ali mi je pomalo neobično uočiti kako nisi pratio niti poznatu seriju Teorija velikog praska gdje je Sheldon Cooper kao kultni lik fizičara iz serije koji je poznati pristalica Teorije struna u jednoj epizodi razočarano primjetio kako je teorija propala, a kako se njegov um mora baviti riješavanjem određenih zagonetki, u toj epizodi je nastojao iznaći riješenje za mir na Bliskom istoku na način da Izrael premjesti u pustinju u središtu Meksika kako bi se zadovoljili Arapi.
Jasno je na kakav je prijem naišao taj njegov misaoni projekt.
Mislim, jest da je riječ o popularnoj kulturi i zabavi, ali se i na taj način mogu prenijeti neke aktualne znanstvene spoznaje što je scenaristima serije uspjelo u priličnom broju slučajeva, uz nužno pretjerivanje, naravno. Ipak je riječ prije svega o zabavi.

Dobro sam ja informiran jer postoje stručnjaci koji teoriju struna prihvaćaju kao nešto logično i moguće ,a normalno je da je za njih nerealno ono što nije vidljivo golim okom ili lećom mikroskopa.Znanstvenici će morati kad tad prihvatiti to da suština svega što postoji nije u vidljivom i krutom nego u nevidljivom i ne opipljivom.To je svima jasno ali znanost je takva da traži opipljivo i vidljivo i njih ne zanima ono što je ne opiljivo i ne vidljivo.

Postoji jedna priča o Jogiju sa Himalaja i okorjelom znanstveniku koji je došao na Himalaju raspraviti sa Jogijima stvarnost postojanja.Da ne ulazim u detalje priče pita znanstvenik Jogija zašto sjediš tu i ne činiš ništa.Kaže njemu Jogi zato što vjerujem i reče njemu Jogi i ti si tu zato što vjeruješ.I ti istražuješ i tražiš zato što vjeruješ.
Suština priče dolazi iz vjere.Svaka teorija dolazi prije svega od vjerovanja.Znači znanstvenik svoj kruti i opipljivi dokaz prije svega temelji na vjeri, zašto ?Zato što smatra da ima smisao jel tako?E tako i mi koji vjerujemo u suprotno od onoga što kaže znanost smatramo da postoji smisao ustalom toliko je toga neobjašnjeno i nikada neće biti objašnjeno da je naša znanost zapravo najobičniji paradoks odnosno igra znanstvenika da dokažu nedokazivo.

[Speare Shaker]

nezgodan2 kaže:

Tako se i moja nesuđena knjiga trebala zvati "Zašto ateisti nemaju slobodnu volju". Ali sam objektivno prelijen da pišem knjige

Lijenost zna biti i blagoslov, bar ponekad.

[Speare Shaker]

Sin Sunca kaže:

Dobro sam ja informiran jer postoje stručnjaci koji teoriju struna prihvaćaju kao nešto logično i moguće ,a normalno je da je za njih nerealno ono što nije vidljivo golim okom ili lećom mikroskopa.
Znanstvenici će morati kad tad prihvatiti to da suština svega što postoji nije u vidljivom i krutom nego u nevidljivom i ne opipljivom.To je svima jasno ali znanost je takva da traži opipljivo i vidljivo i njih ne zanima ono što je ne opiljivo i ne vidljivo.

Moram priznati da mi nije jasno o čemu govoriš u boldanom.
Pa znanstvenicima je to odavno jasno. Fizičarima pogotovo.
Brian Greene je kao vrlo cijenjeni fizičar jednu od svojih knjiga naslovio "Skrivena stvarnost" ciljajući sa tim upravo na takav zaključak koji je još dodatno pojasnio u samoj knjizi.
Uostalom, još je Demokrit skupa sa svojim učiteljem Leukipom nabadao o (golom oku nevidljivim) atomima kao o suštini svih postojećih stvari, premda se njegov model poprilično razlikovao od modernog razumjevanja atoma.
Posebno je to prisutno od vremena kada je kvantna mehanika doslovce preplavila fizikalne katedre po sveučilištima širom svijeta.
Znaš li tko je čvrsto osudio poimanja svijeta kvantne mehanike? Vladimir Ilič Lenjin, a kasnije i sovjetsko vodstvo i to kao buržoasku zabludu.
Zanimljivo kako autokratski i totalitarni um nije sklon znanstvenim spoznajama ako nisu u skladu sa njegovim ideološkim odnosno svjetonazorskim preferencijama.
Kažeš da si dobro informiran oko Teorije struna.
Pa onda je zaista neobično kako ne znaš da je ista praktički propala, a to je u svojoj knjizi Hiperprostor lijepo objasnio jedan od rodonačelnika same teorije Michio Kaku.
Pa to zna čak i dr Sheldon Cooper iz zabavnog serijala Teorija velikog praska!
I naravno da postoje stručnjaci ili bolje rečeno znanstvenici fizičari (jer pojam stručnjaci može podrazumjevati osobe koje su stručne odnosno kvalificirane na za fiziku potpuno irelevantnim područjima poput teologije i slično) koji smatraju Teoriju struna mogućom i logičnom.
Pa naravno da je moguća, to nitko iole obrazovan po tom pitanju ne spori. Naravno i da je logična odnosno konzistentna, doduše, u skladu sa vlastitim premisama.
Problem je samo u tome da do sada nije eksperimentalno potvrđena, a to se nije dogodilo zato jer nije bilo moguće provesti renormalizaciju matematičkih riješenja odnosno jednadžbi u modelu što se svodi na uklanjanje beskonačnosti iz tih jednadžbi, jer fizičari jednostavno ne znaju što se sa tim beskonačnim vrijednostima, a mainstream fizika ionako prilično čvrsto stoji na stajalištu kako su realne beskonačnosti zapravo nemoguće pa ih prepuštaju apstraktnoj matematici.
Teorija struna je bila jedna od najozbiljnijih kandidatkinja za neku vrstu Teorije svega ili Velike ujedinjavajuće teorije, ali jednostavno nije uspjela. Za sad.
Možda se jednom i vrati, ako u međuvremenu uspijemo dovoljno popraviti našu matematiku, čemu se nada Michio Kaku, ali ako napravimo dovoljno snažne akceleratore kako bi uspjeli prodrijeti u tako male prostorne udaljenosti o kakvima govori teorija struna.
Doduše, ako je vjerovati Hawkingu, ovo potonje bi mogao biti veliki problem jer je on u jednoj od svojih knjiga naveo kako bi nam za prodor na rizinu Planckove duljine bio sa sadašnjom razinom kvalitete tehnologije potreban akcelarator dimenzija otprilike kao od Zemlje do Sunca.
Doduše, zna se da se ta udaljenost tijekom godine značajno mijenja a Hawking nije precizirao o kojoj je točno udaljenosti riječ, ali mislim da to u ovom slučaju i nije od presudne važnosti.

[Speare Shaker]

Sin Sunca kaže:

Hvala na citatu.
Mogu reći da se apsolutno ne slažem sa Antoniom Damasiom ,a ne bi se složio ni Anthony Peak kao ni Lynne Mctaggart ,a ni poznati austronaut Edgar Mitchell te mnogi drugi.Ja sad zaista mogu navest veliki broj onih istraživača koji se ne bi složili sa Antoniom ,a sad malo guglajuči sam naišao i na neke nove radove koji dokazuju drugačije od Antonia Damasia.

Pa to je lijepo, samo je ovdje problem što se Antonio smatra jednim od najcjenjenijih, a moguće trenutno i najcjenjenijim neuroznanstvenikom.
Da ja tebi kažem par stvari kada su znanstvene zablude u pitanju.
Imaš Einsteina koji je 1916. izašao sa svojom Općom teorijom relativnosti u kojoj je poprilično modificirao Newtonov model gravitacije. Ali gravitacija je ovdje manje bitna, kvaka je u tome da je OTR kao prva teorija klasične fizike dopuštala do tada nezamislve manipulacije prostorom i vremenom odnosno prostorvremenom.
Tu je teoriju iskoristio fizičar Georges Lemaitre koji je postulirao hipotezu o prvobitnom atomu iz koje se razvila Teorija velikog praska.
I što se dogodilo?
Einstein nije prihvatio tu teoriju premda je zapravo izašla iz njegove OTR jednostavno zato jer je bila u suprotnosti sa njegovim teološkim i filozofskim promišljanjima o svijetu.
Naravno kada su se kasnije nagomilali dokazi u vidu opažanja koji su potvrdili TVP, morao je priznati svoje zablude.
Također je dosta kasnije u ranim šezdesetim poznati i vrlo cijenjeni astronom Fred Hoyle izašao sa modelom beskonačnog svemira koji je također zaobilazio TVP. Naravno, i taj je model odbačen kao netočan jer ga za razliku od TVP nisu potvrđivala opažanja.
Ukratko, razni kvalificirani pa čak i vrlo cijenjeni fizičari su izlazili sa raznim modelima, ali kako je to rekao lijepo također iznimno cijenjeni fizičar Richard Feynman: "Ako se ne slaže sa pokusom, pogrešno je."
Dakle, suprotno od onoga što se često misli, u znanosti zaista svatko ima pravo na svoje mišljenje, no problem nastaje kada se isto nađe na ispitu konkretnih dokaza, eksperimenata i opažanja, koji ga trebaju potvrditi ili opovrći.
I nitko se ne treba naći uvrijeđenim ako konkretni podaci odbace neko mišljenje ili model, jer su konkretni podaci iz eksperimenata jako često neumoljivi.
Doduše, ponekad baš i nije tako pa je potrebno ponavljati eksperimente i više puta, a onda još godinama nakon njih intepretirati što smo zapravo dobili u tim eksperimentima i kakve nam oni zaključke zapravo posreduju (kao što je to najavljeno u CERNU povodom eksperimenata koji su trebali potvrditi postojanje Higgsovog bozona, a što za sada izgleda kao i da jesu), ali zato se često kaže kako se do napretka u znanosti dolazi polako i u sitnim koracima.

[yakuzza]

Speare Shaker kaže:

Tako nešto po definiciji u znanosti odnosno konkretno u filozofiji znanosti uopće ne postoji.
Naime, da bi teorija uopće bila smatrana znanstvenom potrebno je ispuniti kriterij dokazljivosti teorije, ali još više i kriterij opovrgljivosti teorije (falsifiability - pogledaj na wiki) koji kaže da teoriju mora biti moguće opovrgnuti inače se takva teorija ne može smatrati znanstvenom.
Dakle, ako je ne možeš opovrgnuti - nije znanstvena teorija.
Doduše, ne kažem da nema onih znanstvenika koji određene teorije ne smatraju nekom vrstom nedodirljivih svetih krava, ali tu nije riječ o znanosti samoj nego o zloupotrebi znanosti iz različitih razloga, najčešće u smislu nekritičke obrane nekih svojih osobnih preferencija odnosno svijetonazora u cjelini.

Koliko god postulat viorio u prostoru on je poput floskule - u ovom slučaju se HC deo naučne zajednice mehanicističko orijentisane ideologije zaista ponaša upravo poput teističke struje, dakle, jedan deo svega toga odavno je postao dogmatičan. Nije znanje ono koje se širi poput svetlosti na žalost, već maštarija koja ima tobožnje dokaze, iako ih niti ima niti se može dokazati suprotno nečemu što i tako ne postoji "Fiktivno rešenje za problem koji ne postoji" - i ne bih rekao da je to nužno ikakva zlupotreba, već je to stepen razvoja mehanicističkog pristupa nauci (nazovimo to ljudskoj kretivnosti koja svakako proizilazi iznutra bilo ona eksploatisana, zloupotrebljavana ili ne) takav niži oblik naučnog sagledavanja ima potrebu da opstane gurajući od sebe sve što je potencijalno može ugrožavati - naravno, često je tehnologija samo varijancija na teme potražjne koja je i tako izmanipulisana i daje za pravo da se traži finansije za nastavak, da li ona doprinosi nečemu suštinski to je potpuno nebitno.

[Speare Shaker]

Sin Sunca kaže:

Duša bi bila ono što neki nazivaju pranom, Qi-em ili Orgonskom energijom ,a u znanosti je poznata kao biofotonski omotač kojeg neki zovu bioenergijom.

Čim se spomene orgonska energija, ja se prvo sjetim Williama Reicha koji je osuđen na zatvor zbog ako se dobro sjećam prevare zato što je umjesto orgonske energije prodavao - ništa. Tamo je ubrzo i preminuo. No, reći za njega da je bio obični prevarant bi bilo pogrešno. On je svakako bio vrlo slojevita ličnost i ako je bio prevarant, onda je bio vrhunski prevarant.
Problem sa orgonskom energijom je u tome da nitko nije potvrdio postojanje iste u onom obliku i sa onim svojstvima kako je to prezentirano u njegovim i drugim teorijskim radovima.
Eksperimentirajući sa kojekakvim energijama uvijek se može nešto pronaći pa makar samo i energija koja se sastoji od kvantnih fluktuacija na temperaturama vrlo bliskim apsolutnoj nuli (koju je nemoguće doseći u realnim uvjetima nego joj se može samo približiti).
Međutim, to ipak nije orgonska energija nego ipak nešto drugo.
E sad, ovakva ili onakva različita mišljenja su naravno dopuštena, kako to u znanosti uobičajeno ide, ali potvrda takvih mišljenja odnosno teorija putem eksperimenata odnosno opažanja predstavlja onaj tricky business koji čini razliku između običnog naklapanja bilo ono nečije osobno ili utemeljeno na učenjima čitavih filozofskih škola, i onoga što se u realnosti zaista i zbiva.

[Speare Shaker]

yakuzza kaže:

Koliko god postulat viorio u prostoru on je poput floskule - u ovom slučaju se HC deo naučne zajednice mehanicističko orijentisane ideologije zaista ponaša upravo poput teističke struje, dakle, jedan deo svega toga odavno je postao dogmatičan.

Kao što sam već rekao, to nije znanost nego zloupotreba znanosti. A i sam si napisao da je tu riječ o jednom dijelu tako da mislim da je neka općenita ocjena o dogmatičnosti znanosti zaista u ogromnoj mjeri pretjerana.

[Beljki]

Uz ovo sto je SS rekao problem je sto i u tradicionalnim izvorima ne postoji neki ztandard sustava kia, prane ili cega vec ne. Ne samo medju razlicitim kulturama nego unutar jedne. Samo u hindu izvorima imas ogromne varijacije. U moderno vrijeme sveopce komunikacije se kodificira sto spontano (Indija), sto odozgo drzavnim dekretom (Kina), ali nema tu takvog univerzalnog iskustva koje bi sve to vidjelo istim ocima.

Poistovjecivati to sa dusom pak nema bas nikakvog smisla, nisu nikada radili cak niti u tim tradicionalnim vjerovanjima/sustavima.

[yakuzza]

Speare Shaker kaže:

Kao što sam već rekao, to nije znanost nego zloupotreba znanosti. A i sam si napisao da je tu riječ o jednom dijelu tako da mislim da je neka općenita ocjena o dogmatičnosti znanosti zaista u ogromnoj mjeri pretjerana.

Ja nisam spominjao "nauku" u opštem smislu, već samo jednu od paradigmi u ovom slučaju materijalističku mehanicističku a u konglomeratu ljudskog istraživanja, to nije mali deo odnosno čini se da je jedini kao monopol na mišljenje u opštem smislu nekakvog sistemskog obrazovanja. Nauku, kao ljudsku potrebu razvoja kreativne funkcije svakako niko ne može na takav način zadržati za sebe odnosno u okviru svoje uske samoograničavajuće paradigme, može jedno kratko vreme dok je ova dominatna ljudska crta eksploatacije na snazi, jer je to ipak vrlo ograničena percepcija bazirana isključivo na "čulima" ili ti "preživljavanju" odnosno njihovoj ekstenziji ma koliko sofisticirana bila kroz tehnologiju.

[Speare Shaker]

yakuzza kaže:

Ja nisam spominjao "nauku" u opštem smislu, već samo jednu od paradigmi u ovom slučaju materijalističku mehanicističku a u konglomeratu ljudskog istraživanja, to nije mali deo odnosno čini se da je jedini kao monopol na mišljenje u opštem smislu nekakvog sistemskog obrazovanja. Nauku, kao ljudsku potrebu razvoja kreativne funkcije svakako niko ne može na takav način zadržati za sebe odnosno u okviru svoje uske samoograničavajuće paradigme, može jedno kratko vreme dok je ova dominatna ljudska crta eksploatacije na snazi, jer je to ipak vrlo ograničena percepcija bazirana isključivo na "čulima" ili ti "preživljavanju" odnosno njihovoj ekstenziji ma koliko sofisticirana bila kroz tehnologiju.

Ako pod mehanicističko-materijalističku misliš pozitivističku, onda trebaš znati da je ogromni dio moderne znanosti pozitivistički. U jednom od ranijih postova sam to pokušao objasniti i naveo sam i primjer uspona fizike u 19. stoljeću vrlo brzo nakon što je da se tako izrazim "službeno" oslobođena od nepotrebnog tereta metafizike.
Dakle, ako ne sve a ono velika većina što u modernoj znanosti ne spada u pozitivistički pristup teži ka nekoj vrstu filozofije općeg tipa, jer znanost može istraživati samo ono što je moguće uočiti, izmjeriti, odrediti mu svojstva itd. Filozofija može mudrovati praktički o bilo čemu, makar to ima smisla jedino ako kao svoj čvrsti okvir uzima ograde logike, no i tada se znaju dogoditi vrlo neugodne situacije kada se uzimaju loše premise i to uglavnom one proizvoljne, a ne one posredovane od strane znanosti, a svi znamo da iz pogrešnih premisa slijede isto tako pogrešni zaključci.
Doduše, iznimka od pozitivističke prirode prirodnih znanosti je matematika u čijoj suštini leži sposobnost apstrahiranja još od vremena kada su matematičari iz redova antičkih Grka učili od Egipćana koju su matematiku shvaćali čisto praktično i tako njen razvoj ograničavali stanjem svoje tehnologije, a Grci su je počeli shvaćati čisto apstraktno i matematku su uzdigli na jednu puno višu razinu i tako posredno pomogli i razvoju drugih znanosti (astronomija) i vještina (graditeljstvo) koju su koristili matematiku u svojim učenjima i praksi.
No, matematika je ipak makar prirodna i egzaktna također i formalna znanost, a ne realna poput ostalih prirodnih znanosti.
Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv filozofije općeg tipa, samo mislim kako treba naglasiti o čemu se tu radi, a to nije znanost nego samo filozofija.
Također nemam ništa protiv učenja i takvih disciplina po školama unutar prosvjetnog sustava, ali bojim se da to neće tako lako proći, jer su obrazovni programi notorno preoopetrećeni manje važnim sadržajima pa je sve veća težnja davanju prioriteta STEM području za koje se zna da učenici koji su najbolje ovladali tim područjem najlakše nalaze posao, a i daju najveći doprinos općem rastu gospodarstva u cjelini.

[Sin Sunca]

Speare Shaker kaže:

Ima svakakvih znanstvenika, ali ovo o čemu govoriš uopće nisu znanstveno utemeljene tvrdnje ili zapravo nisu raširene u znanosti.
Takve ideje imaju svoj izvor u filozofiji likova poput Descartesa i onih koji su mu bili jako skloni, a koji je cijeli svemir zamislio kao dobro ugođeni satni mehanizam.
Naravno, rast fizike je kasnije opovrgnuo takav model, a kvantna mehanika ga je doslovce bacila u prašinu.
Međutim, pojavio se i određen broj prije svega filozofa, ali i znanstvenika koji su slijedom te (pogrešne) premise išli objašnjavati kako u konačnici i ljudski organizam pa i um nisu ništa drugo doli obična suma dijelova od kojih se sastoji odnosno da je njegovo funkcioniranje analogno stroju ili čak običnom automatu.
To je prilično davno opovrgla čak i obična teorija sustava odnosno Ludwig von Bertalanffy ispravno uočivši kako za sustav u cjelini vrijede drugačija pravila i zakoni od onih kojima se povinuju podsustavi od kojih se sastoji.
Međutim, danas su se potpuno probila drugačija stajališta od tih prastarih Descartesovih i njegovih nekritičkih sljedbenika. Na stranu što je sam Descartes ipak vjerovao kako čovjek ima tako nešto kao što je transcendentni entitet poznat kao duša.
To je dobro objasnio silozof John Searle sa svojim razmatranjima odnosa između načina funkcioniranja umjetne inteligencije i ljudskog uma u misaonom eksperimentu poznatom kao Kineska soba, a još puno bolje poznati fizičar sir Roger Penrose u svojoj knjizi "Carev novi um".
Što se tiče odnosa između ima i mozga, danas neuroznanost općenito priznaje kako je um i mozak besmisleno izjednačavati, jer to nisu sinonimi.
Pojednostavljeno se uzima u obzir gruba definicija Stevena Pinkera koji je rekao kako je um zapravo ono što mozak radi, ali ni to nije dovoljno precizno jer nije uzet u obzir famozni second brain (drugi mozak) koji također ima svoju ulogu u funkcioniranju uma što je lijepo objašnjeno u domaćem dokumentarcu Univerzum uma koji možeš pronači i na jujtjubu.
Riječ je o 3 epizode po otprilike pola sata, a priča o drugom mozgu (također i slobodnoj volji) se nalazi u trećoj epizodi.
Da ne duljim baš previše, za mozak se smatra kako je prije svega riječ o običnom tjelesnom organu bez kojega doduše ne možeš imati um, ali na koji se um ne svodi, biološkom organu odnosno fenomenu, dok je um s druge strane prije svega kulturološki fenomen.
E sad, kako je kultura prije svega fenomen koji se veže uz naše zajednice odnosno društva (makar postoji i individualni aspekt kulture) ispada da svoj um nismo u stanju formirati na način maksimizacije naših potencijala ako ne živimo u zajednici, pod snažnim utjecajem kulture određene zajdnice odnosno ako živimo kao Pale sam na svijetu i ne crpimo spoznaje i utjecaje iz kulturološkog okruženja.
Što je veća zajednica i složenija odnosno rafiniranija kultura koju je ona generirala, to je mogućnost kreiranja potentnijeg individualnog uma također veća.
I tako su zapravo praktički propale sve one filozofije i duhovna učenja koje nekritički glorificiraju individualizam, a fenomen kolektivnog smatraju nekom vrstom atavizma prošlosti.

Naizgled nisi u pravu.Većina ovoga što sam napisao je proučavana ,a dosta toga je i dokazano.Najviše eksperimenata je napravljeno na temu utjecaja uma na materiju.Dovoljno je spomenuti da je moguće utjecati na materiju i Antoniova teza automatski pada u vodu.Postoje mnogobrojna istraživanja i naveo sam ti gore neke istraživače koji dokazuju suprotno odnosno ne dokazuju 100% jer već sam rekao da ne može dokazati da postoji svijest jer je ona ne mjerljiva ali dokazana je teza o nultom polju, o utjecaja uma na materiju, dokazane su ali i oku svakog čovjeka vidljiva djelovanja ljudi pomoću Qi energije kojom rade doslovno čuda.Zatim kineski liječnici koji su izliječili tumor u pacijentu koji je nestao na očigled ljudi u roku od 50-ak sekundi.Odnosno na monitoru prikazan tumor se povukao momentalno zahvaljujući Qi energiji koju su upotrijebili.Imaš na yutubu i snimku i mogu ti je linkati tu.

Ja tebi mogu ovdje nabrajati satima i linkati na stotine linkova primjera gdje ljudi pomoću uma rade zaista čuda.Nema osobe koja nije čula za ponešto ili pogledala na tv-u o tome.Sve su to primjeri ljudi koji svaki dan zaobilaze zakone fizike i bacaju u vodu sve ono što znanstvenici kažu ili pokušavaju dokazati.Meni je apsolutno ne bitno što kažu znanstvenici no ne samo meni nego svakoj pametnoj osobi, inteligentnoj je to ne bitno jer ona zna da svijet u kojem živimo je relativanih zakona sa bezbroj mogućnosti.

Pa ova svijest u nama i ovaj život i sve ovo je već automatski jedna velika pljuska svakom znanstveniku.

Vjerujem i da griješiš u pogledu društvenog života.Društvo i kultura ograničavaju ljudski um pa i svijest.Ograničavaju ga nametnutim znanjem.Prije svega trebam napomenuti da znanje ograničava svijest jer znanje pripada ovoj zemljaskoj dimenziji ,a svijest pripada jednog drugoj razini postojanja gdje znanje ne vrijedi ništa.Čak i ovo znanje koje sad imaš apsolutno ne vrijedi u astralu.Mene ne može nitko ubjediti u nešto drugo jer ja sam mnoge stvari i proživio i okusio na svojoj koži jer sam se bavio s time i još uvijek se bavim koje kakvim stvarima.Dakle kultura i tradicija ograničavaju čovjeka jer nedaju mu da razmišlja dalje od toga.Ne nude mu alternativu nego isključivo jednu tezu.Nameće se puno toga i tvrdi se i garantira da je to točno i pravilno.Kultura i tradicija su zapravo ne bitni za čovjeka i njegov razvoj.Koje spoznaje možeš crpiti iz društva kada su sve te spoznaje relativne ?Ne možeš ti svoju spoznaju nametnuti nekome.Svako ima svoj put i svako dolazi do svoje individualne spoznaje.Svatko ima svoje individualno znanje.
Mene društvo i civilizacija podsjećaju na mravinjake odnosno na kolektivnu svijest iz Zvjezdanih staza kao što su Borg.Dakle svi ste vi radilice ,a jedna je matrica na vrhu koja upravlja radilicama.Svi vide ono što ona vidi i svi misle ono što ona misli.Nitko nije individualan.Individualnost teško ili ne dolazi do izražaja u društvu.Društvo često djeluje i psihoterorski na pojedinca pogotovo ako vidiš da je društvo generalno gledajući egoistično i da ne cijeni prave ljudske vrijednosti.Sve civilizacije drevne su propale iz tog razloga.Individua može doći do svog izražaja samo ako se odvoji od buke.Pojedincu treba mir.Njemu ne trebaju glasovi i savjeti.Zato Jogi odlaze u planine da budu sami ili odlaze u prašume i šume.Jedino tamo mogu pronaći ono što im treba.To je činjenica.Ne možeš duhovno napredovati u civilizaciji i ne možeš doći do proširene svijesti jer konstantno na tebe djeluje anti sila (društvo).

Kažu čovjek je društveno biće.Ne ! Ne treba generalizirati.Nije svaki čovjek društven.Znanost uvijek pokušava pronaći jedno riješenje i nametnuti ga svima nama.Nema jednog rješenja.